18. tekst iz serijala „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„- HRVATSKA SE TREBA RAZVIJATI KAO DRUŠTVO U KOJEM POSEBNA ZAŠTITA MANJINSKIH PRAVA NEĆE TREBATI

Intervju: Dejan Mihajlović, zamjenik županice Karlovačke županije iz redova srpske nacionalne  manjine i inicijator osnivanja Koordinacije zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina

Puno govorimo o razvijanju kulture tolerancije ali i sam taj termin može biti problematičan. Kada nekog tolerirate onda to nekada radite i zato što podnosite nekoga ali vam to ne mora biti prihvatljivo . I dok se razmišlja na takav način , dok god manjine moraju biti štićene posebnim zakonskim normama ili nekim uredbama , dok god budu morali biti neki ključevi ili kvote to znači da to društvo nije dovoljno zrelo i da samim tim što zakon mora da uređuje odnose između većine i manjine to znači da su manjine u jednom diskriminirajućem položaju. Moramo biti svjesni da još živimo u društvu koje je u razvoju i da treba još puno vremena, rada, inicijativa i od  strane manjina ali i puno razumijevanja od strane većine da se društvo razvije i napreduje u pravom smjeru.

Inicijator ste osnivanja Koordinacije zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina . Što su bili motivi , koji su ciljevi , kako Koordinacija djeluje ?

Koordinacija zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina osnovana je ubrzo po održavanju zadnjih lokalnih izbora 2021. godine i okuplja sve zamjenike župana iz redova nacionalnih manjina među kojima je od njih 12 deset iz redova srpske nacionalne manjine te po jedan iz redova češke i talijanske nacionalne manjine . Sastajemo se otprilike svaka tri mjeseca i svaki sastanak Koordinacije je uvijek u drugoj županiji , a Koordinacijom predsjedava zamjenik župana  koji je domaćin sastanka odnosno gdje se koordinacija održava.  Cilj je bio da se manjinski zamjenici župana povežu , da poboljšaju svoju komunikaciju , utvrde , rasprave  obrade zajedničke teme važne za njihov rad i položaj manjina u njihovim sredinama te da ih adresiraju nadležnim subjektima bilo da su to saborski zastupnici , vladi i vladinim institucijama ili pak vlastitim županijskim vlastima . U tom kontekstu kada spominjemo županijske vlasti i županijski nivo želimo posebno ići na ujednačavanje standarda po pitanju manjinske politike .

INTERES ZA DRUŠTVENE PROBLEME

Koje su ključne teme koje su vam na dnevnom redu? Na što ste sada posebno fokusirani? Da li ste pokrenuli neke akcije i inicijative ?

Značajan dio naših tema odnosi se naravno na manjinsku problematiku , ali jedan dio su i aktualne teme koje su u datom momentu bitne za čitavu zajednicu jer je normalno da i predstavnici manjina sudjeluju i doprinose traženju rješenja u pitanjima koja su od šireg društvenog,  a ne samo manjinskog interesa. Tako smo se uz manjinske teme kao što je primjena Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina , prava na dvojezičnost   bavili i temama korektnije kategorizacije poljoprivrednog zemljišta kako bi se izbjeglo da poljoprivrednici na pojedinim  područjima imaju znatno manje potpore. S našim prijedlozima i inicijativama išli smo prema nadležnim institucijama i ministarstvima, neke su stvari poboljšane ali još tu puno posla. Također kada govorimo o općim temama , namjeravamo se posebno angažirati i na problemima migrantske krize i zahtijevat ćemo puno angažiraniji pristup državnih vlasti u rješavanju problema koje ta kriza izaziva kod djela pograničnog stanovništva . Treba nam ozbiljna strategija djelovanja, a ne adhoc i stihijska rješenja .

Spominjali ste i ujednačavanje standarda kada je u pitanju vaša uloga u manjinskoj politici. Što to konkretno znači ?

Što se tiče standarda treba kazati da se pozicije zamjenika župana dosta razlikuju . Naime, nemaju svi zamjenici župana iste uvijete za rad i djelovanje . Zakonski i formalno svi smo izjednačeni ali što se tiče same prakse i situacije na terenu to je vrlo različito i može vrlo ovisiti o samom čelniku županije , županu ili županici . Tako neki zamjenici imaju dobre pozicije i dobro su integrirani u županijsku upravu te mogu doprinositi radu i rješavanju i manjinskih i širih županijskih problema  dok neki drugi npr. moraju se boriti za elementarne pretpostavke za svoj rad , od adekvatnog prostora do tehničkih uvjeta . I to je bio jedan od značajnijh motiva kada smo krenuli u osnivanje Koordinacije . Zbog toga svaki put i održavamo sastanak Koordinacije u drugoj županiji jer na tim sastancima sudjeluju i župani iz županije gdje se sastanak održava i onda imaju prilike čuti kako stvari funkcioniraju u drugim sredinama i to onda doprinosi promjeni situacije .

ISPRAVITI ANOMALIJE

Kako vidite ključne probleme manjinske politike u hrvatskom društvu? Koliko je vaša institucija važna za unapređivanje manjinske politike u hrvatskom društvu ? Kakav konkretan doprinos možete dati?

Pa među značajnije  probleme na koje se koordinacija fokusirao istaknuo bih obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina te pravo na dvojezičnost . Problemi prava na dvojezičnost posebno tangiraju srpsku nacionalnu manjinu. Kod češke, mađarske ili talijanske nacionalne manjine problemi su bitno manji i drugačiji . Dapače kada se radi o talijanskoj nacionalnoj manjini mogli bi reći da tu imamo jedan vrijedan nadstandard kada je u pitanju pravo uporabe vlastitog jezika odnosno vrlo ravnopravno prisutnu i izraženu dvojezičnost.  Kod srpske manjine je problem i to što ona spada u tzv. nove manjine dok se ove druge manjine smatraju starim nacionalnim manjinama koje imaju određena stečena manjinska prava kao autohtone manjine koje su bile u bivšoj državi. I to je jedan paradoks na koji mi često upozoravamo da sada Srbi koji su nova manjina imaju manja prava nego neke druge nacionalne manjine koje su i prije bile nacionalne manjine, a Srbi su u Hrvatskoj bili narod i postali manjina i sada imaju problema s određenim pravima. No, zato smo tu da ukazujemo na neke anomalije i  tražimo odgovarajuća i bolja rješenja .

Dosta se fokusirani na pitanja prava uporabe jezika i pisma. Da li to vidite kao najznačajniji problem?

To je u svakom slučaju vrlo značajan problem . Problemi upotrebe jezika i pisma dio su jednog šireg konteksta pozicije srpske nacionalne manjine u hrvatskom društvu. Pitanja jezika su nekad najvidljivija, ali pozicija srpske zajednice u Hrvatskoj zbog ratnih zbivanja i okolnosti koji još uvijek opterećuju ovaj prostor je znatno složenija u odnosu na druge nacionalne manjine . Npr. otpori ćiriličnom pismu su jaki i sigurno je da se tu ne radi onda samo o ćiriličnom pismu . Pomaci na tom planu idu teško i sporo čak i tamo gdje je to zakonski precizno regulirano, a  situacija potpuno jasna i čista.  S druge strane nemate gotovo nikakvih otpora npr češkom , mađarskom ili talijanskom jeziku.

UPITNOST MANJINSKE SAMOUPRAVE

Prošlo je nekoliko mjeseci od 6-ih po redu izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina , po mnogima jednog od ključnih instituta manjinske politike u hrvatskom društvu. Uglavnom je trebalo biti završeno i njihovo konstituiranje tih tijela i početak njihova novog radnog mandata. Kako ocjenjujete održane izbore. Očekujete li napredak u daljnjem funkcioniranju ovih važnih tijela manjinske samouprave ?

Što se tiče izbora i uloge vijeća i predstavnika to je vrlo dobro zamišljeno , međutim kako vrijeme prolazi dolazi do izvjesne degradacije tih institucija jer njihova uloga je minorna . Oni sve češće imaju tako mala sredstva koja im se osiguravaju iz proračuna lokalnih i regionalnih jedinica da su oni faktički na granici opstojnosti. A oni trebaju sredstva i za prostor i za put i za neku tehniku , komunikaciju , materijale itd , a bilo bi normalno da imaju i neku realnu naknadu za svoj rad ali to sve vrlo često izostaje i onda nije realno ni očekivati neki odgovarajući angažman . Zato kako vrijeme ili izborni ciklusi prolaze uloga tih tijela je sve slabija . Ona su po zakonu savjetodavnog karaktera no nerijetko imamo slučajeve i da se od strane lokalnih i regionalnih struktura vlasti ta vijeća i predstavnici dodatno marginaliziraju , da ih se ne poziva , ne uključuje pa i da se neke njihove inicijative ignoriraju. A kada slabe njihove funkcije i pozicije onda je jasno da opada i interes za izbor tih tijela i za sudjelovanje u njihovom članstvu , u njihovom radu . I zato ako se vrlo brzo ne poduzmu neki koraci i akcije koje će voditi i doprinositi osnaživanju tih tijela manjinske samouprave njihova realna perspektiva je loša.

Hoće li Koordinacija možda pokrenuti neku inicijativu u tom pravcu?

Pa zamjenici župana u svom  djelovanju  na tome faktički stalno rade i pokušavaju što više potaknuti suradnju vijeća i predstavnika s lokalnim i regionalnim strukturama . Međutim, ako ne dođe do neke ozbiljnije zakonske  promjene , npr. da se tim vijećima i predstavnicima osigura jedan dio proračuna koji neće biti upitan i koji neće ovisiti od aktualne političke volje date većine u  općinskim, gradskim i županijskim skupštinama  onda ne možemo govoriti o nekoj autonomiji  institucija manjinske samouprave već imamo jednu folklornu i formalnu instituciju bez faktičkog utjecaja .

PROBLEMI STEČENIH PRAVA

Izbori za manjinsku samoupravu su bili ujedno i prvi izbori nakon što su objavljeni rezultati popisa stanovništva i značajnog pada ukupnog stanovništva ali još više i udjela nacionalnih manjina. Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava? Bilo je i govora da bi se prema Vladi i Saboru pokrenule inicijative za uvažavanje tzv. stečenih prava koja bi osiguravala određenu razinu i zaštitu manjinskih prava neovisno o mogućim negativnim brojčanim kretanjima i pokazateljima. Da li je u tom smislu nešto pokrenuto ili je u planu?

Mi smo razmatrali tu problematiku i pitanje stečenih prava , ali to je jedna vrlo zahtjevna i kompleksna materija. Nažalost , npr. neka prava koja bi mogla ući u fundus stečenih prava u nekim sredinama nikad nisu ostvarena ni konzumirana . Vi imate sredina gdje su manjine imale zakonsko pravo na dvojezičnost ali to pravo nije realizirano jer lokalne strukture u tim sredinama to su opstruirale, a više nadležne institucije , ministarstvo npr. nije ništa poduzimalo. Imamo i sredina gdje manjine čine većinu pa  ni u njima  država nije odradila svoj dio posla i nisu postavljene dvojezične table. Dakle mi imamo prava koja nismo u mogućnosti konzumirati jer se lokalne strukture ili država na to oglušuje i onda se to brani ili argumentira kako još nije vrijeme za to . A to je apsurd, jer kako možemo raspravljati o primjeni nekog zakona uz stav da nije vrijeme za primjenu toga zakona . Mi kao predstavnici manjina možemo ukazivati na te probleme , možemo vršiti pritisak prema državnim institucijama, Saboru, Vladi …. ali to je naš krajnji domet . Ako Vlada neće djelovati i provoditi zakon mi smo nemoćni .

Prošlo je i 10 godina od ulaska Hrvatske u EU. Koliko smo u tom novom okviru napredovali kada su u pitanju manjinska prava . Da li nam je to članstvo donijelo novu kvalitetu i perspektivu u zaštiti manjinskih prava ? Da li smo tio članstvo dobro iskoristili ?

Činjenica je da se opće stanje u društvu promijenilo, prvenstveno  što se tiče primjene manjinskih prava  i mnoga su prava degradirana. Prilikom pristupanja Hrvatske EU Hrvatska je napravila jedan izuzetno dobar pravni okvir što se tiče manjinske problematike  i što se  tiče zakonske regulative Hrvatska u EU ima jedan od najboljih ako ne i najbolji zakonski okvir za prava nacionalnih manjina. Međutim sama implementacija tih zakona nije zadovoljvajuća i kako vrijeme prolazi od ulaska Hrvatske u EU neka se od tih prava još manje primjenjuju nego što je bilo u vrijeme pristupanja. Formalno imamo dobru poziciju , ali u praksi ta prava definitivno nisu onakva kakva bi trebala biti.

UTJECAJ POLITIČKOG VRHA

Često ističemo kako su manjine bogatstvo svakog pa naravno i hrvatskog društva , ali čini se da te vrijednosti u našem društvu ipak nisu dovoljno osviještene i da manjine , da tako slikovito kažemo , imaju puno više problema nego što zaslužuju. Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja  hrvatskog društva ? Kako te odnose i probleme mijenjati , kako razvijati  kulturu tolerancije tako važnu i za manjine ali i za društvo u cjelini ? Kako tome mogu više doprinijeti i same nacionalne manjine?

Puno govorimo o razvijanju kulture tolerancije ali i sam taj termin može biti problematičan. Kada nekog tolerirate onda to nekada radite i zato što podnosite nekoga ali vam to ne mora biti prihvatljivo. I dok se razmišlja na takav način , dok god manjine moraju biti štićene posebnim zakonskim normama ili nekim uredbama , dok god budu morali biti neki ključevi ili kvote to znači da to društvo nije dovoljno zrelo i da samim tim što zakon mora da uređuje odnose između većine i manjine to znači da su manjine u jednom diskriminirajućem položaju . Tek kada to ne bude bilo potrebno onda ćemo mi moći reći da živimo u ravnopravnom društvu jednakog odnosa prema svima  a, ukoliko neko želi da koristi svoj jezik i pismo , ukoliko želi da se izjasni javno po nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti da to nikome ne smeta i to nitko ne vidi kao problem, onda ćemo mi moći reći da je društvo sazrelo . A  dok god mi to moramo zakonski regulirati , dok god moramo policijom čuvati ploče  ili  ih uz zaštitu policije postavljati onda mi moramo biti svjesni da još živimo u društvu koje je u razvoju i da treba još puno vremena, truda, rada, inicijativa i od  strane manjina ali i razumijevanja od strane većine da se društvo razvije i napreduje u pravom smjeru.  Mi smo mlado društvo , mlada država i trebati će tu još puno rada da se to stanje dovede na razinu kakvu bi mi željeli. Ja ne sumnjam da će to biti iako ne znam da li ćemo mi koji smo sada aktivni u politici to dočekati . Međutim, mi moramo stvarati pretpostavke da oni koji dolaze iza nas  vide određene pomake i rezultate našeg rada.

Za uspješno ostvarivanje manjinskih prava smatra se da je upravo lokalni nivo najvažniji. Kako vi vidite mogućnost unapređivanja suradnje s lokalnim i regionalnim strukturama? Kako njih uvjeriti da manjinske institucije i predstavnike prihvate kao partnere u radu za dobrobit ukupne sredine?

To ponajprije zavisi od nacionalne razine. Mi živimo u visokocentraliziranoj državi i ako bude postojala volja na razini Vlade , poćev od premijera i ministara onda će se mnoge stvari i na lokalnoj razini puno lakše rješavati. Sjetimo se samo bivšeg predsjednika Vlade Ive Sanadera i njegova poznatog istupa „ Hristos se rodi „ .Nakon toga mnoge stvari su kada se radi o srpskoj nacionalnoj manjini išle bolje.  A za vrijeme vlade Tomislava Karamarka ( u kojoj je on formalno bio potpredsjednik ) imali smo situaciju radikalizacije političke scene, skretanja prema desno i pozicija manjina se, posebno srpske, značajno pogoršala. Sve to što se događa na lokalnom nivou to je i direktni odraz onoga što radi Vlada, što misli Vlada i kako se ona ponaša i postavlja odnosno kakve smjernice i primjere daje. To je posebno izraženo upravo kada je HDZ na vlasti jer je HDZ stranka koja je vrlo hijerarhijski ustrojena i gdje se savjeti, preporuke, instrukcije i nastojanja predsjednika Vlade vrlo snažno preslikavaju na niže razine. Tako ako nema volje u vrhu onda su mogućnosti promjena na lokalnim razinama minimalne.

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija