MANJINE TREBAJU VIŠE KORISTITI INSTITUCIONALNE MOGUĆNOSTI ZA RJEŠAVANJE SVOJIH POTREBA I PROBLEMA
Intervju: Kadro Kulašin, predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Splitsko-dalmatinske županije
Pripadnici nacionalnih manjina trebali bi više koristiti svoja tijela i institucije , vijeća i predstavnike i preko njih tražiti rješenja jer to omogućava i institucionalnu pomoć . Nekad je problem samo u nedostatku pravih informacija, jer kada njih nema onda se olako formiraju neki neutemeljeni stavovi i odnosi i to dalje otežava rješavanje određenih problema. Manjine uglavnom dijele probleme koje su prisutne i u većinskom društvu , u većinskoj populaciji, a određene razlike rješavaju se preko nadležnih institucija i uz posredovanje manjinskih tijela. No, ovo je prilika da upozorimo i da su manjinske zajednice nekad pomalo i zatvorene. A da imaju bolju i otvoreniju komunikaciju s lokalnom zajednicom i njenim strukturama situacija bi bila još puno bolja i rješavanje manjinskih problema uspješnije .
Već drugi mandat ste na čelu Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Splitske-dalmatinske županije. Kako funkcionirate i kako Koordinacija doprinosi kvalitetnijim aktivnostima i boljem položaju nacionalnih manjina na ovom području ?
Ovo je inače treći mandat Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina na nivou Splitsko – dalmatinske županije, a koja u sadašnjem sazivu uspješno okuplja čak 11 nacionalnih manjina ( tri manjine, albanska , bošnjačka i srpska imaju svoja županijska vijeća, a još osam nacionalnih manjina, Crnogorci, Mađari , Makedonci, Nijemci, Rusi , Slovenci , Talijani i Ukrajinci imaju svoje predstavnike ). Iako nemamo neki posebni status kao manjinsko tijelo u odnosu na organe Županije uspješno i aktivno djelujemo i imamo punu podršku i pomoć svih relevantnih županijskih institucija. Koordinacije djeluje na način da pokušava uključiti i artikulirati interese svih manjina na našem području i u tom svom radu , kao što sam rekao, imamo svesrdnu pomoć Županije, i organizacijsku i materijalnu i financijsku ali i svaku drugu po potrebi i mogućnostima i za odnose s županijskim strukturama imamo uglavnom samo riječi hvale što je je jedan pravi primjer dobre prakse. Svake godine 15. siječnja povodom Dana međunarodnog priznanja RH Županija organizira i zajednički prijem za Konzularni zbor i za predstavnike nacionalnih manjina što manjinama daje određen dodatni i posebni značaj, a i to na svoj način pokazuje odnos županije prema nacionalni manjinama .
Posebno bih istakao da je u zadnjih godinu dana došlo do promjene načina financiranja vijeća i predstavnika. Sredstava i naknade za rad vijeća i njihovih članova kao i predstavnika osjetno su povećana . Naputak je došao sa strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, a naša županija je odmah pristupila tim korekcijama i time pokazala da želi da nacionalne manjine ostvaruju sva moguća prava koja ih pripadaju .
Također želim istaknuti da imamo vrlo dobru suradnju s Koordinacijom vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Splita i zajednički organiziramo dvije značajne manifestacije nacionalnih manjina na na kulturnom planu. Riječ je o manifestacijama u povodu Dana grada i proslave svetog Dujma 7. svibnja i obilježavanje Dana ljudskih prava 10. prosinca. Ta suradnja je logična i potrebna jer većina manjinskih zajednica je svojim većim djelom ( osim srpske koja je u većoj mjeri nego druge rasprostranjena i u drugim područjima županije) stacionirana u Splitu.
VELIKA POMOĆ ŽUPANIJE
Hvalite županijske strukture i službe. Kako to konkretno u praksi funkcionira?
U tom kontekstu treba posebno istaći rad županijskog Upravnog odjela za branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava u čiju nadležnost spadaju i nacionalne manjine . To je pravi primjer dobre prakse jer predano radi u okviru realnih mogućnosti na rješavanju manjinskih prava i manjinskih potreba i to je adresa kojoj se uvijek s punim povjerenjem možemo obratiti za rješavanje bilo kojeg manjinskog problema i možemo biti sigurni da će se naš zahtjev razmotriti i onda vidjeti koje su realne mogućnosti njegova rješavanja , kakvi su uvjeti i sredstava za to potrebni, koji rokovi itd. Naravno ima i stvari koje se mogu riješiti , ali i o tome se otvoreno i odgovorno razgovara i to stvara pozitivnu atmosferu suradnje i međusobnog uvažavanja, a to je vrlo bitno za nacionalne manjine . Koordinacija nije samo medijator , mi prenosimo određene probleme , zahtjeve i potrebe, ali i iniciramo određene stvari , usmjeravamo i pomažemo da se što kvalitetnije riješe ali je izuzetno važno da s druge strane nailazimo na krajnje odgovorni i ozbiljni pristup županijskih službi gdje se uvijek nastoji poštivati Ustavni zakona i sva ona prava koja su tim propisana za pripadnike nacionalnih manjina.
Kakav je odnos nacionalnih manjina prema tim pristupima i mogućnostima? Kako manjinske zajednice i njihovi pripadnici koriste ulogu Koordinacije? Ima li manjkavosti i problema u radu samih manjinskih institucija i udruga i koji su najizraženiji. Na koji način to prevladavati, kako bolje osposobljavati manjinske subjekte za njihovu ulogu i rad?
Pa moram malo samokritički istaknuti da sa strane nacionalnih manjina ponekad imamo određene probleme da tako kažem metodološke naravi , jer se neki problemi odmah ističu i javno adresiraju, a de se nije pokušalo određene probleme riješiti preko Koordinacije odnosno zatražiti njenu pomoć. To bi bilo logičnije , lakše i učinkovitije i Koordinacije uvijek može pomoći da se ti problemi adresiraju spomenutom županijskom Upravnom odjelu u čijoj su nadležnosti i nacionalne manjine i tamo će sigurno dobiti odgovarajući i realan tretman.
Pripadnici nacionalnih manjina trebali bi više koristiti svoja tijela i institucije , vijeća i predstavnike i preko njih tražiti rješenja jer to omogućava i institucionalnu pomoć . Nekad je problem samo u nedostatku pravih informacija, jer kada njih nema onda se olako formiraju neki neutemeljeni stavovi i odnosi i to dalje otežava rješavanje određenih problema. A problema ima , njih nije ni malo ali ni puno, no otvorenim dijalogom se puno toga može riješiti .
MANJINSKE ZAJEDNICE TREBAJU BITI OTVORENIJE
Prešli smo polovinu 6. po redu mandata vijeća i predstavnika nacionalnih manjina ( izabranih u svibnju 2023. Kako gledate uopće na ulogu i značaj ovih institucija? Kako prema vašim uvidima teče novi mandat manjinske samouprave odnosno vijeća i predstavnika? Da li se i u kojim segmentima napreduje, a koji problemi ostaju isti?
Što se tiče rada vijeća i predstavnika to dosta dobro funkcionira počev od financiranja do općih uvjeta za rad . Naravno, uvijek može bolje i više . Ali, sada po povratnim informacijama koje imamo s trena taj rad u ovom momentu možemo pozitivno vrednovati. Manjine uglavnom dijele probleme koje su prisutne i u većinskom društvu , u većinskoj populaciji, a određene razlike rješavaju se preko nadležnih institucija i uz posredovanje manjinskih tijela. No, ovo je prilika da upozorimo i da su manjinske zajednice nekad pomalo i zatvorene. A da imaju bolju i otvoreniju komunikaciju s lokalnom zajednicom i njenim strukturama situacija bi bila još puno bolja i rješavanje manjinskih problema uspješnije . I manjine bi trebale više uključivati škole i uopće obrazovne institucije , određena tijela javne uprave u svoj rad te da kroz određene tribine , predavanja i sl . mi više ulazimo u društvo ali i da se društvo informira o nama i to je proces poželjne integracije i interakcije. Vrlo je važan taj ulazak u šire pore društvo. Manjinske zajednice imaju značajne intelektualne kapacitete i to treba koristiti .
Manjinski predstavnici nekad pogrešno doživljavaju određene odnose pa se misli kako neke strukture neće da pomognu , da rješavaju probleme, a da se nije ni pokušalo s njima ući u dijalog . A kada se takav pristup pokrene mnogi problemi postaju puno jednostavniji i riješiviji. Šira se javnost upoznaje s manjinskim problemima , potrebama , ali doprinosima i stvari dalje funkcioniraju puno normalnije . Neke manjine ovdje žive par stotina godina i nisu one nikakvo strano tijelo ali bi se mogla ostvariti upravo bolja institucionalna suradnja i interakcija s lokalnim i regionalnim strukturama. Ali ponekad kao da postoji neka bojazan, otpor da to neće dati rezultata , a situacija upravo obrnuta. Koordinacija imao dobru suradnju s Uredom pučke pravobraniteljice u Splitu i to se pokazalo odlično, a na nivou županije imamo Koordinaciju za ljudska prava koja se bavi različitim društvenim skupinama , ranjivim i potrebitim pa onda po potrebi i određenim pitanjima nacionalnih manjina i to daje vrlo dobre rezultate .
Kako vidite odnos medija prema vama i vašem djelovanju? Ima li u tom odnosu prostora za poboljšanje suradnje, a time i za veću vidljivost vašeg djelovanja i uvažavanje vaših potreba i problema?
0Mediji se angažiraju da tako kažem ad hock . Oni uglavnom reagiraju samo ako ima neki problem . Ako je nešto dobro to rijetko i puno teže izlazi u javnost. Mediji su preokupirani incidentnim situacijama . To je nužno ali ne i dovoljno. Evo jedan svježiji primjer. Obilježavanje genocida u Srebrenici koji je imao više manifestacija, lokalni mediji gotovo da nisu ni popratili. A mediji mogu puno doprinijeti da se informira šira javnost, društvo o problemima, potrebama, šta manjine trebaju, kako probleme rješavaju … Mediji mogu pružiti pravu sliku o nacionalnim manjinama. Važno je predstaviti njihove doprinose društvu na općem planu ali i u lokalnim sredinama, a ne da nas tretiraju kao neko društveno opterećenje , koje živi na budgetu i troši novce . Nama su važna naša kulturna i identitetska pitanja, naš kulturni habitus i poželjno je da se mediji time bave, ali mi smo također sastavni i produktivni dio društva i s time treba upoznati širu zajednicu.
NOVI IZAZOVI MANJINSKE POLITIKE
Broj pripadnika nacionalnih manjina se smanjuje ne samo na razini Splita, nego i županije te cijele RH. Neke manjine u tom procesu gube određena prava (na financiranje, prostor za djelovanje, korištenje jezika…). Koliko su i kako po vašem mišljenju ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku, odnosno ostvarivanje manjinskih prava i kako se s time dalje nositi?
Pad manjinskih zajednica na ovom području između dva popisa u prosijeku je nešto veći od 20 posto ( preciznije, mislim 23 posto ) ali evo, npr. kod bošnjačke zajednice kojoj i sam pripadam taj pad je čak 40 posto . Tu su dva problema vrlo izražena. Prvi je ekonomska migracija, a drugi je asimilacija. I treći je problem specifičan u našem slučaju, a to je da se još uvijem mnogo naših pripadnika izjašnjavaju kao Muslimani koji nisu više ustavna kategorija i onda oni idu u skupinu ostali i bošnjačka zajednica s njima ne može ostvariti određena prava. Mi imamo nešto manje od 1000 pripadnika bošnjačke zajednice u županiji ali imamo više od 1000 onih kojima je materinji bosanski jezik. I to sve govori.
Kod manjina je još značajan i faktor većeg starenja stanovništva i to također bitno utječe na našu demografsku sliku. No, sami ti negativni procesi nisu ipak bitnije utjecali na položaj i prava nacionalnih manjina. Istina neke manjine su npr. izgubile vijeća ali im je ostao predstavnik. Nažalost ovi će se negativni trendovi nastaviti i mi moramo svi skupa i manjine i društvo u cjelini razmišljati kako dalje čuvati i razvijati manjinska prava jer je jasno da sami brojevi neće biti dovoljni.
Kako gledate na neka posljednja zbivanja šireg javnog okupljanja ( stadioni , koncerti ) prilikom kojih je došlo do određenih incidentnih situacija. Da li su posljednji događaji istovremeno i izazov za manjine? Kako se s tim nositi i što mislite da bi trebalo poduzimati? Kako uopće ocjenjujete stanje tolerancije u hrvatskom društvu i kako je dalje jačati
Činjenica je da neki netolerantni ljudi ulaze u prostor tolerancije i to stvara određenu društvenu štetu i lošu percepciju. No , ipak mislim da nema osnova za veće dramatiziranje. Jednim djelom radi se o nekoj vrsi pomodnog ponašanja koje je djelu mladih raznim manipulacijama i nametnuto , a da to ipak nije dublje ukorijenjeno. Ono što bi bilo važno jeste da se nadležne institucije potrude da se kroz obrazovni sustav , kroz medije, s nivoa visoke politike itd pokrene jedna pozitivna akcija koja bi razjasnila neke zablude i položila temelje odgovornijeg društvenog ponašanja .
Autor: Stojan Obradović
Tekst je dio projekta MANJINSKI FORUM – NACIONALNE MANJINE I LOKALNA SAMOUPRAVA koji se realizira uz financijsku potporu Grada Splita