ŽALOSNO JE DA SE BAVIMO JEDNIM POLITIČAREM A NE UZROCIMA ETNIČKOG NASILJA
– Na udaru protumanjinske politike i retorike posebno se, već nekoliko godina, našla i ćirilica, gotovo kao zaštitni znak te politike. Vi ste nedavno predstavili kampanju «Da se bolje razumijemo«, kojom se želi destigmatizirati ćirilica, ali i ukazati na pojave netrpeljivosti prema pripadnicima srpske nacionalnoj manjine te općeniti porast društvene netolerancije, koja pogađa i druge manjine. Nažalost svjedoci smo porasta i fizičkog nasilja prema pripadnicima nacionalnih manjina s jedne strane te oštrih napada i pokušaja progona pojedinih manjinskih političara. Kakve to posljedice ostavlja i što to govori o aktualnom stanju manjinskih prava u hrvatskom društvu?
Prije svega treba reći da je cilj kampanje «Da se bolje razumijemo» promocija ćirilice u javnom prostoru, želja da skinemo jednu stigmu koja se stvorila oko toga pisma, da pošaljemo jasnu poruku i da korištenje toga pisma, bilo javno bilo privatno nikoga ne ugrožava. Jezik i pismo su važan dio identiteta svake osobe i ljudsko pravo svih pa tako i pripadnika nacionalnih manjina. Kako je stvorena negativna atmosfera i stigma u društvu u odnosu na ćirilicu htjeli smo ljude naviknuti na ćirilicu, da je ljudi ne doživljavaju kao bauk, kao tabu, već kao najnormalnije kulturno dobro korisno svima. Kampanjom se zalažemo za multikulturni dijalog. Bez obzira na početne probleme i otpore (slučaj Statuta Grada Vukovara na ćirilici) vjerujemo da će donijeti rezultate i da će ljudi shvatiti kako ćirilica nije i ne može biti nikakva prijetnja ni smetnja, već važan dio i šire hrvatske kulture. Gotovo paralelno s početkom ove kampanje, u organizaciji SKD „Prosvjeta“, odvijala se i manifestacija Dana srpske kulture. Upravo ta manifestacija, osim što pomaže vidljivost srpske zajednice u Hrvatskoj i «Prosvjete» kao organizacije, pomaže da se vidi koliko je važan i doprinos Srba hrvatskoj kulturi, koja sigurno ne bi bila ovakva kakva je danas da nije bilo tog značajnog doprinosa Srba.
Napadi na istaknute pripadnike srpske nacionalne zajednice, kao što je u posljednje vrijeme slučaj s Miloradom Pupovcem, ciklički se ponavljaju i sigurno imaju i neke posebne političke, skrivene ciljeve. Povod takvog odnosa je nasilnički i huliganski napad na pripadnike srpske zajednice u Uzdolju, motiviran etničkom mržnjom. Ono što je u tome posebno indikativno i nadasve zabrinjavajuće jeste činjenica da se nakon tog brutalnog napada javnost više bavi Miloradom Pupovcom, umjesto da se bavi uzrocima i razlozima zbog čega je do takvog napada došlo, do te eskalacije fizičkog nasilja i etničke mržnje. Samo ove 2019. godine smo imali više ozbiljnih fizičkih incidenata takvog tipa (da ne govorimo o drugim ekscesima kojih ima puno, ali nisu tako javno fokusirani) i umjesto da se kao društvo zapitamo što stvara tu bolesnu atmosferu nesnošljivosti, da se s time suočimo, pokrenemo preventivne mjere i akcije mi se bavimo jednim političarom koji je puno puta dokazao da je patriot, a ne neprijatelj ove države.
A koliko su stvari zabrinjavajuće, na svoj način, svjedoče i brojne domaće i međunarodne analize i izvješća, u kojima se da su srpska i posebno romska nacionalna manjina najugroženije i najizloženije različitim oblicima diskriminacije. To možete naći i u vladinim dokumentima, u izvještaju o provedbi Ustavnog zakona, u izvještajima Pučke pravobraniteljice, u ocjenama međunarodnih faktora od State Departmenta do Amnesty Internationala itd.
Nažalost, u današnje vrijeme raširene internetske komunikacije imamo puno «fake newsova» koji se lako primaju u javnosti. Oni postaju opasni kada rastu ili čak uzrokuju međunacionalne tenzije po sistemu da je neka nacionalna manjina posebno problematična pa eto, ako nju riješimo riješit ćemo i ostale probleme, a takav pristup može dovesti do eskalacije fizičkog naselja.
Teško je potpuno objektivno ocijeniti stanje manjinskih prava, jer smo duboko u to involvirani na razne načine pa onda i pogođeni raznim nepravdama. Ali naravno vidimo i one pozitivne stvari pa tako,unatoč nedovoljnom i sporom ostvarivanju Operativnih programa oni ipak donose određene učinke i poboljšavaju životne uvijete, smanjuju se polarizacije i tenzije na nekim područjima i t.sl. To ne ignoriramo, niti podcjenjujemo, ali vidimo i mnoge probleme, nerješavanje još uvijek mnogih gorućih egzistencijalnih pitanja, cikličko narušavanje ili pogoršavanje etničke klime i društvene tolerancije, vidimo govor mržnje, pojave revizionizma, neadekvatnu reakciju društvenih institucija… i onda naravno da ne možete biti zadovoljni. Ocjena nije crno – bijela, ali da može puno bolje to je sigurno. Duh tolerancije, duh dobre klime u društvu, građanima koje mi zastupamo je možda i najvažniji pa tek onda egzistencijalna pitanja.
Antun Brađašević