KLJUČNI POLITIČKI AKTERI NEDOVOLJNO SE SUPROSTAVLJAJU UGROŽAVANJU MANJINSKIH PRAVA
Intervju : Ljubomir Mikić , autor Alternativnog izvještaja Srpskog narodnog vijeća ( SNV ) o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina (OKZNM ) za 2015- 2019
Slučajevi iskazivanja radikalnog nacionalizma, zapaljive retorike i govora mržnje često ostaju bez primjerenih osuda i reakcija predstavnika vlasti, ali i nekih drugih javnih aktera na nacionalnoj i lokalnoj razini. Formalno iskazana posvećenost hrvatskih vlasti zaštiti manjina mora biti konkretizirana u praksi, što između ostalog zahtjeva stvarnu političku volju i odlučnost. Državna izvješća o ostvarivanju manjinskih prava uglavnom se usredotočuju na to što su pojedina državna tijela radila i koje su mjere poduzimala, dok je evidentan izostanak detaljnijih informacija i analiza do čega su taj rad i te mjere konkretno doveli, odnosno jesu li i u kojoj mjeri konkretno utjecali na unaprjeđenje zaštite i ostvarivanja prava manjina u praksi, te ako nisu, koji su razlozi za to i što je konkretno poduzeto da isti postanu učinkovitiji.
– Hrvatska je Vlada u ožujku 2019 objavila 5. Izvješće o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu prava nacionalnih manjina (OKZNM ) za razdoblje 2014-2018), a Srpsko narodno vijeće ( SNV ) svoj Aleternativni izvještaj o primjeni Okvirne konvencije za srpsku nacionalnu manjinu prošli mjesec. U prvom redu , koje su ključne razlike u odnosu na prethodno izvješće SNV vezano za prethodni evaluacijski ciklus ?
Izradom alternativnog izvještaja o primjeni OKZNM za razdoblje 2015-2019., SNV je nastavilo praksu alternativnog izvještavanja započetog u okviru prethodnog ciklusa praćenja primjene Konvencije u RH. Predmetni izvještaj se odgovarajuće nadovezuje na informacije, komentare i konstatacije sadržane u prethodnom alternativnom izvještaju za razdoblje 2009-2014.
Uopćeno govoreći, uspoređujući sadržaje navedenih alternativnih izvještaja, vidljivo je da se u oba razmatrana izvještajna razdoblja ističu gotovo identični problemi pripadnika srpske manjine u RH. Primjetno je da u prethodnom petogodišnjem razdoblju nije došlo do ključnog i značajnijeg napretka u ostvarivanju zajamčenih prava i sloboda, odnosno zaštite pripadnika srpske zajednice. Dakle, brojni dugotrajni problemi u ostvarivanju manjinskih i ljudskih prava Srba preostali iz prethodnog razdoblja i dalje ostaju neriješeni. Štoviše, kako se i zaključuje u novom alternativnom izvještaju, u prethodnom petogodišnjem razdoblju bilježi se nastavak i intenziviranje trenda degradiranja zaštite i otežavanja ostvarivanja pojedinih prava pripadnika srpske nacionalne manjine.
– Drugo, Koje su bitne razlike u odnosu na Vladino službeno izvješće ? Čime Vlada pravda i argumentira svoje ocijene? Koliko se referira na činjenice ? Kako uopće ocjenjujete kvalitetu tih izvješća koje pripremaju hrvatske službene institucije ? Da li se detektiraju i zahvaćaju svi relevantni i pravi problemi , da li je pristup dovoljno objektivan ili ima previše formalizma ?
Općenito, u službenom državnom izvješću se na više od 200 stranica uglavnom iznose informacije o nacionalnom zakonodavnom okviru, nacionalnim politikama i mjerama, kao i specifičnim aktivnostima poduzetim u izvještajnom razdoblju te se predstavljaju određeni statistički i brojčani podaci. S druge strane, alternativni izvještaj sadrži odgovarajuće informacije, stavove i zaključke temeljene na kontinuiranom praćenju i analiziranju poštovanja općih ljudskih i specifičnih manjinskih prava Srba. Pri tome se uglavnom oslanja na informacije i analize SNV-a, ali i drugih nevladinih aktera. Kako je navedeno u uvodnom djelu alternativnog izvještaja, isti se u pojedinim dijelovima referira na službeno državno izvješće, ali ga ne razmatra i ne komentira detaljno, niti ponavlja informacije i podatke sadržane u njemu. Iz tog razloga, alternativni izvještaj je potrebno razmatrati istovremeno s onim državnim.
Iako smatram da kvaliteta državnih izvještaja zahtjeva detaljnije razmatranje, kao ključnu primjedbu bih naveo da se ona uglavnom usredotočuju na to što su pojedina državna tijela radila i koje su mjere poduzimala, dok je evidentan izostanak detaljnijih informacija i analiza do čega su taj rad i te mjere konkretno doveli, odnosno jesu li i u kojoj mjeri konkretno utjecali na unaprjeđenje zaštite i ostvarivanja prava manjina u praksi, te ako nisu, koji su razlozi za to i što je konkretno poduzeto da isti postanu učinkovitiji? Dakle, moja se osnovna primjedba odnosi na izostanak informacija vezanih uz vrednovanje pojedinih poduzetih mjera, kao i detaljnijih analiza konkretnih rezultata tih mjera temeljenih na objektivnim pokazateljima napretka.
– Mogu li se u odnosu na prethodno izvješće ipak uočiti neke promijene , drugačiji naglasci , drugi problemi i kakvi ? Generalno gledajući da li u ostvarivanju manjinskih prava napredujemo ili nazadujemo ?
U aktualnom alternativnom izvještaju se, kao i u prethodnom, zaključuje da hrvatske vlasti ili nisu postupale po ključnim preporukama za hitno djelovanje iz posljednjeg mišljenja Savjetodavnog odbora za OKZNM o Hrvatskoj, odnosno iz Rezolucije Odbora ministara Vijeća Europe o provođenju OKZNM u Hrvatskoj, ili njihovo vrlo skromno i ograničeno postupanje nije konkretnije i značajnije doprinijelo poboljšanju zaštite Srba i ostvarivanja njihovih prava u praksi, kao ni većoj otvorenosti i poštovanju različitosti u društvu.
Kao neki od pozitivnih pomaka mogu se navesti pojedine izmjene ili dopune nacionalnog zakonodavnog okvira, npr. usvajanje i stupanje na snagu Zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina iz marta 2019., kao i usvajanje ciljanih nacionalnih političkih dokumenata, kao npr. Operativnog programa za nacionalne manjine za razdoblje 2017. – 2020., uključujući i posebne Operativne programe za neke manjine, uključujući srpsku.
– Ovo je alternativno izvješće koje se odnosi na srpsku nacionalnu manjinu ( koja je i po mnogim drugim domaćim i međunarodnim izvještajima, uz romsku, najugroženija u svojim pravima ). Može te li dati ocjenu za ukupno stanje manjinskih prava u hrvatskom društvu ? Što bi na tom općem planu trebalo naglasiti , na koje probleme ukazati ?
Ovaj alternativni izvještaj je fokusiran na razmatranje položaja Srba u hrvatskom društvu odnosno na problematiku primjene načela i odredbi OKZNM-a i odgovarajućih nacionalnih propisa u odnosu na pripadnike srpske nacionalne manjine u RH. Međutim, u njemu se razmatraju i pojedina pitanja koja se više-manje odnose i na pripadnike ostalih manjina.
Potrebno je imati na umu da zaštita i ostvarivanje pojedinih manjinskih prava, između ostalog, ovisi o brojnosti pripadnika pojedine manjine u državi ili na nekom njenom području, kao i o iskazivanju interesa za ostvarivanje pojedinih prava, posebnim potrebama pojedine manjine, stečenim pravima, i sl. Naravno, položaj pripadnika pojedinih nacionalnih manjina, naročito na nekim lokalnim područjima, ovisi i o dugotrajnijoj izloženosti diskriminaciji, marginalizaciji, isključenosti, nesnošljivosti, govoru mržnje… S tim u vezi, jasno je da pripadnici nekih manjina mogu biti zadovoljniji razinom ostvarivanja zajamčenih prava od pripadnika nekih drugih manjina. Neka pitanja, npr. odgovarajuća podrška funkcioniranju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te ostvarivanje odgovarajuće, zakonom zajamčene, zastupljenosti u tijelima javne vlasti na nacionalnoj razini ili upravnim tijelima, mogu se razmatrati u odnosu na veći broj manjina, ne samo srpsku. Problemi vezani uz praktično ostvarivanje npr. zajamčenih jezičnih prava pojedinih nacionalnih manjina odnose se na neujednačenu primjenu odgovarajućih propisa u odnosu na sve manjine i sva lokalna područja koja ispunjavaju zakonom uređene kriterije.
Općenito, kako je naglašeno i u alternativnom izvještaju, smatram da formalno iskazana posvećenost hrvatskih vlasti zaštiti manjina mora biti konkretizirana u praksi, što između ostalog zahtjeva stvarnu političku volju i odlučnost.
– U evaluacijskom procesu na prethodno izvješće Vijeće Europe je upozorilo na niz problema vezanih za manjinsku politiku u Hrvatskoj . Da posjetimo , VE je tako, između ostaloga, zatražilo da se vlasti pozabave društvenom klimom, koju su ocijenili protumanjinskom te da tijela vlasti djeluju u slučajevima pojave nacionalističke i protumanjinske retorike u javnom i političkom govoru i medijima. Kako ocjenjujete aktualni odnos vlasti prema tom problemu ?
Nažalost, od završetka prethodnog ciklusa praćenja primjene OKZNM u Hrvatskoj, primjetno je intenziviranje iskazivanja nesnošljivosti i diskriminatornih stajališta prema Srbima u javnom i političkom diskursu. Slučajevi iskazivanja radikalnog nacionalizma, zapaljive retorike i govora mržnje često ostaju bez primjerenih osuda i reakcija predstavnika vlasti, ali i nekih drugih javnih aktera na nacionalnoj i lokalnoj razini. Uz neke izuzetke, pojedini na to ne reagiraju, neki upućuju nerijetko mlake osude ili komentare, dok neki direktno doprinose ili sudjeluju u tome.
– Zašto se neki stari problemi u ostvarivanju manjinskih prava stalno javljaju, tvrdokorno opstaju ? Što su tome razlozi i kako to prevladavati ? Dok se često u ostvarivanju manjinskih prava ističu objektivne teškoće, u izvještaju koji potpisujete vi ističete da je stvarna opredijeljenost i motiviranost hrvatskih vlasti da se unapređuje stanje manjinskih prava ostala krajnje upitna ?
Kao što sam već prethodno naveo, smatram da formalno iskazana posvećenost hrvatskih vlasti zaštiti, ali i primjerenoj integraciji manjina često nije konkretizirana u praksi. Primjereno ispunjavanje međunarodno preuzetih obaveza i primjena nacionalnih propisa zahtijevaju postojanje stvarne političke volje, odlučnosti, ali i uspostavljanja odgovarajućeg sustava odgovornosti i sankcioniranja odgovornih.
Postojanje mogućih objektivnih problema zahtjeva njihovu primjerenu analizu te planiranje i provođenje primjerenih i učinkovitih mjera za njihovo rješavanje uz odgovarajući doprinos i sudjelovanje predstavnika nacionalnih manjina.
– Na osnovu vašeg dosadašnjeg iskustva koje konkretne preporuke se mogu očekivati na kraju ovog petog evaluacijskog procesa ?
Mišljenja sam da se u odnosu na srpsku zajednicu ključne preporuke neće značajnije razlikovati od onih iz prethodnog ciklusa praćenja primjene OKZNM. Određeni napori i poduzimanje pojedinih mjera od strane državnih institucija u prethodnom petogodišnjem razdoblju će, zasigurno, biti pohvaljeni. Međutim, imajući u vidu da po pitanju brojnih zaključaka i preporuka iz prethodnog ciklusa praćenja nije došlo do konkretnog i značajnijeg napretka, može se očekivati da će neke preporuke u suštini biti ponovno naglašene.
– Kakav je sada daljnji proces nakon što je hrvatska Vlada podnijela svoje Izvješće ?
Ukratko govoreći, Hrvatsku je u martu posjetila delegacija Savjetodavnog odbora za OKZNM, koja se sastala i razgovarala s odgovarajućim predstavnicima vlasti i manjina. Savjetodavni odbor će zasigurno, uzimajući u obzir informacije iz državnog izvješća, kao i one prikupljene iz raznih nevladinih dokumenta i od manjinskih predstavnika, zatražiti od Vlade dostavu odgovarajućih dodatnih informacija i/ili pojašnjenja. Zatim slijedi postupak izrade i usvajanja mišljenja Savjetodavnog odbora u okviru aktualnog ciklusa praćenja te usvajanje Rezolucije o primjeni OKZNM u Hrvatskoj od strane Odbora ministara Vijeća Europe.
– Vi ste radili alternativni izvještaj za srpsku nacionalnu manjinu. Da li vam je poznato da postoje još neki alternativni izvještaji vezani za ostvarivanje manjinskih prava ? Kakav je uopće značaj ovih alternativnih izvještaja ?
Nemam saznanja o tome je li izrađen još neki alternativni izvještaj u okviru ovog ciklusa praćenja OKZNM u Hrvatskoj. Inače, alternativni izvještaj, kao što mu sam naziv govori, pruža informacije prikupljene i obrađene od strane nevladinih aktera i, s tim u vezi, predstavlja svojevrsni izvor informacija koji se može smatrati alternativnim u odnosu na onaj službeni, odnosno državni. Njime se omogućuje sagledavanje stanja zaštite manjina i ostvarivanja njihovih prava i iz nevladine, odnosno manjinske perspektive. Time se doprinosi kvalitetnijem ocjenjivanju provođenja OKZNM, razmatranju dodatnih informacija i činjenica, ali npr. i poticanju primjerenih rasprava o odgovarajućem pitanjima zaštite manjina u državi.
– Da li manjinske udruge i institucije dovoljno doprinose ovom procesu ? Koliko se njih uopće uvažava i da li se njihov glas i njihova prosudba problema i nužnih promjena uopće čuju ?
Teško mi je općenito procijeniti doprinose li i u kojoj mjeri manjinske udruge i institucije procesu praćenja. Osim izradom i dostavom alternativnih izvještaja, manjinske udruge i institucije imaju mogućnost Savjetodavnom odboru dostaviti i pisane informacije ili odgovarajuće materijale u nekom drugom formatu. Također, nekoliko je udruga i institucija nacionalnih manjina dalo svoj doprinos praćenju provođenja OKZNM putem kratkih pisanih očitovanja koja su dostavljena Vladi RH i priložu službenom državnom izvješću. Nadalje, pojedini predstavnici manjina su održali sastanke s delegacijom Savjetodavnog odbora prilikom njihove posjete Hrvatskoj, u martu ove godine.To su mogućnosti da se njihova stajališta i mišljenja čuju i razmotre u okviru procesa praćenja primjene OKZNM…
Autor: Stojan Obradović