43. tekst serijala : Izazovi i dileme manjinske politike – NACIONALNE MANJINE U LOKALNOJ i REGIONALNOJ SAMOUPRAVI ( 43/2024) – POTENCIJALI MANJINSKE SAMOUPRAVE SU NEDOVOLJNO ISKORIŠTENI ALI NUŽNO JE PREISPITATI I KVALITETU ZAKONSKIH RJEŠENJA
Intervju: Ljubomir Mikić, analitičar manjinske politike i autor više analiza i publikacija o ostvarivanju manjinske politike i manjinskih prava u hrvatskom društvu
Postavlja se ozbiljno pitanje da li su jedinice lokalne i regionalne samouprave voljne da provode propise i što onda rade nadležne institucije, što rade ministarstva, njihove inspekcije i kako su usklađeni. I naravno tu je važna stvar koliko su same manjine odnosno njihovi predstavnici spremni , zainteresirani i osposobljeni tražiti ostvarivanje svojih zajamčenih prava ili razloge zašto se ne ostvaruju. A zato su prije svega zadužena vijeća i predstavnici nacionalnih manjina i u tome je njihova izuzetno važna uloga. Realno je postaviti pitanje koliko su educirani ali nije stvar samo edukacija . Uza sve primjedbe koje se mogu uputiti na zakonska rješenja statusa i pozicije vijeća i predstavnika činjenica je da vijeća i njihova potencijalna uloga ostaju neprepoznati, da se ne koriste određeni mehanizmi zaštite predviđene Ustavnim zakonom te da sama savjetodavna uloga vijeća i predstavnika ma koliko bila problematična još uvijek nije i dovoljno iskorištena.
Među kritičkim tonovima i podacima o Izvješću ostvarivanja Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina za 2023. koji su se mogli iščitati ali i čuti u nedavnoj raspravio o tom Izvješću u Hrvatskom saboru značajno su bile naglašene kritike nedovoljnog zapošljavanja nacionalnih manjina u tijelima državne uprave te tijelima lokalne i regionalne samouprave do ostvarivanja jezičnih prava ? Ti problemi se stalno ponavljaju. Kako ocjenjujete situaciju ?
Što se tiče tijela državne uprave vidljivo je da je taj trend podzastupljenosti kontinuiran i da tu ne dolazi do značajnijeg napretka odnosno do približavanja onom nivou zastupljensoti koji bi bio u skladu s Ustavnim zakonom, odnosno razmjerne zastupljenosti nacionalnih manjina u tijelima državne uprave u odnosu na njihovu zastupljenost u stanovništvu . Tako se svojevremeno planiralo da udio manjina u tijelima državne uprave do 2014. bude 5, 5 posto. To je bio Akcijski plan koji je usvojen 2011. zbog ulaska Hrvatske u EU, no nažalost ostao je samo jedan nerealizirani plan. Čak i sada kada je pao udio manjina situacija nije bolja. Ono što se tu može pozitivno istaći jeste činjenica da je od 2019. počela primjena posebne metodologije za praćenje zapošljavanja i prava prednosti pri zapošljavanju kako u tijelima državne uprave tako i u pravosuđu , pa i u tijelima uprave lokalne i područne samouprave . I tako već u Izvješću o provođenju Ustavnog zakona za 2019. imamo određene informacije i možemo preciznije pratiti stanje . Ono što se tu smatra problematičnim u nekom prethodnom razdoblju jeste činjenica da već nekoliko godina kontinuirano na snazi zabrana zapošljavanja u tim tijelima te se već godinama ne donose ni planovi zapošljavanja pa nema ni planova zapošljavanja manjina. No, ipak nekog zapošljavanja ima putem internih oglasa itd. ali možemo zaključiti da pravo prednosti pri zapošljavanju pod jednakim uvjetima kao jedna specifična afirmativna mjera u korist manjina ne doprinosi unapređivanju ostvarivanja toga prava i da je ona kao takva upitna.
KRONIČNI PROBLEM PODZASTUPLJENOSTI
Ima li specifičnih problema na lokalnom i regionalnom nivou?
Što se tiče upravnih tijela lokalne i regionalne samouprave ako se malo bolje pogleda presjek stanja vidjet ćete da taj problem isto prisutan niz godina . Činjenica je da imamo veliki broj jedinica lokalne i područne samouprave od kojih su neke vrlo male , s malim brojem stanovnika i imaju mali broj zaposlenih službenika i namještenika i tu ne dolazi do nekog većeg zapošljavanja ali ni fluktuacije zaposlenika pa se samim tim ni situacija ne mijenja brzo. Potreba za zapošljavanjem je vrlo mala ili je uopće nema i to su vrlo često jedinice s jednocifrenom brojkom zaposlenih .
No, kada govorimo o zastupljenosti manjina u tijelima lokalne i regionalne samouprave treba imati na umu da ne govorimo o proporcionalnoj zastupljenosti već o jednostavnoj , prostoj zastupljenosti Dakle u onim jedinicama lokalne i regionalne samouprave u kojima po zakonu treba osigurati zastupljenost nacionalnih manjina to se rješava prostom zastupljenošću pa je dovoljan i jedan pripadnik nacionalnih manjina koji zaposlen da bi se taj problem apsolvirao , da bi se to pravo konzumiralo. To ej bitno drugačija situacija u odnosu na državnu razinu gdje se primjenjuje razmjerna zastupljenost u odnosu na popis stanovništva . Ali kada govorimo o općinama , gradovima , županijama , govorimo o običnoj zastupljenosti . Ako u nekoj općini imate npr. 15 posto pripadnika neke nacionalne manjine, ona ostvaruju pravo na proporcionalnu zastupljenost u općinskom vijeću, a samim tim oni ostvaruju i pravo na zastupljenost u upravnim tijelima dotične općine, ali ne na razmjernu već prostu zastupljenost Dakle ako je samo jedan pripadnik te nacionalne manjine zaposlen u lokalnoj upravi problem je zakonski gledano apsolviran . Npr. u nekoj županiji gdje imate 5-6 posto Srba dovoljno je da jedan bude zastupljen u upravnim tijelima i smatra se da je njihova zakonska zastupljenost ostvarena .
BEZ PRIVILEGIJA
Načelo prednosti pri zapošljavanju nacionalnih manjina često se kritizira kao njihova privilegija, a njegova primjena je vrlo skromna pa i upitna. Kako to funkcionira u praksi?
Vi imate određeni broj natječaja i imate pozivanje na načelo prednosti pri zapošljavanju ali vi nemate strateškog planiranja zapošljavanja jer se ne donose planovi zapošljavanja . Činjenica je da se dio predstavnika manjina koji se zapošljava ne poziva na svoje pravo prednosti ili jedan dio manjina koji se prijavi i pozovu na pravo prednosti ne zapošljava se temeljem tog prava već temeljem najboljih rezultata na samom natječaju . Institut prednosti možda nije dovoljno prepoznat ili možda nije dovoljno prepoznat od strane manjina i kada se manjine pozovu na to pravo to ne dovodi do značajnijeg zapošljavanja. Oni koji tvrde da su manjine privilegirane, spominjući između ostaloga i pravo na zapošljavanje, apsolutno nisu u pravi jer se taj institut minimalno koristi i ne dovodi manjine u neki povoljniji položaj i mali broj pripadnika manjina se uopće poziva na taj pravni institut .
Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i poziciju i prava nacionalnih manjina ? Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?
Nakon što su izašli rezultati popisa stanovništva bilo je ozbiljnih i hvalevrijednih najava da će se napraviti cjelovita analiza socioekonomskih uvjeta koji su doveli do tako drastičnog pada stanovništva u cjelini , a pojedinih manjina napose. No nažalost nikad, ili bar ne do sada, nije rađena jedna ozbiljan demografsko—sociološko ekonomska pa politološka studija o toj problematici. Hrvatska je u deset godina izgubila skoro 10 posto stanovništva, ali neke su manjine zabilježile drastičan i alarmantan pad . Srbi su npr. pali za 30 posto . Kada vi izgubite skoro trećinu svojih pripadnika onda je to alarmantno i traži ozbiljnu analizu uzroka kako bi mogla potaknuti odgovarajuća javna politika i strategija koja je nužna i važna za određenu manjinu ili manjine ali i za društvo u cjelini. No mi se i dalje možemo samo pitati zašto je do toga došlo ? Radi li se o izumiranju , iseljavanju , asimilaciji , diskriminaciji… I onda ako vi imate takav pad kako ćete vi planirati npr. planove zapošljavanja , tko se na te natječaje i kada ih raspišete može odzvati ? Naravno , čitav je tu niz pitanja na koji nemamo odgovore i nemamo odgovarajuće političke , socijalne i ekonomske reakcije. Koliko imaju smisla ekonomske mjere koje se poduzimaju na lokalnom nivou , što je s održivim povratkom, što donose infrastrukturni projekti itd. Šta će biti s jezičnim pravima , pravima na zastupljenost , izborom vijeća i predstavnika i da li su neka prava više uopće ostvariva. Odgovori na mnoga od tih pitanja trebali bi biti utemeljeni na ozbiljnim analizama i istraživanjima, a to izostaje.
