UKOPANOST U PROŠLOST OTEŽAVA SUŽIVOT
Intervju: Vladimir Horvat, zamjenik župana Osječko baranjske županije iz redova srpske nacionalne manjine
Kontinuirano političko evociranje srpsko-hrvatskih odnosa iz vremena devedesetih godina ne dozvoljava razvoj u smjeru istinske tolerancije, suživota i budućnosti. Iz toga proizlazi većina problema koje srećemo svakodnevno – od teza kako manjinama ne treba obrazovanje na vlastitom jeziku i pismu pa sve do povijesnog revizionizma. Pravno uređenje manjinskog pitanja u RH predstavlja perjanicu manjinske politike u EU. To nije floskula, to je činjenica ali mi živimo odlične zakone koji se jako loše provode. Manjinske institucije u većini slučajeva ne okupljaju mladost koja svojom kreativnošću, energijom i idejama mogu mijenjati stvari. Razlog tome je indiferentnost ili strah mlađe generacije da živi svoj identitet. Kada uzmemo u obzir političku klimu u kojoj živimo, takav stav nas zapravo ni ne treba čuditi. Manjinske institucije trebaju povoljnu političku klimu da bi disale, za ostalo se već pobrinuo Ustavni zakon.
– Održavanjem dodanih izbora za nacionalne manjine završeni su ovogodišnji lokalni izbori. Koliko je ova institucija dodatnih izbora koja se primjenjuje po drugi put bolja za nacionalne manjine nego prethodna rješenja izbora predstavnika nacionalnih manjina i u čemu se ogledaju moguće prednosti ovog pristupa?
Sama činjenica kako je SDSS na dopunskim izborima osvojio 7 mandata u županijskim, 11 u gradskim te 21 mandat u općinskim predstavničkim tijelima dovoljno govori o tome koliko je ovim izmjenama politički interes manjina zaštićeniji u odnosu na prethodna zakonska rješenja. Bez obzira na izlaznost na ovim izborima, omogućena je zastupljenost u predstavničkim tijelima koja bi inače bila apsorbirana od strane velikih stranaka.
– I ovi su dodatni izbori , nažalost , generalno gledajući obilježeni izuzetno niskom izlaznošću. Da li mala izlaznost otežava poziciju i budući rad vijećnika? Može li se i kako sam izborni proces poboljšati ? Kako same manjinske zajednice potaknuti za veći angažman na izborima?
Niska izlaznost je bila očekivana. Nezainteresiranost medija i državne politike, zamor majskim izborima ali i odsustvo konkurencije na listama predstavljaju kumulativ faktora. No, niska izlaznost ne bi trebala predstavljati problem vijećnicima jer se pitanje legitimiteta manjinskog mandata ne smije promatrati isključivo kroz numerički faktor – sva prava, pa tako i pravo na politički angažman, pripadnici nacionalnih manjina konzumiraju zahvaljujući ustavnom naglasku na pozitivnoj diskriminaciji.
USTAVNI LEGITIMITET
Koliko vi kao zamjenik župana iz redova nacionalnih manjina možete doprinijeti i utjecati na rješavanje manjinske politike , manjinskih potreba i problema u vašoj sredini ? Da li vam u tom radu pomaže stranka ili neka druga tijela vaše nacionalne manjine npr. SNV , kulturne udruge, manjinske koordinacije, itd .?
Institucija zamjenika župana iz reda nacionalnih manjina podrazumijeva jednu polivalentnu i dinamičnu ulogu u kojoj navedeni dužnosnik koristi sve raspoložive lokalne, regionalne i nacionalne institucije u cilju rješavanja aktualnih problema. Možda lični utjecaj ili karizma mogu povremeno činiti razliku u rezultatima, ali bez aktivnog djelovanja i konstantne suradnje sa svim institucijama, kako javnim tako i manjinskim, ne možete učiniti mnogo.
– Koje bi probleme nacionalnih manjina na lokalnom i regionalnom nivou posebno istakli ? Što su njihovi glavni uzroci i gdje su najveći otpori efikasnijem ostvarivanju Ustavnog zakona ? Što bi se na tom planu trebalo i moglo dalje mijenjati odnosno kako unapređivati poziciju i ulogu manjinskih predstavnika u lokalnoj i regionalnoj samoupravi ? Konkretno, koji su najizraženiji problemi srpske nacionalne manjine u vašoj sredini ? Kako ocjenjujete njen aktualni položaj ?
Nacionalne manjine žive probleme čitavog naroda u RH, a to se prvenstveno odnosi na ekonomsku i demografsku situaciju. Ukoliko stavimo po strani probleme infrastrukturne i gospodarske nerazvijenosti područja sa značajnom manjinskom populacijom, po meni je najveći problem kontinuirano političko evociranje srpsko-hrvatskih odnosa iz vremena devedesetih godina, čime se ne dozvoljava razvoj istih u smjeru istinske tolerancije, suživota i budućnosti, o čemu se učestalo samo moralizira s naslovnica i sigurne distance kada dođe do incidenata. Iz tog umjetno održavanog spazma društvenih odnosa proizlazi većina problema koje srećemo svakodnevno – od teza kako manjinama ne treba obrazovanje na vlastitom jeziku i pismu pa sve do povijesnog revizionizma.
– Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i educirane za kvalitetniju suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici Što bi na tom planu trebalo poduzimati, mijenjati … ?
POLIVALENTNA I DINAMIČNA ULOGA
Bilo da su ti odnosi izvrsni, podnošljivi ili loši, iza toga stoji isključivo vladajuća politika nekog područja koja ima svoj stav kada je u pitanju odnos prema manjinama. Institucionalna diskriminacija itekako postoji, no ona nije stvar kompetentnosti strukture već uvjerenja onih koji odluke donose.
– Kakva je vaša suradnja s drugima nacionalnim manjinama? Da li doprinosite i rješavanju njihovih potreba i problema Kakav je vaš način rada?
Njegujemo suradnju sa drugim manjinskim zajednicama, i pomažemo si u mjeri u kojoj je to moguće. Naša politika je jasna po tom pitanju – u lokalnim sredinama gdje se nalazimo u poziciji vlasti, nulta je tolerancija na diskriminaciju. Jednakost je prioritet.
– Što bi eventualno istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada?
Manjinske institucije u većini slučajeva ne okupljaju mladost koja svojom kreativnošću, energijom i idejama mogu mijenjati stvari na mikrolokalu. Razlog tome je indiferentnost ili strah mlađe generacije od toga da živi svoj identitet i izvan vlastitog dvorišta. Kada uzmemo u obzir političku klimu u kojoj živimo, takav stav nas zapravo ni ne treba čuditi. Manjinske institucije trebaju povoljnu političku klimu da bi disale, za ostalo se već pobrinuo Ustavni zakon.
– Prešli smo polovinu mandata 6. po redu izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat manjinske samouprave ? Da li se i u kojim segmentima napreduje, a koji problemi ostaju isti i što je tome razlog ? Kako unapređivati njihov rad?
Manjinska vijeća su točke okupljanja, epicentri okupljanja manjinskog naroda u sredinama od Dunava do Cetine. U proteklih dvadeset godina, institucije bilježe izuzetni razvoj, prvenstveno zahvaljujući strateškom planiranju i alokaciji sredstava od strane naše koordinacije, odnosno Srpskog narodnog vijeća. Što se problema tiče, vjerujem da sam već objasnio onaj najvažniji – nedostatak mladih ljudi.
– Kakva je vaša suradnja s tim tijelima manjinske samouprave ( općinskim vijećem , županijskim vijećem …. ) ? Koliko su oni značajni za vaš rad ? Kako unapređivati suradnju s ovim tijelima manjinske samouprave?
EPICENTRI OKUPLJANJA
Čovjek je prije političkog svakako društveno biće, samim tim bez društvenog angažmana nema uspješne politike. Društveni angažman se ne odnosi samo na rad u svojoj zajednici, već u društvu u cjelini. Samim tim, ukoliko ste prepoznati kao kvalitetan sugovornik i partner u nekoj sredini, uvijek postoje načini da se pronađe podrška za dugoročnu suradnju i realizaciju ciljeva.
– Da li su i u kojoj mjeri Operativni programi Vlade za nacionalne manjine potaknuli i veću aktivnost manjinskih zajednica u lokalnim sredinama ? Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja pojedinih lokalnih i regionalnih sredina? Kako ta postignuća i doprinose približiti i široj populaciji?
Alokacija sredstava prema područjima nastanjenim nacionalnim manjinama u pogledu gospodarstva, kao i sredstva koja su usmjerena ka kulturnom radu naših institucija svakako su dali jednu energiju našem razvoju kao zajednice. Izuzev ekonomskog aspekta, svi ostali projekti neće imati značajnijeg odjeka u široj populaciji sve dok zvanična politika tolerira narative koji svoju snagu crpe u srpsko-hrvatskim odnosima iz devedesetih godina.
- Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i poziciju i prava nacionalnih manjina ? Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?
Popis stanovništva se pokazao kao referentna točka za revizorski pristup manjinskim pravima. Iako lokalne i regionalne vlasti imaju mogućnost, unatoč Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, dodijeliti poziciju manjinama koje su izgubile pravo na svoje predstavnike u izvršnoj vlasti, to u pravilu ne čine. Svakih deset godina manjine u RH postupno, silom zakona, gube svoje pozicije u izvršnoj vlasti a samim tim gube mogućnost utjecaja na lokalnu politiku. U krajevima gdje smo izgubili te pozicije, već nakon godinu ili dvije dana osjetan je pad političkog i društvenog aktivizma zajednice, kao da se ugasila žarišna točka koja je okupljala ljude i vodila računa o njima.
U posljednje vrijeme sve češće se pojavljuju zahtjevi za promjenama ustavnog položaja manjina u RH, kako u pogledu njihovog financiranja, ograničavanja prostora djelovanja pa do promjena u njihovoj zastupljenosti kako u tijelima lokalne samouprave tako i na razini Sabora RH. Što mislite o tim zahtjevima i kako ocjenjujete ukupnu riješenost položaja nacionalnih manjina u RH? Ima li potrebe za promjenama i u kom smislu bi vi eventualno te promjene trebale ići?
VAŽNA POZITIVNA POLITIČKA KLIMA
Pravno uređenje manjinskog pitanja u RH predstavlja perjanicu manjinske politike u EU. To nije floskula, to je činjenica kada govorimo o našem zakonodavstvu. No jednako tako, nepisano pravilo u pravnoj struci kaže kako je bolje imati lošije zakone a dobre provoditelje zakona nego obrnuto. Mi živimo odlične zakone koji se jako loše provode, odnosno provode se samo kada je to nužda, a samim tim će se i prestati provoditi čim se za to ukaže prilika. No, sprječavanje, ublažavanje i usporavanje takvih malicioznih ideja koje dolaze sa desnog spektra jeste glavni zadatak naše manjinske politike. Ukoliko izgubimo politička prava, gubimo demokratski instrument utjecaja na svakodnevicu, i to se jednostavno ne smije dopustiti.
Kako ocjenjujete stanje tolerancije u hrvatskom društvu kada su pitanju nacionalne manjine? Da li se standardi poboljšavaju ili narušavaju? Da li su posljednji događaji istovremeno i izazov za manjine? Kako se s tim nositi i što mislite da bi trebalo poduzimati?
Kao predstavnik mlađe generacije koja nije imala doticaja sa prethodnim sistemima i uređenjima gdje su ovakvi narativi bili nepojmljivi, moram priznati kako klimu diskriminacije doživljavam ne kao trenutnu pojavu već kao sveprisutni kontinuitet – ona je u porama ovog društva još od devedesetih. Na njoj se nije radilo, nije postojao društveni odgoj novih generacija, i ne gajim iluzije da će ga ikada biti. Pitanje je samo u kojoj mjeri su manjine, prvenstveno srpska, sposobne živjeti u takvom društvu bez da se odriču svog identiteta. Mi ne možemo mijenjati politiku koja nas sve više koristi u nedostatku vlastitih konstuktivnih ekonomskih i političkih ideja, ne možemo mijenjati svijest onih kojima smo krivi za sve nedaće ovog društva. Ono što možemo jeste boriti se, raditi i živjeti za one koji se svoga identiteta ne žele odreći.
Koji su vaši neposredni planovi u budućem radu ? Koji su vam prioriteti i na čemu će te fokusirati svoj rad?
Svakako raditi na koordinaciji, uvezivanju i sinkronizaciji rada svih naših institucija radi realizacije što kvalitetnijih kulturnih, obrazovnih i vjerskih programa na području županije, ali i osnivanja novih organizacija naših institucija na lokalu. Smatram prioritetom omogućiti našem stanovništvu izravne informacije pravovremenim obavještavanjem kada su u pitanju projektni planovi regionalne samouprave ali i relevantnih ministarstava. U planu su i neki kapitalni projekti za koje ćemo aplicirati, a koji se tiču razvoja društvenog i kulturnog kapaciteta naše zajednice u pojedinim sredinama. Od velikog nam je značaja jačanje spona sa Republikom Srbijom i Republikom Srpskom, i na tom planu nas jednako tako čeka mnogo posla. U svakom slučaju, sve dok vjerujemo u bolje sutra, vodimo računa o poštenju i časti te razmišljamo dugoročno, energije nam neće nedostajati. Da parafraziram čika Lazu Kostića, da okačimo braćo gusle o klin; motikine pobede će vazda nadživeti jataganove.
Autor: Stojan Obradović
Serijal tekstova : Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu – Nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi (22/2025)
