RADIMO NA NOVOJ KVALITETI OSTVARIVANJA MANJINSKIH PRAVA

Intervju: Vladimir Bilek, saborski zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine i predsjednik  Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru  

Bez obzira na specifičnost ovog mandata u kojem je pet zastupnika dio vladajuće koalicije ( a tri nisu ) Klub zastupnika nacionalnih manjina nastupa jedinstveno u svim ključnim pitanjima , a posebno kada je u pitanju nasrtaj na prava bilo koje nacionalne manjine. O daljnjem sprječavanju ugrožavanja manjinskih prava i govora mržnje imali smo plodonosni sastanak s predstavnicima Vlade i samim premijerom, a Klub zastupnika nacionalnih manjina ustrajno radi na zaštiti i unapređenju manjinskih prava u mnogim segmentima koji nažalost javnosti nisu uvijek dovoljno vidljivi. Posebno se trudimo oko bolje implementacije Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine čija realizacija tamo gdje se ostvaruju doprinosi kvalitetnijem životu ukupnog stanovništva a ne samo manjina. Ustrajno smo se borili za što kvalitetniji Zakon o Središnjem registru stanovništva koji će zamijeniti popis stanovništva, a manjinama osigurati aktualna prava. Trenutno pripremamo i cjelovitu program edukacije manjinskih aktivista ali i lokalnih čelnika kako bi sto bolje pripremili  izbori za manjinsku samoupravu ( vijeća i predstavnici) te uspostavili plodotvornu suradnja s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti jer to, kroz potporu Vlade te korištenje različitih domaćih i EU fondova može donijeti značajan  boljitak mnogim lokalnim sredinama .

Nacionalne manjine ponovno su u fokusu javnosti , nažalost, kako to često ističu medijski eksperti, u negativnom kontekstu kao žrtve srećom ne fizičkog ali verbalnog nasilja i osporavanja njihovih prava . Što pokazuju nemili događaji u Splitu ( ali onda i u zagrebu , Rijeci… ) ? Da li se radi samo o incidentima i skandalima kao što se to medijski tretira ili pak svjedočimo jednoj eskalaciji koja je proizašla i iz narušene atmosfere  društvene tolerancije, neprimjerene retorike i dvojbenih povijesnih relativizacija  koja se već mjesecima događa u hrvatskom javnom prostoru , a bez nedvojbenih i jasnih osuda. Po logici stvari žrtve takvih odnosa postaju u prvom redu određene manjine iako su to pojave koje kontaminiraju čitavo društvo i mnogo veći njegovi segmenti mogu osjećati ugrozu.   Kako ocjenjujete aktualno stanje tolerancije u hrvatskom društvu, važnim za sve , a posebno za manjine ?

Kao predsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina stvarno moram naglasiti kako  je izuzetno dobro i ohrabrujuće da svi članovi vladajuće koalicije osuđuju ove događaje te da su aktivirane sve nadležne državne službe koje se trebaju baviti ovim problemima i rješavati ih. Nažalost, trenutno smo u situaciji gdje mediji , ne samo u Hrvatskoj već gledajući i na globalnoj , široj razini , nisu samo u funkciji izvješćivanja već i kreiranja situacije, kreiranja javnog mnijenja koje eskalira po pojedinim pitanjima i kod nas i u susjedstvu pa i šire. Osuda nije naravno samo naša. Imali smo široku komunikaciju  s predstavnicima Vlade koji su odmah, na ćelu s premijerom nedvosmisleno i oštro osudili ove neželjene incidente,  a ministarstvo unutarnjih poslova pokrenulo i određene aktivnosti. Pri tome, kao što nama u manjinskom miljeu nije drago da se za pojedine izgrede kolektivno etiketira neka  manjina tako i u ovom slučaju treba izdvojiti pojedince ili grupe koji su neposredni vinovnici ovih događaja,  ali i one koji iza tih događaja stoje . Najbolji smjer u kojem želimo voditi RH jeste da postane tolerantno društvo svih hrvatskih građana bez obzira da li se radilo o hrvatskom narodu ,pripadnicima nacionalnih manjina ili pripadnicima bilo koje druge manjine

ZAJEDNIČKI NASTUP

Da li je osim „kurtoaznih“  osuda  došlo vrijeme i za sustavnije političke akcije i veću odgovornost dionika političke i javne scene kako bi se zaštitile neke ključne demokratske i europske vrijednosti koje su možda u ovom momentu ugrožene , a važne su i za ukupno društvo ali i za nacionalne manjine napose ? Kako se dalje nositi s ovim problemima i njihovim mogućim recidivima. Jasno je da prigodne političke osude pa čak i  sudska penalizacija počinitelja neće biti dovoljni?

Ne samo da je došlo vrijeme već je, rekao bih, i krajnji rok da krenemo u tom smjeru. S tim da to treba biti dvosmjerna komunikacija. Odmah nakon nemilih događaja mi smo imali sastanak Kluba zastupnika nacionalnih manjina s predsjednikom Vlade i potpredsjednicima Vlade , ministrima i drugim važnim akterima. Neposredni povod bili su razgovori oko ostvarivanja Operativnih programa vlade  RH za nacionalne manjine ali u fokusu su se našla  pitanja oko aktualne situacije i potrebe da se neke stvari sankcioniraju . Naravno da represivni mehanizam treba ići prema onima koji su uključeni u određene nedopustive aktivnosti, koji su vezane uz govor mržnje i sl . ali isto tako s druge strane treba raditi i na onim mehanizmima u koje su uključeni i zastupnici nacionalnih manjina, manjinske krovne udruge , medijske institucije itd. jer, kao što sam rekao,  ta komunikacija u suzbijanju ovih negativnih pojava mora biti dvosmjerna  i svi mi moramo stvarati društvo u kojem jača proces tolerancije. Mi kao zastupnici nacionalnih manjina u suradnji s Vladom i drugim nadležnim institucijama moramo stvarati pravni okvir, stvarati mogućnosti na terenu s jedinicama lokalne i regionalne samouprave za djelovanje. za život, za rad… prije svega što se tiče i kulturne autonomije, ali i svih drugih uvjeta života, počev od gospodarstva i infrastrukture pa dalje. U tom okviru puno je toga i na nama kao pripadnicima nacionalnih manjina , na našim institucijama, našim udrugama da svi zajedno krenemo u tom smjeru.

Vidite li u ovim problemima i odgovornost Vlade i da li ćete s obzirom da je dio nacionalnih manjina koalicijski partner Vlade tražiti neke konkretne mjere, poteze i akcije?

Naravno . Bez obzira na specifičnost ovog mandata u kojem je pet zastupnika dio vladajuće koalicije ( a tri nisu ) Klub zastupnika nacionalnih manjina nastupa jedinstveno prema Vladi, tijelima i institucijama državne i javne uprave pa tako i prema hrvatskom parlamentu odnosno Saboru.  Zajednički intezivno radimo na problemima sužavanja mogućnosti za ispoljavanje govora mržnje ali i na poboljšanju uvjeta  provedbe Operativnih programa Vlade tako važnih za nacionalne manjine.  Naš zajednički nastup i rad potvrđuje i činjenica da smo nedavno imali sastanak s predstavnicima Vlade i to svi zastupnici nacionalnih manjina ne ovisno o trenutnoj poziciji prema Vladi.  To je bio zajednički sastanaka s premijerom , s potpredsjednicima Vlade , ministrima koji su vezani za provedbu Operativnih programa i predsjednicima uprava hrvatskih nacionalnih tvrtki koje  rješavaju stvari unutar operativnih programa.

POTREBNA DVOSMJERNA KOMUNIKACIJA

Kako se razvijaju i realiziraju Operativni  programi  Vlade za nacionalne manjine ? Da li oni potiču  i veću aktivnost manjinskih zajednica u lokalnim sredinama? Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja?

Pa realno mislim da su Operativni programi za  nacionalne manjine koji su postali sastavni dio vladinog programa Vlade  jedan veliki pozitivni iskorak kada su u pitanju ostvarivanje manjinskih prava . Ovo je već treći mandat u kojem su Operativni programi prisutni i saživjeli,  počevši od 2016. ,  pa 2020. i sada je tekući mandat  koji ide od 2024. Mi smo kao Klub zastupnika nacionalnih manjina na osnovu uvida na terenu te kroz komunikaciju s našim manjinskim institucijama  zaključili da su potrebne neke promjene  tako da smo ovaj zadnji program koji je bio donesen 2024. malo modificirali i ove godine smo, u suradnji s Vladom ,  napravili određene izmjene i dopune. Dakle ono što mi želimo u Operativnim programima jeste da postoji dio koji se veže uz klasična manjinska prava , dio koji se veže uz očuvanje jezika , tradicije , kulture, izdavaštva , informiranja , dakle dio koji ide na kulturnu autonomiju te onaj dio koji se veže za infrastrukturu, gospodarstvo i razvoj  u onim područjima gdje žive većim djelom pripadnici nacionalnih manjina  i  to je vezano uz unapređenje života u tim područjima. S te strane mislim da su ti Operativni programi dobar uzor i neke zemlje iz EU su već prepoznale kvalitetu ovih Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine kao jedan pozitivan način, kao primjer dobre prakse rješavanja manjinskih problema i izazova koji nas čekaju i s kojima se suočavamo poglavito npr. u ruralnim područjima, u područjima koja su donekle zapostavljena i koja su bila zahvaćena ratnim devastacijama. Nužno je u praksi , na terenu,  sve aktere  senzibilizirati za njihovo ostvarivanje i učiniti sve da ti programi budu provodljivi. Dakle, kroz ove programe otvorena su neka nova područja i metode rada u ostvarivanju manjinskih prava. Uz Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina , djelovanje Savjeta za nacionalne manjine, Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, uloge vijeća i predstavnika itd.  otvorili smo i neka nova dodatna područja rada i ostvarivanja manjinskih prava. Tu su sada i posebni programi koja provodimo kroz ministarstva regionalnog razvoja ,  gospodarstva i  poljoprivrede. Dalje, osnovali smo i posebnu upravu u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i mladih. A tu su i projekti koji se provode kroz Ministarstvo rada i socijalne skrbi zatim s Ministarstvom prometa i veza , s Hrvatskim cestama, Hrvatskih vodama , Hrvatskom  elektroprivrede itd . s ciljem da  da svi građani u RH imaju dostupnim ono što je osnova i uvjet kvalitetnog življenja  bez obzira o kojim se područjima i mjestima RH radilo.

IZVORNI PREDSTAVNICI

Održavanjem dopunskih izbora za nacionalne manjine završeni su ovogodišnji lokalni izbori. Koliko je ova institucija dodatnih izbora koja se primjenjuje po drugi put bolja za nacionalne manjine nego prethodna rješenja izbora predstavnika nacionalnih manjina i u čemu se ogledaju moguće prednosti ovog pristupa ?

Da , ovo je drugi put da smo na ovakav način provodili lokalne izbore i ja moram reći da smo zadnjih godina nakon promjene zakona i prvih izbora koji su održani na ovakav način stvarno išli u smjeru da senzibiliziramo ljude  koji vode jedinice lokalne i regionalne samouprave ali i naše manjinske institucije  za novi izbor manjinskih predstavnika i mogućnosti koje taj sustav pruža. U međuvremenu su bili i rezultati popisa stanovništva  koji nije prošao najbolje što se tiče pripadnika nacionalnih manjina pa smo u mnogim jedinicama lokalne i regionalne samouprave  izgubili određena prava koja se temelje na brojnosti pripadnika nacionalnih manjina. No , treba istaknuti pozitivne primjere kao što je npr. Bjelovarsko-bilogorska županije gdje smo zajedno  s županom i vladajućom većinom upozoravali , razgovarali i promicali  ono što Bjelovarsko-bilogorsku županiju čini posebnom , a to je njena multietničnost i multikulturalnost  te smo išli na promjene statuta i županije ali i određenih gradova i općina, a to je omogućilo jedan veliki iskorak u pozitivnoj diskriminaciji  nacionalnih manjina.  Bez obzira što u tim sredinama nisu ispunjeni zakonski obavezni brojčani uvjeti za ostvarivanje određenih prava političkog zastupanja nacionalnih manjina i u izvršnoj i u predstavničkoj vlasti,  promjenama statuta ( a u skladu s mogućnostima koje pruža zakon ) to je osigurano. Ali na tome se dugo i uporno radilo od same objave rezultata popisa, pa je tu utkan višegodišnji rad i manjinskih predstavnika ali i većinske vlasti u tim sredinama i to je omogućilo taj pozitivni iskorak , pozitivnu diskriminaciju nacionalnih manjina ali uz suglasnost svih . No činjenica je da na lokalnim izborima u mnogim sredinama pripadnici nacionalnih manjina, da tako kažemo, u prvom krugu nisu ostvarili onu razmjernu zastupljenost koju im zakon garantira pa se išlo na dopunske izbore, a vrijednost tih dopunskih izbora je u tome što manjinske predstavnike kandidira njihova izborna manjinska baza i onda ih i bira. Dakle to su zaista autentični politički predstavnici nacionalnih manjina na lokalnom nivou i mislim da će se ta kvaliteta brzo osjetiti i pokazati u praksi .

Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i  poziciju i prava nacionalnih manjina ?  Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava i što su tom pogledu pokazali ovi izbori ? 

Zakonski okvir manjinama daje određena i prava , ali i na njima je da ta prava ostvare u praksi pa tako i u vezi ovih izbora . U cjelini gledano većina tih prava je konzumirana i  pripadnici nacionalnih manjina dobili su mogućnost neposrednog zastupanja svoje zajednice. Normalno, da su ti izbori praćeni i određenim problemima na koje stalno ukazujemo kada se radi o specifičnim manjinskim izborima ( počev od boja biračkih mjesta pa dalje ) ali treba stalno raditi na boljoj organizaciji pripadnika nacionalnih manjina u lokalnim i regionalnim sredinama , jačanju njihove svijesti o važnosti ovakvih izbora, na edukaciii i posebno na edukaciji mladih pripadnika nacionalnih manjina kako bi ih što više aktivirali . No, generalno gledajući mislim da su ovi izbori pokazali da nema realnih bojazni da bi popis stanovništva mogao ugroziti manjinska prava tim više što je na snagu stupio novi Zakon o Središnjem registru stanovništva i taj registar počev od 1.1. 2026. godine faktički zamjenjuje popis stanovništva. Mi više nećemo imati popis stanovništva, a kao Klub zastupnike nacionalnih manjina uz iscrpne pregovore oko donošenja ovog važnog zakona ali i kroz direktne pregovore s ministarstvima uprave,  financija ali i samom vladom RH  postigli smo, možemo reći,  maksimum mogućeg, a to je da do 31. 12. 2033 vrijedi popis stanovništva iz 2021. godine. To znači da u narednom periodu nema bojazni oko smanjivanja prava nacionalnih manjina ne samo kod lokalnih izbora već i izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Prava su tu zagarantirana u idućih osam godina. To je kompleksan zakon i to je bila uporna borba Kluba zastupnika nacionalnih manjina da taj zakon bude najoptimalniji što se tiče ostvarivanja prava nacionalnih manjina i mislim da smo dobili 100posto onoga što je bilo moguće. Bilo je više od godinu dana intezivnih razgovora i pregovora, lobiranja te ukazivanja na činjenice koje su mogle dovesti do određenih problema ne samo kada su u pitanju nacionalne manjine već i čitavo hrvatsko društvo. I to je sve skupa rezultiralo jednim kvalitetnim zakonom koji je, nažalost, uglavnom prošao ispod radara javnosti ali je izuzetno bitan jer je to zakon prema kojem će se definirati neka bitna prava nacionalnih manjina u budućnosti.

ZAGARANTIRANA PRAVA

Koje bi probleme nacionalnih manjina na lokalnom i regionalnom nivou u ovom momentu posebno istakli ? Što su njihovi glavni uzroci i gdje su najveći otpori efikasnijem ostvarivanju Ustavnog zakona  ? Što bi se na tom planu trebalo i moglo dalje  mijenjati  odnosno kako unapređivati  poziciju i ulogu manjinskih predstavnika u lokalnoj i regionalnoj samoupravi?

Što se tiče zastupanja na lokalnom nivou ( i sam sam zamjenik gradonačelnika Daruvara iz redova češke nacionalne manjine ) i jako puno se čujem s predstavnicima  nacionalnih manjina koje imaju svoje dužnosnike u izvršnim i predstavničkim tijelima lokalne i regionalne samouprave ali i članovima manjinske samouprave  ( vijeća i predstavnici ) i ono oko čega se slažemo jeste da se moramo puno više educirati za kvalitetniju komunikaciju unutar struktura lokalne i regionalne samouprave . Jer tamo gdje to radimo postižemo dobre rezultate. Evo na primjeru naše češke nacionalne manjine mogu istaći primjer općine Dežanovac u kojoj smo godinama imali problem dvojezičnosti pa smo to uspjeli riješiti. Ili  npr. grad Daruvaru gdje je po brojčanim pokazateljima postojalo pravo na jednog zastupnika iz redova srpske nacionalne manjine i tri iz redova češke nacionalne manjine no mi smo uspjeli to diglnuti na 2 zastupnika u gradskom vijeću iz srpske i četiri iz češke nacionalne manjine. Dakle, postoje uvijek mogućnosti ali bitan je dijalog, želja da se problemi riješe ili stanje unaprijedi pri čemu to naravno ne ovisi samo o pripadnicima  nacionalne manjine iako se mi često trudimo unaprijediti tu komunikaciju. No, činjenica je da nemamo uvijek odgovarajuće sugovornike, senzibilizirane sugovornike koji shvaćaju da je suradnja s nacionalnim manjinama i put ukupnog napretka neke multietničke sredine . Posebno je važno tu atmosferu i taj dijalog povezati s vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina, tom važnom karikom manjinskih prava , čiji novi izbori uskoro dolaze. Vijeća i predstavnici su savjetodavno tijelo  načelnika , gradonačelnika i župana i tamo gdje oni razumiju tu problematiku i gdje se postave prema vijećima i predstavnicima kao prema partnerima,  tamo imamo odlične rezultate , puno se toga rješava ne samo vezano za nacionalne manjine , njihova prava i potrebe već i za sve građane određene zajednice kojima se unapređuju uvjeti i kvaliteta života u tim sredinama . A nažalost tamo gdje tog dijaloga i razgovora nema, gdje s druge strane nema sugovornika tamo su i vijeća i predstavnici ali i drugi dužnosnici nacionalnih manjina samo formalni ukras demokracije  .

VAŽNOST EDUKACIJE

Kako dalje unaprjeđivati manjinsku situaciju u hrvatskom društvu ? Na čemu se kao zastupnici i Klub zastupnika nacionalnih manjina trenutno posebno angažirate i koji su neposredni planovi ? Ima li potrebe za promjenama i u kom smislu bi vi eventualno te promjene trebale ići?

Mi kao zastupnici nacionalnih manjina konstantno pokušavamo stupiti u kontakte i odrađivati sastanke s načelnicima , gradonačelnicima i županima . Ja sam zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine i iz te funkcije surađujem s 46 jedinica lokalne i regionalne samouprave i konstantno sam na terenu . Naš rad manjinskih zastupnika možda je manje vidljiv i cijenjen u samoj sabornici , na sjednicama Sabora, ali je puno vidljiviji , konkretniji pa i uspješniji u smislu rezultata radom na terenu. I to je posebnost našeg kluba gdje mi zastupnici iz 12. izborne jedinice pokrivamo čitavu Republiku Hrvatsku od Iloka pa do Istre i Dubrovnika. Naravno, ne želimo stati samo na tome. S našim institucijama i udrugama za predstojeće manjinske izbore ( vijeća i predstavnika koji se trebaju održati za godinu i pol, u svibnju 2027.)  pripremamo široku lepezu edukacijskih aktivnosti ( okrugle stolove , rasprave , predavanja  itd.)   da bi ih upoznali sa svim pravima i pokazali koje im mogućnosti stoje na raspolaganju. Kako i na koji se način može unaprijediti politička zastupljenost ali i sam rad jedinica lokalne samouprave, na koji način se može unaprijediti ulaganje u infrastrukturu , u kvalitetniji život , ali ne samo pripadnika nacionalne manjine već i ukupne sredine u kojoj oni žive.  Mi u to želimo uputiti i izabrane čelnike jedinica lokalnih i regionalnih samouprava i upravo je to jedan od velikih zadataka u idućih godinu i po dana u pripremi za izbore vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Time želimo ne samo što bolje pripremiti te važne izbore već,kada ta vijeća i predstavnici budu bili izabrani, omogućiti im što kvalitetniji i sadržajniji  rad i njihovu suradnju s čelnicima lokalne i regionalne samouprave. Imamo puno pripadnika naših manjina koji bi se željeli aktivirati , ali ne znaju kako koristiti određena prava. S druge strane imamo čelnike jedinica od kojih se mnogi s novim izborima mijenjaju i ne shvaćaju uvijek ulogu, mogućnosti, prava i značaj nacionalnih manjina. To moramo premostiti. Ali imamo naravno i primjere dobre prakse gdje lokalni čelnici već dugo rade s nacionalnim manjinama i koji shvaćaju da su nacionalne manjine bogatstvo i jedan temelj i mogućnost za poboljšanje kvalitete života na određenom području . Upravo s toga mi moramo pokrenuti edukacijske proces prema nosiocima izvršne i predstavničke vlasti u jedinicama lokalne i regionalne samouprave kako bi novim čelnicima pokazali različite mogućnosti koje se otvaraju u suradnji s nacionalnim manjinama posebno uz ovakvu potporu koju trenutno imamo od Vlade kroz Operativne programe. Tu su velike mogućnosti i iz nacionalnih izvora ali isto tako i iz EU fondova . Prije svega je na nama da mobiliziramo sve naše ljudske i kadrovske resurse u svim manjinskim institucijama od najmanjih općina do nacionalnog nivoa , da se uspostavi suradnja s većinskim strukturama vlasti i da se radi na zajedničkim vizijama i mogućnostima koje mogu puno unaprijediti kvalitetu života jer za to ima i organizacijskih i financijskih pretpostavki. A važnu potporu u tome mogu nam pružiti  i mediji pri čemu posebno trebamo koristiti lokalne medije ( čija je uloga neopravdano podcijenjena )  kako bi bolje promovirali kvalitetne programe, htjenja i postignuća.

Autor: Stojan Obradović

Serijal: Izazovi i dileme manjinske politike u hrvatskom društvu – NACIONALNE MANJINE U LOKALNOJ i REGIONALNOJ  SAMOUPRAVI  (26/2025)