17. tekst serijala „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ – OBRAZOVANJEM DO STVARANJA DRUŠTVENE KLIME PRIZNAVANJA, RAZUMIJEVANJA I UVAŽAVANJA GENOCIDA NAD ROMIMA

U sklopu hrvatskog predsjedanja Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust/ IHRA održana je druga Međunarodna konferencija o genocidu nad Romima u Drugom svjetskom ratu o kojoj govori prof. dr. sc. Danijel Vojak , viši znanstveni suradnik na Institutu za društvena istraživanja „Ivo Pilar„   

U Zagrebu je 11. i 12. rujna, a u okviru hrvatskog predsjedanja Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust (International Holocaust Remembrance Alliance/ IHRA) održana druga Međunarodna konferencija o genocidu nad Romima u Drugom svjetskom ratu ( prva je održana u Stocholmu prošle godine ) „Suprostavljanje iskrivljavanju Holokausta i diskriminacije protiv Roma kroz istraživanje i obrazovanje„. Cilj konferencije je bio  kako razvijati nacionalne i međunarodne mehanizme za borbu protiv povijesnih iskrivljavanja genocida nad Romima u Drugom svjetskom ratu te kulturu siječanja na zločine i njihove žrtve. U europskim zemljama pa i u Hrvatskoj dugo je bila zanemarena i potisnuta  kultura sjećanja te povijesna istraživanja i obrazovanje kada je u pitanju genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu no situacija se u posljednje vrijeme ipak mijenja i Romi postaju subjekt i inicijatori nove i primjerene kulture siječanja. A u tom kontekstu upravo obrazovanje ima ključnu ulogu te da pomogne da kultura siječanja bude i važan činilac  u borbi protiv sustavne diskriminacije i marginalizacije pripadnika romske zajednice. A  sklopu Konferencije otvorena je izložba „19. svibnja 1942.: Genocid nad Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj/Samudaripen” koja govori o sustavnom uništavanju Roma u NDH i čiji je autor profesor Danijel Vojak.

Što je ova konferencija pokazala, koje su njene glavne poruke i rezultati? – Kakav je bio sastav sudionika? Koja su najznačajnija istraživanja prezentirana ?

Međunarodna konferencija „The Second International Conference on the Genocide of the Roma: Countering Holocaust Distortion and Anti-Roma Discrimination through Research and Education“ održana je 11. i 12. rujna 2023. u prostorijama Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“ u Zagrebu. Organizator Konferencije je Hrvatsko predsjedanje Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust (International Holocaust Remembrance Alliance/ IHRA), a na njoj je ukupno sudjelovalo 17 izlagača iz devet zemalja, pritom su njih sedmero bili članovi IHRA-e. Podsjetio bih samo kako je IHRA međuvladino tijelo koje je fokusirano na  jačanje i promicanje obrazovanja, sjećanja i istraživanja o Holokaustu. Organizacija je osnovana 1998., a danas okuplja 35 država članica, a Hrvatska je  ovoj organizaciji pristupila 2005. godine.

Ova Konferencija je nastavak Konferencije „International Conference on the Genocide of the Roma and Combating Antigypsyism – Research and Expert Conference“, koja je održana 20. i 21. listopada prošle godine u Stockholmu. Upravo zaključci sa navedene Konferencije u Stockholmu koji se odnose na potrebu poticanja kulture sjećanja, znanstvenih istraživanja i obrazovanja o genocidu nad Romima bili su okvir i za ovu zagrebačku konferencij. Konferencija je započela sa uvodnim govorima Sare Lustig kao supredsjedateljice hrvatskog presjedanja IHRA-om i Veljka Kajtazija, zastupnika u Hrvatskom saboru, u kojima su istaknuli potrebe organizacije ovakve međunarodne konferencije kao dio politike promicanja znanstvenih istraživanja, obrazovanja i kulture sjećanja (memorijalizacije) genocida nad Romima. Ana Miškova je kao predsjednica Odbora za genocid nad Romima unutar IHRA-e istaknula primjer logora Lety u Češkoj, u kojem su bili ubijani Romi za vrijeme Drugog svjetskog rata.

NEDOSTATAK ZNASTVENIH ISTRAŽIVANJA

Konferencija je bila podijeljena u pet sesija. U prvoj sesiji fokus je bio na distorziji (iskrivljavanju) genocida nad Romima nakon Drugog svjetskog rata. Švicarski znanstvenik Stephane Laederich analizirao je distorziju genocida nad Romima u medijima, dok je ukrajinska kolegica Hanna Abukonova (koja je zaposlena na Uppsala University u Švedskoj) raspravljala o marginalizaciji znanstvenih istraživanja kao djelu procesa distorzije ove teme unutar ukrajinske historiografije. U drugom dijelu ove sesije izlagao sam zajedno sa kolegicom Sanja Gladanac-Petrović sa sarajevskog Instituta za historiju, Danielom Petrovskim (doktorandom Instituta za Folklor “Marko Cepenkov” u Skopju) i Milovanom Pissarijem (znanstvenik sa Instituta za teoriju i društvenu filozofiju u Beogradu). Zajedno sa kolegama istaknuli smo nedostatak znanstvenih istraživanja o genocidu nad Romima u socijalističkoj jugoslavenskoj historiografiji, a takav izostanak interesa primjetan je i danas u hrvatskoj, bosanskohercegovačkoj, sjeverno-makedonskoj i srpskoj historiografiji. Sličan marginalni odnos prema ovoj temi bio je prisutan i na području obrazovanja i kulture sjećanja.

U drugoj sesiji su Ivo Pejaković iz Spomen-područja Jasenovca i Robert Korenić iz Romskog memorijalnog centra Uštica izlagali o tome kako njihove institucije prikazuju genocid nad Romima u svojim izložbenim postavima. Također, kolege su se osvrnule i na pitanje korištenja ispravne terminologije. U trećoj sesiji je kolegica Karola Fings (Heidelberg University, Njemačka) sa suradničkim projektnim timom, kojeg su činili Sarah Kleinmann (Heidelberg University, Njemačka), Danijel Vojak, Milovan Pisarri, Daniel Petrovski, Paula Simon (Heidelberg University, Njemačka) i Martinom Hollerom (Heidelberg University, Njemačka) su predstavili međunarodni znanstveni projekt “Encyclopaedia of the Nazi Genocide against the Sinti and Roma in Europe” („Enciklopedija nacističkog genocida nad Sintima i Romima u Europi“). Nakon toga je projekt izložbe Hrvatskog povijesnog muzeja na temu Genocida nad Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja će biti otvorena u studenom ove godine u Zagrebu, predstavila ravnateljica Matea Brstilo Rešetar, Danijel Vojak kao autor izložbe i Petra Braun kao suradnica i muzejski kustos.

Konferencija je nastavljena prezentacijom projekta  „The IHRA Recommendations for Teaching and Learning about the Genocide of the Roma” („Preporuke IHRA-e za poučavanje i učenje o genocidu nad Romima”), koju su prezentirali kolega iz Srbije Miško Stanišić i kanadska kolegica Nina Krieger, koji su voditelji ovog projekta. Nakon toga slijedilo je izlaganje Gerharda Baumgartnera koji je izlagao o distorziji genocida nad Romima u Austriji. Posljednju sesiju je moderirala kolegica Sara Lustig, koja je zajedno sa Karolom Fings, Miškom Stanišićem, Danijelom Vojakom i Ruth-Anne Lenga (iz Velike Britanije) raspravljala o zaključcima ove Konferencije. Posebno je istaknuta uloga IHRA-e na području edukacije, znanstvenih istraživanja i kulture sjećanja na genocida nad Romima. Konferenciju je zatvorila Tena Šimonović Einwalter, pučka pravobraniteljica, koja je istaknula značaj ove Konferencije u razumijevanju genocida nad Romima.

U sklopu Konferencije 13. rujna 2023, u prostorijama Knjižnice Saveza Roma Hrvatske ‘’KALI SARA’’ održala se i  Radionica, na kojemu se okupili članovi projekta Recommendations for Teaching and Learning about the Genocide of the Roma” („Preporuke IHRA-e za poučavanje i učenje o genocidu nad Romima”), među kojima je sudjelovao Danijel Vojak i Emir Grbić (iz Saveza Roma Hrvatske ‘’KALI SARA’’).

POTISNUTE ŽRTVE

Koliko se napredovalo u istraživanju i osvješćivanju ove problematike? Kako se ova problematika i tema razvija , istražuje i tretira u europskim zemljama čiji su znanstvenici i istraživači sudjelovali u radu konferencije? Koje su teme posebno u fokusu?

 U posljednjih desetak godina primjetan je pomak u pozitivnom smjeru na području znanstvenih istraživanja o Genocidu nad Romima. Sve više je znanstvenih projekata, posebice onih unutar kojih se okupljaju međunarodni stručnjaci, a zatim treba istaknuti i kontinuirano održavanje međunarodnih i domaćih konferencija o genocidu nad Romima. Time se razbija distorzični (iskrivljeni) odnos mnogih europskih država prema ovom genocidnom stradanju Roma u Europi za vrijeme nacističke Njemačke. Rezultat tih napora akademske zajednice jesu objavljivanje brojnih znanstvenih publikacija, koje obrađuje određene aspekte vezano za genocid nad Romima. Posebno se primjećuje rad njemačkih povjesničara, ali i povjesničara iz drugih europskih zemalja, poput Francuske, Španjolske, Italije, Austrije, Češke, Rumunjske i Mađarske. Primjetno je kako zemlje Jugoistočne Europe zaostaju u istraživanju ove tematike, što čini određeni izazov, jer upravo na području tih zemalja se u najvećoj mjeri dogodio genocid nad Romima.  Primjerice, u zemljama poput Sjeverne Makedonije, Bugarske, Albanije, Kosova, Crne Gore i Grčke gotovo da i danas, gotovo osamdeset godina od kraja Drugog svjetskog rata, znanstvena istraživanja gotovo da i nisu započela. Ukoliko uzmemo u obzir zemlje bivše Jugoslavije, ili područje okupirane Kraljevine Jugoslavije, tu jedino u Hrvatskoj i Srbiji, a manjim dijelom i u Sloveniji, započela su istraživanja ove tematike. Razlozi za ovakav marginalan odnos prema temi genocidu nad Romima  u ovim zemljama jesu posljedice ideološke politike jugoslavenskih socijalističkih vlasti, koje su potisnule romske žrtve iz sustavne (državne) kulture sjećanja. Istodobno, ratom uništena romska inteligencija nije imala snage u poslijeratnom razdoblju inicirati, ili bolje rečeno, uspostaviti sustavnu kulturu sjećanja na romske žrtve genocida. Posljedice takve politike osjeća se i danas.

NOVA KULTURA SJEĆANJA

Kako razvijati i njegovati kulturu siječanja? Koji su na tom planu najizraženiji problemi otpori? Kako ih prevladavati ?

Hrvatska je dobar primjer, ili dobar pokazatelj politike kulture sjećanja na romske žrtve genocida. Naime, ključna godina za romsku zajednicu u Republici Hrvatskoj je 2002. kada hrvatske vlasti posebnim ustavnim zakonom priznaju Rome kao nacionalnu manjinu. Time su romskoj zajednici omogućena bolja zaštita političkih, kulturnih i društvenih prava. Jedna od pozitivnih posljedica ovakve politike bila je da su oni predvođeni svojim političkim liderima inicirali uspostavu novog sustava kulture sjećanja. Tako je zastupnik Veljko Kajtazi u suradnji sa romskim nevladinim organizacijama i uz podršku državnih i lokalnih vlasti, započeo 2012. u Ušticima (na lokaciji groblja ubijenih Roma unutar jasenovačkog sustava logora) organizirati  komemoraciju u sjećanje na romske žrtve genocida. Komemoracija u Ušticama se redovito održava do danas. Ovu komemoraciju je službeno priznao i Hrvatski sabor. Istodobno, na toj memorijalnoj lokaciji izgrađen je Romski Memorijalni centar (2020.), a ove godine je dovršen Zid boli, Aleja romskih žrtava, te skulptura i park Hajrije Imeri Mihaljić, prve romske pravednice među narodima. Romi su postali subjekt, inicijator nove kulture sjećanja. I to je rješenje, barem jedno od njih i za druge europske zemlje.

Važan aspekt konferencije bili su obrazovni sadržaji i koncepti koje treba osmisliti i organizirati , I sami ste bili dio radne grupe koja je radila na tekstu Preporuke za podučavanje Genocida nad Romima „ . Kakve su preporuke  i kako ih implemntirati u obrazovni sustav , konkretno u hrvatski obrazovni sustav ?

Preporuke se još razrađuju i u posljednjoj samo fazi, te se planiraju objaviti iduće godine. Smjer Preporuka jest da se potiču donosioci odluke, znači vlasti, da podupiru razvoj edukacije o Genocidu nad Romima. No, o tome više iduće godine.

RAZVITI EDUKACIJU O GENOCIDU

Da li je obrazovni sustav dovoljan ili bi edukativne aktivnosti trebalo razviti i kroz druge platforma , mediji npr itd. ?

Zasigurno nije. Do prije nekoliko godina nerijetko sam izlagao na skupovima ili predavao kako su romske žrtve spomenute u našim udžbenicima povijesti u tek nekoliko riječi „i oni su stradali“. Danas je vidljiv pomak, posebice u udžbenicima i drugim nastavnim priručnicima, gdje u nekima je dan veći opseg teksta u kojim je objašnjeno ovo stradanje. Državni kurikulum uključuje i obrazovanje o ovoj tematici, no veliki dio tog tereta i dalje ostaje na kolegama u nastavi koji se moraju iznimno potruditi da jedan dio nastave posvete i ovoj tematici. Zato im je tu na pomoći i Priručnik za učitelje i nastavnike Romi u Drugom svjetskom ratu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1941.-1945. kojega sam napisao zajedno sa kolegama Goranom Lapatom, Ivom Pejaković i Nevenom Kovačevim. Učenici sve više posjećuju i Romski memorijalni centar Uštice. No, sve to je i dalje nedovoljno brzo, jer je prošlo, kako sam već i prije istaknuo, gotovo 80 godina nakon završetka rata. Svojevrsna obveza prema romskim žrtvama nameće nama svima tu obvezu, obvezu izgradnje primjerenog sustava obrazovanja.

U sklopu konferencije organizirana je i vaša izložba „ 19. svibnja 1942 : genocid nad Romima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj / Samudaripen „ . Po čemu je ovaj datum važan ? Što je izložba prezentirala , na što se fokusirala ?

U sklopu Konferencije otvorena je izložba „19. svibnja 1942.: Genocid nad Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj/Samudaripen”, koja je postavljena u Galeriji edukacijsko-kulturnog centra Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“ u Zagrebu. Organizatori izložbe su Savez Roma Hrvatske ‘’KALI SARA’’ u suradnji s Institutom društvenih znanosti „ Ivo Pilar“ , a izložbu je financirala hrvatska delegacija IHRA-e. Autor izložbe sam ja sa suradnicima Sunčicom Nagradić Habus i Robertom Korenićem, djelatnicima Romskog memorijalnog centra Uštica. Izložbu je otvorila Suzana Krčmar, predsjednica Savez Roma Hrvatske ‘’KALI SARA’’. Izložba  prikazuje genocid nad Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kroz 22 izložbena panoa. Posebno je naglašena odredba ustaških vlasti od 19. svibnja 1942. kojom je određena sustavno deportiranja svih Roma u jasenovački sustav logora, gdje je većina njih bila mučena i ubijena.

VAŽNA IZLOŽBA

Kakav je percepcija izložbe? ima li interesa i mogućnosti da se izložba gostuje u nekim drugim hrvatskim gradovima?

Iznimno pozitivna reakcija kolega iz inozemstava i iz naše zemlje. Ovakve izložbe su nam potrebne da bi mogli vidjeti kako hrvatska historiografija pokazuje interes za proučavanje ove tematike. Još mi nije poznato da postoji interes za preseljenje izložbe u drugim gradovima, no ja kao autor izložbe, to bih jako pozdravio, jer bi time ova tema bila jasnija i u drugim sredinama.

Može li se i hoće li se izložba koristiti i kao edukacijski materijal?

Dijelom se može koristiti i u obrazovne svrhe, no ona je svojim sadržajem i fokusom ipak primjerenija učenicima u srednjoj školi i studentima. Svakako pozivam sve zainteresirane kolege u školstvu da najesen, krajem studenog ove godine, posjete izložbu o genocidu nad Romima koju pripremam kao dio izložbenog projekta Hrvatskog povijesnog muzeja. U sklopu izložbe planiramo izdati i manji pedagoški materijal vezan za temu izložbu, a koji bi bio namijenjen učenicima.

Ovo je bila druga Međunarodna konferencija „ Suprostavljanje iskrivljavanju Holokausta i diskriminacije protiv Roma kroz istraživanje i obrazovanje“. Da li se priprema ili razmišlja o daljnjima nastavcima i na koje teme bi se dalje trebalo istraživački , znanstveno ali i javnopolitički pa i obrazovno fokusirati ? 

Ukratko, postoji interes među kolegama u Velikoj Britaniji da organiziraju slijedeću konferenciju. No, pričekajmo pa ćemo vidjeti. Osobno pozdravljam svaku inicijativu okupljanja međunarodnih stručnjaka za genocid nad Romima, posebice unutar organizacije poput IHRA-e.

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija