Serijal tekstova : Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu – Nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi (11/2025) MORAMO BOLJE NAUČITI KORISTITI NAŠA PRAVA I RAZVIJATI PROJEKTE KOJI DONOSE DOBROBIT I ŠIROJ ZAJEDNICI

Intervju : Dušan Kolarić.  stručni savjetnik u Odjelu za koordinaciju Srpskog narodnog vijeća  za suradnju s vijećima i predstavnicima srpske nacionalne manjine  

Pripadnici naše manjine  koji su predvodnici u lokalnim zajednicama trebali li bi biti bolje educirani za poslove koje rade. U našim organizacijama ima premalo mladih ljudi te premalo žena. To onemogućuje heterogenost u promišljanju problema i potreba. Bitno je da netko može reći i treba nam vrtić ili starački dom, a ne samo – treba nam cesta. Određena prava, iako su nam na raspolaganju, ne koristimo čak niti na područjima gdje smo mi ti koji imaju kakvu-takvu vlast i upravu. Vijeća nacionalnih manjina moraju raditi na svojoj vidljivosti, intenzivirati i povećati raznolikost svojih aktivnosti te biti nositelji projekata koji se tiču razvoja infrastrukture, obrazovanja, kulture, sporta i ostalih aspekata društvenog-političkog života u sredinama u kojima djeluju, a tome značajnu podršku predstavlja i sudjelovanje predstavnika manjina u tijelima lokalne i regionalne  vlasti. S druge strane većinska zajednica je prva pozvana da osudi nedopustiva ponašanja i nasrtaje na manjinske identitete i egzistenciju jer to nije politički standard Hrvatske i narušava odnose i perspektivu ukupne zajednice.

– Prošlo je pola mandata 6. po redu izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko  kao koordinator vijeća i predstavnika, najveće srpske nacionalne manjine, imate uvida kako teče ovaj novi mandat  manjinske samouprave ? Da li se i u kojim segmentima napreduje, a koji problemi ostaju isti i što su tome razlozi?

Mi smo u svakodnevnoj i vrlo intenzivnoj komunikaciji sa predsjednicima vijeća i predstavnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. SNV je servis za njihove potrebe, savjetodavno tijelo, partner u poslovima i još mnogo toga. Napredak je naročito vidljiv u našim međusobnim odnosima i radu jer je to nešto na što imamo utjecaja. Širimo mrežu srpskih kulturnih centara, razvijamo i unapređujemo programe koje provodimo i trudimo se biti što otvoreniji kao zajednica. Problemi su vidljivi u onim segmentima u kojima je naš utjecaj manji. Tu možemo npr. spomenuti odnose sa jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Vijeća imaju neko svoje mjesto u tim sistemima ali tu se situacija jako sporo mijenja, napredak je daleko sporiji od inflacije u kojoj živimo. Pod pojmom inflacija najmanje mislim na financijski kontekst.

PROBLEMI SLABO RAZVIJENIH PODRUČJA

– Koje bi probleme nacionalnih manjina na lokalnom i regionalnom nivou posebno istakli? Što su njihovi glavni uzroci i gdje su najveći otpori efikasnijem ostvarivanju Ustavnog zakona? Što bi se na tom planu trebalo i moglo dalje  mijenjati odnosno kako unapređivati poziciju i ulogu manjinskih predstavnika u lokalnoj i regionalnoj samoupravi?

Srbi u Hrvatskoj žive u područjima koja su slabo razvijena i najveći broj problema izvire upravo iz te činjenice. Nakon što smo probleme sa strujom priveli kraju, sada se mučimo i dalje sa dostupnošću vode, neasfaltiranim cestama, neuređenim grobljima. Antifašistička spomenička ostavština je u prilično lošem stanju, velik broj crkava je u lošem stanju, u malim mjestima nema dovoljno kulturnog i obrazovnog sadržaja za djecu i mlade, ali ni za starije. Poseban problem je veliki broj samačkih staračkih domaćinstava koja su u velikoj potrebi socijalne i zdravstvene skrbi. Treba istaknuti i probleme koji izviru iz nacionalne pripadnosti. Nisu toliko česti, ali se dese situacije poput npr. one u Sinju. Manjinski predstavnici se često bave posljedicama tih problema i nezadovoljstvom građana. Kad bi njihova uloga u općinskim, gradskim i županijskim vijećima bila jača i respektabilnija, što je bila intencija zakonodavca prilikom donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, vjerujem da bi doprinos rješavanju tih problema i situacija bio mnogo bolji.

– Ima li primjera dobre prakse gdje vijeća i predstavnici dobro funkcioniraju i komuniciraju s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti ?

U junu smo svjedočili jednom primjeru dobre prakse. Naime, srpska nacionalna manjina u Virovitičko-podravskoj županiji nakon posljednjeg popisa stanovništva u RH izgubila je pravo na zamjenika župana. Ipak, pregovorima predstavnika Virovitičko-podravske županije, sada već bivšeg dožupana te županije  iz redova srpske nacionalne manjine i predstavnika Vijeća srpske nacionalne manjine Virovitičko-podravske  županije postignut je dogovor da srpska nacionalna manjina i dalje ima predstavnika u županiji koji će se baviti manjinskim pitanjima, a tu  osobu predlaže Vijeće srpske nacionalne manjine u ovoj županiji .

Naravno, nije ovo jedini primjer dobre prakse, ali se dogodio nedavno i od velikog značaja je za srpsku zajednicu u Virovitičko-podravskoj županiji.

Isto tako, ovo je pokazatelj da mora postojati obostrana dobra volja za unaprjeđenjem položaja manjina.  

Primjeru pozitivne diskriminacije svjedočili smo i u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Naime, češka nacionalna manjina i srpska nacionalna manjina izgubile su pravo na zamjenika župana nakon posljednjeg popisa stanovništva. Ipak, izmjenom Statuta županije, ove dvije nacionalne manjine u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji zadržale su pravo na zamjenike župana i to pravo konzumiraju i danas.  

JAČANJE NACIONALNE SVIJESTI

– Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i educirane  za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici. Što bi na tom planu trebalo poduzimati, mijenjati …?

Zakone smo nekako koliko-toliko savladali. To znači da se zna i kako izbjeći pravu namjeru zakonodavca. Ipak, naša zemlja je mala i nas je malo u njoj. Puno bi bolje bilo da gradimo dobre prakse međusobne suradnje i zajedničkog rada nego da se osigura zakonski minimum. Ponovo ću spomenuti slučaj Bjelovarsko-bilogorsku županije koja je zadržala pozicije manjinskih zamjenika župana iako to nije morala nakon zadnjeg popisa stanovništva. Kao loš primjer naveo bih Primorsko-goransku županiju koja je u sličnoj situaciji pokušala ukinuti i ono što nije mogla po zakonu. Lokalne i regionalne vlasti nisu dovoljno upoznate sa stvarnim životom pripadnika manjina pa posljedično nisu niti senzibilizirani u toj temi. Bilo bi izvrsno da se to može promijeniti. Mi kao zajednica često pružamo ruku. Ne bude uvijek prihvaćena. Slučajevi poput onog nedavnog u Vrbovskom gdje je gradonačelnik fizički nasrnuo na zamjenika gradonačelnika iz redova srpske nacionalne manjine  utjeruju strah u kosti pripadnicima manjina koji predvode svoju zajednicu, generiraju nepovjerenje kod ljudi, rezignaciju i želju da pobjegnu što dalje od vlastitog identiteta jer on može predstavljati opasnost za njih. Takve slučajeve treba osuđivati prvenstveno većinska zajednica. Treba reći da to nije politički standard u Hrvatskoj, da je to nedopustivo i treba uskratiti političku i svaku drugu podršku takvim osobama.

– Što bi eventualno, s druge strane,  istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada ? Koje se, možda, zakonske mogućnosti i prava koje manjinama stoje na raspolaganju nedovoljno koriste, njihova primjena mogla bi možda unaprijediti manjinsku situaciju u određenim lokalnim sredinama ?

 U Hrvatskoj postoji više stotina pravnih subjekata sa srpskim predznakom. Na istom terenu djeluje često više takvih subjekata. Problem ponekad predstavlja nedovoljna međusobna koordiniranost u poslovima. Naši ljudi koji su predvodnici u lokalnim zajednicama bi trebali biti bolje educirani za poslove koje rade. To je za nas veliki izazov jer Srbi žive po cijeloj zemlji i nisu fokusirani na jedno određeno područje. U našim organizacijama ima premalo mladih ljudi i premalo žena. To onemogućuje heterogenost u promišljanju problema i potreba. Bitno je da netko može reći i da nam  treba vrtić ili starački dom, a ne samo – treba nam cesta. Određena prava, iako su nam na raspolaganju, ne koristimo čak niti na područjima gdje smo mi ti koji imaju kakvu-takvu vlast i upravu. Istaknut ću samo dvojezičnost. Naša pojedinačna  nacionalna svijest također nije dovoljno razvijena po nekim pitanjima. Svaki Srbin/Srpkinja u Hrvatskoj ima pravo na dvojezičnu osobnu iskaznicu. To pravo ostvaruje jako mali broj ljudi. Nedovoljan je broj ljudi koji šalju svoju djecu da uče srpski jezik i pismo. Ima jako puno problema na strani naših institucija, pa i ljudi. Naš je prvenstveni zadatak zato da sami sebe poboljšavamo i da budemo u stanju prepoznati svoje vlastite nedostatke i mane.  

OBOSTRANA VOLJA ALI  I ODGOVORNOST   VEĆINE  

– Na čemu temeljiti, daljnju, kvalitetniju i efikasniju edukaciju vijeća i predstavnika za njihov rad ? Koliko je ta edukaciju uopće važna i potrebna ?

 Odjel koordinacije manjinskih vijeća i predstavnika u kontinuitetu svake godine organizira edukacije, radne sastanke namijenjene predsjednicima i tajnicima/tajnicama županijskih vijeća srpske nacionalne manjine. Edukacije su bitne i potrebne radi stjecanja novih znanja, vještina i unaprjeđenja kvalitete i uvjeta rada u vijećima, ali i praćenja novih zakonskih regulativa i propisa.

–  Da li su i u kojoj mjeri Operativni programi Vlade za nacionalne manjine potaknuli i veću aktivnost manjinskih zajednica u lokalnim sredinama ? Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja pojedinih lokalnih i regionalnih sredina? Kako ta postignuća i doprinose približiti i široj populaciji?

 Broj aktivnosti utvrđenih Operativnim programom za srpsku nacionalnu manjinu za period 2024-2028. god. udvostručen je u odnosu na period 2021-2024. god., 51 u odnosu na 25. To je uspjeh naših političkih predstavnika. Rezultati tih operativnih programa vidljivi su golim okom i zajednica ima konkretne benefite. Ukoliko se u nekom selu ili gradu poboljša komunalna infrastruktura, izgradi sportska dvorana ili fitness centar, izgrade se i opreme kulturni centri, djeca u školama dobiju besplatne udžbenike pohađajući manjinske modele obrazovanja… sve su to benefiti za zajednicu. Krajnji korisnici možda ne poznaju terminologiju i procese kojim su ostvareni svi ti rezultati, ali prepoznaju korist koju oni donose.  

DOBROBITI ČITAVE ZAJEDNICE 

– Prema kojim financijskim izvorima vijeća i predstavnici mogu i trebaju posebno usmjeriti svoju aktivnost ? Postoje li fondovi, natječaji, prekogranični izvori ( matične države ) prema kojima bi vijeća mogli aplicirati i pokretati neke programe i projekte u svojim sredinama ? Kako ih u tome potaknuti i za to osposobiti  odnosno educirati?

