VIJEĆA I PREDSTAVNICI SU VAŽAN OSLONAC MANJINSKE POLITIKE

Intervju: Damir Malina, predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika češke nacionalne manjine u RH i predsjednik Koordinacije nacionalnih manjina u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji

Vrlo je važna suradnja predstavnika manjina s izabranim manjinskim zastupnicima na lokalnim izborima u predstavničkim tijelima manjinske samouprave. Ta suradnja je važna za realizaciju mnogih programa i rješavanje problema, a važna spona u tome su upravo vijeća i predstavnici . Vrlo je vrijedna i značajna komunikacija i koordinacija subjekata manjinske politike unutar jedne zajednice. Tamo gdje je ta komunikacija razvijena lakše je rješavati probleme, gurati projekte , lobirati za sredstava i druge potrebe itd. Ali ne mogu vijeća i predstavnici tražiti probleme već se pripadnici manjinskih zajednica, udruga itd. trebaju i sami javljati vijećima ili svojim predstavnicima . Tu komunikaciju i tu praksu u budućnosti treba optimalnije razviti i onda će se mnogi problemi lakše adresirati nadležnim institucijama i tražiti njihovo rješavanje .

Bliži se kraju šesti mandat vijeća i  predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike . Kakve su ocijene dosadašnjeg rada i funkcioniranja ovih  važnih institucija manjinske samouprave?

 Iz perspektive nacionalnih manjina u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji čiji koordinaciju vodim ( tu su vijeća češke, mađarske i srpske te predstavnici albanske, njemačke i romske nacionalne manjine) možemo bez ikakvih dvojbi kazati da imamo dobru i uspješnu manjinsku samoupravu i da se rad naših vijeća i predstavnika potvrdio kao nezaobilazan subjekt boljeg ostvarivanja manjinskih prava na svim područjima . No, treba reći da je Bjelovarsko-bilogorska županija stvarno primjer dobre prakse u ostvarivanju manjinske politike u hrvatskom društvu . Kao što je poznato dva zamjenika župana su iz redova nacionalnih manjina ( češke i srpske ) a županija je bila i  pionir u očuvanju stečenih manjinskih prava te je unatoč činjenice što je  smanjeno sudjelovanje češke i srpske nacionalne manjine u ukupnom stanovništvu odlukom županijske skupštine osigurala da ove nacionalne manjine i dalje daju zamjenike župana. To dovoljno govori o odnosu naše županije prema problematici nacionalnih manjina i to je dobro poznato . A možda je malo manje poznato da upravo naši dožupani ( odnosno dožupan i dožupanica ) svojim radom ne samo da promiču zaštitu svih nacionalnih manjina već i rade i na realizaciji mnogih vrijednih projekata koji idu u korist svih žitelja županije, a ne samo nacionalnih manjina.  No, ono što je također bitno istaći kada je u pitanju naša  županija da je dobro utemeljen, organiziran i djelotvoran  rad tzv. manjinske samouprave, vijeća i predstavnika  vrlo komplementaran s kulturnim udrugama pojedinih nacionalnih manjina, a te udruge su ključne za očuvanje i promicanje manjinskog identiteta i nosioci su najvećeg broja manjinskih aktivnosti . Vijeća i predstavnici tim programima uvijek daju potrebnu potporu i pomažu da se osiguraju uvjeti njihove realizacije. Kod nacionalnih manjina koje su u manjoj mjeri oslanjaju na te kulturne udruge onda uloga vijeća i predstavnika dolazi puno više do izražaja, njihova uloga u tim okolnostima postaje krucijalna za javno djelovanje tih manjina . Drugi riječima tamo gdje dobro djeluju udruge potreba za radom vijeća i predstavnika je puno manja, ali vijeća i predstavnici uvijek ostaju važan oslonac manjinske politike i realizacije ostvarivanje manjinskih potreba te rješavanja manjinskih problema. Tu suradnju i nadopunjavanje možda najbolje ilustrira i činjenica da upravo vijeća nacionalnih manjina organiziraju i najznačajniju Smotru nacionalnih manjina u našoj Županiji.

SURADNJA S UDRUGAMA

Voditelj ste i Koordinacije vijeća i predstavnika češke nacionalne manjine na nivou čitave  Hrvatske. Kakva je tu situacija?

Kao što je Bjelovarsko-bilogorska županija primjer dobre prakse za sve manjine koje tu obitavaju rekao bih da je češka nacionalna manjina primjer dobre prakse odnosno izuzetno dobre organizacije jedne manjinske zajednice  u Hrvatskoj . Organizacija češke nacionalne manjine u hrvatskoj počiva na tri stupa. Prvi stup je Savez Čeha to je naša krovna udruga u kojoj su 32 udruge, škole , vrtići i novinsko – izdavačka ustanova „Jednota“ . Drugi stup je naš saborski zastupnik koji ima i svoj Savjet koji okuplja predstavnike naše manjine i treći stup je  tzv. manjinska samouprava, vijeća, predstavnici i koordinacije. Dakle dobro smo i široko organizirani , prisutni na terenu i naši članovi imaju mogućnost da preko naših institucija adresiraju svoje probleme i potrebe, a mi onda radimo na njihovom rješavanju.

No, unatoč svega imamo problema pa tako u općini Dežanovac Statutom su propisana i konzumirana samo djelomična stečena ( a svagdje drugdje smo to uspjeli ).To je problem lokalne strukture moći gdje načelnik umjesto razvoja tolerancije i dijaloga, što bi između ostaloga trebala biti njegova uloga, provodi jednu neutemeljenu i bahatu politiku. Ali mi smo strpljivi i smatramo da će i to doći na red za rješavanje i puno ostvarivanje prava češke nacionalne manjine. Iako trpimo i  neke kritika s terena zašto to tražimo i zašto na tome inzistiramo mi ostajemo uporni u zaštiti naših prava i vjerujemo da će s sljedećim lokalnim izborima situacija promijeniti na bolje.

NUŽNO POŠTIVANJE ZAKONA

Koliko su lokalne strukture osposobljene, educirane i  senzibilizirane da prihvate ostvarivanje manjinskih prava ? Gdje su ključne prepreke u njihovom ostvarivanju?

Generalno gledajući suradnja s lokalnim i posebno županijskim strukturama vlasti u našoj županiji na izuzetno su visokom nivou. Predstavnici nacionalnih manjina u pravilu uvijek se pozivaju na sjednice predstavničkih tijela. Imamo uglavnom i stabilno financiranje  međutim kao što vidimo izuzetaka ima. Suradnja s manjinama i ostvarivanje manjinskih prava dosta naravno ovisi i o izabranim strukturama vlasti. Mnogi se problemi puno lakše rješavaju tamo gdje u predstavničkim tijelima lokalne i regionalne samouprave ima i izabranih predstavnika nacionalnih manjina i zato je konzumiranje toga prava na lokalnim izborima vrlo važno . No jedna od važnih poluga i alata ostvarivanja manjinskih prava i na lokalnom i regionalnom  trebale bi biti i neke ingerencije odnosno ovlasti države i njenih nadležnih institucija . Ako su negdje na lokalnom nivou povrijeđena. prekršena i dovedena u pitanje manjinska prava onda je vrlo bitna promptna reakcija državnih institucija , npr. Ministarstva pravosuđa i uprave koje bi trebalo reagirati na podnesak manjinskih organizacija koja traže svoja prava, a ne da se ta reakcija čeka u nedogled. Mislim da bi jedna od ključnih stvari na rješavanju toga problema trebala biti mogućnost da se jedinice lokalne i regionalne samouprave kroz upravni postupak prisile na poštivanje zakona . Sada imamo često situaciju da te jedinice zakon ne poštuju , ali nema nikakvih sankcija . To je pogrešno i to treba mijenjati . Mi imamo odlične zakone, ali njihova implementacija je nažalost potpuno druga priča i tu ozbiljno zaostajemo. Nedavno sam u Albaniji na konferenciji FUENa ( Federalna unija evropskih nacionalnih manjina ) govorio o hrvatskom manjinskom zakonodavstvu kao primjer Albaniji koja ima značajnih problema s nacionalnim manjinama, a to mora riješiti do ulaska u EU ( što za Albaniju nije daleko )  i hrvatska zakonodavna praksa pobuđuje veliko interesovanje , ali nažalost ne možemo se pohvaliti i isto tako kvalitetnom primjenom tog zakonodavstva.

VAŽNOST DOBRE KOMUNIKACIJE

Što bi , s druge strane ,  istaknuli kao najizraženije nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim  sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada?

Vrlo je važna suradnja predstavnika manjina s izabranim manjinskim zastupnicima na lokalnim izborima u predstavničkim tijelima manjinske samouprave. Ta suradnja je važna za realizaciju mnogih programa i rješavanje problema, a važna spona u tome su upravo vijeća i predstavnici . Vrlo je vrijedna i značajna komunikacija i koordinacija subjekata manjinske politike unutar jedne zajednice. Tamo gdje je ta komunikacija razvijena lakše je rješavati probleme, gurati projekte , lobirati za sredstava i druge potrebe itd. Ali ne mogu vijeća i predstavnici tražiti probleme već se pripadnici manjinskih zajednica, udruga itd. trebaju i sami javljati vijećima ili svojim predstavnicima . Tu komunikaciju i tu praksu u budućnosti treba optimalnije razviti i onda će se mnogi problemi lakše adresirati nadležnim institucijama i tražiti njihovo rješavanje .

Da li su i koliko  Operativni  programi  Vlade za nacionalne manjine koji funkcioniraju već treći mandat  doprinijeli kvalitetnijem  rješavanju manjinskih problema i potreba. Kako dalje unapređivati njihovu realizaciju

Operativni programi su važna stvar i predstavljaju veliku pomoć  udrugama i vijećima u naseljima, posebno u ruralnim područjima . Ali to nije samo potpora i pomoć manjinskoj zajednici , manjinskom stanovništvu već čitavoj lokalnoj zajednici gdje manjine žive. To je vrlo važno. To potiče partnerstvo , suradnju .Operativni programi su puno pomogli. Oni su u našem slučaju vrlo važni upravo za stvaranje i održavanje kulturne infrastrukture , prostora u prvom redu. A taj koncept je vrlo važan jer on pruža i mogućnosti dodatne suradnje manjinskih zajednica i lokalnih i regionalnih struktura vlasti. Naime tu dolazi do zajedničkih ulaganja u pojedine objekte, zatim se tu stvaraju mogućnosti da više manjina zajednički koristi određene prostore i njihovu infrastrukturi i na kraju da se ti prostori koriste za suradnju manjinskih i većinskih kulturnih zajednica, razmjenu programa i zajedničke projekte i to je dodatni doprinos našem suživotu

– Postoji dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja pojedinih  lokalnih i regionalnih sredina? Kako ta postignuća i doprinose približiti  i široj populaciji ?

 To ovisi o lokalnim strukturama vlasti i njihovim čelnim ljudima. Na njima je da promiču tu svijest. Nažalost neki se nacionalnih manjina sjete tek oko izbora kada im trebaju njihovi glasovi, a to je pogrešno. Stalna suradnja bi donijela više rezultata . i bilo bi dobro kada bi se u izborne programe našlo više mjesta za nacionalne manjine i njihove potrebe i probleme jer je njihovo rješavanje uvijek dobrobit za čitavu zajednicu .

Autor: Stojan Obradović

Tekst je dio projekta  NACIONALNE MANJINE U RH  (11/2026 ) koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija