OPSTOJNOST SLOVENSKE MANJINSKE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ BITNO OVISI O UKLJUČIVANJU MLADIH GENERACIJA I KVALITETNOM ODNOSU S MATIČNOM DRŽAVOM

2 dana ago

Broj pregleda: 205

Intervju: Dr.sc. Barbara Riman, viša znanstvena suradnica Instituta za etničke studije iz Ljubljane i bivša predsjednica Saveza slovenskih društava u Hrvatskoj

Projekt pod nazivom Slovenska zajednica u Hrvatskoj u suvremenom kontekstu: analiza socioekonomskog položaja te stavova njezinih pripadnika prema slovenskome jeziku i kulturnom i političkom sudjelovanju“ istraživao je različite dimenzija suvremenog položaja slovenske zajednice u Hrvatskoj te pokazao mnoge probleme s kojima se zajednica suočava ( od demografskih i identitetskih do jezičnih i kulturoloških ) ali i jaku institucionalnu otpornost , organiziranost i svijest o etničkoj pripadnosti. Zato budućnost slovenske zajednice neće ovisiti samo o njenom broju već u velikoj će mjeri i o tome hoće li uspjeti uključiti mlađe generacije, ali i širi krug ljudi koji imaju slovensko podrijetlo ili osjećaju povezanost sa Slovenijom, iako nisu aktivni u manjinskim organizacijama. A u širem kontekstu posebno je važan i odnos s maticom jer je to i prostor obrazovanja, zapošljavanja, profesionalnog razvoja i gospodarske suradnje. Zato je vrlo važno da slovenska zajednica svoje obrazovne, jezične i prekogranične resurse snažnije poveže s kulturnim i institucionalnim životom, a posebno da takve mogućnosti budu zanimljive mlađim generacijama. Važnu ulogu će igrati i bolji uvjeti za učenje jezika, stručna i administrativna podrška slovenskim udrugama, informiranost o pravima te veća vidljivost zajednice u hrvatskom javnom prostoru.

Na ovogodišnjoj međunarodnoj znanstvenoj konferenciji „Nacionalne manjine , migracije , sigurnost … „ zajedno s kolegicom Mojcom Medvešek predstavili ste rad „ Izazovi očuvanja slovenske manjine u Hrvatskoj : jezik, kulturna i politička participacija“ koji se temelji na znanstvenom istraživanju kojeg ste bili voditelj a realizirano je u okviru Inštituta za narodnostna vprašanja u Ljubljani. U uvodu prezentacije ste istakli da se položaj slovenske nacionalne manjine ne može razumjeti ni sagledati samo kroz demografske podatke vć kroz kompleksne odnose identiteta, korištenje slovenskog jezika, kulturnu i političku participaciju, institucionalnu organiziranost te socioekonomski položaj slovenske zajednice u Hrvatskoj kao i veze s slovenskom maticom. Možete li predstaviti osnovni okvir , ciljeve i motive ovog istraživanja …?

Projekt Slovenska skupnost na Hrvaškem v sodobnem kontekstu (Slovenska zajednica u Hrvatskoj u suvremenom kontekstu) provodio se od listopada 2023. do rujna 2026. godine na Inštitutu za narodnostna vprašanja u Ljubljan ( Institut za etničke studije ). Njegov je osnovni cilj bio dobiti cjelovitiji uvid u suvremeni položaj slovenske zajednice u Hrvatskoj, osobito u područjima koja su u dosadašnjim istraživanjima bila nedovoljno obrađena ili su se uglavnom promatrala odvojeno. Naime, o pripadnicima slovenske zajednice u Hrvatskoj postoje istraživanja, posebno o demografskim promjenama, povijesti zajednice, slovenskom jeziku i kulturnoj organiziranosti. Međutim, nedostajalo je novije istraživanje koje bi povezalo različite dimenzije života zajednice, a osobito njezin socioekonomski položaj, kulturnu i političku participaciju te odnos prema slovenskome jeziku. Upravo smo zato istraživanje oblikovali interdisciplinarno. Osim analize popisnih i drugih statističkih podataka, literature, zakonodavstva i medijskih objava, proveli smo anketno istraživanje s 246 uporabljivih upitnika te 20 polustrukturiranih intervjua. Takav pristup omogućio nam je da statističke pokazatelje dopunimo konkretnim iskustvima i stavovima pripadnika zajednice. Posebno nas je zanimalo kako se slovenska zajednica mijenja, na koje načine njezini pripadnici danas izražavaju slovenski identitet, kakvu ulogu imaju društva i manjinske institucije te kako na njezinu budućnost utječu demografski, jezični, kulturni, politički i socioekonomski čimbenici. Jedno od važnih polazišta bilo je i pitanje može li se vitalnost nacionalne manjine procjenjivati samo na temelju broja njezinih pripadnika. Rezultati su pokazali da ne može. Slovenska zajednica u Hrvatskoj demografski se izrazito smanjuje, ali istodobno postoje razvijene kulturne i političke institucije, šire se mogućnosti učenja slovenskoga jezika i održavaju intenzivne veze sa Slovenijom. Upravo je razumijevanje tih naizgled proturječnih procesa bilo jedan od glavnih motiva istraživanja.

PROTURJEČNI PROCESI

Ipak slovenska zajednica kao i mnoge druge nacionalne manjine pogođena je značajnim demografskim padom ( 1991. slovenska nacionalna manjina u RH brojila je 22,376 pripadnika, a prema zadnjem popisu 2021. taj je broj pao na 7729, s tim da je samo između dva zadnja popisa broj pripadnika slovenske nacionalne manjine smanjen za skoro 3000 ). Mnogi u takvim kretanjima vide i prijetnje opstanku pojedinih nacionalnih manjina. Da li je to realna prijetnja i za slovensku nacionalnu manjinu?

Demografski pad svakako predstavlja jedan od najozbiljnijih dugoročnih izazova slovenske zajednice u Hrvatskoj. Broj stanovnika koji se na popisima izjašnjavaju kao Slovenci smanjio se s 22.376 1991. godine na 7.729 2021. godine. Međutim, još je važnija starosna struktura zajednice. Prema popisu iz 2021. godine, 51,3 % pripadnika slovenske nacionalne manjine bilo je staro 65 godina ili više, dok je u ukupnom stanovništvu Hrvatske taj udio iznosio 22,5 %. Istodobno je među Slovencima bilo samo 3,4 % djece mlađe od 15 godina, u usporedbi s 14,3 % na razini Hrvatske. Ti podaci pokazuju da slovenska zajednica ne prolazi samo kroz proces smanjivanja broja pripadnika, nego i kroz izrazito starenje, koje dugoročno može utjecati na njezinu sposobnost generacijske obnove. Ipak, bila bih oprezna s tvrdnjom da demografski pad automatski znači nestanak zajednice. Broj osoba koje se izjašnjavaju kao Slovenci nije jednak broju svih ljudi slovenskog podrijetla ili onih koji održavaju obiteljske, jezične i kulturne veze sa Slovenijom. Identitet je složeniji od jedne popisne kategorije. S druge strane, ne smijemo podcijeniti posljedice demografskih promjena. One utječu na broj potencijalnih članova društava, sudionika kulturnih programa, učenika slovenskoga jezika i kandidata za manjinska predstavnička tijela. Posebno je važno da su određena manjinska prava u Hrvatskoj vezana uz brojčane pragove, pa smanjivanje broja pripadnika može dovesti i do gubitka pojedinih institucionalnih mogućnosti. Zato bih rekla da nije najveća opasnost samo smanjivanje broja Slovenaca, nego slabljenje mogućnosti međugeneracijskog prijenosa jezika, identiteta i organiziranog života zajednice. Budućnost slovenske zajednice u velikoj će mjeri ovisiti o tome hoće li uspjeti uključiti mlađe generacije, ali i širi krug ljudi koji imaju slovensko podrijetlo ili osjećaju povezanost sa Slovenijom, iako nisu aktivni u manjinskim organizacijama.

SLOŽENI IDENTITET

U istraživanju ste naglasili značaj socioekonomskog položaja odnosno socioekonomskih obilježaja pripadnika slovenske nacionalne manjine. Što pokazuju ti podaci i na koji način utječu na očuvanje, položaj i razvoj slovenske nacionalne manjine u Hrvatskoj?

Socioekonomski položaj bio je jedno od posebno važnih područja projekta jer se o njemu u dosadašnjim istraživanjima Slovenaca u Hrvatskoj relativno malo govorilo. Željeli smo provjeriti postoji li povezanost između obrazovanja, zaposlenosti, materijalnog položaja, prekogranične mobilnosti i različitih oblika sudjelovanja u životu slovenske zajednice. Rezultati nisu pokazali da bismo ispitanike mogli promatrati kao općenito socioekonomski marginaliziranu skupinu. Naprotiv, u anketnom uzorku zabilježena je razmjerno visoka obrazovna razina, znatan udio radno aktivnih osoba i uglavnom relativno povoljne subjektivne procjene materijalnog položaja. Primjerice, 37,1 % ispitanika navelo je da im s raspoloživim prihodima ništa ne nedostaje, dok je dodatnih 42 % odgovorilo da se moraju ograničavati uglavnom pri kupnji manje važnih stvari ili luksuza. Međutim, posebno zanimljivim pokazala se povezanost sa Slovenijom. Za dio pripadnika slovenske zajednice Slovenija nije samo matična država s kojom održavaju kulturne i obiteljske veze, nego i prostor obrazovanja, zapošljavanja, profesionalnog razvoja i gospodarske suradnje. U tom kontekstu slovenski jezik može imati dodatnu praktičnu vrijednost. Poznavanje slovenskoga jezika i društvenih prilika u obje države može biti prednost u određenim zanimanjima, posebno u prekograničnom poslovanju, obrazovanju, turizmu i drugim oblicima hrvatsko-slovenske suradnje. Ipak, povoljan socioekonomski položaj sam po sebi ne znači i veću uključenost u manjinski život. Netko može imati vrlo dobre obrazovne i profesionalne mogućnosti, a da pritom nije član slovenskog društva niti sudjeluje u manjinskim institucijama. Zato bih kao važan razvojni potencijal izdvojila mogućnost da slovenska zajednica svoje obrazovne, jezične i prekogranične resurse snažnije poveže s kulturnim i institucionalnim životom. Posebno je važno da takve mogućnosti budu zanimljive mlađim generacijama.

VEZA S MATICOM KAO RAZVOJNI POTENCIJAL

Što je istraživanje pokazalo kada je u pitanju kulturna organiziranost slovenske nacionalne manjine i djelovanje njenih kulturnih institucija i udruga? Kakav je njihova kvaliteta i sadržaji djelovanja i u kojoj mjeri upravo te institucije svojim radom osiguravaju očuvanje slovenskog nacionalnog identiteta u Hrvatskoj?

Slovenska kulturna društva predstavljaju jednu od najvažnijih institucija slovenske zajednice u Hrvatskoj. Njihova uloga daleko nadilazi organiziranje kulturnih priredbi. Društva su mjesta susreta, održavanja slovenskoga jezika, očuvanja kulturne baštine, druženja i povezivanja sa Slovenijom. U mnogim sredinama upravo ona predstavljaju najvažniji prostor u kojem se slovenska pripadnost može javno izražavati i njegovati. Posebno je zanimljivo da se nakon 1991. godine, unatoč snažnom demografskom smanjivanju zajednice, mreža slovenskih društava širila. Prema podacima iz 2025. godine, u Savez slovenskih društava u Hrvatskoj bilo je uključeno 18 organizacija. To pokazuje da demografsko smanjivanje ne mora automatski značiti i slabljenje organiziranosti zajednice. Međutim, društva se međusobno razlikuju prema broju članova, dostupnim prostorima, kadrovskim mogućnostima, financiranju i sadržajima koje nude. Neka imaju dugogodišnju tradiciju i razvijene programe, dok druga djeluju u znatno skromnijim uvjetima. Jedan od važnijih izazova jest činjenica da velik dio rada počiva na relativno malom broju aktivnih članova i volontera. Istodobno rastu administrativne obveze, zahtjevi vezani uz financiranje i pripremu projekata te očekivanja da društva nude sve raznovrsnije programe. Zato mislim da je jedno od ključnih pitanja budućnosti profesionalizacija određenih segmenata društvenog rada. Ne mislim pritom na zamjenu volonterstva, nego na osiguravanje administrativne i stručne podrške koja bi aktivnim članovima omogućila da više vremena posvete kulturnim, jezičnim i drugim sadržajima. Društva imaju važnu ulogu u očuvanju identiteta, ali sama njihova prisutnost nije dovoljna. Važno je koliko uspijevaju uključivati nove ljude, posebno mlađe generacije, i koliko se njihovi programi prilagođavaju promjenama u zajednici.

VAŽNA ULOGA KULTURNIH DRUŠTAVA

Kakav je interes u slovenskoj manjinskoj zajednici u Hrvatskoj da sudjeluju i participiraju u kulturnim događanjima te radu i djelovanju slovenskih kulturnih udruga?

Rezultati pokazuju da interes za slovensku kulturu postoji i da slovenska društva imaju važnu ulogu među ispitanicima. Međutim, pritom treba razlikovati formalno članstvo od stvarnog sudjelovanja u kulturnim aktivnostima. Među 237 ispitanika koji su odgovorili na odgovarajuća pitanja, 46 % bili su članovi društava koji ujedno posjećuju njihove događaje, dok je 14,8 % bilo članova koji ih ne posjećuju. S druge strane, 15,2 % ispitanika nisu bili članovi društava, ali su ipak sudjelovali na njihovim događanjima. To je zanimljiv rezultat jer pokazuje da kulturna participacija nije ograničena samo na formalno članstvo. Kada smo ispitivali razloge uključivanja u slovenska društva, najvažniji motiv bio je održavanje kontakta sa slovenskom kulturom, koji je navelo 81,2 % ispitanika koji su odgovorili na to pitanje. Slijedili su obrazovni programi, uključujući učenje slovenskoga jezika, druženje i organizirani izleti. Istodobno, među osobama koje nisu članovi društava najčešći razlog neuključivanja nije bilo nezanimanje, nego nedostatak vremena, koji je navelo 63,6 % nečlanova obuhvaćenih tim pitanjem. To nam govori da dio ljudi možda želi održavati veze sa slovenskom zajednicom, ali ne nužno kroz redovito članstvo i tradicionalne oblike društvenog rada. Zato mislim da bi društva trebala razvijati različite razine uključivanja, od povremenog sudjelovanja na događanjima do aktivnog stvaranja programa. Time bi mogla dosegnuti i ljude koji danas nisu dio organiziranog manjinskog života.

POVEZATI TRADICIJU I SUVREMENOST

Da li taj interes raste ili opada i kako ga dalje motivirati i jačati? Što ponajviše na njega utječe?

Na ovo pitanje nije moguće odgovoriti jednostavnom tvrdnjom da interes raste ili opada. Naime, nemamo usporedive longitudinalne anketne podatke koji bi omogućili pouzdano mjerenje promjene interesa kroz dulje razdoblje. Ono što možemo reći jest da se mijenjaju načini kulturne participacije. Tradicionalni programi, poput obilježavanja praznika, nastupa zborova, predstavljanja knjiga i drugih kulturnih događanja, i dalje imaju važnu ulogu. Međutim, mlađe generacije često imaju drukčije interese, drukčije načine komunikacije i manje vremena za redovito sudjelovanje u radu društava. Zato nije dovoljno samo pozivati mlade da se uključe u postojeće aktivnosti. Potrebno im je omogućiti da i sami sudjeluju u oblikovanju programa. Primjerice, slovenska društva mogla bi više razvijati sadržaje povezane sa suvremenom glazbom, filmom, digitalnom kulturom, kreativnim industrijama, obrazovanjem i prekograničnom suradnjom. Posebno bi bilo korisno intenzivnije povezivanje s obrazovnim i kulturnim institucijama u Sloveniji. Budućnost kulturne participacije ne vidim u napuštanju tradicije, nego u povezivanju tradicionalnih i suvremenih oblika kulturnog djelovanja.

Kako čuvati i njegovati slovensku kulturnu baštinu u Hrvatskoj? Na čemu bi trebao biti naglasak?

Očuvanje slovenske kulturne baštine svakako je jedan od temeljnih zadataka slovenskih društava i drugih manjinskih institucija. Međutim, mislim da je važno kulturnu baštinu razumjeti šire od očuvanja tradicionalnih običaja, pjesama, plesova ili obilježavanja važnih datuma. Slovenska kulturna baština u Hrvatskoj uključuje i povijest doseljavanja, djelovanje slovenskih organizacija, osobne i obiteljske priče, jezične prakse, književno stvaralaštvo te doprinos Slovenaca kulturnom, znanstvenom i društvenom životu Hrvatske. Posebno bih istaknula potrebu sustavnog dokumentiranja i digitalizacije te baštine. Mnoga slovenska društva imaju bogate arhive, fotografije, dokumente, glasila i druge materijale koji svjedoče o desetljećima organiziranog života zajednice. Važno je da ta građa bude stručno obrađena, sačuvana i dostupna budućim generacijama. Drugo važno područje jest povezivanje kulturne baštine s obrazovanjem. Suradnja sa školama, knjižnicama, muzejima i fakultetima može omogućiti da slovenska baština postane vidljivija i izvan same manjinske zajednice. Pritom ne treba zanemariti suvremeno kulturno stvaralaštvo. Kultura manjinske zajednice nije samo ono što smo naslijedili, nego i ono što danas stvaramo. Zato je važno poticati mlade autore, umjetnike i druge stvaratelje koji slovensku pripadnost izražavaju na nove načine. Posebno bih naglasila i potrebu da se kulturna baština Slovenaca u Hrvatskoj ne promatra samo kao dio slovenske nacionalne baštine, nego i kao sastavni dio kulturne povijesti Hrvatske.

DOPRINOS DRUŠTVENOM ŽIVOTU HRVASTSKE

Što je s jezikom odnosno učenjem slovenskog jezika među pripadnicima slovenske nacionalne manjine? Koliko su mladi zainteresirani za učenje slovenskog jezika? Kakvi su uvjeti i organizacija? Da li bi to trebalo jačati i mijenjati, obogaćivati nekim novim prihvatljivijim formama ili je situacija zadovoljavajuća?

Slovenski jezik jedno je od najvažnijih pitanja dugoročne vitalnosti zajednice. Naši rezultati pokazuju vrlo pozitivan odnos prema jeziku, ali istodobno i značajne promjene u njegovoj svakodnevnoj uporabi. Primjerice, 80,7 % ispitanika svoje razumijevanje slovenskoga procjenjuje dobrim ili vrlo dobrim, dok govor tako procjenjuje 62,9 %, a pisanje 52,5 %. To pokazuje da je receptivno znanje jezika često bolje razvijeno od aktivnog. Još je važniji međugeneracijski prijenos. Ispitanici slovenski češće koriste u komunikaciji sa svojim roditeljima nego sa svojom djecom, dok u komunikaciji s unucima hrvatski još više prevladava. Međutim, istodobno se razvijaju institucionalni oblici učenja slovenskoga jezika. Danas u Hrvatskoj postoje tri važna oblika: model C, dopunska nastava slovenskoga jezika i kulture te poseban program u Varaždinskoj županiji. Uz njih važnu ulogu imaju i tečajevi slovenskih društava. Posebno je zanimljiv razvoj modela C. U školskoj godini 2025./2026. taj je oblik nastave pohađao 331 učenik, što pokazuje znatan razvoj u odnosu na početke njegova izvođenja. To je vrlo važan rezultat jer pokazuje da slabljenje obiteljskog prijenosa nije praćeno jednakim slabljenjem interesa za institucionalno učenje jezika. Ipak, postoje ozbiljni problemi. Nastava nije jednako dostupna u svim dijelovima Hrvatske, a posebno je zahtjevno osiguravanje odgovarajućeg nastavnog kadra. Učitelji se suočavaju s različitim administrativnim i organizacijskim preprekama, a kontinuitet nastave često ovisi o angažmanu pojedinaca i suradnji slovenskih i hrvatskih institucija. Zato bih kao prioritete izdvojila stabilnije uvjete rada učitelja, lakše priznavanje kvalifikacija i radnog iskustva, bolju geografsku dostupnost nastave te nastavak bilateralne suradnje između Slovenije i Hrvatske. Posebno je važno stvarati mogućnosti za uporabu slovenskoga jezika izvan učionice – kroz susrete s vršnjacima iz Slovenije, ekskurzije, ljetne škole, kulturne radionice, suradnju s knjižnicama i digitalne sadržaje. Cilj ne bi trebao biti samo da djeca nauče slovenski jezik, nego da ga doživljavaju kao jezik koji mogu koristiti u svakodnevnom životu, obrazovanju, prijateljstvima i budućem profesionalnom razvoju.

MOTIVIRATI MLADE

Kakav je uopće interes upravo mladih za usvajanje i njegovanje slovenskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Mnoge manjine u Hrvatskoj ističu da je opadanje tog interesa upravo njihov najveći problem. Kako je s slovenskom nacionalnom manjinom ? Kako značaj njegovanja, očuvanja i razvoja kulturnog i nacionalnog identiteta približiti mladima?

Uključivanje mladih jedno je od najvažnijih pitanja budućnosti slovenske zajednice, ali mislim da nije sasvim opravdano govoriti o njihovoj općoj nezainteresiranosti. Prije svega, treba imati na umu demografske okolnosti. Prema popisu iz 2021. godine, samo 7,2 % pripadnika slovenske manjine bilo je mlađe od 30 godina. Dakle, broj mladih unutar formalno evidentirane zajednice već je izrazito malen. Osim toga, mladi danas drukčije oblikuju i izražavaju nacionalni i kulturni identitet nego prethodne generacije. Za dio njih slovenska pripadnost povezana je s obiteljskim podrijetlom, za druge s učenjem jezika, putovanjima, obrazovanjem ili osobnim vezama sa Slovenijom. Posebno je važna činjenica da dvojna hrvatsko-slovenska identifikacija ne mora značiti slabljenje slovenske pripadnosti. Mladi mogu biti potpuno uključeni u hrvatsko društvo i istodobno osjećati snažnu povezanost sa slovenskom kulturom i jezikom. Zato mislim da je potrebno promijeniti način na koji mladima predstavljamo očuvanje identiteta. Nije dovoljno govoriti da moraju nastaviti tradiciju svojih roditelja ili djedova i baka. Potrebno im je pokazati da slovenski jezik i povezanost sa Slovenijom mogu imati vrijednost i u njihovu današnjem životu. To se može ostvarivati kroz obrazovne i kulturne razmjene, studijske programe, povezivanje s vršnjacima, suvremene kulturne sadržaje, digitalne projekte i profesionalne mogućnosti. Jednako je važno omogućiti mladima da sudjeluju u odlučivanju unutar društava i manjinskih institucija. Ako želimo generacijsku obnovu, mladi ne mogu biti samo publika postojećih programa, nego moraju dobiti prostor da ih sami oblikuju.

JAČATI SUSTAV MANJINSKOG PREDSTAVNIŠTVA

Kakav je institucionalna organiziranost slovenske nacionalne manjine? Koliko slovenska zajednica koristi manjinske institucije u hrvatskom sustavu , u prvome redu one najznačajnije i najraširenije , vijeća i predstavnike odnosno tzv . manjinsku samoupravu, ali i moguće predstavnike u lokalnoj samoupravi, saborskog zastupnika, Savjet za nacionalne manjine …. ?

Slovenska zajednica u Hrvatskoj ima razmjerno razvijenu institucionalnu infrastrukturu, osobito kada govorimo o kulturnim društvima, vijećima i predstavnicima nacionalne manjine. Međutim, njezina organiziranost nije jednaka u svim dijelovima Hrvatske. Na lokalnoj i regionalnoj razini posebno su važna vijeća i predstavnici slovenske nacionalne manjine, koji djeluju unutar hrvatskog sustava manjinskog predstavništva. Njihova je osnovna funkcija zastupanje interesa zajednice i uspostavljanje institucionalnog dijaloga s lokalnim i regionalnim vlastima. Međutim, istraživanja pokazuju da slovenska zajednica ne koristi sve zakonski dostupne mogućnosti predstavništva. Na izborima 2023. godine izabrano je 18 vijeća odnosno predstavnika od 34 moguće institucionalne pozicije. Razlozi su višestruki. Slovenska zajednica brojčano se smanjuje i prostorno je vrlo raspršena, a dio institucija suočava se s nedostatkom kandidata i ograničenim interesom za aktivno političko djelovanje. Posebno je važno da se mogućnost izbora vijeća ili predstavnika temelji na zakonski određenom broju pripadnika manjine. Zbog demografskog smanjivanja slovenska zajednica u pojedinim lokalnim sredinama više ne ispunjava uvjete za neke oblike predstavništva koje je ranije mogla ostvarivati. To pokazuje da demografske promjene imaju i vrlo konkretne institucionalne posljedice. Istodobno, važno je razlikovati vijeća i predstavnike od drugih oblika političke zastupljenosti. Slovenska manjina sudjeluje i u širem sustavu manjinskih prava i političkog predstavništva, uključujući mogućnosti parlamentarnog predstavljanja u zajedničkoj izbornoj skupini s drugim nacionalnim manjinama. To, međutim, nije isto što i zasebno predstavničko tijelo slovenske zajednice. Mislim da je za budućnost posebno važno jačati stvarnu funkcionalnost vijeća i predstavnika. Njihova uloga ne bi se trebala svoditi na formalno postojanje ili organiziranje pojedinih kulturnih događanja, nego na kontinuirano praćenje ostvarivanja manjinskih prava, komunikaciju s institucijama i zastupanje konkretnih potreba zajednice.

RAZVOJ INFORMIRANOSTI

Kako je i koliko razvijena svijest o manjinskim pravima u slovenskoj nacionalnoj zajednici? Kakav je interes za političku participaciju, izbore … I što na to utječe ? Kako potaknuti veći interes za participaciju u tim procesima?

Jedna od zanimljivijih spoznaja jest da problem političke participacije ne možemo jednostavno objasniti općom političkom nezainteresiranošću. Naime, 80 % ispitanika navodi da redovito sudjeluje na državnim izborima, dok na manjinskim izborima redovito sudjeluje 44,8 %. Istodobno, trećina ispitanika navodi da na manjinske izbore nikada ne izlazi. To pokazuje da je problem znatno specifičniji i da se odnosi prije svega na funkcioniranje i prepoznatljivost posebnih mehanizama manjinskog predstavništva. Jedan od važnih izazova jest nedovoljna informiranost o tome što vijeća i predstavnici rade, koje su njihove ovlasti i na koji način mogu pomoći pripadnicima zajednice. Ako ljudi ne znaju što njihovo vijeće radi ili kakve konkretne rezultate ostvaruje, teško je očekivati da će biti motivirani za sudjelovanje na izborima. Zato je važno razvijati kontinuirano informiranje o manjinskim pravima, organizirati javna predavanja i radionice te omogućiti bolju komunikaciju između predstavnika i pripadnika zajednice. Posebno je važno da takva komunikacija ne bude ograničena samo na razdoblje neposredno prije izbora. Također bih istaknula potrebu za većim uključivanjem mladih i boljom suradnjom između vijeća, kulturnih društava i obrazovnih institucija. Politička participacija ne počinje izlaskom na izbore, nego osjećajem da pojedinac može sudjelovati u oblikovanju budućnosti vlastite zajednice.

JAČATI VIDLJIVOST

Koliko je značajna vidljivost i prepoznatljivost slovenske nacionalne manjine u hrvatskom društvu? Kako to dalje razvijati i unapređivati?

Vidljivost nacionalne manjine iznimno je važna jer utječe ne samo na njezinu prepoznatljivost u široj javnosti nego i na osjećaj pripadnosti samih članova zajednice. U slučaju slovenske manjine u Hrvatskoj jedan od problema nije toliko negativno medijsko predstavljanje, koliko relativno ograničena prisutnost u hrvatskom nacionalnom medijskom prostoru. Medijska analiza pokazala je da su aktivnosti slovenske zajednice vidljivije u lokalnim i regionalnim medijima, posebno ondje gdje djeluju aktivna slovenska društva. Na nacionalnoj razini njihova je prisutnost znatno ograničenija. Zbog toga šira hrvatska javnost često nije dovoljno upoznata s djelovanjem slovenskih društava, mogućnostima učenja slovenskoga jezika, manjinskim institucijama i doprinosom Slovenaca hrvatskom društvu. Mislim da bi upravo sama zajednica trebala aktivnije razvijati vlastite komunikacijske kanale. Posebno korisno bilo bi uspostavljanje zajedničke digitalne platforme slovenske zajednice u Hrvatskoj, na kojoj bi se kontinuirano objavljivale informacije o kulturnim događanjima, obrazovnim programima, manjinskim pravima, aktivnostima vijeća i predstavnika te drugim temama važnima za zajednicu.

Takva platforma mogla bi povezivati različita društva i institucije, ali i dosegnuti ljude koji nisu njihovi članovi. Važno je i da slovenske organizacije više surađuju s hrvatskim školama, knjižnicama, muzejima, fakultetima i drugim javnim ustanovama. Na taj način slovenska kultura može postati vidljivija kao sastavni dio hrvatskog kulturnog i društvenog prostora. Posebno bih naglasila da vidljivost ne bi trebala biti ograničena samo na predstavljanje tradicije. Potrebno je govoriti i o suvremenom životu Slovenaca u Hrvatskoj, njihovim obrazovnim, znanstvenim, kulturnim i gospodarskim aktivnostima.

BOLJA SADRŽAJNA I GENERACIJSKA SURADNJA

Koliko je za opstojnost slovenske nacionalne manjine važni odnosi s maticom? Kakva je tu potpora, odnosi i kako taj važni segment dalje unaprjeđivati?

Povezanost sa Slovenijom jedan je od ključnih resursa slovenske zajednice u Hrvatskoj. Ona ima kulturnu i identitetsku, ali i vrlo konkretnu obrazovnu, društvenu i gospodarsku dimenziju. Slovenija već dugi niz godina pruža institucionalnu i financijsku podršku slovenskim organizacijama u Hrvatskoj, učenju slovenskoga jezika, kulturnim programima i različitim oblicima povezivanja. Posebno važnu ulogu imaju Ured Vlade Republike Slovenije za Slovence v zamejstvu in po svetu, obrazovne i kulturne ustanove te različite organizacije koje surađuju sa slovenskim društvima u Hrvatskoj. Međutim, mislim da bi u budućnosti trebalo dodatno razvijati sadržajnu i generacijsku dimenziju te suradnje. Povezanost s matičnom državom ne bi se trebala svoditi samo na financiranje tradicionalnih kulturnih programa. Ona može biti važan prostor obrazovanja, stručnog usavršavanja, mobilnosti mladih, gospodarske suradnje i razvoja novih profesionalnih mreža. Posebno je važno jačati suradnju između škola, sveučilišta, knjižnica, kulturnih ustanova i drugih organizacija s obje strane granice. Istodobno, ne smijemo zaboraviti da je slovenska zajednica sastavni dio hrvatskog društva. Zato suradnja sa Slovenijom ne bi trebala značiti zatvaranje unutar vlastitog nacionalnog prostora, nego upravo suprotno, omogućavati dodatno povezivanje hrvatskog i slovenskog društva. Najveća vrijednost tih odnosa jest mogućnost da slovenska zajednica istodobno očuva svoju posebnost i bude aktivan posrednik između dviju država.

Na kraju koji bi bili glavni zaključci i preporuke vašeg istraživanja? Kako dalje jačati poziciju i opstojnost slovenske nacionalne manjine u Hrvatskoj?

Jedan od najvažnijih zaključaka jest da položaj slovenske zajednice u Hrvatskoj nije moguće opisati samo kao proces postupnog slabljenja. Demografsko smanjivanje i starenje nedvojbeno predstavljaju ozbiljne dugoročne izazove. Međutim, istodobno postoje razvijena kulturna i institucionalna infrastruktura, različiti oblici slovenske identifikacije, rast organiziranog učenja slovenskoga jezika i intenzivne veze sa Slovenijom. Prije svega, potrebno je više ulagati u generacijsku obnovu zajednice. To se ne odnosi samo na kulturna društva, nego i na vijeća, predstavnike, obrazovne programe i druge oblike organiziranog života. Drugo, potrebno je osigurati stabilnije uvjete za učenje i uporabu slovenskoga jezika, posebno kroz dostupnost kvalificiranih učitelja, kontinuitet nastave i više neformalnih mogućnosti uporabe jezika. Treće, slovenskim organizacijama potrebna je snažnija stručna i administrativna podrška. Ne možemo dugoročno očekivati da će sve složenije organizacijske i projektne zadatke obavljati samo mali broj volontera. Četvrto, važno je povećati prepoznatljivost manjinskih institucija, informiranost o pravima te vidljivost slovenske zajednice u hrvatskom javnom i digitalnom prostoru. Peto, treba razvijati postojeće prekogranične veze sa Slovenijom i više ih povezivati s obrazovanjem, zapošljavanjem, gospodarstvom i profesionalnim razvojem mladih. Posebno bih istaknula još jednu stvar: slovenska zajednica mora pronaći način da se otvori i prema ljudima koji imaju slovensko podrijetlo ili različite veze sa Slovenijom, ali danas nisu uključeni u rad društava i manjinskih institucija. Upravo taj širi krug ljudi može predstavljati važan potencijal njezina budućeg razvoja.

Na kraju bih rekla da budućnost slovenske manjine neće ovisiti samo o broju osoba koje će se na sljedećem popisu izjasniti kao Slovenci. Jednako će važno biti koliko će ljudi koristiti ili učiti slovenski jezik, sudjelovati u kulturnom i društvenom životu, održavati veze sa Slovenijom i biti spremno te veze prenijeti na sljedeće generacije. Zato najveći izazov nije samo očuvati ono što slovenska zajednica danas ima, nego stvoriti uvjete da se ona može razvijati i u budućnosti.

Autor: Stojan Obradović