Glavni izvori financiranja naših vijeća su jedinice regionalne, odnosno lokalne samouprave, te Srpsko narodno vijeće (Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Savjet za nacionalne manjine).    Manji dio vijeća javlja se na natječaje ministarstava Vlade Republike Hrvatske (na kojima su prihvatljivi korisnici i prijavitelji) i na natječaje namijenjene razvoju kulture, obrazovanja i sporta koja raspisuju uprave i ministarstva u Republici Srbiji, a namijenjeni su Srbima u regionu.     Ne treba zaboraviti i donacije fizičkih osoba. 

• Upravo su održani i lokalni izbori na kojima je na osnovu posebnog prava birano i izabrano 67 zamjenika  općinskih načelnika , zamjenika  gradonačelnika i zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina . Također pripadnici nacionalnih manjina imali su i posebno pravo ( shodno udjelu u stanovništvu ili na osnovu statuta lokalnih jedinica )  birati i 273 članova predstavničkih tijela . Iako još nisu službeni rezultati za skoro 90 vijećnika nacionalnih manjina koji nisu izabrani u redovnoj proceduri biti će raspisani dopunski izbori ( među kojima logično najviše , skoro 50 , za srpsku nacionalnu manjinu. Kako ste u srpskoj nacionalnoj manjini uopće zadovoljni ovim izborima i njihovim rezultatima ?

Liste srpske nacionalne manjine na nedavno održanim lokalnim izborima ostvarile su vrlo dobre rezultate i u velikoj mjeri ostvarile svoje predizborne ciljeve kada su u pitanju funkcije zamjenika župana, načelnika, zamjenika gradonačelnika/načelnika, vijećnička mjesta u gradskim/općinskim i županijskim skupštinama. Ta slika će se dodatno popraviti nakon dopunskih izbora na jesen.

DOBRI  I VAŽNI IZBORNI REZULTATI  

Kakvi su pomaci odnosno promjene ostvareni u odnosu na protekle izbore?

 Mislim da je još uvijek prerano govoriti o pomacima i napretku u odnosu na prethodni mandat kada su rezultati rada u pitanju. Ako govorimo o samim rezultatima izbora, ne računajući sredine u kojima smo kao zajednica izgubili pravo na pozicije zamjenika župana/gradonačelnika/načelnika, nema znatnih promjena u broju predstavnika izvršne vlasti i vijećnika u odnosu na prethodne izbore. Srbi su iz svojih redova izabrali zamjenike župana u Vukovarsko-srijemskoj, Osječko-baranjskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Karlovačkoj, Sisačko-moslavačkoj, Ličko-senjskoj i Šibensko-kninskoj županiji.

U općinama u kojima Srbi čine većinu pobjedu su odnijele stranke sa srpskim predznakom, dominantno SDSS, samostalno ili u koaliciji s drugim strankama ili listama grupe birača: Borovo (SDSS), Jagodnjak (SDSS), Erdut (SDSS), Markušica (SDSS), Negoslavci (SDSS), Šodolovci (SDSS), Trpinja (SDSS-Lista grupe birača), Gvozd (SDSS), Dvor (SDSS), Donji Lapac (SDSS), Ervenik (SDSS), Biskupija (SDSS), Kistanje (SDSS), a iznimka su općine Civljane i Krnjak gdje su pobjedu odnijele liste grupe birača. Također, Srbi su izabrali svoje zamjenike gradonačelnika/načelnika u Vukovaru, Kninu, Ogulinu, Plaškom, Topuskom, Vrbovskom, Kneževim Vinogradima, Belom Manastiru, Dardi, Popovcu…

Ozbiljan pomak dogodio se u Općini Gračac, gdje je koalicija SDSS-DSS-Reformisti ostvarila pobjedu na izborima i poslije dugo vremena Gračac je dobio načelnika iz redova srpske nacionalne manjine. Ovo ističem iz razloga što Srbi nisu većina na prostoru Općine Gračac i samim tim ovaj rezultat poprima novu dimenziju i predstavlja nešto novo na političkoj sceni u Hrvatskoj.

POMLAĐIVANJE I MODERNIZACIJA ZAJEDNICE

– Kako, u okviru srpske manjinske nacionalne zajednice, ocjenjujete značaj ovih manjinskih predstavnika u lokalnoj i regionalnoj izvršnoj i predstavničkoj vlasti. Koliko oni mogu doprinijeti boljoj poziciji nacionalnih manjina u lokalnim i regionalnim sredinama ? Kakva je njihova suradnja s vijećima i predstavnicima i kako, u kojim segmentima , tu suradnju se može i treba dalje unapređivati i razvijati ? Kako jedni drugima mogu biti podrška i pomoć, posebno u komunikaciji s predstavnicima lokalnih i regionalnih struktura vlasti, rješavanju manjinskih problema , promicanju određenih projekata … ?

Pripadnici srpske nacionalne manjine koji su dobili povjerenje građana i tako postali dio lokalne ili regionalne izvršne vlasti od izuzetnog značaja su za našu zajednicu. To su pozicije koje aktivno učestvuju u formiranju politike, predlažu projekte i programe za poboljšanje životnog standarda u sredini u kojoj žive, te su glas svog naroda u predstavničkim tijelima. Komunikacija manjinskih predstavnika u izvršnoj vlasti i predstavnika manjinskih vijeća je vrlo dobra, ali uvijek može biti i bolja. Ranije sam spomenuo koordiniranost i komunikaciju koja ponekad nije na zadovoljavajućoj razini.

• Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i poziciju i prava nacionalnih manjina ? Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?

Nažalost, brojevi su ti koji donose ili odnose nešto. Uoči objave rezultata popisa stanovništva 2021. godine očekivanja nisu bila optimistična zbog načina na koji je popis odrađen, velikog talasa iseljavanja nakon ulaska RH u EU, ali i negativnog prirodnog priraštaja. Uprkos svim navedenim okolnostima, rezultati su zabrinjavajući.  Ukupan broj pripadnika nacionalnih manjina smanjen je s 328.738 (2011. god.) na 240.079 (2021. god.) što predstavlja smanjenje za 26,97%. Najveći pad bilježi se među pripadnicima srpske nacionalne manjine, 2021. godine popisano je 123.892 pripadnika SNM, 62.741 manje u odnosu na 2011. godinu, što iznosi pad od 33,62%. Ukoliko se ovaj trend bude nastavio u godinama koje slijede, a prava nacionalnih manjina se budu ,,povlačila“ isključivo iz popisa stanovništva, sve manjine će se suočiti s velikim problemom. Nekada brojevi i nisu garant ostvarivanja prava iz Ustavnog zakona. Prema popisu iz 2011. godine, Srbi u Vukovaru činili su više od 34% stanovništva, ali i pored toga do 2021. primjena dvojezičnosti nije zaživjela.

 – Kako je dalje razvijati i graditi ulogu manjinske samouprave, vijeća i predstavnika, generalno ali i posebno vezano za probleme i potrebe srpske nacionalne manjine ? Što mislite da bi trebali biti prioriteti i na čemu posebno raditi do sljedećih izbora  ?

Vijeća nacionalnih manjina moraju raditi na svojoj vidljivosti, intenzivirati i povećati raznolikost svojih aktivnosti, te biti nositelji projekata koji se tiču razvoja infrastrukture, obrazovanja, kulture, sporta i ostalih aspekata društvenog-političkog života u sredinama u kojima djeluju. Potrebno je pažljivo birati ciljane grupe za provođenje vlastitih programa i prilagoditi ih potrebama na terenu. Dobna struktura srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj govori kako smo stara populacija i to treba uzeti u obzir u budućem djelovanju. Potrebno je sistemski podmlađivati vijeća, povećati zastupljenost žena u vijećima i izvršnoj vlasti. Težimo biti moderna, tolerantna i uključiva zajednica.

Autori: Antun Brađašević – Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija