32. tekst serijala: Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu – nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi (32/2024) MANJINE OBOGAĆUJU ŽIVOT ŽUPANIJE A MI IM U TOME POMAŽEMO

Intervju: Damir Gabrić, pročelnik Upravnog odijela Splitsko-dalmatinske županije za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava

Manjina sa svojim etničkim, jezičnim, kulturnim i vjerskim obilježjima obogaćuju društveni, kulturni i gospodarski život županije i trebaju imati pomoć i potporu. Najmanje dva puta godišnje dogovaraju se  sastanci u gradovima i općinama gdje ima stanovitih problema, a na tim sastancima sudjeluju i predstavnici lokalnog stanovništva te se rješava problem po problem. To se do sada pokazalo izuzetno učinkovito. Bitna je volja političkih čelnika, ali to treba biti uobičajena praksa kao i za sve ostale građane. Iza Domovinskog rata ostalo je puno trauma za mnoge i sigurno će ih biti još godinama, ali se sve više vidi i bitan napredak u životu svih žitelja ma kojem narodu pripadali.

Vodite upravni odjel Splitsko-dalmatinske županije koji je između ostaloga zadužen za problematiku nacionalnih manjina. Kako vidite poziciju i ulogu manjina u okviru vaše županije?

Kad držim nekakav pozdravni govor na nekom od događaja koji organiziraju predstavnici nacionalnih manjina često naglasim da sami taj naziv nacionalna manjina teško prelazi preko mojih usana, više volim ono „dragi prijatelji“, jednostavno ne želim da se u „mojoj“ Županiji ili zemlji nitko ne osjeća drugačije od mene.

UVIJEK SPREMNI POMOĆI

Kakva je pozicija nacionalnih manjina i njihovih predstavnika unutar regionalne  samouprave? Koliko su manjine tu prisutne, koliko su vidljive, koliko su aktivne i djelatne …?

Na području Splitsko-dalmatinske županije žive pripadnici različitih nacionalnih manjina sa svojim etničkim, jezičnim, kulturnim i vjerskim obilježjima koji na svoj način obogaćuju društveni, kulturni i gospodarski život županije.. Sve ovo nabrojeno bilo bi otrcana fraza da nije iskrenog uzajamnog odnosa sa vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina te udrugama koje njeguju jezik, običaje, kulturu i folklor nacionalnih manjina.Naravno da njihova vidljivost i druge aktivnosti kao i kod drugih organizacija najviše ovise o osobama koje to vode ali zasigurno našu ruku pomoći uvijek imaju.

Prošla je godina dana od 6. po redu izbora za vijeća i  predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat  manjinske samouprave?

Dana  07.05.2023. godine provedeni su izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Izabrana su vijeća albanske, bošnjačke i srpske nacionalne manjine te predstavnici crnogorske, mađarske, makedonske, njemačke, talijanske, ruske, slovenske i ukrajinske nacionalne manjine u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Zaista nije floskula ako kažem da većina predsjednika vijeća i predstavnika nacionalnih manjina već godinama obnaša svoje dužnosti vrlo dobro, čak odlično, tako da nema nekih većih problema. Prijašnjih godina bilo je  problema oko izbora pojedinih predsjednika vijeća, zadnje izbore sve je prošlo u nekakvom „sentišu“.

Koji su iz vašeg iskustva  najizraženiji problemi s kojima se pripadnici nacionalnih manjina suočavaju na lokalnom i regionalnom nivou , u lokalnim i regionalnim sredinama? Što bi na tom planu možda trebalo dalje  mijenjati  odnosno kako unapređivati  poziciju i ulogu manjinskih predstavnika u lokalnoj i regionalnoj samoupravi ?

Dijelom ću ponoviti i ono što sam u prvom pitanju kazao, bilo bi žalosno da  itko u ovoj županiji i našoj državi ima nekakve probleme jer ne pripada većinskom narodu. Svjestan sam da je iza Domovinskog rata bilo puno trauma za mnoge i nemojmo se lagati bit će ih još godinama, ali iskreno vjerujem da danas svi oni koji ovu županiju osjećaju kao svoju u njoj imaju iste mogućnosti. Dakle vjerujem da svaki predstavnik manjinskog naroda ima probleme kao i ja ili župan, a to su prijevoz, upis djeteta u vrtić, parking, i dr. Mislim da se svakim danom u RH vidi bitan napredak u životu svih njenih žitelja, ma kojem narodu pripadali.

TERENSKI RAD KAO UČINKOVITA METODA

Kakve je  mjere, akcije županija i vaš odjel poduzima kako bi se osigurala što bolja pozicija nacionalnih manjina i što efikasnije rješavanje njihovih problema i zadovoljavanje njihovih potreba? Može li vaša županijska  uprava u tom pogledu dati neke primjere dobre prakse koje bi i drugima bili interesantni i poticajni? Na čemu ste vi konkretno radili?

Pa dosta je nekakvih primjera dobre prakse, možda nešto što se pokazalo najdjelotvornije je primjer srpske nacionalne manjine. Moj dragi kolega  Božidar Simić predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine u našoj županiji pokupi sa terena probleme koje imaju, pa mi kao u „ Prosjacima i sinovima „ „šćap“ ( štap)  u ruku, „zobnicu sa problemima“ na rame i kuc, kuc, stigli mi načelniče ili gradonačelniče. Naravno, malo se šalim, mi najmanje dva puta godišnje dogovorimo sastanke u gradovima i općinama gdje ima stanovitih problema, na tim sastancima bude i predstavnik lokalnog stanovništva te se rješava problem po problem. To se do sada pokazalo izuzetno učinkovito.

Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane za kvalitetniju suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici. Što bi na tom planu trebalo poduzimati? 

Nema tu neke velike mudrosti, bitna je volja lokalnih čelnika. Kao što sam prethodno naglasio, imamo problem, idemo ga riješiti. Bitno je da to ne predstavlja nekakav nadstandard nego nešto što pripada svim ostalim građanima te lokalne zajednice. Posebno moram istaknuti gradonačelnika Vrlike Juru Plazonića i načelnika Zmijavaca, Miju Šutu koji gotovo uvijek ispoštuju dogovor. Naglasak je kako ste sami kazali na partnerskom odnosu i povjerenju..

Što bi eventualno, s druge strane, istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada?

Kao što sam već naglasio, pitanje je tko vodi instituciju, koliko se on želi truditi, ima li za to kapaciteta i tako dalje. Naravno bitno je i da li s druge strane ima ljude spremne na suradnju. U našoj Županiji to uglavnom ide dobro, a dakako da ima dosta prostora za unapređivanje.

PARTNERSTVO I POVJERENJE

Kakva je suradnja među nacionalnim manjinama i da li ta suradnja i na koji način može unaprijediti bolju poziciju nacionalnih manjina u lokalnoj i regionalnoj samoupravi?

U Splitsko-dalmatinskoj županiji to je za primjer. Koordinaciju vodi Kadro Kulašin, iz Bošnjačke manjine, čovjek koji ima ogromno iskustvo i uključivost po svim pitanjima, tako da bi i to istaknuo kao jedan od primjera dobre prakse.

Da li su i u kojoj mjeri Operativni programi Vlade za nacionalne manjine potaknuli i veću aktivnost manjinskih zajednica u lokalnim sredinama? Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije

To bi pitanje bilo više za ljude koji vode manjinske zajednice, da li su oni s tim zadovoljni. Mislim da svaki dobar Program donosi određeni benefit samo je pitanje koja će ga zajednica iskoristiti u dovoljnoj mjeri.

Faktički se približavaju novi lokalni izbori. Kakva su očekivanja kada su u pitanju nacionalne manjine? Koliko su se promjene Zakona o lokalnim izborima po kojima su i održani protekli lokalni izbori pokazale značajnim, uspješnim i svrsishodnima za nacionalne manjine? Što očekujete od sljedećih lokalnih i regionalnih izbora   

Premda na području Splitsko-dalmatinske županije, a temeljem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina niti jedna manjinska zajednica nema svog direktnog zastupnika u Predstavničkom tijelu Županije koji se dobiva srazmjerno broju stanovnika, lokalni izbori su jako bitni. Upravo kad sam navodio primjere dobre prakse naglasio sam koliko su bitni ljudi koji vode jedinice lokalne i regionalne samouprave, oni su ti koji su u direktnom kontaktu sa svim građanima pa tako i predstavnicima nacionalnih manjina. Od sljedećih izbora kao i svi ostali građani očekujem da pobjede ljudi koji će nas i dalje voditi prema boljitku i mirnom suživotu.

Dosta se govorilo o mogućim  negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i  poziciju i prava nacionalnih manjina? Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?

Činjenica je da gotovo u čitavoj Republici Hrvatskoj broj dosada registriranih pripadnika nacionalnih manjina pada, ali jednako tako i pripadnika većinskog naroda. Isto tako je činjenica da broj nekih drugi naroda koji do sada nisu bili u znatnijem postotku u RH rapidno raste. Moguće je, čak i izvjesno da će u nekim gradovima i županijama kroz par godina najveći broj pripadnika nacionalne manjine dolaziti iz ukrajinskog, nepalskog ili nekog trećeg naroda. Zar to već nije u čitavoj Europskoj uniji.

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija