34. tekst projekta: Izazovi i dileme manjinske politike u hrvatskom društvu – nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samopupravi – U TEŠKIM SITUACIJAMA JOŠ SE VIŠE POTVRĐUJE ZNAČAJ MANJINSKE SAMOUPRAVE

Print Friendly, PDF & Email

Intervju: Branka Bakšić Mitić, zamjenica gradonačelnika Gline  iz redova srpske nacionalne manjine

Kakva je uopće pozicija nacionalnih manjina i njihovih predstavnika unutar lokalne   samouprave to jako puno ovisi o izabranom predstavniku i zajednici. Koliko su i jedni i  drugi spremni sudjelovati u kreiranju odluka izvršne vlasti, koliko će biti spremni biti glasni u zahtjevima. Imate izabrane predstavnike nacionalnih manjina koji izvrsno rade svoj posao, a imate i one koji to ne rade nikako, kojima je glavni cilj biti uz vlast, neovisno koliko ona bila loša. U tim slučajevima najviše trpe ljudi koji to nisu zaslužili. Ili da se možda jasnije izrazim: politika je iznevjerila većinski narod, onda možete zamisliti kakav je odnos prema manjinskom, pa i od strane većinskih, ali i manjinskih političara. A što se tiče naše manjinske samouprave na području Gline koliko je njihov rad i trud važan nakon teških posljedica potresa koje dugo otklanjamo možda najbolje ilustrira činjenica da u njihov kontejner ne dolaze samo pripadnici srpske nacionalne manjine, već svi građani. Iako Vijeće srpske nacionalne manjine grada Gline nema konkretnih ovlasti, njihov predani rad opravdao je njihovo postojanje, kako za manjinski tako i za većinski narod.

Zamjenica ste gradonačelnika Gline  iz redova srpske nacionalne manjine . Što za jednu manjinu , naravno u ovom slučaju srpsku , znači imati tako visokopozicioniranog predstavnika izvršne vlasti ? Koliko to pridonosi boljoj poziciji te nacionalne manjine , efikasnijem rješavanju njenih potreba , interesa i problema?

Lakše je utoliko što moji sugrađani Srbi imaju osobu kojoj se mogu obratiti. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina dobro je predvidio ovaj zakonski institut, ali kao i kod mnogih drugih stvari i ovo često ostane mrtvo slovo na papiru. Objasnit ću to na vlastitom primjeru. S prijašnjim gradonačelnikom Stjepanom Kostanjevićem nisam imala nikakav odnos. On jednostavno sa mnom nije htio pričati, nije dopuštao vijećnicima da mi postavljaju pitanja na aktualnom satu Gradskog vijeća. Znači potpuno me ignorirao, ali ne samo mene kao izabranu predstavnicu Srba već i njegove sugrađane. S novim gradonačelnikom Ivanom Jankovićem situacija je ipak bolja. Dogodilo se i to da sam sa nezavisnom građanskom listom osvojila tri mandata u Gradskom vijeću pa je i zbog toga, vjerujem, suradnja puno intenzivnija nego da sam „samo“ osvojila mandat zamjenice gradonačelnika iz redova srpske nacionalne manjine. Treba i napomenuti da mi ovako izabrani zamjenici gradonačelnika nemamo apsolutno nikakve ovlasti pa nam je tu manevarski prostor sužen. Moramo naći način suradnje s vlasti ako želimo pomoći našim sugrađankama i sugrađanima Srbima.

SNAGA SOLIDARNOSTI

Vi ste i zamjenica u gradu  koji je i u specifičnoj situaciji odnosno koji zbog posljedica potresa i problema u obnovi zasigurno  predstavlja jedan od gradova s najvećim problemima u Hrvatskoj. Kako napreduje obnova ? Kako u tome participiraju nacionalne manjine , konkretno srpska kao najveća i najpogođenija?

Situacija je bila teška i prije potresa. Ljudi su razbacani po zaseocima, od kojih su neki bez struje i vode, pristup osnovnim uslugama koje svaki građanin Hrvatske po Ustavu ima pravo je bio jako otežan. Potres je sve te nejednakosti i nepravde još više ogolio i izložio na vidjelo. Nakon potresa dogodilo se nešto što stvarno nisam očekivala – cijela Hrvatska, regija i dijaspora došla je pomoći. Nitko nije pitao što si po nacionalnosti, samo su htjeli ljudski i iskreno pomoći. Često ističem da smo svi preživjeli zahvaljujući tim ljudima, toj rijeci ljudi koji su dolazili pomoći i koji pomažu i danas, gotovo četiri godine nakon potresa. Trebalo je i gotovo četiri godine da obnova dobije puni zamah. I trebat će još puno godina kako bi se ljudi vratili u svoje domove. Ovdje su dosta odradile privatne donatorske inicijative zahvaljujući kojima su nikle i montažne kuće, kupljene one sa zelenom naljepnicom da se u njih presele obitelji koje su izgubile sve, obnovile one koje su se mogle obnoviti. Kada je riječ o Glini ovdje je dosta Srba stradalo jer žive po zaseocima koje je potres snažno pogodio. Bilo je dosta inicijativa iz Srbije koje su pomogle ljudima, a isto tako unutar Hrvatske su Srbi iz drugih dijelova zemlje osjetili potrebu pomoći i to su napravili. Kada je riječ o državi, kao što sam rekla, jedan vrlo spor i iscrpljujući proces se provodi po pitanju obnove. Danas, u odnosu na dvije godine prije, jest bolje, ali je daleko od idealnog. Vrijeme prolazi, još ima ljudi po kontejnerima, mnogi su izgubili volju za životom čekajući.

Da li su manjine u nekom posebnom i otežavajućem položaju u procesu obnove ili pak  dijele sudbinu većine? Ima li diskriminacije i kako se nosite s tim problemima ako ih ima?

Kada je riječ o Glini, srpska nacionalna manjina jest u lošijem položaju. Najviše smo se tome mogli osvjedočiti kod rješavanja imovinsko pravnih odnosa, odbijanja države da prizna pravo na obnovu, odugovlačenje da se izda rješenje o obnovi… Imala sam i prepirki s gradskim službama da se ljudima nanese kamen na put, doveze voda iz cisterne za krave itd. Većina sela naseljenih srpskim stanovništvom nema javnu rasvjetu, vodovod i odvodnju, signal za mobitel. U vrijeme korone imali smo situacije da su roditelji vozili svoju djecu do prvog brda na kojem bi mogli uhvatiti kakav takav signal. Pa bi onda na brdu, iz auta, ti naši dragi klinci mogli pratiti nastavu, primiti domaću zadaću i poslati je nakon što je napišu.

SPOR I ISCRPLJUJUĆI PROCES

Da li su i kako u tim procesima obnove  angažirane manjinske institucije i organizacije , konkretno vijeća i predstavnici ali i drugi subjekti lokalne manjinske politike? Da li se u ovim teškim trenucima obnove institucije manjinske samouprave vijeća i predstavnici  pokazale posebno opravdanim , potrebnim i učinkovitim ? ( naime ima mišljenja da upravo u kriznim momentima njihova uloga dolazi do izražaja ) ? Ima li primjera dobre prakse gdje se posebno pokazala i potvrdila  uloga vijeća i predstavnika?

Ovdje mogu govoriti isključivo iz perspektive mojih dragih kolegica i kolega iz Vijeća srpske nacionalne manjine grada Gline. U VSNM grada Gline, iz kontejnera, već četiri godine oni predano i požrtvovno rade na tome da pomognu svakoj osobi koja im se javi. Trebala bih puno prostora da napišem što sve rade, ali ovako ukratko bih to opisala: pomažu starijima da ostvare svoja prava, pomažu im kod dopisivanja s državnom administracijom, pisanju prigovora na odluke i rješenja koja nisu donesena u njihovu korist. Pisali su primjerice prigovore na račune HEP-a koji ih je slao iako smo imali odluku Vlade Republike Hrvatske da ljudi koji su jako stradali u potresu ne moraju plaćati struju. Ako nisu u kontejneru tih 15 divnih žena i muškaraca pomažu starijim ljudima u košnji, sitnim  popravcima na krovovima, ogradama.. Sve su to stvari koje naši stariji sugrađani ne mogu sami napraviti. Ljudi kojima je potrebna pomoć i usluga VSNM-a većinom su stariji. Često im je najvažnije da ih netko sasluša, porazgovara sa njima i pomogne im koliko mogu. Uz ranije spomenute žalbe, prigovore, kopiraju im potrebne dokumente, pošalju e-mail, ispune obrasce, znači sve ono što stariji ljude ne mogu i ne znaju. Uvijek su svima na raspolaganju. Koliko je njihov rad i trud važan možda najbolje ilustrira činjenica da u njihov kontejner ne dolaze samo pripadnici srpske nacionalne manjine, već svi građani. Posebno sam ponosna i srce mi je puno jer VSNM grada Gline ne pravi razliku, ne gleda na nacionalnost nego samo na to kome od ljudi treba pomoći. Iako VSNM Glina nema konkretnih ovlasti, njihov predani rad opravdao je njihovo postojanje, kako za manjinski tako i za većinski narod. I to je ono što je predivno –  ta iskrena želja da pomogneš čovjeku u potrebi.

Kako funkcionirate u lokalnoj vlasti? Kakav je komunikacija i odnosi s predstavnicima većine? U kojoj mjeri osiguravanje predstavnika manjinske zajednice u vlasti doprinosi ukupnom boljitku čitave zajednice?

U odnosu na prethodnu vlast, s ovom aktualnom, konkretnije gradonačelnikom, imam korektan odnos. Pomaže tome i činjenica da imam troje gradskih vijećnika sa svoje nezavisne liste u Gradskom vijeću. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važno da manjine imaju svoje predstavnike, posebno na lokalnoj razini. Na taj način imaju osobu kojoj je posao brinuti o njima. Doprinosi to i boljitku zajednice i to odgovorno tvrdim. Posebno sam ponosna jer meni ne dolaze samo Srbi na vrata već i drugi sugrađani. Nikoga ne tražim Domovnicu, važno mi je da ako mogu pomoći pomognem, ako ne mogu da ne odmognem. I osoba koja je na funkciji poput moje može, ako želi, biti most i poveznica između manjine i većinskog naroda. Bit ću sretna kada i ako dođemo na razinu odnosu prije Domovinskog rata gdje nitko nikoga nije pitao za nacionalnost i gdje je jedino mjerilo bilo jesi li čovjek ili ne.

BOLJITAK ZA SVE

Kakva je uopće pozicija nacionalnih manjina i njihovih predstavnika unutar lokalne   samouprave ?  Koliko su manjine tu prisutne , koliko su vidljive , koliko su aktivne i djelatne …?

To jako puno ovisi o izabranom predstavniku i zajednici. Koliko su i jedni i  drugi spremni sudjelovati u kreiranju odluka izvršne vlasti, koliko će biti spremni biti glasni u zahtjevima. Imate izabrane predstavnike nacionalnih manjina koji izvrsno rade svoj posao, a imate i one koji to ne rade nikako, kojima je glavni cilj biti uz vlast, neovisno koliko ona bila loša. U tim slučajevima najviše trpe ljudi koji to nisu zaslužili. Ili da se možda jasnije izrazim: politika je iznevjerila većinski narod, onda možete zamisliti kakav je odnos prema manjinskom, pa i od strane većinskih, ali i manjinskih političara. To je problem koji se rješava na izborima. Ali da bi se to dogodilo prvo morate imati poštene kandidatkinje i kandidate i morate – izaći na izbore u što većem broju.

Koji su iz vašeg iskustva  najizraženiji problemi s kojima se pripadnici nacionalnih manjina suočavaju na lokalnom i regionalnom nivou , u lokalnim i regionalnim sredinama? Što bi na tom plan trebalo dalje  mijenjati  unapređivati?

Rekla bih općenito ignoriranje, ne stavljanje tih ljudi u fokus djelovanja samo zato što su druge nacionalnosti, njihovo potpuno izbacivanje iz života lokalne sredine, promišljanje o razvoju sredine bez uzimanja u obzir potreba nacionalnih manjina. Prošlo je 30 godina od Domovinskog rata, a sela naseljena srpskim stanovništvom nemaju osnovne uvjete za život. Većina cesta nisu ceste nego makadam, a one koje su asfaltirane uništili su preteški kamioni i nitko ne razmišlja o popravku, nemaju javnu rasvjetu, vodovod, odvodnju…. Više se novaca na ovim područjima troši na spomenike i groblja nego na žive ljude. I onda nemamo drugog izbora nego moliti za pomoć. I sreća je da ima ljudi u ovoj državi koji se na te molbe odazivaju. Tako smo primjerice mjesto Brestik osvijetlili zahvaljujući varaždinskoj firmi COTRA koja je poklonila 50 lampi pa je selo nakon 30 godina čekanja dobilo javnu rasvjetu.

NEDOVOLJNO UVAŽAVANJE

Prošla je godina dana od 6. po redu izbora za vijeća i  predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat  manjinske samouprave ? Koliko se te institucije pokazuju opravdane i nužne?

Kao i kod svega u životu. Ako pošteno i predano radiš onda tvoj trud i rad ima opravdanje. U Glini već drugi put zaredom na manjinskim izborima pobjeđuju moji nezavisni vijećnici i vijećnice, njih 15.  No, jako je teško raditi ako nemaš sredstava. Ono što je potpuni apsurd jest činjenica da Srpsko narodno vijeće, kao središnja organizacija Srba ne priznaje VSNM grada Gline. SNV je  u 2023.  imao gotovo 15 milijuna eura prihoda. A novac su dali samo VSNM-a gdje su ljudi iz SDSS-a u većini. U posljednja dva mandata jedino što je SNV dao svojim ljudima u Glini je 5000 kuna za stari kompjuter. Žalosno je da doslovno kažnjavaju ljude jer im smeta činjenica da su građani Gline u VSNM izabrali moje suradnice i suradnike. Nisu to ljudi napravili zbog oportunizma nego jer su uvidjeli da moji ljudi zbilja rade. I onda ih ovih iz SNV-SDSS vertikale kažnjavaju i praktički ucjenjuju. Žalosno.

Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici. Što bi na tom planu trebalo poduzeti?

Slabo do nikako. Nadam se da sam u krivu, ali bojim se da nisam kada kažem da je većini predstavnik nacionalne manjine u gradskoj vlasti ili dežurno smetalo ili prigodni privjesak koji mogu nositi kada se žele hvaliti kako im je stalo i kako mare. Mislim da moramo svi skupa više razgovarati i to na način da se iskreno slušamo. Zatim je potrebno potaknuti ljude da se uključe u politički život svoje zajednice. Osnažiti ih i naučiti da imaju pravo tražiti sve ono za što su izabrani politički predstavnici plaćeni i što im je u konačnici posao.

Da li ste vi poduzeli ili inicirali određene mjere i akcije  kako bi se osigurala što bolja pozicija nacionalnih manjina i što efikasnije rješavanje njihovih problema i zadovoljenje njihovih potreba? Mogu li se iz vaše pozicije i aktivnosti  dati neki primjeri dobre prakse koje bi i drugima bili interesantni i poticajni?

Uvijek sam glasno i jasno upozoravala na probleme s kojima  se susreću moji sugrađani. Njihov glas se čuo i zahvaljujući medijima koji su se uključili i prenosili glas o problemima s kojima se susreću. U puno slučajeva to je pomoglo jer se političari ipak i dalje boje medija i ne žele negativan publicitet. Kroz humanitarni rad naše udruge  „Ljudi za ljude“ uspjeli smo ovu temu nametnuti što je dovelo do većeg razumijevanja teške situacije u kojoj se nalazi srpska nacionalna manjina u Glini. Kroz naše aktivnosti omogućili smo susret ljudi, nova poznanstva, prijateljstva. Taj pristup „od dolje“ je odličan. Ljudima je potrebno samo malo poticaja, sigurno okruženje za razgovor i to je odličan početak.

PROJEKTI PROTIV PODJELA

Sudjeluju li nacionalne manjine na vašim području u nekim EU ili sličnim projektima ? Koliko su ti projekti značajni i za širu zajednicu?

Ponosna sam što smo u provedbi već drugog „ Zaželi“ projekta. Iako nam kod zapošljavanja Domovnica nije bitna, vodili smo računa da pokrijemo što više korisnika sa što više ljudi koji bi za brigu o njima bili pošteno plaćeni. Tako da od 25 zaposlenih imamo 13 Srba koji se brinu za više od 80 svojih sugrađanki i sugrađana. I taj projekt je za mnoge od naših korisnika nešto što ih drži na životu i izvan staračkog doma. Netko ih dođe obići, pomoći što treba. Većini njih nisu važni toliko ni spremanje ni čišćenje koliko razgovor. Jer, usamljeni su, nemaju nikoga svoga. Uz ovaj projekt, kada je riječ o udruzi „Ljudi za ljude“, bliži nam se kraju obnova naše Kuće za kulturu i mlade. S njom ćemo dobiti prostor u kojem možemo dalje razvijati ideje i prijavljivati se na projekte koji mogu pomoći ovoj zajednici. Uvjerena sam da ćemo u tome u uspjeti jer naša Kuća nema nacionalni predznak, ona je za sve nacionalnosti, za sve boje kože, za sve ljude dobre volje. Ne želimo da Glina bude podijeljena poput Vukovara, naša su djeca uvijek išla u isti razred, svi idemo u iste kafiće, svi dijelimo istu sudbinu, unatoč želji onih koji s Glinom nemaju nikakve veze, nećemo dopustiti da nas razdvajaju nego ćemo i dalje raditi na tome da svi budemo jedna zajednica, jedan grad ljudi čiste duše i dobre volje.

Faktički se približavaju novi lokalni izbori. Kakva su očekivanja kada su u pitanju nacionalne manjine ? Koliko su  se promjene Zakona o lokalnim izborima  po kojima su i održani protekli lokalni izbori  pokazale značajnim , uspješnim i svrsishodnima za nacionalne manjine ?  Što očekujete od sljedećih lokalnih i regionalnih izbora? 

Kako se bude približavao datum izbora to će se sve više i više manjinski političari sjetiti da zastupaju manjine i da im treba njihov glas. To je jako loše, ali se ne razlikuje po ničemu od toga što rade i većinski političari većinskom narodu. Mogućnost da biraju predstavnike svoje nacionalne manjine veliko je demokratsko postignuće i trebamo ga čuvati, no kome je stalo do manjina i svojih birača onda zna da je to posao koji se ne radi u mjesec dana kampanje nego svaki dan, uporno i predano. Teško mi je prognozirati išta što se tiče izbora, jedino mogu pozvati sve birače, i većinske i manjinske, da izađu u što većem broju.

Dosta se govorilo o mogućim  negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i  poziciju i prava nacionalnih manjina ?  Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?

U Glini se broj Srba nije značajno promijenio u odnosu na prijašnji popis pa nismo imali nekih većih problema, ali imate mjesta u Hrvatskoj u kojoj je primjerice broj Srba pao ispod 30 posto pa su tamošnji čelnici brže bolje krenuli ukidati stečena prava umjesto da ih unapređuju. To je baš tužno i neće doprinijeti boljem razumijevanju između manjinskog i većinskog naroda.

Autor: Stojan Obradović  

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija 

 

 

 

 

 

 

Show More