STEČENA PRAVA TREBA KONKRETIZIRATI
Bilo je i govora da bi se prema Vladi i SaETIZIRATIboru pokrenule inicijative za uvažavanje tzv. stečenih prava koja bi osiguravala određenu razinu i zaštitu manjinskih prava neovisno o mogućim negativnim brojčanim kretanjima i pokazateljima. Koliko je to realna i učinkovita mjera ?
Mnogo se u zadnje vrijem govorilo i o stečenim pravima, ali što to znači . Nema konkretnih odgovora i prijedloga. Tako se npr. u Operativnim programima Vlade za nacionalne manjine za razdoblje 2024.-2028. u mjeri 1.7.4. na str. 13 kaže
„ Osigurat će se zadržavanje stečenih prava za nacionalne manjine u smislu osiguranja zastupljenosti u tijelima izvršne vlasti lokalne i regionalne samouprave, neovisno o zakonskim promjenama vezanim uz metode popisivanja i vođenja registra stanovništva. Osigurat će se razina stečenih prava u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u smislu zastupljenosti nacionalnih manjina.“ A što znači osigurati razinu stečenih prav ? Taj odgovor i konkretizaciju trebamo i trebamo imati na umu da Operativni programi nisu samo Operativni programi Vlade već da su rađeni u suradnji s saborskim zastupnicima nacionalnih manjina pa bi i njima trebalo postaviti zahtjev da se osigura konkretizacija određenih prava .
OTVORITI PITANJE ZAKONSKE REGULATIVE
Kada se govori o nacionalnim manjinama jedna od najčešćih ocjena s kojom se suočavamo jeste kako imamo vrlo dobre zakone koji se nedovoljno ostvaruju. Koliko su zakoni zaista dobri ako se ne ostvaruju? Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljena za njihovu primjenu , a koliko su sami predstavnici nacionalnih manjina educirani da se bore za svoja prava?
Postavlja se ozbiljno pitanje da li su jedinice lokalne i regionalne samouprave voljne da provode propise i što onda rade nadležne institucije, što rade ministarstva, njihove inspekcije i kako su usklađeni. I naravno tu je važna stvar koliko su same manjine odnosno njihovi predstavnici spremni , zainteresirani i osposobljeni tražiti ostvarivanje svojih zajamčenih prava ili razloge zašto se ne ostvaruju. A zato su prije svega zadužena vijeća i predstavnici nacionalnih manjina i u tome je njihova izuzetno važna uloga. Realno je postaviti pitanje koliko su educirani ali nije stvar samo edukacija . Uza sve primjedbe koje se mogu uputiti na zakonska rješenja statusa i pozicije vijeća i predstavnika činjenica je da vijeća i njihova potencijalna uloga ostaju neprepoznati, da se ne koriste određeni mehanizmi zaštite predviđene Ustavnim zakonom te da sama savjetodavna uloga vijeća i predstavnika ma koliko bila problematična još uvijek nije i dovoljno iskorištena.
No, istina je da je nakon 22 godine došlo krajnje vrijeme da se postave neka pitanja o funkcioniranju manjinskog zakonodavstva koje se u praksi ne ostvaruje , a to se uporno izbjegava. Više puta sam do sada ukazivao na probleme ostvarivanja našeg manjinskog zakonodavstva pa bih i sada naglasio tri bitne stvari od kojih bi trebalo poći kako bi se izbjegle manipulacije i osmislilo bolju manjinsku politiku i ostvarivanje strategije manjinskih prava . Prvo, to je pitanje da li uopće imamo zaista dovoljno dobre zakone kada je u pitanju manjinska problematika kako to često tvrdimo. Ako su zakoni neprovodivi u pojedinim dijelovima onda je jedna od logičkih pretpostavki i da ti dijelovi zakona nisu dobri. Drugo, to je pitanje da li imamo dovoljno stručnosti, kompetentnosti, nužnih resursa i kapaciteta da se ti zakoni mogu provoditi i kada u tom pogledu npr. čak i postoji dobra politička volja i odlučnost. I na kraju, treće važno pitanje je da li imamo odgovarajuću politiku i mehanizme sankcioniranja nadležnih tijela za provođenje odnosno neprovođenje i ostvarivanje određenih prava, a u skladu s zakonodavnim okvirom .
Autori: Stojan Obradović i Antun Brađašević
Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
