I MANJINE SU DIO HAJDUKOVE TRADICIJE – Projekt MANJINSKI FORUM – NACIONALNE MANJINE I LOKALNA SAMOUPRAVA  koji se realizira uz financijsku potporu Grada Splita   

Ponovljeni nemili i nesportski incidenti na Hajdukovim nogometnim utakmicama, koji sadrže i neke neugodne poruke za nacionalne manjine, neminovno u fokus dovode pitanje da li svjedočimo pojavama stadionske fašizacije ili pak tek nepotrebnim i nesportskim izljevima inaćenja i „dišpeta“. Čini se da politika olako prihvaća ovo drugo rješenje izbjegavajući jasno osuditi nemila zbivanja i pokazati svu njihovu štetnost koja je puno teža od pukog inaćenja. Te pojave posebno bi trebale biti neugodne za Hajdukovu slobodarsku tradiciju pa i samu Torcidu koja se često bila spremna busati u svoja navijačka prsa poznatom krilaticom „ kontra sili, kontra mraku „.  Zato bi umjesto olakih kvalifikacija bilo poželjno otvoriti ozbiljnu raspravu koja bi, polazeći od europskih demokratskih standarda, pokušala odgovorno pokazati što se zaista trenutno zbiva u djelu hrvatskog društva i posebno među mladima.

Eto, nismo dugo čekali da se na splitskom Poljudu, pod krinkom slavljenja 30. godišnjice vojno-redarstvene operacije „Oluja“ ponove scene od prije samo tjedan dana, kada se stadionom orilo „Za dom! – Spremni!“. „Za dom!“ – „Spremni!“, „Za dom!“ – „Spremni!“ i tako još devet puta zaredom pozivala je jedna skupina, a smjerno uzvraćale njih tisuće na tribinama, na nedjeljnoj utakmici između „Hajduka“ i „Gorice“. Time su bačene u sjenu pripremljene i uoči početka utakmice prikazane impresivne koreografije koje je Torcida na sjeveru stadiona podigla u čast „Oluje“‘ i na kojima su glasni motivi bili tri hrvatska vojnika, a potom i hrvatska zastava, što je sve popraćeno pjevanjem cijelog gledališta pjesme „Moja domovina“.

Moglo bi se reći da je ZDS „pojeo“ obljetnicu. Tu na žalost nije bio kraj. O svemu su detaljno izvijestili portali. Nedugo za tim se zaorilo „Mi, Hrvati, ne pijemo vina, samo krv četnika iz Knina“. Potom su Torcidaši, u 15. minuti, u zrak podigli srpske zastave, sa ćiriličnim natpisima i zapalili ih uz pjesmu „Kiša pada, kiša pada, Srbija propada, vjetar piri, vjetar piri, Hrvatska se širi“.

FAŠIZACIJA ILI DIŠPET

Uslijedile su i reakcije. Dio medija je oštro osudio ustašoidno orgijanje i moglo se pomisliti da je ovaj put pređena mjera. Međutim, očito nije, što se može zaključiti po dvostruko konotirajućem istupu predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, koje, iznuđeno novinarskim upitom, kao da je više bilo reakcija na paljenje srpskih obilježja iz bojazni da bi netko izvan Hrvatske (Srbiju se tu odavno ne računa u takvim prigodama) mogao u tom kontekstu nešto prigovoriti. „Čuo sam da je došlo do paljenja srpske zastave. To je potpuno nepotrebno, loše, to nisu poruke koje treba slati s nogometnih terena, nogometnih stadiona. Treba smiriti strasti i kada smo na nogometnim utakmicama navijati za one koje volimo i za koje navijamo, a naravno poštovati sve protivnike, a ovakve stvari potpuno su nepotrebne. Očito se sad ovdje radi o nekom dišpetu i inzistiranju na nečem što je nepotrebno. Još jednom ponavljam, to su sportski događaji, treba sportski navijati, poštovati sportskog protivnika, navijati za svoje, a izbjegavati bilo kakve političke konotacije kada je u pitanju sport i nogomet“, rekao je Jandroković svodeći stadionsku fašizaciju na inaćenje grupice prgavih građana. Da nema zabune oko dvostruke konotacije njegove izjave potvrđuje i odgovor na novinarsko pitanje u vezi toga da se ZDS tumači na dva načina. „Sudska praksa je različita, jer postoji dvostruka konotacija. Jedna se odnosi na nezavisnu državu Hrvatsku i to je neprihvatljivo — to treba sankcionirati i zakon to kažnjava. Što se tiče one veze s Domovinskim ratom, jasno je propisano kada se taj pozdrav smije koristiti“, kazao je predsjednik Sabora, zaboravljajući Ustav i odluke Ustavnog suda i pozvavši sve da smire strasti i da se „fokusiramo na stvari koje su bitnije građanima“.

BOGATA MANJINSKA I MULTETNIČKA TRADICIJA

Od Torcide, koja uvijek voli isticati da je „kontra sile, kontra mraka“, naravno reakcije niotkud, ali bi se očekivala od kluba sa svijetlim tradicijama, koje su očito prekrivene debelom prašinom. Kao da su zaboravili da je klub obnovljen u partizanima. Kao da su zaboravili da su u njemu igrali Vladimir Beara, Vančo Balevski, Dževad Prekazi, Miki Rapaić, Senijad Ibričić, Zoran Jelikić, Sulejman Rebac, Boriša Đorđević, braća Vujović, Brane Oblak, Radomir Vukčević, Branko Miljuš, Ardian Kozniku, Zoran Simović…… Kao da mu treneri nisu bili Karel Stiasny, Milovan Ćirić, Dušan Nenković, Ivan Vucov, Marijan Pušnik….. Svi su oni zajedno sa ostalim suigračima promicali slavu kluba i ime grada. Iz nečega što bi se moglo nazvati javnim reagiranjem da se iščitati da se u klubu s Poljuda uvijek zalažu za navijanje i podršku momčadi u sportskom duhu, kako i priliči „Hajduku“: „Bilo kakve oblike ponašanja koja nisu u tom duhu ne opravdavamo niti potičemo, kao i sva ostala ponašanja koja nanose reputacijsku štetu klubu“. Takav, nehajdučki, stav, koji eto danas prati bilo vlasti, nije ni čudan za klub koji sa svog povijesnog kalendara skida zvijezdu i koji za čelnika regionalnog saveza predlaže čovjeka koji je postao poznat i po tome što se slikao s ustaškom kapom na glavi. Nije se oglasio ni župan Blaženko Boban. On „mudro“ šuti, kao da Dalmacija ne pamti što se u njoj događalo pod pozdravom ZDS i tko ju je prodao Italiji. Bivši gradonačelnik Solina trebao bi imati i dodatni senzibilitet temeljem činjenice da na području županije živi 13.366 pripadnika nacionalnih manjina i shvatiti da im nije ugodno slušati zazivanje ustaštva.

I dok iz splitske policije najavljuju kriminalističko istraživanje, očekivalo bi se da gradonačelnik slobodarskog grada, koji je u kampanji isticao da će biti gradonačelnik svih njegovih građana, oštro osudi incidente koji nagrđuju sliku grada pod Marjanom i u svijetu ne stvaraju sliku s dvostrukim konotacijama. I prije je bilo incidenata, ali sada su ustaški korteo, skandiranje na jednoj pa na drugoj utakmici, u zgusnutom rasporedu pokazali da nije riječ o slučajnosti , nego posljedici dugogodišnjeg toleriranja, potom relativiziranja i sada normaliziranja ispoljavanja fašizma. „Nije mi drago da se bilo kakva obilježja koriste na utakmicama ili na bilo kojim događanjima, ta znakovlja koja označavaju prošlost jednostavno u ovom trenutku nisu dobra i mislim da trebamo misliti na budućnost, a takve stvari staviti po strani i svakako osuditi“, izjavio je za Radio Dalmaciju, konačno se oglasivši s nekakvom općom osudom .

POVRŠNE POLITIČKE OSUDE  

Gradonačelnik kao da zaboravlja da u Splitu žive pripadnici 22 nacionalne manjine, odnosno njih ukupno 5745. Možda će netko reći da je riječ o „samo“ 3,58 posto stanovnika Splita. S druge strane može se postaviti pitanje: zar je to malo? Ili je nekima i to previše!? O tome kako se osjećaju dovoljno rječito govori njihova šutnja, zbog svijesti o „dvostrukoj konotaciji“ njihovog položaja. Oni pamte kakav je, u određenim okolnostima, bio odnos prema njima. Nisu u pitanju samo Srbi. Tu su i Crnogorci, Bošnjaci, Albanci, svi su imali svoje epizode nepoželjnosti, ili ih još imaju, kao što neki i danas ne mogu riješiti pitanja koja ih po zakonima pripadaju. Radeći dugo godina u splitskoj Gradskoj upravi na odnosima s nacionalnim manjinama bio sam svjedokom  (u kontekstu sličnih događaja i pojava, ne samo u Splitu, nego i općenito u Hrvatskoj) njihovih nelagoda i strahova, koje većina ne prepoznaje ili ne priznaje, ali se zanemarivanje toga ne bi smjelo događati onima koji obavljaju javne funkcije.

O percepciji senzibiliziranosti na taj problem svjedoči i činjenica da se nedovoljno posvećuje pažnja padu broja pripadnika nacionalnih manjina, koji je u Splitu značajan. Pripadnika nacionalnih manjina, koje danas imaju zakonsko pravo osnivanja vijeća i biranja svojih predstavnika (Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Slovenci i Srbi), bilo je po popisu 2011. godine 4517, a danas ih je 2836. To je postotni pad daleko veći od pada ukupnog broja stanovnika Splita, ili građana hrvatske nacionalnosti, što ukazuje da osim općih postoje i neki posebni uzroci takvog pada. Gradonačelnik Šuta je svoj mandat počeo tako što je među prvima primio predstavnike nacionalnih manjina. Treba vjerovati i da će po pitanju događanja, koja, koliko ih god netko dvostruko konotirao, pokazati da je oštra kritika nemilih pojava u funkciji njegovih sugrađana pripadnika nacionalnih manjina, a time i u funkciji očuvanja digniteta Splita kao slobodarskog grada, ugodnog za življenje svih njegovih sugrađana.

Autor: Pero Jurišin

Tekst je dio projekta MANJINSKI FORUM – NACIONALNE MANJINE I LOKALNA SAMOUPRAVA  koji se realizira uz financijsku potporu Grada Splita 

Foto :  Portal Dalmacijadanas.hr