UZ PROVEDBU OKVIRNE KONVENCIJE ZA ZAŠTITU NACIONLNIH MANJINA: HRVATSKOJ JE POTREBA NOVI KONCEPT MANJINSKE POLITIKE

Trenutni ciljevi naše manjinske politike prema našim zakonima jesu, u prvom redu, njegovanje kulturne autonomije nacionalnih manjina. A to nije dovoljno! Ciljevi manjinske politike moraju u vidu imati punu integraciju pripadnika nacionalnih manjina. Međutim, mislim da za ozbiljno promišljanje i promjene u manjinskoj politici nema velike spremnosti, ni u strukturama vlasti, ali ni među onima, uključivo i  ljude iz manjinskih institucija, struktura i organizacija, koji tu politiku provode. Nedostatak te spremnosti da se promišlja i unapređuje manjinska politika ostavlja dugoročno negativne posljedice na poziciju pa i opstojnost manjinskih zajednica, smatra članica Savjetodavnog odbora Vijeća Europe za praćenje ostvarivanja Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina.

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u suradnji sa Savjetodavnim odborom Okvirne konvencije Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina, održao 23. svibnja 2022. u Hrvatskom saboru skup posvećen provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina kojim se željelo ukazati na važnost primjene ovog najvažnijeg međunarodnog europskog dokumenta kada su u pitanju prava nacionalnih manjina.

Govoreći na skupu  potpredsjednica hrvatske Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Anja Šimpraga  istaknula da Hrvatska ima dobar zakonodavni okvir za manjine, ali i da treba shvatiti upozorenja Vijeća Europe da su pred njom još brojni izazovi kako bi izrasla u otvorenije i tolerantnije društvo.

„Republika Hrvatska je prepoznala važnost manjinskog pitanja i još se 1997. godine ratifikacijom Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe obvezala podnositi izvješća VE-u o zakonodavnim i drugim mjerama za ostvarivanje načela iz Konvencije. Savjetodavni odbor prepoznao je brojne aktivnosti koje je ova Vlada provodila s ciljem daljnjeg unapređenja položaja nacionalnih manjina u Hrvatskoj”, rekla je Šimpraga u govoru na skupu Vladina Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Međutim, poručila je kako je važno ozbiljno shvatiti i iznesena upozorenja da su pred Hrvatskom još brojni izazovi kako bi izrasla u otvorenije i tolerantnije društvo te da se preporukama treba pristupiti kao konstruktivnom dokumentu koji nam omogućava da izazove prepoznamo brže i uspješnije, ali i da ih prevladamo.

O kakvim se upozorenjima radi te kakvi izazovi i zadaci zapravo stoje pred Hrvatskom kada je u pitanju daljnje unapređivanje manjinskih prava i manjinske politike za naš portal komentirala je  dr.sc. Antonija  Petričušić, članica Savjetodavnog odbora Vijeća Europe za praćenje ostvarivanja Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina i profesorica sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu . 

Po njenom mišljenju ciljevi manjinske politike moraju u vidu imati punu integraciju pripadnika nacionalnih manjina i to ne mogu rješavati samo zakoni pa bi otvaranje javnog dijaloga o strateškim pitanjima manjinske politike bilo i potrebno i nužno. 

Ona je istakla kako stavovi nadležnih tijela Vijeća Europe ( Savjetodavni odbor kojega čine stručnjaci te Odbor ministara VE koji svoje preporuke i temelji uglavnom na ocjenama stručnjaka Savjetodavnog odbora ) vrlo objektivno oslikavaju i društveni kontekst i izazove u kojima se ostvaruju prava pripadnika manjina u Hrvatskoj te vrlo pozitivno vrednuju ono što se kontinuirano ističe u javnim raspravama, kako je pravni i institucionalni okvir manjinske politike uglavnom zadovoljavajući, ali ga nagriza i destabilizira društvena klima: primjerice izostanak međukulturalnog dijaloga, neadekvatan prikaz manjina u medijima, slučajevi govora mržnje usmjereni prema pojedinim manjinama u medijima i u političkom diskursu, nedosljedna provedba zakonodavstva o službenoj uporabi jezika i pisama manjina. Zato se jasno poručuje i naglašava kako obveze iz Okvirne konvencije zahtijevaju stalne napore vlasti.

Ovom prilikom istakla bih neke važne preporuke Savjetodavnog odbora. Postoje preporuke za trenutno djelovanje te one za dugoročnije djelovanje. Četiri su preporuke za trenutno, hitno djelovanje. Prva se ticala provedbe aktualnog popisa stanovništva za kojega se tražilo da bude u skladu s međunarodnim standardima, kako bi se povećalo povjerenje svih građana u proces prikupljanja podataka i rezultate popisa stanovništva. U tom kontekstu posebno se isticao zahtjev da se u popisnom upitniku navedu sve nacionalne manjine, jer otvoreno izjašnjavanje nekim pripadnicima nacionalnih manjina iz različitih razloga stvara teškoće i zapreke da slobodno deklariraju svoju nacionalnu ili etničku pripadnost. Druga preporuka za hitno djelovanje sugerira vlastima da pripreme sveobuhvatnu strategiju za promicanje međuetničkog dijaloga i uključivog društva, da osiguraju njezino praćenje i ocjenu njezinog utjecaja. Nažalost, to je preporuka naslijeđena i iz prethodnog ciklusa.  Treća preporuka poziva hrvatske vlasti na odlučno rješavanje i javnu osudu svih slučajeva javnog poticanja na nasilje i mržnju, zločine iz mržnje, kao i radikalni nacionalizam, povijesni revizionizam i uopće protumanjinsku retoriku u javnom i političkom diskursu te glorifikaciju osoba osuđenih za ratne zločine. Traži se da se hrvatske vlasti pobrinu da zločini iz mržnje koji pogađaju pripadnike nacionalnih manjina budu spriječeni, djelotvorno istraženi i odgovarajuće sankcionirani. Također, preporuke potiču vlasti na povećane napore u nastojanju da svi navodni slučajevi online govora mržnje koji se odnose na pripadnike nacionalnih manjina, uključujući one u tiskanim i audiovizualnim medijima, budu djelotvorno praćeni i, kad je to potrebno, sankcionirani. I, četvrta, posljednja, tiče se organizacije uključivog i kvalitetnog obrazovanja kroz koje će se promovirati društvena važnost i vrijednost nacionalnih manjina te njihova prava i, što je posebno važno za romsku nacionalnu manjinu, dokidati segregacije u školama, osiguravati pohađanje nastave za svu djecu tijekom obvezatnog školovanja i smanjivanje ranog prestanka školovanja.

Promjena naravno nema preko noći. Promjene ne mogu donijeti ni samo novi zakoni ili izmjena postojećih ( koja može završiti i gore od sadašnjeg stanja ). Ali, mislim da bi jedna rekonceptualizacija manjinske politike bila dobrodošla pa i nužna. Trenutni ciljevi naše manjinske politike prema našim zakonima, ali i različitim nacionalnim i strateškim dokumentima jesu, u prvom redu, njegovanje kulturne autonomije nacionalnih manjina. A to nije dovoljno! Ciljevi manjinske politike moraju u vidu imati punu integraciju pripadnika nacionalnih manjina. Međutim, mislim da za ozbiljno promišljanje i promjene u manjinskoj politici nema velike spremnosti. ni u strukturama vlasti, ali ni među onima, uključivo i  ljude iz manjinskih institucija, struktura i organizacija, koji tu politiku provode. Nedostatak te spremnosti da se promišlja i unapređuje manjinska politika ostavlja dugoročno negativne posljedice na poziciju pa i opstojnost manjinskih zajednica. Dobro elaborirano manjinsko zakonodavstvo nije dovoljan argument za kvalitetu te politike. Moramo puno više uvažavati  i međunarodne standarde koji nam mogu pomoći da imamo kvalitetniju manjinsku politiku, a time i kvalitetniju demokraciju, zaključila je profesorica Petričušić.

Stojan Obradović

 

Show More