ZAJEDNIČKIM PROJEKTIMA PROTIV NEGATIVNIH PERCEPCIJA

Intervju: Robert Jankovics, saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine i potpredsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru

Velika nacionalna manifestacija Kulturno stvaralaštvo nacionalnih manjina bila je prilika da se šira hrvatska javnost upozna i na što se troši novac namijenjen nacionalnim manjinama i njihovim kulturnim programima . Za mađarsku nacionalnu manjinu, čija je matična zemlja bila partner ove velike manifestacije bila je to i prilika da s najvišeg državnog nivoa dobije potvrdu svoje uspješne i opravdane politike koja se zasniva na zajedničkom financiranju i podršci obje vlade njihovim projektima čime se suprostavljaju  i negativnim javnim percepcijama.  A upravo je odnos uzajamne i kvalitetne zaštite i razvoja manjinskih prava Mađara u Hrvatskoj i Hrvata u Mađarskoj prepoznat kao jedan od najboljih primjera manjinske politike u europskim okvirima što  predstavlja i jedan od temelja  boljih međudržavnih odnosa dvije zemlje . No,  unatoč velikih postignuća koje mađarska nacionalna manjina u Hrvatskoj ostvaruje zadnjih godina svjesni su da na krucijalnim pitanjima svoga identiteta moraju raditi sami pa je očuvanje jezika te razvoj njihova manjinskog obrazovanja i glavni cilj njihove manjinske politike.

Na velikoj ovogodišnjoj manifestaciji Kulturno stvaralaštvo nacionalnih manjina 2026., kojoj su svojom nazočnošću snažnu potporu dali i članovi Hrvatske vlade na čelu s premijerom Plenkovićem, zemlja partner bila je Mađarska. Što taj simboličan gest  znači za mađarsku nacionalnu manjinu i za odnose dviju država kada  su u pitanju nacionalne manjine?

Želim prvo od srca čestitati Savjetu za nacionalne manjine na čelu s predsjednikom  Tiborom Vargom na odličnom radu i rezultatima toga rada. Mislim tu prvo na činjenicu da su uspjeli nakon više desetljeća promijeniti sustav dinamike isplate sredstava udrugama nacionalnih manjina iz sustava kulturne autonomije, koja je do prošle godine udrugama nacionalnih manjina značila isplatu prvog dijela sredstava za datu godinu tek u svibnju, a za 2026. godinu to je bilo već početkom veljače. To je zaista ogromna stvar za udruge u kulturi nacionalnih manjina i njihove aktivnosti. To se konačno uspjelo u ovom sazivu Savjeta za nacionalne manjine.

Drugo ogromno postignuće Savjeta za nacionalne manjine upravo je ova velika i značajna manifestacija Kulturno stvaralaštvo nacionalnih manjina koje je pred hrvatsku javnost vraćena nakon 20ak godina. Vrlo je važno da većinski narod, između ostaloga, vidi na što se troši novac iz državnog proračuna namijenjen nacionalnim manjinama i njihovim kulturnim programima. Kada su u pitanju nacionalne manjine, u hrvatskim medijima najčešće čitamo i gledamo uglavnom neke negativne sadržaje i aspekte financiranja nacionalnih manjina i zato manifestacija  Kulturno stvaralaštvo nacionalnih manjina pruža priliku da se vidi najljepši dio tog stvaralaštva kojega financira država. Uz to je za nas privilegija da su i sam premijer sa svojim ministrima kao i predstavnici zemlje partnera Mađarske na visokom nivou nazočili ovoj važnoj manifestaciji te na taj način dali javnu i snažnu  podršku ovom projektu.

Što se tiče suradnje i odnosa Hrvatske i Mađarske kada je uzajamni odnos prema nacionalnih manjinama u pitanju – ja bih podsjetio da je na nivou OESSa (Europske organizacije za sigurnost i suradnju) prije otprilike tri godine uzajamni  odnos prema nacionalnim manjinama Mađarske i Hrvatske (Mađarske prema hrvatskoj nacionalnoj manjini u Mađarskoj i Hrvatske prema mađarskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj) proglašen primjerom dobre prakse u europskim okvirima. Stoga je izbor Mađarske za ovogodišnju zemlju partnera, nakon što je lani kada je obnovljena ova manifestacija to bila Ukrajina (sasvim shvatljivo  s obzirom na aktualni politički kontekst) bilo sasvim logično u kontekstu tog više nego pohvalnog međusobnog uzajamnog odnosa prema nacionalnim manjinama. Posebno mi je drago što smjena vlasti  pa i duboke političke promjene koje su se s tom smjenom dogodile u Mađarskoj ni na koji način nisu poremetile provedbu prethodnog dogovora oka partnerstva Mađarske ovogodišnjoj manifestaciji Kulturno stvaralaštvo nacionalnih manjina. Iako je prvotni dogovor o tom partnerstvu sklopljen s bivšom Vladom, a realiziran s novom – sve je teklo bez problema i po predviđenom planu.

ZNAČAJNE PROMJENE

Na čemu se temelje u europskim okvirima te ocjene dobre prakse kada je u pitanju uzajamna zaštita manjina u Hrvatskoj i Mađarskoj?

Temelje se prije svega na činjenici da obje zemlje podupiru nacionalne manjine u onim područjima i segmentima koje se općenito smatraju važnim za očuvanje nacionalnog identiteta, dakle u obrazovanju, uporabi jezika te ostalih segmenata klasične kulturne autonomije, a onda i na dio vezan uz gospodarstvo koji je sve aktivniji kod Mađara u Hrvatskoj. Ono što ohrabruje jeste da segment jačanja gospodarstva pri manjinskim zajednicama vidimo sve češće i kod hrvatskih manjinskih zajednica u okolnim zemljama. Treba podsjetiti da se taj odnos kada su u pitanju mađarska i hrvatska nacionalna manjina temelji na Sporazumu o zaštiti nacionalnih manjina između Hrvatske i Mađarske iz 1995. koji je prvi takav sporazum koji je Hrvatska potpisala s nekom drugom državom u vezi zaštite manjina  (sličan Sporazum s Italijom potpisan tek dvije godine kasnije).

Na osnovu tog institucionalnog okvira redovito se sastaje međuvladin Mješoviti odbor za provođenje ovog Sporazuma koji daje preporuke koje Vlade  jedne i druge zemlje usvajaju na svojim plenarnim sjednicama i određuju ministre  zadužene za njihovu provedbu. Dakle, taj institucionalni okvir je ključan (a to je institut koji nije baš prisutan u drugim zapadno europskim državama) i taj institucionalni okvir omogućava da sustav financiranja kao najvažniji segment podržavanja manjinskih nacionalnih zajednica dobije pravnu podlogu i  financijsku potporu. I mi imamo činjenicu da je u zadnjih desetak godina i kod Hrvata u Mađarskoj i kod Mađara u Hrvatskoj ugrađeno normativno financiranje nekih ključnih segmenata manjinske opstojnosti poput obrazovanja, informiranja,  kulturne autonomije itd. A vrijednost toga sustava je u tome što funkcionira neovisno o tome tko je u kojoj zemlji na vlasti već je normativno uređen putem državnog proračuna u obje zemlje. I to  je za obje zemlje  jedan, rekao bih, povijesni napredak i iskorak kada je u pitanju zaštita nacionalnih manjina.

RAZUMJEVANJE DRŽAVNE POMOĆI

Poznato je da i jedna i druga nacionalna manjina imaju značajnu potporu i pomoć svojih matica kroz različite projekte od kulturnih do ekonomskih. A koliko ti projekti donose benefita i širim zajednicama u kojima  manjine žive te ukupnoj suradnji dviju zemalja i da li se to prepoznaje u javnosti?

Podsjetio bih da je hrvatski premijer u svom obraćanju na manifestaciji Kulturno stvaralaštvo nacionalnih manjina zahvalio Vladi Mađarske na pomoći koju daje Mađarima u Hrvatskoj. Ta je rečenica za mene i za mađarsku zajednicu jedna epohalna stvar. Dakle, da se ulaganje Vlade Mađarske i pomoć Mađarima u Hrvatskoj ne smatraju sumnjivim i neprijateljskim kao što se to dosta puta pokušalo predstaviti javnosti. Uostalom, ako itko treba razumjeti ono što Mađarska radi za Mađare u Hrvatskoj onda je to upravo Hrvatska, koja jednako podupire svoje manjinske zajednice u okolnim zemljama putem Savjeta za Hrvate izvan Hrvatske. Po meni nema ništa razumnije nego da Hrvatska podupire hrvatski narod u BiH, ili da primjerice Hrvatska podupire hrvatsku manjinu u Srbiji. To je potpuno normalno, pa tko će ih drugi poduprijeti!

I naš Klub zastupnika nacionalnih manjina uvijek je u Saboru to odobravao i podupirao i kroz politiku i konkretno kroz sam proračun. Dakle, mi smatrano da je taj sustav podupiranja, ulaganja i pomoći od strane zemalja matične kulture nacionalnih manjina prirodan i dobar. I prvi je put je to, nakon dugo vremena, hrvatski premijer rekao javno, otvoreno i direktno kada je u pitanju mađarska nacionalna manjina u Hrvatskoj. Tako da se mi s takvim stavom osjećamo dobro, a problema uvijek ima kao što ih ima na svim drugim područjima. Ali nosimo se s time i to, vjerujem, uspješno.

PROJEKTI ZAJEDNIČKOG RAZVOJA

Koje bi projekte mađarske nacionalne manjine na tom planu bilo vrijedno istaknuti i još više upoznati javnost s njima?

Ja sam u zadnja svoja dva mandata kao zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, upravo zbog pokušaja prikazivanja investicija u moju zajednicu većinom kroz negativnu medijsku percepciju, inzistirao da se svi projekti provode kroz zajedničko financiranje dvije zemlje. Dakle, moj je uvjet provedbe financiranja bio da izbjegnem taj pritisak na moju zajednicu. Primjerice, ako Vlada Mađarske ulaže u gradnju npr. mađarskog vrtića u Belom Manastiru dio medijske percepcije u Republici Hrvatskoj bio je da Mađarska tu ima skrivene namjere i želje da se Baranju pripoji  Mađarskoj! I bez obzira koliko to stupidno i promašeno bilo, to postaje dio narativa koji našoj, mađarskoj zajednici smeta i iritira nas. To jednostavno nije istina, ali mi nemamo drugog načina  da izbjegnemo tu negativnu javnu percepciju, posebice na društvenim mrežama, osim da se svi projekti realiziraju mješovitim financiranjem i Vlade u Budimpešti i Vlade u Zagrebu. Trenutno, najznačajnijim projektom za mađarsku zajednicu smatram izgradnju sustava mađarskih vrtića u Belom Manastiru, Laslovu i Korođu, a ono što je hrvatskoj javnosti vjerojatno najvidljivije  je izgradnja nogometne akademije u Vardarcu, u Baranji koja je također realizirana zajedničkim sredstvima hrvatske i mađarske Vlade. No u ovom kontekstu svakako je vrijedno spomenuti i infrastrukturne odnosno projekte boljeg prometnog povezivanja dvije zemlje koji se realiziraju u okviru INTERREG projekata Hrvatske i Mađarske, a odnosi se na više novih graničnih prijelaza (iako ih je možda bolje zvati samo prometnim prijelazima, a ne više graničnim) koji trebaju biti uspostavljeni i izgrađeni između dvije zemlje. Hrvatska i Mađarska  imaju, mislim, samo 7 prijelaza na oko 300 km zajedničke granice i to je malo i nedovoljno za uspješniju gospodarsku suradnju. Npr. među zemljama Beneluxa prijelazi su na svakih 6-7 kilometara. A upravo su pogranične zone Hrvatske i Mađarske nerazvijena područja obje zemlje i ako želimo njihov prosperitet – moramo omogućiti što lakši protok prometa, ljudi i dobara i zato su nam potrebni dodani prijelazi između dvije zemlje.Radi se konkretno o dva prijelaza – jedan je u Baranji kod mjesta Kneževo koji bi do sredine sljedeće godine trebao biti završen i u uporabi, a tu je i još jedan prijelaz u Međimurju ali on je zahtjevniji jer se radi i o mostovnom, a ne samo cestovnom povezivanju, no realizacija napreduje.

PRIMJER DOBRE MANJINSKE POLITIKE

Što bi možda u mađarskom konceptu zaštite nacionalnih manjina bilo interesantno i za Hrvatsku?

Ono što je u mađarskom sustavu različito od našeg hrvatskog sustava zaštite i položaja nacionalnih manjina to je pozicija nacionalnih manjina u lokalnom sustavu zaštite gdje vijeća nacionalnih manjina u Mađarskoj imaju pravo veta na lokalnoj razini u odnosu na odluke koje se na njih odnose. To je vrlo značajna  stvar jer npr. mi imamo velikih problema s određivanjem stvarne uloge i mogućnosti vijeća nacionalnih manjina na lokalnom i regionalnom nivou, koji imaju samo savjetodavne mogućnosti prema zakonu. U Mađarskoj postoji pravo veta na lokalnom nivou, a kao što znamo najčešće su manjinska pitanja i zaštita njihovih prava i vezani upravo za lokalni nivou. Po mnogima je to ključni nivo ostvarivanja manjinskih prava i provođenja manjinske politike u nekom društvu.

I hrvatski i mađarski sustav političkog zastupanja nacionalnih manjina imaju svoje vrijednosti i prednosti, ali ako bih ja nešto preuzeo iz mađarskog sustava onda je to bez sumnje ojačavanje prava  nacionalnih manjina na lokalnom nivou kroz institut prava veta. Naravno, jasno je da bi za jednu takvu promjenu trebala izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a za to je potrebna dvotrećinska većina, odnosno jaka politička volja, a to nije baš realna opcija danas. Međutim uvijek vrijedi javno promovirati jednu dobru ideju i iskustvo.

MANJINSKA POTPORA  DRŽAVNOJ SURADNJI   

Što bi u ovom momentu bilo najznačajnije za daljnje unapređenje položaja mađarske nacionalne manjine u hrvatskom društvu? Koji su najizraženiji problemi s kojima se suočava? Kako dalje razvijati njen položaj, organizaciju i kapacitete?

Smatram da smo za mađarsku nacionalnu manjinu u zadnjih 10ak godina na institucionalnom nivou učinili gotovo sve što je bilo nužno i moguće, puno više nego u prethodnih 25 godina.  No, u ovom momentu najveći problem naše nacionalne manjine (kao i većine drugih) jeste broj koji se smanjuje odnosno sve lošija demografska slika, a  drugi problem koji bih ja istakao jeste sve rašireniji problem nekorištenja materinjeg jezika. Mi smo svu snagu i gotovo sav naš novac u zadnjih deset godina uložili prvenstveno u unaprjeđivanje i razvoj obrazovanja na mađarskom jeziku. Više smo sredstava dali na dogradnju škola, vrtića, opremanje škola, izgradnju njihovih sportskih dvorana itd. dakle na obrazovnu infrastrukturu, nego na bilo šta drugo. Dakle, ako bih išta mogao i želio poručiti svojim sunarodnjacima u Hrvatskoj onda je to da ustrajno radimo i inzistiramo na korištenju našeg jezika gdje god je to moguće počev od obitelji, preko vrtića i škola pa dalje. Jer može politika za opstojnost neke nacionalne manjine dati značajan i veliki doprinos kao što to jest slučaj s hrvatskom i mađarskom Vladom koje sustavno podupiru mađarsku nacionalnu manjinu, ali ako mi na neki način oslabimo vlastiti identitet, ako ne koristimo naš jezik u obitelji, pa preko svakodnevnog obrazovanja do javnih manifestacija – tada je pitanje hoće li sav ovaj enormni napor koji smo napravili u zadnjih desetak godina dati stvarni rezultat koji želimo u budućnosti.

Mi stalno govorimo da su manjine mostovi suradnje. Kako bi onda ove dvije manjine mogle doprinijeti i boljim odnosima ne samo prema većinskom stanovništvu već i između dvije zemlje? Da li nacionalne manjine doprinose i boljim odnosima dviju zemalja  i mogu li uticati na prevladavanje nekih problema ili nesporazuma? 

U posljednjih osam godina hrvatska nacionalna manjina u Mađarskoj i mađarska nacionalna manjina u Hrvatskoj ne da su bili stup, već su bili nosivi temelj ukupnih odnosa dvaju zemalja. Mislim da se u dugoj zajedničkoj povijesti Mađarska i Hrvatska nikad nisu politički slagale u manje stvari nego zadnjih godina.  Bilo je tu problema i razilaženja i oko važnih segmenata energetske pa i uopće europske politike, ali upravo je odnos prema nacionalnim manjinama bio da tako kažem lijek u odnosu na nerazumijevanje na drugim područjima. I to je krucijalno i bitno jer smo uvijek imali priliku upravo na polu te politike manjinske uzajamnosti jedne druge poduprijeti i razumjeti i pokazati dobre strane zajedništva, tolerancije  i uvažavanja. I mislim da će se to nastaviti. Dapače, nadam se kako će u  neposrednoj budućnosti i Vlade Mađarske i Hrvatske naći načina da prevladaju određene razlike i probleme (kojih uvijek ima među svim zemljama) i na drugim područjima i da će to otvoriti napredak u suradnji čijim temeljima stalno doprinose i na tome rade i nacionalne manjine.

Autor:Stojan Obradović

23. tekst projekta  NACIONALNE MANJINE U RH  koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija