VIJEĆA I PREDSTAVNICI NACIONALNIH MANJINA MOGU IMATI VAŽNU ULOGU U IMPLEMENTACIJI MANJINSKIH ZAKONA

Intervju: Srđan Jeremić, dožupan Vukovarsko-srijemske županije iz redova srpske nacionalne manjine

Često govorimo da su zakoni u Republici Hrvatskoj kojima se regulira ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina relativno dobro napisani, ali da je problem njihova implementacija. Tu svoju ulogu imaju manjinska vijeća i predstavnici – da od nadležnih nivoa vlasti traže potpunu primjenu zakonske regulative kojom se štite prava pripadnika nacionalnih manjina i da nadgledaju kako se to provodi u praksi. Manjinski predstavnici trebali bi prijaviti svaki oblik kršenja zakona koji štiti prava nacionalnih manjina i ustrajavati na njihovoj dosljednoj primjeni. Predstavnici nacionalnih manjina trebaju uspostaviti neposredne i direktne kontakte sa nosiocima vlasti na svim nivoima i kroz pozivanje na zakonske odredbe ustrajavati na tome da se ono što propisuju zakoni treba i mora ispoštovati. Ljudi su ključni faktor u svemu pa tako i u manjinskim institucijama. Zbog toga je najvažnije da članovi svih manjinskih zajednica u svojim redovima prepoznaju one najstručnije i najkompetentnije kao i one koji imaju volju i energiju za rad na ostvarivanju manjinskih prava i da takve ljude kandidiraju na nadolazećim izborima za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina koji nas očekuju u proljeće sljedeće godine.

Bliži se kraju šesti mandat vijeća i  predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Kakve su ocijene dosadašnjeg rada i funkcioniranja ovih  važnih institucija manjinske samouprave? Da li su ostvareni neki napredci i pozitivni pomaci ili se i dalje borimo sa starim uobičajenim problemima njihove nefunkcionalnosti?

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina uveo je Vijeća nacionalnih manjina i predstavnike ( u sredinama u kojima nema potrebnog broja za formiranje vijeća ) kao mehanizam za očuvanje nacionalnog identiteta manjinskih zajednica kroz njihov rad na zaštiti kulturne i prosvjetne autonomije, borbi za očuvanje manjinskih jezika, pisma, vjere, borbi za proporcionalno zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina u državnim i javnim službama – što garantira čl. 22. UZOPNM kao i radu na očuvanju tradicije i običaja pripadnika nacionalnih manjina. Svaki početak je težak pa je i početno djelovanje manjinskih vijeća i predstavnika nacionalnih manjina bilo praćeno nedovoljnim poznavanjem uloge koju imaju, zakonodavnim okvirom u kojem djeluju kao i mogućnostima koje im stoje na raspolaganju. Vremenom su se stvari popravljale, organizirane su razne edukacije koje su za cilj imale da manjinske predstavnike upoznaju sa svim relevantnim informacijama od značaja za njihov rad i funkcioniranje. Međutim, nije bilo važno samo da se manjinski predstavnici upoznaju sa intencijom donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nego i oni koji bi njegovu primjenu trebali provoditi u praksi, a to su čelnici vlasti jedinica područne ( regionalne ) i lokalne samouprave. Za ove 23 godine svakako su se dogodili određeni pozitivni pomaci. Vijeća nacionalnih manjina i predstavnici nacionalnih manjina danas znaju svoj djelokrug rada, zakonsku regulativu koja se odnosi na ovo područje, educirani su da znaju izraditi planove i programe rada kao i financijske planove, podnositi izvještaje i pravdati dobivena sredstva.

Sami pripadnici nacionalnih manjina ne vide u praksi neke posebne benefite od ovog rada jer su ova tijela savjetodavnog karaktera i, čak i ako se uspije postići neka odluka zalaganjem vijeća nacionalne manjine ili predstavnika, građani nisu sigurni tko je za istu zaslužan. Između ostalog, zbog toga što manjinska vijeća nemaju instrumente niti mehanizme da značajnije utječu na donošenje određenih odluka, osim savjetodavne uloge, njihov značaj kod predstavnika manjinskih naroda, ali i kod većinskog, nema potrebnu težinu. To je jedan od razloga zašto je izlaznost na ove izbore mala, jer ljudi ne vide mogućnost da će njihovi izabrani predstavnici u manjinskim vijećima moći napraviti nešto značajnije za njih.

EDUKACIJSKI NAPREDAK

Da li ima napredaka kod lokalnih i regionalnih struktura vlasti kada je u pitanju odnos prema manjinskoj samoupravi i predstavnicima nacionalnih manjina u lokalnoj vlasti? Da li su te strukture osposobljenije i educiraniji za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos? Koji su na tom planu najizraženiji problemi i nedostaci za efikasnije funkcioniranje čitavog sustava? 

Kod lokalnih i regionalnih struktura vlasti svakako ima određenog napretka i pomaka vezano za odnos prema ovom obliku manjinske samouprave i radu sa izabranim predstavnicima nacionalnih manjina. Županije, gradovi i općine imaju zakonsku obvezu financirati rad manjinskih vijeća i predstavnika na svom području i u proračunu su dužni osigurati sredstva za tu namjenu. To u praksi, uglavnom, korektno funkcionira. Sredstva koja se osiguravaju samo kroz županijske, gradske i općinske proračune nisu dovoljna za ispunjavanje one zadaće koju je vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina predvidio Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Od dodijeljenih sredstava iz proračuna županija, gradova i općina najčešće se mogu pokriti samo troškovi održavanja sjednica, režijski troškovi i poneka aktivnost. Zbog toga se manjinska vijeća, kao i udruge nacionalnih manjina, moraju okretati prema dodatnim izvorima financiranja, kako onih unutar Republike Hrvatske, tako i prema matičnim državama.

NEDOSTATNI IZVORI FINANCIRANJA

Što bi, s druge strane,  istaknuli kao najizraženije nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim  sredinama? Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada?

Sigurno da je u određenim sredinama, pogotovo manjim, teško pronaći kvalitetne ljude koji bi se prihvatili angažmana u vijećima nacionalnih manjina. Često se neki ljudi, iz straha, ne žele previše eksponirati kao pripadnici nacionalnih manjina jer to danas i nije baš popularno i može sa sobom donijeti određene probleme. A bez kvalitetnih ljudi teško je osigurati dobar i plodonosan rad i ostvariti željene rezultate. Zbog toga su kvalitetni i stručni ljudi osnova za postizanje iskoraka u rješavanju manjinske problematike. Manjine trebaju što više koristiti sve oblike informiranja kako bi javnost upoznali sa svojim aktivnostima jer bi i to moglo utjecati na poticanje pripadnika manjinskih zajednica na dodatni angažman.

NEDOSTATNI IZVORI FINANCIRANJA

Kakva je međusobna suradnja samih nacionalnih manjina i njihovih institucija na vašem području? Ima li značajnijih projekata i programa na kojima trenutno rade nacionalne manjine odnosno njihove institucije?

Na području Vukovarsko – srijemske županije nacionalne manjine veoma dobro i uspješno surađuju već godinama. Svih pet vijeća i tri predstavnika nacionalnih manjina formirali su Koordinaciju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Vukovarsko – srijemske županije koja ima pravnu osobnost i upisana je u nadležni registar. Kroz ovu Koordinaciju sve nacionalne manjine  razmatraju aktualna pitanja vezana za manjinske zajednice i usuglašavaju planove za zajedničke aktivnosti. Koordinacija je organizator proslave Dana nacionalnih manjina naše županije pri čemu je svaki put domaćin neka druga nacionalna manjina. Također, sve nacionalne manjine učestvuju u programima koje organizira neka od nacionalnih manjina. Tako će, recimo, 31.10.2026. Vijeće rusinske nacionalne manjine biti domaćin ostalima na svom programu „Sajam knjiga i nakladništva nacionalnih manjina Vukovarsko – srijemske županije“, a do kraja godine svi će učestvovati na Izložbi narodnih nošnji nacionalnih manjina koja će se organizirati u Vukovaru.

Da li su i koliko Operativni programi Vlade za nacionalne manjine koji funkcioniraju već treći mandat  doprinijeli kvalitetnijem  rješavanju manjinskih problema i potreba? Kako dalje unapređivati njihovu realizaciju?

Operativni programi Vlade Republike Hrvatske za nacionalne manjine su od ogromnog značaja za rad i djelovanje udruga nacionalnih manjina. Kroz njih se osiguravaju sredstva kojima se kreiraju programi putem kojih udruge rade na očuvanju nacionalnog identiteta pripadnika svoje manjinske zajednice. Svi smo svjesni činjenice da se nacionalne manjine u svim zemljama nalaze u kontinuiranoj borbi protiv trenda asimilacije i zbog toga je ovakva snažna podrška manjinskim zajednicama sa državnog nivoa snažan doprinos njihovom očuvanju i opstanku kao takvih.

JAČATI KADROVSKU BAZU

Da li postoji dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja pojedinih  lokalnih i regionalnih sredina? Kako ta postignuća i doprinose približiti i široj populaciji ?

Ova svijest djelomično postoji, ali ni blizu nije na onom nivou kakva bi trebala biti. Nacionalne manjine su sastavni dio šireg društva i kao takve daju svoj doprinos sredini u kojoj žive na različite načine i u različitim oblastima. Pripadnici nacionalnih manjina su, osim djelovanja kroz svoje udruge gdje nastoje očuvati svoj identitet, istovremeno i uspješni sportaši, znanstvenici, glazbenici, gospodarstvenici i putem tog svog rada stvaraju velike benefite za lokalnu i regionalnu sredinu, a slobodno možemo reći da su mnogi pripadnici nacionalnih manjina uspješni i na državnoj razini.

Da bi se ta postignuća više približila široj populaciji neophodno je da nacionalne manjine intenzivnije koriste medije za praćenje njihovih aktivnosti i da kreiraju takve manifestacije koje će svojim sadržajem privući i pripadnike većinskog naroda. Cilj raznih manifestacija nacionalnih manjina nije samo da se pripadnici te manjine povežu, nego i da se široj javnosti pokaže ljepota i raznolikost koja je vezana za nacionalne manjine kao i da pokaže da je ova različitost jedno bogatstvo koje svi zajedno trebamo sačuvati i održati.

Kakav je prekogranična suradnja s matičnim državama i osjete li se benefiti te suradnje u široj zajednici?

Sve nacionalne manjine imaju dobru suradnju sa svojim matičnim državama. Bez pomoći matičnih država, teško bi bilo očuvati identitet bilo kojoj nacionalnoj manjini. Države imaju različite natječaje i javne pozive kroz koje osiguravaju sredstva za pomoć svojim sunarodnjacima koji žive izvan svojih matičnih država. Najčešće se ta pomoć odnosi na očuvanje obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina, zaštiti kulturne autonomije, manjinskih običaja, tradicije, vjere što i jesu stupovi očuvanja identitetskih elemenata jednog naroda.

NUŽNO BOLJE INFORMIRANJE

Približavaju se novi izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina? Na nedavnom sastanku zamjenika župana iz redova nacionalnih  manjina istakli ste izuzetnu važnost ovih izbra za očuvanje prava i položaja nacionalnih manjina te naglasili potrebu suradnje s nadležnim institucijama (od ministarstva do lokalnih i regionalnih vlasti) kako bi se osigurala institucionalna podrška i puna primjena Ustavnog zakona? Što bi u tom okviru bile ključne mjere i akcije za što bolju pripremu izbora te očuvanje i ostvarivanje manjinskih prava?

Nacionalne manjine mogu se očuvati i zaštiti samo ako su dobro organizirane i ako imaju jake manjinske institucije. U tom smislu vijeća i predstavnici nacionalnih manjina su jedan od instrumenata i mehanizama manjina kroz koje mogu utjecati na ostvarivanje svojih prava. Često se iz njih formiraju krovne institucije nacionalnih manjina pa su time ovi izbori još od većeg značaja. Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina imaju pravo predlagati županijama, gradovima i općinama mjere kojima bi se poboljšao položaj pripadnika nacionalnih manjina na području njihovog djelovanja i tu mogućnost treba što više da koriste. Često govorimo da su zakoni u Republici Hrvatskoj kojima se regulira ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina relativno dobro napisani, ali da je problem njihova implementacija u praksi, što je istina. Tu svoju ulogu imaju manjinska vijeća i predstavnici – da od nadležnih nivoa vlasti traže potpunu primjenu zakonske regulative kojom se štite prava pripadnika nacionalnih manjina i da nadgledaju kako se to provodi u praksi. Manjinski predstavnici trebali bi prijaviti svaki oblik kršenja zakona koji štiti prava nacionalnih manjina i ustrajavati na njihovoj dosljednoj primjeni. Predstavnici nacionalnih manjina trebaju uspostaviti neposredne i direktne kontakte sa nosiocima vlasti na svim nivoima i, kroz pozivanje na zakonske odredbe, ustrajavati na tome da se ono što propisuju zakoni treba i mora ispoštovati. Ljudi su ključni faktor u svemu pa tako i u manjinskim institucijama. Zbog toga je najvažnije da članovi svih manjinskih zajednica u svojim redovima prepoznaju one najstručnije i najkompetentnije kao i one koji imaju volju i energiju za rad na ostvarivanju manjinskih prava i da takve ljude kandidiraju na nadolazećim izborima za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina koji nas očekuju u proljeće.

VAŽNI INSTRUMENTI  IMPLEMENTACIJE ZAKONA

Kako potaknuti manjinske zajednice za veću aktivnost ususret novim izborima za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina?

Da, to je ključno pitanje. Mislim da jednostavno treba reći ljudima da se za njihova prava neće izboriti nitko drugi nego oni sami. I kroz razgovor naglasiti da Republika Hrvatska ima dobar zakonodavni okvir kada su u pitanju nacionalne manjine. Ali da bi se stvari dodatno pokrenule i išle u nekom pozitivnom smjeru, tu priču moraju gurati sami predstavnici manjinskih zajednica.

Kako manjinski predstavnici u lokalnim i regionalnim predstavničkim i izvršnim tijelima mogu potaknuti i pomoći boljem radu vijeća i predstavnika? Kakav su iskustva na tom planu u vašoj županiji? Da li i kako surađujete s vijećima i predstavnicima?

Manjinski predstavnici u izvršnim i predstavničkim tijelima županija, gradova i općina su, možda, najvažniji faktor u dobrom funkcioniranju vijeća nacionalnih manjina. Pošto poznaju manjinsku problematiku i legislativu vezano za nju, svojim znanjem mogu usmjeravati direktne donosioce odluka u pravcu poštovanja istih i njihovoj primjeni u praksi. Mogu koristiti svoje pozicije da na sjednicama predstavničkih tijela ili u nekim drugim prigodama govore o potrebama i problemima manjinskih zajednica te da pozivaju nadležne na rješavanje istih. Također, oni su tu da progovore i o potrebi adekvatnog financiranja manjinskih vijeća i njihovih udruga jer najvažnija sredstva za njihov rad potiču iz lokalnih proračuna. Kao zamjenik župana koji je iz reda pripadnika srpske nacionalne manjine nazočan sam na svim sjednicama Koordinacije nacionalnih manjina kako bih čuo njihove potrebe i saslušao njihove probleme. To mi je osnova za razgovor sa županom, ali i gradonačelnicima i načelnicima općina sa prostora županije kada razgovaramo o ovoj temi i modalitetima za rješavanje iskazanih potreba.

EFIKASNIJA  ZAKONSKA REGULATIVA   

Kako dalje razvijati manjinsku samoupravu, što poduzimati kako ne bi došlo do daljnje stagnacije sustava odnosno što bi trebalo poduzeti kako bi te institucije ostvarile svoju ustavnu ulogu?

Nakon 23 godine od donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, mislim da je došao trenutak za detaljnu analizu i usporedbu onoga što je bila intencija njegovog donošenja kao i onog što je on konkretno donio pripadnicima nacionalnih manjina u praksi. Po određenim pitanjima napravljeni su značajni iskoraci. Tu ću posebno spomenuti zaštitu kulturne autonomije nacionalnih manjina koja je na zavidnom nivou. Korektni rezultati postoje i u domenu obrazovanja pripadnika nacionalnih manjina. Kada govorimo o vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina, mislim da bi njima trebalo dati malo više nadležnosti u onim segmentima koji su važni za očuvanje nacionalnog identiteta. Teško je očekivati da će manjinska vijeća napraviti značajnije iskorake ukoliko imaju sredstava samo za tekuće poslovanje i tek ponešto programskih aktivnosti. Dakle, uloga institucija i organizacija manjinskih zajednica mora biti jače i bolje zakonski regulirana i dati im širi prostor za djelovanje kroz definiranje mehanizama za provođenje određenog broja odluka presudnih za očuvanje manjinskog identiteta.

Definitivno je najmanji iskorak napravljen kod zapošljavanja, odnosno obveze proporcionalne zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne i javne uprave. Iako se čl. 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina prednost prilikom zapošljavanja u ovim službama ( pod jednakim uvjetima ) daje pripadnicima nacionalnih manjina, gotovo da ne znamo za slučajeve pripadnika nacionalnih manjina koje su se pozivanjem na ovaj članak uspjeli zaposliti. Tako postojeća situacija pokazuje da su pripadnici nacionalnih manjina u ovim službama ponegdje čak dvostruko ili trostruko podzastupljeni u odnosu na njihov broj na određenom području. Po meni, ovaj članak bi trebao da glasi „pod jednakim općim uvjetima prednost ima pripadnik nacionalne manjine“ jer često pripadnici manjinskih zajednica imaju ispunjene opće uvjete ( potrebnu stručnu spremu, poznavanje rada na računalu, poznavanje stranog jezika… ), ali dobivaju manji broj bodova na intervjuu ( koji je često prilično subjektivna procjena članova koji ga provode, a ispitivači su često neskloni zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina ). 

Autor: Stojan Obradović

22. tekst projekta  NACIONALNE MANJINE U RH  koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija