KULTURNI CENTRI VAŽAN SU INSTRUMENT STVARANJA INSTITUCIONALNE MEMORIJE NACIONALNIH MANJINA , SUVREMENIH KULTURNIH SADRŽAJA I GENERACIJSKOG POVEZIVANJA

Intervju: dr. sc. Sandra Kralj Vukšić, ravnateljica Slovačkog centra za kulturu, Našice

Istraživanje  o tome kako kulturne institucije nacionalnih manjina doprinose očuvanju nacionalnog i  kulturnog identiteta u uvjetima osjetnog demografskog pada manjinskih zajednica te ubrzanih društvenih promjena na primjeru slovačkog kulturnog centra u Našicama pokazalo je da se doprinos manjinske kulturne institucije ne može procjenjivati samo prema broju održanih događanja nego da se znanja, iskustva i rezultati rada također dokumentiraju i prenose novim generacijama. Upravo je povezivanje tradicijske kulture sa suvremenim oblicima kulturnog djelovanja jedan od preduvjeta dugoročne održivosti manjinskog identiteta. Primjer Slovačkog centra za kulturu Našice pokazao je koliko je važno povezati kulturne programe s njihovim sustavnim bilježenjem, dokumentiranjem i objavljivanjem kako bi rezultati rada ostali dostupni i budućim generacijama.  U  tom kontekstu vrlo je važno otvoriti prostor novih i aktualnih kulturnih sadržaja  mladima te pokazati da  pripadnost slovačkoj nacionalnoj manjini nije prepreka uključivanju u hrvatsko društvo, nego dodatna kulturna dimenzija njihova osobnog identiteta. Poznavanje vlastitog jezika i kulture može biti izvor znanja, samopouzdanja i međukulturne otvorenosti. Ako želimo da mladi nastave razvijati manjinsku kulturu, moramo im omogućiti da u njoj prepoznaju i vlastitu budućnost, a ne samo prošlost svojih roditelja i predaka.

Na ovogodišnjoj međunarodnoj znanstvenoj konferenciji  „ Nacionalne manjine , migracije , sigurnost ….. „ prezentirali ste temu-istraživanje „Uloga manjinskih institucija u očuvanju jezika, kulture i identiteta: primjer Slovačkog centra za kulturu Našice“. U uvodu ste istakli kako je jedan od motiva ovog istraživanja upravo sagledati kako demografska ( nažalost negativna )  kretanja povećavaju važnost  kulturnih ( i drugih )  institucija određene manjine za održanje i razvoj njenog identiteta . Možete li predstaviti osnovni okvir , ciljeve i motive ovog istraživanja …. ?   

Polazište mojega istraživanja bilo je pitanje na koji način manjinske kulturne institucije pridonose očuvanju jezika, kulture i identiteta u uvjetima demografskog smanjivanja i društvenih promjena. Kao ravnateljica Slovačkog centra za kulturu Našice, tijekom dugogodišnjega rada imala sam priliku pratiti razvoj njegovih programa i načina djelovanja. To profesionalno iskustvo potaknulo me da institucionalni doprinos očuvanju manjinske kulture sagledam i iz znanstvene perspektive. Istraživanje obuhvaća djelovanje Slovačkog centra za kulturu Našice u razdoblju od 2010. do 2025. godine. Primijenila sam kvalitativni dijakronijski pristup i deskriptivno-komparativnu analizu, oslanjajući se ponajprije na publikacije koje dokumentiraju rad Centra: dvije retrospektivne publikacije o prvih deset godina njegova djelovanja te godišnjake za razdoblje od 2021. do 2025. godine. Cilj istraživanja bio je analizirati kako se djelovanje jedne manjinske kulturne ustanove razvija od organiziranja kulturnih događanja do sustavnoga stvaranja, dokumentiranja i prenošenja kulturnih sadržaja. Demografski podaci, obrazovanje i širi društveni položaj manjine pritom predstavljaju kontekst u kojem se djelovanje Centra promatra, a ne zasebne predmete istraživanja. Jedna od temeljnih poruka istraživanja jest da zakonsko pravo na kulturnu autonomiju samo po sebi ne osigurava kontinuitet kulturnog života. Potrebne su institucije koje će ta prava pretvoriti u konkretnu i trajnu praksu.

INSTITUCIONALNI DOPRINOS

Slovačka manjinska zajednica kao i mnoge druge nacionalne manjine pogođena je značajnim  demografskim padom ( zajednica je od   do zadnjeg popisa 2021.smanjena za više od trećine). Mnogi u takvim kretanjima vide i prijetnje opstanku pojedinih nacionalnih manjina . Da li je to realna prijetnja i za slovačku nacionalnu manjinu i kako kulturne i druge slovačke manjinske institucija mogu parirati i nositi se s tim problemima s tim više što je vrlo realno očekivati i daljnje negativne demografske trendove ( što je obilježje čitavog hrvatskog društva , ali je kod djela manjina još izraženije  ) ?

Prema popisima stanovništva, broj pripadnika slovačke nacionalne manjine u Hrvatskoj smanjio se s 5.606 osoba 1991. godine na 3.688 osoba 2021. godine, što je pad od približno 34,2 posto. Takva kretanja predstavljaju ozbiljan izazov, osobito za manje sredine u kojima se kulturni i jezični život oslanja na ograničen broj aktivnih članova i obitelji koje prenose jezik i tradiciju na mlađe generacije. Ipak, demografski pad ne znači automatski i nestanak identiteta. Za dugoročnu opstojnost zajednice važno je koliko uspijeva održati jezik u uporabi, uključiti mlade, razvijati kulturne sadržaje i osigurati kontinuitet rada svojih institucija. Kulturne udruge i ustanove mogu pridonijeti tom procesu stvaranjem prilika za susrete, učenje, zajedničko stvaralaštvo i aktivno sudjelovanje u kulturnom životu. Upravo u tome vidim važnost Slovačkog centra za kulturu Našice. Njegova je uloga stvarati uvjete u kojima se jezik, kulturna baština i osjećaj pripadnosti mogu očuvati i prenositi unatoč demografskim promjenama. Institucije, naravno, ne mogu same zaustaviti iseljavanje ili starenje stanovništva, ali mogu pomoći da kulturni identitet ostane vidljiv, živ i relevantan za nove generacije.

 PREMOŠĆAVANJE DEMOGRAFSKOG  PADA

Da li možda imate i neke podatke koliko su i socioekonomska obilježaja pripadnika slovačke  nacionalne manjine važna odnosno da li utječu na očuvanje, položaj i razvoj  slovačke  nacionalne manjine u Hrvatskoj?

Socioekonomska obilježja, poput zaposlenosti, obrazovanja, migracija i dostupnosti kulturnih sadržaja, nedvojbeno su važna za razvoj svake manjinske zajednice. Ona utječu na mogućnosti sudjelovanja u radu udruga, međugeneracijske odnose i odluke mladih o ostanku u lokalnoj sredini ili odlasku u druge gradove i države. Međutim, socioekonomski pokazatelji nisu bili zaseban predmet mojega istraživanja, pa ne bih iznosila zaključke koji nisu izravno potkrijepljeni njegovim rezultatima. Istraživanje je usmjereno na institucionalni aspekt očuvanja jezika, kulture i identiteta, odnosno na to kako Slovački centar za kulturu Našice svojim programima i publikacijama pridonosi kontinuitetu manjinskoga kulturnog života. Smatram da bi za cjelovitiju procjenu utjecaja socioekonomskih čimbenika bilo potrebno provesti zasebno istraživanje koje bi povezalo demografske, obrazovne i ekonomske podatke s obrascima kulturnog sudjelovanja. Takvi bi nalazi mogli biti korisna osnova za oblikovanje programa koji bi još bolje odgovarali potrebama zajednice.

Što je istraživanje pokazalo kada je u pitanju kulturna organiziranost slovačke nacionalne manjine i djelovanje njenih kulturnih institucija i udruga? Kakav je njihova kvaliteta i sadržaji djelovanja i u kojoj mjeri upravo te institucije svojim radom osiguravaju očuvanje slovačkog nacionalnog identiteta u Hrvatskoj?

Slovačka nacionalna manjina u Hrvatskoj ima razvijenu mrežu kulturnih udruga, odnosno matica slovačkih, koje djeluju u 16 mjesta: Beketincima, Iloku, Jakšiću, Jelisavcu, Josipovcu Punitovačkom, Jurjevcu, Lipovljanima, Markovcu Našičkom, Miljevcima, Međuriću, Osijeku, Radošu, Rijeci, Soljanima, Zagrebu i Zokovu Gaju. Matice slovačke udruge su građana koje okupljaju pripadnike slovačke nacionalne manjine i predstavljaju važan prostor njegovanja etničkog identiteta, jezika, običaja i kulturne baštine. One su udružene u Savez Slovaka u Republici Hrvatskoj, koji povezuje njihov rad i pridonosi koordinaciji zajedničkih programa i manifestacija. Djelovanje matica temelji se na aktivnom sudjelovanju članova i volonterskom radu, a važnu ulogu imaju u očuvanju folklora, tradicijske pjesme i plesa, običaja te drugih sastavnica slovačke kulture.

Doprinos tih organizacija posebno se vidi u mogućnosti da pripadnici manjine aktivno sudjeluju u kulturnom životu, prenose znanja i vještine te održavaju veze među generacijama. One stvaraju prostor u kojem se manjinski identitet ne svodi samo na osobni osjećaj pripadnosti, nego se potvrđuje i razvija kroz zajedničke aktivnosti, međusobno povezivanje i javno predstavljanje kulture. Kvaliteta njihova djelovanja očituje se ponajprije u kontinuitetu rada, uključivanju različitih dobnih skupina i očuvanju tradicijskih sadržaja. Pritom je važno da se kulturne aktivnosti ne zadržavaju samo na izvođenju programa, nego da se znanja, iskustva i rezultati rada također dokumentiraju i prenose novim generacijama. Upravo je povezivanje tradicijske kulture sa suvremenim oblicima kulturnog djelovanja jedan od preduvjeta dugoročne održivosti manjinskog identiteta. Osim toga, primjer Slovačkog centra za kulturu Našice pokazao je koliko je važno povezati kulturne programe s njihovim sustavnim bilježenjem, dokumentiranjem i objavljivanjem kako bi rezultati rada ostali dostupni i budućim generacijama. Zaključno, smatram da matice slovačke, povezane kroz Savez Slovaka, i druge manjinske institucije imaju važnu ulogu u očuvanju slovačkog nacionalnog identiteta u Hrvatskoj. Njihov doprinos nije samo u očuvanju naslijeđenih vrijednosti, nego i u stvaranju uvjeta da slovački jezik i kultura ostanu živi, prepoznatljivi i relevantni u suvremenom društvu.

SUSTAVNO DOKUMENTIRANJE MANJINSKE KULTURE

Kakva je u tome upravo uloga, pozicija i doprinos Slovačkog kulturnog centra Našice? Kako on djeluje i doprinosi očuvanju i razvoju kulturnog identiteta slovačke nacionalne manjine?

Slovački centar za kulturu Našice djeluje u području u kojemu je slovačka nacionalna manjina posebno prisutna. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, u Osječko-baranjskoj županiji živjelo je 1.723 pripadnika slovačke nacionalne manjine, odnosno gotovo polovica ukupnog broja Slovaka u Hrvatskoj. U istraživanju se pokazalo da se djelovanje Centra tijekom promatranog razdoblja postupno širilo. Danas njegov doprinos ne možemo svesti samo na organizaciju kulturnih manifestacija. Riječ je o povezivanju jezika i obrazovanja, rada s djecom i mladima, tradicijske kulture, istraživanja, izdavaštva, dokumentiranja i međunarodne suradnje. Posebno mjesto imaju programi povezani sa slovačkim jezikom, poput literarno-recitatorsko-dramske smotre „Slovenčina moja” i Škole u prirodi u Slovačko, odnosno Ljetne škole slovačkog jezika u Kulturno-edukacijskom centru Saveza Slovaka u Orebiću. Oni učenicima omogućuju da jezik koriste izvan uobičajenog školskog okruženja i povežu ga s osobnim iskustvom, druženjem i upoznavanjem slovačke kulture. Važan je i izdavački niz „Kvapky”, zbirke poezije i proze učenika osnovnih škola koji pohađaju predmet Slovački jezik i kultura, koja učenicima omogućuje objavljivanje vlastitih književnih radova. Prvo izdanje objavljeno je 2003. godine, a do 2025. godine objavljeno je ukupno dvadeset izdanja. Time djeca i mladi nisu samo korisnici kulturnih programa nego postaju i njihovi stvaratelji. Druga je važna uloga Centra je dokumentiranje djelovanja. Nakon dviju publikacija koje su obuhvatile prvih deset godina rada, od 2021. godine izdaju se godišnjaci. Takav pristup omogućuje kontinuirano bilježenje aktivnosti, rezultata i razvoja institucije te postupno stvaranje institucionalne memorije. Upravo u toj povezanosti različitih djelatnosti vidim temeljni doprinos Centra: on ne samo da čuva postojeće kulturno nasljeđe nego stvara uvjete za njegovu aktivnu uporabu, novo stvaralaštvo i prijenos budućim generacijama.

Kakav je interes u slovačkoj manjinskoj zajednici u Hrvatskoj  da sudjeluju i participiraju u kulturnim događanjima te radu i djelovanju slovačkih  kulturnih udruga?

Slovački kulturni život ima dugu tradiciju organiziranog djelovanja kroz kulturne udruge, folklorne skupine, glazbene i druge amaterske aktivnosti. Takvi oblici djelovanja važni su jer omogućuju neposredan kontakt s jezikom, običajima i kulturnim nasljeđem, ali i međusobno povezivanje pripadnika zajednice. Ipak, potrebno je razlikovati interes za pojedine kulturne događaje od kontinuiranog sudjelovanja u radu udruga. Manifestacija može privući velik broj posjetitelja, ali dugoročna održivost kulturnog života ovisi i o tome koliko ljudi redovito sudjeluje u pripremi programa, preuzima organizacijske odgovornosti i uključuje se u stvaranje novih sadržaja. U slučaju Slovačkog centra za kulturu Našice posebno je važno što se dio programa ne obraća publici samo kao promatračima. Programi omogućuju javno korištenje jezika i objavljivanje literarnih uradaka, što znači mogućnost aktivnog sudjelovanja i stvaranja osobnog odnosa prema manjinskoj kulturi. Smatram da je ključno stvarati programe u kojima se ljudi ne osjećaju samo kao publika nego kao ravnopravni sudionici i nositelji kulturnog života.

AKTIVNO SUDIONIŠRVO

Da li taj interes raste ili opada i kako ga dalje motivirati i jačati? Što ponajviše na njega utječe?

Ne postoji jedinstveni trend rasta ili pada interesa u cijeloj slovačkoj zajednicu u Hrvatskoj. Interes se razlikuje ovisno o dobi, lokalnoj sredini, dostupnosti programa i osobnim iskustvima. Ono što se iz perspektive kulturne institucije jasno nameće jest potreba za stalnim prilagođavanjem sadržaja. Tradicija sama po sebi nije jamstvo da će se nove generacije uključiti u njezino očuvanje. Potrebno je pronaći načine na koje će je mladi moći razumjeti, doživjeti i povezati sa svojim današnjim životom. To znači razvijati programe koji povezuju tradicijske sadržaje sa suvremenim umjetničkim izrazima, digitalnim medijima, kreativnim radionicama i mogućnostima vlastitog stvaralaštva. Važno je omogućiti mladima da predlažu teme, sudjeluju u osmišljavanju aktivnosti i preuzimaju odgovornost za pojedine projekte. Na interes utječe i kvaliteta organizacije. Programi trebaju biti dostupni, dobro osmišljeni i povezani s interesima sudionika. Jednako je važna suradnja s roditeljima, školama, kulturnim udrugama i lokalnim institucijama. Dugoročno, cilj ne bi trebao biti samo povećati posjećenost pojedinih događaja nego izgraditi osjećaj pripadnosti i povjerenja u kojemu će ljudi prepoznati da su njihovo sudjelovanje i doprinos važni za zajednicu.

TRADICIJA I SUVREMENOST

Ovo istraživanje posebno ističe vrlo zanimljiv pristup po kojem i tradicija i kulturna baština nisu samo dio neke manjinske prošlosti već stalno traže i nove institucionalne, organizacijske i posebno sadržajne novine? Kalo čuvati i njegovati ali nadasve i razvijati  slovački nacionalni i kulturni identitet u Hrvatskoj. Na čemu bi trebao biti naglasak?

Smatram da je upravo promjena odnosa prema tradiciji jedna od važnijih poruka istraživanja. Tradicijsku kulturu ne bismo trebali promatrati samo kao nešto što se izvodi na pozornici ili predstavlja na kulturnim manifestacijama. Ona je istodobno izvor znanja, predmet istraživanja, dio obiteljske i kolektivne memorije te polazište za nove kulturne sadržaje. Pritom bih kao temelj očuvanja i razvoja slovačkog nacionalnog i kulturnog identiteta posebno istaknula obrazovanje i poznavanje slovačkog jezika. Jezik je ključan za razumijevanje kulture, prenošenje znanja, običaja i vrijednosti te uspostavljanje veze između generacija. Ako želimo da slovački identitet ostane živ, aktivnosti manjinske zajednice trebaju biti usmjerene ne samo na predstavljanje kulturne baštine nego i na stvaranje uvjeta za učenje, aktivno korištenje i međugeneracijski prijenos jezika. To uključuje kvalitetne obrazovne programe, jezične radionice, sadržaje za djecu i mlade te poticanje uporabe slovačkog jezika u obitelji i javnom kulturnom životu. U početnim fazama djelovanja Slovačkog centra za kulturu Našice snažniji je naglasak bio na predstavljanju kulture kroz folklor, kulturne programe i manifestacije. Tijekom vremena sve više prostora dobivaju istraživanje, dokumentiranje, izložbena djelatnost i stručna interpretacija baštine. Takav razvoj pokazuje da kulturna institucija ne treba samo čuvati postojeće sadržaje nego i stvarati nove načine njihova razumijevanja i prenošenja. Primjer takvog pristupa jest projekt MiSmo – „Manjinska kultura kao sredstvo samoidentifikacije i jačanja uključenosti u multietničkoj sredini”, u okviru kojega su, među ostalim, istraživane tradicijske i suvremene dječje igre u suradnji s lokalnim organizacijama slovačke manjine. Takvi projekti pokazuju da se nasljeđe može povezati s obrazovanjem, istraživanjem i novim načinima uključivanja djece i mladih. Naglasak bih zato stavila na nekoliko međusobno povezanih područja: obrazovanje i poznavanje jezika kao temelje identiteta, sustavno prikupljanje i čuvanje kulturne baštine, suvremenu interpretaciju tradicije, poticanje kulturnog stvaralaštva te međugeneracijski prijenos znanja. Aktivnosti manjinske zajednice trebale bi se razvijati upravo u tom smjeru, uz međusobno povezivanje kulturnih udruga, obrazovnih ustanova i manjinskih institucija. Važna je i digitalizacija jer omogućuje da dokumenti, fotografije, zapisi, publikacije i drugi izvori postanu dostupniji istraživačima, obrazovnim ustanovama i široj javnosti. Međutim, digitalna dostupnost ne može zamijeniti živu kulturu. Potrebno je povezati dokumentiranje s radionicama, susretima, izvedbama i drugim oblicima neposrednog iskustva, a pritom osigurati da slovački jezik bude prisutan i u tim aktivnostima. Dakle, smatram da očuvanje identiteta ne znači samo sačuvati ono što smo naslijedili, nego osigurati da nove generacije razumiju taj naslijeđeni sadržaj, poznaju svoj jezik i imaju mogućnost stvarati vlastite kulturne vrijednosti. Upravo zato obrazovanje i jezik trebaju biti polazište, a tradicija, kulturni programi, istraživanje i suvremeni oblici stvaralaštva načini na koje se taj identitet kontinuirano razvija.

NOVI MODELI UKLJUčIVANJA MLADIH

Što je s jezikom odnosno učenjem slovačkog jezika među pripadnicima slovačke  nacionalne manjine? Koliko su mladi zainteresirani za učenje slovačkog jezika ? Kakvi su uvjeti i organizacija. Da li bi to trebalo jačati i mijenjati , obogaćivati nekim novim prihvatljivijim formama ili je situacija zadovoljavajuća?

Slovački jezik jedan je od ključnih nositelja kulturnog pamćenja i osjećaja pripadnosti zajednici. Njegovo očuvanje ne ovisi samo o mogućnosti učenja u školi nego i o tome koristi li se u obitelji, kulturnim aktivnostima i svakodnevnoj komunikaciji. U Hrvatskoj se slovački jezik u osnovnim školama poučava prema modelu C, u okviru kojega učenici uče predmet Slovački jezik i kultura. U školskoj godini 2026./2027. taj predmet pohađa ukupno 345 učenika u 16 osnovnih škola, odnosno u 12 matičnih škola i četiri područne škole. Slovački jezik izučava se i u jednoj srednjoj školi te na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Model C omogućuje učenicima upoznavanje slovačkog jezika, književnosti, povijesti i kulture uz redoviti nastavni program na hrvatskom jeziku. To je važan oblik očuvanja manjinskog identiteta jer djeci pruža mogućnost da upoznaju i razvijaju svoju jezičnu i kulturnu pripadnost unutar hrvatskoga obrazovnog sustava. Međutim, zabrinjavajuće je što broj učenika koji uče slovački jezik opada na svim navedenim obrazovnim razinama. Zato je potrebno dodatno promišljati o načinima motiviranja djece i mladih te dugoročnoj održivosti nastave slovačkog jezika.

Važno je povezati formalno obrazovanje s dodatnim prilikama za uporabu jezika. U tom smjeru djeluje i sama slovačka manjinska zajednica, nastojeći potaknuti upoznavanje jezika već u najranijoj dobi. Posljednjih nekoliko godina slovački se jezik uči i u dječjim vrtićima u Jelisavcu i Punitovcima, a u tijeku je i projekt izgradnje slovačkog vrtića u Markovcu Našičkom. Takve inicijative važne su jer omogućuju djeci da se sa slovačkim jezikom susretnu prije polaska u školu i postupno razvijaju osjećaj bliskosti s jezikom i kulturom. Rani kontakt s jezikom može biti važna osnova za kasnije uključivanje u nastavu prema modelu C. Slovački centar za kulturu Našice nadopunjuje djelovanje obitelji i obrazovnih ustanova kroz programe koji učenicima omogućuju da slovački koriste u javnom nastupu, književnosti, umjetničkom izražavanju i druženju. Program „Slovenčina moja“ pruža učenicima priliku da pokažu svoje jezične i interpretacijske sposobnosti, dok Škola u prirodi u Slovačkoj omogućuje neposredan kontakt s jezikom i kulturnim prostorom matične zemlje. Takva su iskustva važna jer jezik povezuju s pozitivnim osobnim doživljajem, novim poznanstvima i osjećajem pripadnosti široj jezičnoj zajednici.

Ne raspolažem metodološki prikupljenim podacima na temelju kojih bih mogla pouzdano procijeniti ukupnu zainteresiranost mladih za učenje slovačkog jezika. Ipak, pad broja učenika na obrazovnim razinama na kojima se jezik poučava pokazuje da je potrebno dodatno raditi na motivaciji. Pritom treba uzeti u obzir i činjenicu da uvjeti za učenje slovačkog jezika nisu jednaki u svim sredinama. Smatram da postoji prostor za razvoj dodatnih pristupa koji bi mladima bili privlačniji, primjerice kreativnih radionica, kazališnih i medijskih sadržaja na slovačkom jeziku, digitalnih obrazovnih materijala, susreta mladih iz Hrvatske i Slovačke te programa u kojima se jezik uči kroz stvarne komunikacijske situacije. Posebno bi bilo korisno razvijati sadržaje koji povezuju jezik s interesima mladih, njihovim svakodnevnim životom i suvremenim načinima komunikacije.

Pritom je važno sačuvati kvalitetu nastave i stručnu podršku nastavnicima. Novi oblici učenja trebali bi nadopunjavati postojeće obrazovanje, a ne ga zamjenjivati. Također je važno snažnije povezati vrtiće, škole, manjinske udruge, Savez Slovaka, Slovački centar za kulturu Našice i visokoškolske ustanove kako bi se stvorio kontinuitet u učenju i uporabi jezika, od predškolskog odgoja do visokoškolskog obrazovanja. Moj je stav da model C i postojeći obrazovni sustav predstavljaju važnu osnovu za očuvanje slovačkog jezika, ali da je za njegovu dugoročnu održivost potrebno djelovati sustavno i od najranije dobi. Inicijative u vrtićima, nastava u školama i kulturno-obrazovni programi trebaju se međusobno nadopunjavati. Cilj je da slovački jezik ne bude samo školski predmet nego i sredstvo izražavanja, stvaranja, komunikacije i povezivanja s vlastitom kulturnom baštinom. Upravo bi na tome trebalo temeljiti buduće aktivnosti zajednice.

DODATNA KULTURNA DIMENZIJA

Kakav je uopće interes upravo mladih za usvajanje i njegovanje slovačkog nacionalnog i kulturnog identiteta. Mnoge manjine u Hrvatskoj ističu da je opadanje tog interesa upravo njihov najveći problem. Kako je s slovačkom nacionalnom manjinom? Kako značaj njegovanja, očuvanja i razvoja  kulturnog i nacionalnog identiteta približiti mladima?

Interes mladih za nacionalni i kulturni identitet je, kao i broj pripadnika manjine, u opadanju, no ovaj trend ne možemo promatrati kao nešto nepromjenjivo. On se razvija kroz obiteljsko okruženje, obrazovanje, prijateljstva, osobna iskustva i mogućnosti koje zajednica pruža za aktivno sudjelovanje. Mladi danas žive u izrazito povezanom i dinamičnom svijetu. Njihov interes za vlastitu kulturu ne mora nužno značiti da će se uključivati u iste aktivnosti kao prethodne generacije. Zato je važno ne poistovjećivati očuvanje identiteta s nepromijenjenim ponavljanjem postojećih oblika kulturnog djelovanja. Mladi trebaju imati priliku upoznati tradiciju, ali i postavljati pitanja, istraživati obiteljsku povijest, bilježiti sjećanja starijih članova zajednice te povezivati naslijeđe sa suvremenim umjetničkim i medijskim izrazima. Jednako je važno pokazati im da pripadnost slovačkoj nacionalnoj manjini nije prepreka uključivanju u hrvatsko društvo, nego dodatna kulturna dimenzija njihova osobnog identiteta. Poznavanje vlastitog jezika i kulture može biti izvor znanja, samopouzdanja i međukulturne otvorenosti. Ako želimo da mladi nastave razvijati manjinsku kulturu, moramo im omogućiti da u njoj prepoznaju i vlastitu budućnost, a ne samo prošlost svojih roditelja i predaka.

VAŽNA ULOGA VIJEĆA

Kakav je institucionalna organiziranost slovačke nacionalne manjine? Koliko slovačka  zajednica koristi manjinske institucije u hrvatskom sustavu, u prvome redu one najznačajnije i najraširenije, vijeća i predstavnike odnosno tzv . manjinsku samoupravu, ali i moguće predstavnike u lokalnoj samoupravi, saborskog zastupnika, Savjet za nacionalne manjine ….? 

Položaj nacionalnih manjina ne ovisi samo o zakonski zajamčenim pravima nego i o sposobnosti zajednice da ih organizirano ostvaruje. U tom smislu institucionalna organiziranost ima važnu ulogu u povezivanju kulturnih, obrazovnih, političkih i drugih interesa pripadnika manjine. Slovačka nacionalna manjina u Hrvatskoj koristi različite mehanizme institucionalnog predstavljanja. Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina omogućuju artikuliranje interesa zajednice na lokalnoj i regionalnoj razini, dok saborski zastupnik i Savjet za nacionalne manjine imaju važnu ulogu u širem institucionalnom okviru zaštite prava i potpore manjinskim programima. Kulturne udruge i institucije, s druge strane, pretvaraju dio tih mogućnosti u konkretne aktivnosti i sadržaje. Posebno bih istaknula intenzivnu suradnju sa saborskim zastupnikom slovačke i češke nacionalne manjine, koja je od strateškog značaja za pozicioniranje slovačke zajednice u odnosu na državne institucije. Ta suradnja omogućuje da se aktualne potrebe i inicijative zajednice jasnije artikuliraju i zastupaju na državnoj razini te da se otvara prostor za njihovu realizaciju. Smatram da je takva povezanost predstavničke razine s konkretnim potrebama zajednice iznimno važna jer omogućuje da se problemi i razvojne inicijative ne zadržavaju samo na lokalnoj razini, nego da budu prepoznati i u okviru državnih politika. Važnu ulogu imaju i vijeća nacionalnih manjina. Kao konkretan primjer mogu navesti Vijeće slovačke nacionalne manjine Osječko-baranjske županije, koje je bilo pokretač inicijative za uvođenje slovačkog jezika u dječji vrtić u Jelisavcu. Taj primjer pokazuje da manjinska samouprava može imati vrlo konkretnu ulogu u razvoju obrazovnih mogućnosti i očuvanju jezika od najranije dobi. Ujedno potvrđuje koliko je važno da predstavnička tijela prepoznaju potrebe zajednice i aktivno sudjeluju u pronalaženju rješenja. Kada je riječ o Savjetu za nacionalne manjine, suradnja sa slovačkom zajednicom ima dugogodišnji kontinuitet i može se ocijeniti kao stabilna i dobra. Tome pridonosi i aktivno sudjelovanje člana Savjeta iz redova slovačke nacionalne manjine, koji svojim djelovanjem doprinosi zastupljenosti interesa zajednice i povezivanju njezinih potreba s mogućnostima institucionalne potpore. Takva suradnja posebno je važna za očuvanje kontinuiteta kulturnih programa i razvoj manjinskih institucija. Ono što mogu istaknuti jest da je za učinkovito ostvarivanje manjinskih prava ključna suradnja između predstavničkih tijela, kulturnih institucija, udruga, obrazovnih ustanova i lokalnih vlasti. Njihove se uloge razlikuju, ali se mogu međusobno nadopunjavati i tako omogućiti konkretnije rezultate. Institucionalna organiziranost ima najveću vrijednost kada nije sama sebi svrha, nego kada omogućuje ostvarivanje stvarnih potreba zajednice. Zato je važno da pripadnici manjine budu informirani o svojim pravima i mogućnostima sudjelovanja, ali i da institucije međusobno surađuju, prepoznaju prioritete te zajednički djeluju na njihovu ostvarivanju. Upravo se u toj povezanosti predstavničke, kulturne i obrazovne razine nalazi važan preduvjet dugoročnog očuvanja i razvoja slovačkog nacionalnog identiteta u Hrvatskoj.

JAČANJE PARTICIPACIJE I VIDLJIVOSTI

Kako je i koliko razvijena svijest o manjinskim pravima u slovenskoj nacionalnoj zajednici? Kakav je interes za političku participaciju, izbore … I što na to utječe ? Kako potaknuti veći interes za participaciju u tim procesima?

Svijest o manjinskim pravima važna je pretpostavka njihova učinkovitog ostvarivanja. Nije dovoljno da prava budu zakonski zajamčena ako pripadnici zajednice ne poznaju mogućnosti koje im stoje na raspolaganju ili ne prepoznaju važnost sudjelovanja u procesima odlučivanja. Smatram da je važno sustavno informirati zajednicu o njezinim pravima, nadležnostima pojedinih predstavničkih tijela i konkretnim mogućnostima sudjelovanja. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti mladima, kako bi od početka razumjeli da očuvanje jezika i kulture nije odvojeno od pitanja obrazovanja, financiranja programa, dostupnosti institucija i zastupljenosti interesa zajednice u javnom životu. Pritom je važno poticati aktivno građanstvo i odgovornost, a ne samo sudjelovanje u izborima. Politička participacija uključuje informiranje, predlaganje inicijativa, sudjelovanje u javnim raspravama i suradnju s institucijama. No s druge strane važan je i odnos većine prema manjini. Kada pripadnici zajednice prepoznaju da se njihovi interesi ozbiljno razmatraju i da njihovo sudjelovanje može pridonijeti promjenama, stvaraju se bolji uvjeti za aktivniju participaciju.

INTERAKCIJA I MULTIKULTURALNOST

Koliko je značajna vidljivost i prepoznatljivost slovačke nacionalne manjine u hrvatskom društvu . Kako to dalje razvijati i unapređivati?

Vidljivost je važna jer pridonosi tome da se slovačka nacionalna manjina prepoznaje kao aktivan dio hrvatskoga društva, sa svojim jezikom, kulturnom baštinom, institucijama i doprinosom lokalnim sredinama. Ona također omogućuje da kulturni sadržaji dopru do ljudi koji nisu pripadnici manjine i otvara prostor za međukulturnu razmjenu. Vidljivost se ne ostvaruje samo organiziranjem velikih manifestacija. Jednako su važni kontinuirana izdavačka djelatnost, kvalitetna komunikacija s javnošću, dostupnost informacija, suradnja s obrazovnim i kulturnim ustanovama te dokumentiranje rezultata rada. Digitalni kanali mogu dodatno proširiti doseg i omogućiti da sadržaji ostanu dostupni i nakon završetka pojedinog događanja. U radu Slovačkog centra za kulturu Našice važnu ulogu imaju povezivanje kulturnih programa s njihovim javnim predstavljanjem i bilježenjem. Na taj se način slovačka kultura ne prikazuje samo kroz pojedinačne nastupe, nego i kroz književnost, jezik, povijest, tradiciju i suvremeno stvaralaštvo. Smatram da je za daljnji razvoj vidljivosti potrebno istodobno jačati prisutnost slovačke kulture u lokalnoj zajednici i njezino predstavljanje na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Kakva je interakcija s većinskim okruženjem, s većinskim stanovništvom? Da li se osjećaju i prihvaćaju benefiti i doprinosi slovačke manjinske kulturne scene u široj zajednici?

Kulturni život slovačke nacionalne manjine razvija se u stalnoj interakciji s lokalnim sredinama u kojima djeluje. Kulturne manifestacije, izložbe, izdavački projekti i drugi programi predstavljaju prostore susreta i razmjene između pripadnika slovačke nacionalne manjine, pripadnika drugih nacionalnih manjina i većinskog stanovništva, čime pridonose međukulturnom dijalogu i povezivanju različitih zajednica. Kulturni programi Slovaka pridonose međusobnom razumijevanju i ukazuju da očuvanje manjinskog identiteta nije suprotstavljeno zajedničkom životu. Važno je razvijati programe otvorene široj javnosti, poticati suradnju kulturnih institucija i predstavljati slovačku kulturu u različitim kontekstima. Pritom je posebno vrijedno povezivanje tradicijskih sadržaja sa suvremenim kulturnim i obrazovnim programima. Kada se manjinska kultura predstavlja stručno, kvalitetno i kontinuirano, ona postaje vidljiv dio zajedničkoga kulturnog prostora. Korist od toga nije jednostrana: pripadnici manjine dobivaju priliku za očuvanje i razvoj vlastitog identiteta, a šira zajednica postaje bogatija za dodatna kulturna iskustva i znanja.

KONKRETNI DOPRINOSI MATICE  

Koliko je za opstojnost slovenske nacionalne manjine važni odnosi s maticom. Kakva je tu potpora, odnosi i kako taj važni segment dalje unaprjeđivati?

Nedvojbeno je da veze s matičnom državom imaju posebno značenje i neizostavno mjesto u očuvanju manjinskog jezika i kulture. One omogućuju neposredan kontakt s jezičnim prostorom, upoznavanje suvremenih kulturnih i obrazovnih kretanja te razmjenu stručnih znanja i iskustava. Za slovačku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj ta se povezanost ostvaruje kroz različite oblike kulturne, obrazovne i stručne suradnje. Slovački centar za kulturu Našice međunarodnu suradnju smatra važnim dijelom svojega djelovanja jer ona povezuje lokalne programe s institucijama i zajednicama u Slovačkoj i drugim europskim zemljama. Posebno bih istaknula suradnju u području obrazovanja i stručnog usavršavanja. Za potrebe organiziranja edukativnih sadržaja namijenjenih slovačkoj nacionalnoj manjini, koje Savez Slovaka u Republici Hrvatskoj provodi u suradnji sa Slovačkim centrom za kulturu Našice, 2024. godine potpisani su sporazumi o suradnji sa Sveučilištem Mateja Bela u Banskoj Bystrici i Filozofskim fakultetom Sveučilišta Konstantina Filozofa u Nitri. Ta se suradnja već pokazuje kao iznimno uspješna te predstavlja važan temelj za daljnji razvoj edukativnih programa, razmjenu stručnih znanja i povezivanje stručnjaka iz Hrvatske i Slovačke. Takva suradnja ima najmanje dvije važne funkcije. Prva je stručna: omogućuje razmjenu znanja, iskustava i kulturnih sadržaja. Druga je identitetska: pomaže pripadnicima slovačke manjine u Hrvatskoj da svoj jezik i kulturu doživljavaju kao živi dio širega kulturnog prostora. Smatram da bi u budućnosti trebalo dodatno razvijati suradnju u području obrazovanja, stručnog usavršavanja, istraživanja, izdavaštva, digitalizacije i programa za djecu i mlade. Posebno su vrijedni projekti koji omogućuju izravne susrete, kontinuirano stručno usavršavanje i dugoročnu suradnju, a ne samo povremenu razmjenu kulturnih sadržaja. Istodobno, važno je naglasiti da se održivost slovačke manjine ne može temeljiti isključivo na potpori matične države. Odgovornost za očuvanje i razvoj identiteta dijele sama manjinska zajednica, njezine institucije i udruge te institucije Republike Hrvatske. Najbolji se rezultati postižu kada se potpora matične države, institucionalna suradnja i inicijativa same manjinske zajednice međusobno nadopunjuju. Upravo takav pristup omogućuje da veze s matičnom državom ne ostanu samo na simboličnoj razini, nego postanu konkretan doprinos očuvanju jezika, prijenosu znanja i jačanju identiteta budućih generacija.

Na kraju koji bi bili glavni zaključci i preporuke vašeg istraživanja? Kako dalje jačati poziciju i opstojnost slovenske nacionalne manjine u Hrvatskoj?

Glavni zaključak mojega istraživanja jest da se doprinos manjinske kulturne institucije ne može procjenjivati samo prema broju održanih događanja. Jednako je važno promatrati kontinuitet programa, mogućnost uključivanja različitih generacija, stvaranje novih kulturnih sadržaja i dokumentiranje rezultata rada. Primjer Slovačkog centra za kulturu Našice pokazuje važnost povezivanja kulturnih aktivnosti s izdavaštvom i institucionalnom memorijom. Sustavnim bilježenjem događanja, suradnji i programa stvara se dokumentacijska osnova koja omogućuje da iskustva jedne generacije ostanu dostupna sljedećima. Time kulturna institucija ne djeluje samo u sadašnjosti, nego pridonosi i dugoročnom očuvanju znanja o razvoju zajednice. Na temelju rezultata istraživanja izdvojila bih nekoliko preporuka: nastaviti razvijati programe za djecu i mlade, jačati učenje i uporabu slovačkog jezika, povezivati tradicionalnu baštinu sa suvremenim kulturnim praksama, unapređivati izdavačku i dokumentacijsku djelatnost te poticati suradnju među manjinskim udrugama, obrazovnim ustanovama, lokalnom samoupravom i partnerima iz Slovačke. Važno je i sustavnije pratiti rezultate programa kako bi se buduće aktivnosti mogle prilagođavati potrebama zajednice. Za mene je temeljna poruka istraživanja da kulturna autonomija može biti zajamčena zakonom, ali samo pravo ne stvara kulturni život. Potrebne su institucije koje će ga pretvoriti u praksu. Njihova je zadaća povezivati ljude, stvarati prilike za sudjelovanje, prenositi jezik i kulturu te osigurati da iskustva i postignuća zajednice ne budu izgubljeni. U tome vidim ključnu ulogu Slovačkog centra za kulturu Našice, ali i širu važnost manjinskih institucija za očuvanje kulturne raznolikosti hrvatskoga društva. Njihova se vrijednost očituje ne samo u onome što čine danas, nego i u kulturnom nasljeđu koje ostavljaju budućim generacijama.

Autori: Antun Brađašević, Stojan Obradović

21. tekst projekta  NACIONALNE MANJINE U RH  koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija