Skup svjetske romologije u Hrvatskoj : ROMI SU DRAGOCIJENI DIO SVIJETSKE KULTURE I POVIJESTI

Intervju: prof. dr. sc. Danijel Vojak, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar 

Romologija  danas predstavlja jednu vrlo prosperitetnu znanstvenu disciplinu koja istražuje mnoge romske teme ali i promovira romsku povijest i kulturu kao izuzetno vrijednu i dragocjenu svjetsku baštinu . Tom interesu značajno su doprinijele i pogodovali  najprije Francuska pa onda i Velika Britanija te naposljetku i Njemačka nakon što je 80tih godina prihvatila činjenici da je nacistička Njemačka nad Romima izvršila genocid. Kada se sve to gleda zajedno  vidljivo je da se u posljednjih 20-30 godina mijenja diskurs, mijenja se značaj same romologije u svijetu , a na neki način ti impulsi iz svijeta i Europe dolaze i u Hrvatsku . Za nas je ključna godina bila 2002. kada Romi prvi put Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina bivaju priznata nacionalna manjina, pa shodno tome dobivaju mogućnosti zaštite svoje povijesti , kulture i jezika, a istovremeno odvijaju se i procesi jačanja romskih institucija u hrvatskom društvu. Tome se pridružuju i znanstvene institucije pa se  Filozofskom  fakultetu u Zagrebu osniva i prvi studij  Romistike.   

U Zagrebu  je početkom rujna održan veliki znanstveni skup  posvećen romskoj tematici : 2026 Annual Meeting of the Gypsy Lore Society and Conference on Romani Studies ( Društva za proučavanje kulture i povijesti Roma ) . Sam skup predstavljao je najveću konferenciju o romskoj tematici koja je do sada održana u Hrvatskoj,  a u čije je održavanje bilo uključeno niz hrvatskih znanstvenih institucija. Kakav je značaj i uloga ove konferencije i što je ona donijela?

Da činjenica je da se do sada u Hrvatskoj nikada nije održao tako velik i značajan znanstveni  skup s velikim rasponom i raznolikošću  tema, a vezan za povijest, kulturu i jezik Roma. Prošle godine u Parizu prilikom održavanje  konferencije Društva ja sam istakao kandidaturu Hrvatske za ovaj središnji znanstveni  događaj  ove godine i ta je kandidatura uspjela, ukazano nam je povjerenje i mi smo sada na ovaj veliki skup doveli više od 100 uglednih znanstvenika iz cijeloga svijeta, romoloških stručnjaka da bi prezentirali i raspravljali najnovija istraživanja i znanstvena postignuća u onom što se danas naziva romologija ,  odnosno povijest , kultura i jezik Roma.

MODERNA ZNANSTVENA ZAJEDNICA   

Koja je funkcija Društva za proučavanje kulture i povijesti Roma ? Koja su ključna postignuća u dosadašnjem radu?

Potrebno je objasniti značaj Gypsy Lore Society ( Društva za kulturu i povijest Roma) za razvoj romoloških znanstvenih istraživanja. Gypsy Lore Society osnovano je 1888. godine u Liverpoolu s ciljem okupljanja znanstvenika zainteresiranih za proučavanje romske kulture, jezika i povijesti. Društvo je svoje ciljeve naznačilo u uvodniku prvog broja časopisa Journal of the Gypsy Lore Society. A glavni cilj je bio znanstveno promovirati da se izuzetno bogata  i kulturno značajna društvena skupina i zajednica kao što su Romi koja je do tada bila marginalizirana podigne na jednu višu javnu i znanstvenu  razinu . Kroz povijest društvo je mijenjalo sjedište, jedno vrijeme je bilo i u SAD da bi se opet vratilo u Europu i danas je sjedište društva u Bratislavi u Slovačkoj . Danas je to najstarije međunarodno društvo posvećeno znanstvenom proučavanju povijesti, kulture i jezika Roma . Godišnji skup Društva predstavlja središnje mjesto susreta vodećih svjetskih romologa, a odabrani radovi objavljuju se u znanstvenom časopisu, čime konferencija ima jasan i mjerljiv znanstveni učinak kroz međunarodnu publikacijsku vidljivost.

Društvo će za dvije godine proslaviti 180 godišnjicu osnutka i tom periodu imalo je naravno i svojih uspona i padova. Bilo je kritizirano zbog paternalizma te svojevremenog prevladavanja neRoma u tom društvu pa i optužbi da rasistički gledaju na romsku populaciju ( što je bilo posebno izraženo u prvoj polovini 20 st. ). Ali  nakon toga Društvo je sve više uključivalo Rome i posebno pripadnike romske inteligencije i  danas predstavlja jednu vrlo modernu i dinamičnu znanstvenu zajednicu koja okuplja istraživače doslovno iz cijeloga svijeta i na neki način predstavlja središte svjetske romologije te izdaje ugledni znanstveni  časopis  Romani Studies  čiji je  izdavač Liverpool University Press pa tako intezivno pridonosi jačanju i širenju romoloških studija u svijetu. Istina, rad i uloga Društva su kod nas relativno slabo poznati ali hrvatski su znanstvenici i intelektualci već od kraja 19 st. bili uključeni u istraživanja romske kulture i rad Društva pa možemo spomenuti znanstvene uglednike poput Franza Miklošića ili Rade Uhlika koji su u tim počecima romologije  kroz istraživanja romske kulture dali velike i značajne doprinose .

Koje su bile glavne teme i fokusi ove konferencije. Na koje je prioritetne i ključne teme romske problematike konferencija ukazala ?  Koji su se novi problemi , viđenja ali i eventualni prijepori posebno nametnuli ? Ima li promjena i novih pristupa u znanstvenom tretiranju i istraživanju romske problematike ? Koji su napreci, a koji ključni problemi i otpori?

Ono što je danas vidljivo jeste da Češka, Slovačka i Francuska čine okosnicu romoloških istraživanja i njihovi studiji romologije čine jezgro modernih istraživanja te tematike u svijetu. Ta tematika se bitno proširila i naglasak više nije recimo prvenstveno na jeziku kao što je to bio slučaj dugi niz godine  od kraja 18. stoljeća kada je upravo preko jezika i dokazano da Romi potječu iz Indije,  a ne iz Egipta kako se do tada smatralo pa je naglasak bio na jezičnim istraživanjima. No, danas imamo puno tema koje se bave poviješću Roma i to ne samo npr. njihova masovnog stradanja za vrijeme 2. svjetskog rata već i njihove uloge i povijesti u različitim evropskim društvima pa se kroz ta istraživanja pokazuje kako Romi krajem 19. i početkom 20. stoljeća postaju sve više emancipirani, svjesni svoje raznolikosti i posebnosti . Romološka znanost stalno se obogaćuje  novim temama pa je jedan od zanimljivijih panela na ovom skupu bila prezentacija istraživanja povijesti romske glazbe koju je predvodila jedna ugledna američka znanstvenica . No značajni znanstveni  pomaci i postignuća zadnji 20-30 godina  ostvareni su i na drugim područjima te možemo reći da romologija danas predstavlja jednu vrlo prosperitetnu znanstvenu disciplino što možda nije toliko vidljivo u Hrvatskoj ali jeste u širim međunarodnim okvirima , a to je potvrđeno i ovim skupom.

NOVE ISTRAŽIVAČKE TEME

Romska povijest i kultura u žiži se ovakvih znanstvenih pregnuća, ali istovremeno i  u velikoj mjeri zanemareni, marginalizirani i potisnuti  u širem društvenom kontekstu? Kako tim temama i problemima dati odgovarajući  javni značaj? Kako ih učiniti ravnopravnim javnim pitanjima i temama?

Uistinu kada gledamo ne samo Hrvatsku već većinu  europskih zemalja možemo vidjeti da je romologija u značajnoj mjeri dugo, gotovo čitavo 20. st.  bilo jedno neistraženo znanstveno područje. A taj znanstveni interes  se posebno budu tek s jačanjem romske inteligencije krajem 60tih i 70tih godina. Tom interesu značajno su doprinijele i pogodovali  najprije Francuska pa onda i Velika Britanija te naposljetku i Njemačka nakon što je 80tih godina prihvatila činjenici da je nacistička Njemačka nad Romima izvršila genocid. Nakon toga i Njemačka, posebno na Sveučilište u Heidelbergu postaje jedna od predvodnica u razvoju romanoloških studija. Kada se sve to gleda zajedno  vidljivo je da se u posljednjih 20-30 godina mijenja diskurs, mijenja se značaj same romologije u svijetu , a na neki način ti impulsi iz svijeta i Europe dolaze i u Hrvatsku . Za nas je ključna godina bila 2002. kada Romi prvi put Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina bivaju priznata nacionalna manjina, pa shodno tome dobivaju mogućnosti zaštite svoje povijesti , kulture i jezika , dobivaju iz svog prvog saborskog zastupnika, a 2008. upravo se u Hrvatskom saboru pokreće inicijativa za Dan romskog jezika što je danas međunarodno prihvaćeno. Dalje, upravo saborski zastupnik Veljko Kajtazi i krovna romska udruga u Hrvatskoj Kali Sara pokreću i široku inicijativu za sustavno istraživanje genocida nad Romima u 2. svjetskom ratu u tzv. NDH , a istovremeno odvijaju se i procesi jačanja romskih institucija u hrvatskom društvu. Tome se pridružuju i znanstvene institucije poput Instituta za istraživanje migracije te Instituta Ivo Pilar koji pokreću različite istraživačke projekte , a onda i Filozofski  fakultet u Zagrebu gdje se osniva i prvi studij  Romistike.  I to su danas tri ključne institucije koje se bave romološkim istraživanjima  i koji su po svojoj kvaliteti potpuno ravnopravne takvim istraživanjima u drugim  europskim zemljama.

AFIRMIRANJE ROMSKE KULTURNE SJEĆANJA

Možemo li kazati da li su u „kulturi sjećanja“ Romi isto diskriminirani kao i u aktualnom društvenom životu iako kao zajednica spadaju među najveće žrtve dugog povijesnog stradanja. Kako osvijestiti taj veliki i važni povijesni, kulturološki i  uopće društveni pa i politički problem? 

Širok je kontekst najprije  socioekonomske i kulturološke  marginalizacije Roma   koji je prema njima bio  izrazit sve do zadnjih 20ak godina . I to se u našim okvirima tek počinje mijenjati kada Romi postaju nacionalna manjina  i kada postaju subjekt mogućih promjena . To se isto tako vrlo jasno vidi i na području znanstvenih istraživanja njihova genocidna stradanja. Nakon 2. svjetskog rata unatoč tim velikim romskim stradanjima prema njima se odnosilo loše. Genocid se dugo nije priznavao. U Njemačkoj je npr. prevladavao stav da se nacisti prema Romima imali običnu kriminalističku politiku, a ne da se provodilo sustavno istrebljenje odnosno genocid romske zajednice. I sami sudovi su odbacivali optužbe Roma i Sinta da su oni bili žrtve jedne genocidne politike. Međutim to se počelo mijenjati 60tih i70toh godina, a  posebno i nakon velikog štrajka glađu romskih i sintskih lidera što je prisililo njemačke političare da konačno priznaju da je nad Romima  u 2. svjetskom ratu izvršen genocid. No,  npr. i u socijalističkoj Jugoslaviji bila je prisutna marginalizacija Roma u kulturi sjećanja . Naime, jugoslavenske vlasti su provodile zasebnu kulturu sjećanja po uzoru na sovjetsku kulturu sjećanja gdje su etnička obilježja žrtava izbrisana i sve je utopljeno u zajednički skupinu žrtava  fašističkog terora pa nije bilo posebnih spomenika ili komemoracija za romske žrtve. Istina , bilo je iznimaka kao npr. kada je 1971. lokalni ogranak SUBNORa u  Uštici podigao jednu malu spomen ploču ili kada je iste godine u Bosanskoj Gradišci skupina Roma uz pomoć lokalnih vlasti digla spomenik u Žeravici ili npr. u Leskovcu gdje je spomenički obilježeno da su lokalne vlasti u 2. svjetskom ratu skoro 300 Roma izručile nacistima da ih strijeljaju  kao dio odmazde za ubijanje njemačkih okupacijskih snaga od strane partizana . Ali to su iznimke od opće situacije zanemarivanja konkretnog siječanja na romske žrtve i tek s osamostaljivanjem država na ovom području Romi postaju, da tako kažemo, subjekt svoje povijesti i njihove institucije iniciraju obilježavanje njihova stradanja . U Hrvatskoj od  2012 u Uštici koje je bio sastavni dio zloglasnog ustaškog konclogora Jasenovac  počinju komemoracije romskih stradanja  i to u spomen na 2. kolovoza 1944. kada je u  nacističkom  logoru Auschwitz samo u jednoj noći ubijeno više tisuća romskih zatvorenika. A Hrvatska je na inicijativu saborskog zastupnika Veljka Kajtazija i Kali Sare među prvima u Europi počela obilježavati i komemorirati taj dan . Uštica tako i sa svojim muzejsko-edukativnim sadržajima o stradanju Roma u ustaškom režimu postaje ne samo središnje  mjesto kulture sjećanja romskih stradanja u Hrvatskoj već i u širim europskim okvirima . A sve je to posljedica dubokih mijenja , dubokog razvoja same romske zajednice koja od pasivnog objekata kojoj su lokalne i državne vlasti određivale kako će oni komemorirati svoja stradanja i žrtve postaje subjekt , inicijator i važni čimbenik  svoje kulture sjećanja odnosno kulture sjećanja na velika romska stradanja  u 2. svjetskom ratu.

RAZBIJANJE ZAČARANOG KRUGA

Osim kulturoloških i povijesnih tema , naravno, fokus je bio i na ključnim egzistencijalnim pitanjima  suvremenog života pripadnika romske zajednice. Što je na tom planu pokazala ova konferencija?

Pa bilo je rasprava o tome da su Romi itekako dalje  diskriminirani u nekim dijelovima  Europe. Tu se posebno spominjala Slovačka ili Italija sa svojim kampovima za Rome, ali i  zemlje  u drugim dijelovima svijeta kao što je npr. težak položaj Roma u Iraku i u Turskoj. Na područjima koja su zahvaćena ratom ili su mu blizu  Romi su sada ali i u povijesti  vrlo često  bili kolateralne žrtve raznih ratova i sukoba. No, bez ratova Romi i dalje ostaju u tom začaranom krugu marginalizacije i diskriminacije koji uvjetuju nisko obrazovanje, nezaposlenost  i loši stambeni uvjeti . To je taj začarani krug o kojem stalno govorimo, a koji onemogućava razvoj i širu integraciju Roma. Ali puno je indikacija da Romi sve više razbijaju taj začarani krug u mnogim dijelovima Europe pa i svijeta i mislim da možemo biti optimistični, za sada možda umjereno optimistični , ali promjene, pozitivne promjene, se događaju. Naravno bilo bi potrebno da se promjene događaju, brže, dinamičnije i da više ne govorimo o jednoj marginalnoj socioekonomskoj manjinskoj skupini koja je najviše pogođena u Europi nego da   možemo govoriti o jednoj skupini koja svojom posebnošću bez matične države čini itekako značajan dio europske povijesti i kulture

Imamo li primjera dobre prakse rješavanja romskih problema u Europi koji bi i nama mogli poslužiti u mijenjanju i unapređivanju njihova položaja ? Kako Hrvatska korespondira s europskim procesima i trendovima ?

Da postoje apsolutna dobra i pozitivna iskustva  u nekim zapadnoeuropskim državama  poput Španjolske, Njemačke , Velike Britanije ili Irske gdje lokalne i državne vlasti posvećuju jednu posebnu brigu vezano za rješavanje krucijalnih, egzistencijalnih romskih probleme kao što su obrazovanje , zapošljavanje i stanovanje. No, svaka država ima svoje specifične društvene i povijesne okolnosti s kojima se nosi u rješavanju romskih problema i pitanja .Kada je Hrvatska u pitanju kod nas se na sreću ne događaju grubi incidentni u kojima bi Romi bili žrtve nasilja ali bez daljnjega prema svim izvješćima počev od Pučke pravobraniteljice pa dalje Romi ostaju najugroženija i najdiskriminiranija etnička skupina. Tu su klasični romski problemi , veliko osipanje u obrazovanju , pa i kada tu imamo napredaka gledajući populaciju u cjelini veliko je osipanje među ženskom romskom populacijom što ostaje poseban problem. Tu je dalje i mali udio Roma u višem obrazovanju, pa onda maloljetnički brakovi itd . Ali činjenica je da se uz veliku potporu države , ali i sve veće uključivanje same romske zajednice odnosno njenih predstavnika stvari idu u pozitivnom smjeru .Međutim treba puno više napora i ulaganja, u prvom redu kada su u pitanju romska naselja koja predstavljaju neku vrstu suvremenih getoa u kojem je stalno prisutan taj krug siromaštva, nezaposlenosti , loših stambenih uvjeta koji obilježava romsku zajednicu i stalno reproducira iste probleme . I kada imate takvu urbanu segregaciju pitanje je možemo li i kako govoriti o nekoj pozitivnoj integraciji  u šire društvo . U svemu tome obrazovanje je ključna stvar  jer je uvjet razvoja zajednice,  omogućava bolje zapošljavanje  i bolje poslove , a bolji poslovi bolje uvijete stanovanja i življenja .

ROMI MORAJU BITI SUKREATORI PROMJENA

Kako se sama romska zajednica može u to uključiti , kako i koliko ona može  može doprinijeti …. ?

Bilo bi značajno vidjeti više Roma na nekim društvenim pozicijama , bilo bi značajno da Romi budu sukreatori politika koje utječu na promjene i poboljšanje  njihova položaja. Ključno je da se romska inteligencija nametne kao ona koja će inicirati određena rješenja i promjene . Ustavnim zakonom romska nacionalna manjina je dobila svoj subjektivitet, ali sada treba više, trebaju romski predstavnici i intelektualci reći što konkretno treba društvo učiniti da se poboljša položaj romske zajednice. To nisu uvijek  samo financijska  sredstava. To je jedan široki krug reformi i povezivanja između romske i neromske zajednice. Moramo precizno detektirati što uvjetuje romske probleme ( npr. zašto je tako veliki obrazovni drop out , posebno među mladim Romkinjama  i onda djelovati ). Treba uložiti posebne napore da što više Roma pristupi visokom obrazovanju i da se formira jedna njihova intelektualna elita koja će dalje inicirati promjene. Također moramo raditi na tome da se Romi ali i neRomi osvijeste da je romska kultura i njihova povijest  izuzetno vrijedna i dragocjena svjetska baština i da na to Romi moraju biti ponosni . Romi trebaju biti ponosni što su Romi ,a mi ponosni što ih imamo i pokazati da je Hrvatska mjesto gdje oni mogu biti sigurni i razvijati se.  Ali ta se politika mora graditi isključivo u suradnji s romskom zajednicom.

U okviru konferencije održana je i izložba „Povijest romskih studija u Hrvatskoj„ čiji ste vi autor zajedno s suradnicima. Što pokazuje ta povijest? Koliko je znanstveni pristup romskim pitanjima razvijen, koliko je napredovao?

U realizaciji izložbe osim mene sudjelovali su i Petar Radosavljević,  Ivan Andrijanić i Ivana Olujić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu , Filip Škiljan s Instituta za migracije i narodnosti te Ahmad Sawas Najjar  kao predstavnik „Kali Sare“ .  Značajno je da je izložba pokazala kako su romološka istraživanja u Hrvatskoj prisutna još od kraja 18. stoljeća i kako je Hrvatska romologija danas vrlo razvijena i dinamična, a  dijapozon njenih tema vrlo širok  i kako su uz jezik značajno prisutne i druge kulturološke a onda i povijesne teme. Izložba na pregledan i dokumentaran način prikazuje razvoj interesa za romsku zajednicu, jezik, kulturu i povijest na hrvatskom području – od ranih prosvjetiteljskih i pionirskih zapisa pa do suvremenog institucionalnog priznanja i uvođenja romskih studija na zagrebačkom Filozofskom fakultetu čime su romski studiji dobili svoje važno akademsko uporište.

ŠIRITI ROMOLOŠKU ZNANOST

 U najavi konferencije istakli ste da održavanje konferencije “2026 Annual Meeting of the Gypsy Lore Society” u Zagrebu predstavlja iznimno međunarodno priznanje hrvatskoj znanosti. Riječ je o međunarodnom znanstvenom događaju najviše razine koji će pridonijeti većoj međunarodnoj prepoznatljivosti hrvatskih znanstvenih institucija, unaprijediti razvoj međunarodne istraživačke suradnje te osigurati snažnije uključivanje hrvatskih znanstvenika u vodeće svjetske znanstveno-istraživačke mreže. Kakva su očekivanja na tom planu i da li je konferencija već inicirala neke značajne i zanimljive buduće projekte. Na kraju kako ste zadovoljni medijskim praćenjem sam konferencije?  Da li je konferencija imala odgovarajući medijski tretman primjeren njenom znanstvenom i društvenom značaju? 

Već  postoje ozbiljni razgovori s našim kolegama iz drugih romoloških centara u Europi i svijetu o mogućnostima zajedničkih projekata i na tome će se nastaviti raditi. U svakom slučaju mogu bez lažne skromnosti kazati kako su naše kolege iz svijeta ostale vrlo ugodno iznenađene našim istraživačkim potencijalima kada su u pitanju romološke teme . I sada su naši znanstvenici uključeni u niz međunarodnih projekata pa ćemo to nastaviti i dalje jačati i razvijati  i to je dobra osnova za daljnji razvoj naše međunarodne znanstvene suradnje. Mi, naravno, ne možemo konkurirati velikim istraživačkim centrima u Francuskoj , Njemačkoj ili Velikoj Britaniji, ali možemo biti uključeni, a već i jesmo , u značajne znanstvene projekte vezane za povijest Roma te s kolegama sustavno radimo na promicanju tih tema posebno kada je u pitanju povijest Roma u 2. svjetskom ratu .

Medijski je bilo pogrešno ovu konferenciju tretirati kao jedan događaj vezan isključivo uz problematiku određene nacionalne manjine jer je ona svojim znanstvenim potencijalom, sadržajem i značenjem bila puno šira . I mi smo se trudili da probijemo tu nametnutu barijeru i pokažemo da je romologija puno šira od istraživanja jedne manjinske zajednice. No, na tome treba još puno raditi . Romološka istraživanja u Hrvatskoj gotovo ne postoje izvan Zagreba i njegovih znanstvenih institucija i potencijala, a bilo bi jako značajno da se otvore određeni istraživački centri i pri drugim sveučilištima u Rijeci , Osijeku , Zadru , Puli , Splitu… i možda posebno na Sveučilištu Sjever sa sjedištem u Koprivnici, a koje pokriva područje velike koncentracije romske populacije i sigurno da bi bilo prirodno da upravo i tu imamo i svojevrsnu koncentraciju određenih romoloških znanstvenih istraživanja.

Autor: Stojan Obradović / STINA

Foto : Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Tekst je dio projekta  NACIONALNE MANJINE U RH  koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija