50. tekst serijala: Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu – nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi (50/2024) ZA FUNKCIONALNIJU MANJINSKU SAMOUPRAVU NUŽNE SU ZAKONSKE PROMJENE
Intervju: Ishak Hodžić, Član Savjeta za nacionalne manjine RH iz redova bošnjačke nacionalne manjine
Vijeća i predstavnici kao savjetodavna tijela nemaju jasnu ulogu i utjecaj i faktički se ne mogu ni uklopiti u lokalni politički sustav općina, gradova i županija . Njihova uloga i djelovanje je u velikoj mjeri formalno i ne može ostvariti prave rezultate. A jedan od najvećih problema u djelovanju vijeća je i preveliki broj njihovih članova. To nije samo prevelik broj za njihovo efikasnije funkcioniranje već je to i problem osiguravanje financijskih i materijalnih sredstava za njihov rad, a to je i ključno pitanje kadrovske kvalitete koju vi ne možete osigurati s tako velikim brojem vijećnika. Zbog svega toga trebamo jedan novi , poseban zakon o manjinskoj samoupravi koji će vrlo precizno definirati obaveze svih sudionika , i manjinskih predstavnika , ali i obaveze lokalnih i regionalnih struktura vlasti , njihovu međusobne obaveze, način komunikacije itd . Uz to, u aktualnoj situaciji, važno se suprotstaviti redukciji manjinskih prava zbog pada njihova broja jer će to još više pojačati trend njihova smanjivanja . Zato prava treba zadržati i vidjeti kako se ona unatoč svega mogu unapređivati, kakvu strategiju i javne politike na tom planu primijeniti. To je veliki izazov i zadatak za čitavo društvo.
Ušli smo u drugu godinu mandata 6. po redu izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Kako ocjenjujete njihovu ulogu?
Naravno da ima vijeća na svim razinama koji surađuju s lokalnom vlastima na nivou svojih mogućnosti, ali koje su im vrlo ograničene. Prilikom osnivanja tih tijela mislilo se da će biti nešto bolje na političkom nivou ali to u praksi nije zaživjelo. Vijeća su kao udruge, rade programe s udrugama i nisu politička tijela koja bi o nečemu mogla odlučivati. Ako želimo funkcionalnu manjinsku samoupravu to se treba zakonski mijenjati, Moraju se zakonom osigurati određena prava vijeća nacionalni manjina te smanjiti broj vijećnika na svim nivoima kako bi mogli efikasnije djelovati , biti uključeni u vlast na lokalnom nivou i ukazivali probleme nacionalnih manjina.
NESRAZMJERNI REZULTATI
Koji su ključni problemi njihova funkcioniranja?
Kao savjetodavna tijela oni nemaju jasnu ulogu i utjecaj i faktički se ne mogu ni uklopiti u lokalni politički sustav općina gradova i županija . Njihova uloga i djelovanje je u velikoj mjeri formalno i ne može ostvariti prave rezultate. Vijeća djeluju kao udruge . Nema tu nekih značajnijih razlika. Oni nemaju utjecaja na politiku već ostvaruju određene programe kao udruge.
A jedan od najvećih problema u djelovanju vijeća je i preveliki broj njihovih članova ( 25 u županijskim vijećima i 15 odnosno 10 u gradskim i općinskim vijećima ). To nije samo prevelik broj za njihovo efikasnije funkcioniranje i sastajanje već je to i problem osiguravanje sredstava koje trebaju od financijske potpore do materijalnih uvjeta rada , prostor itd. Dalje , to je i ključno pitanje kadrovske kvalitete koju vi ne možete osigurati s tako velikim brojem vijećnika. Tako da onda vi imate dvostruki problem. S jedne strane to je u startu zakonsko ograničenje vijeća i predstavnika odnosno činjenica da imaju isključivo savjetodavni status i ovlasti ( koji isto nije bogzna kako zakonski određen i preciziran ) te činjenicu da su sama vijeća po svom sastavu ( i brojčano i kvalitativno) nefunkcionalna .
Pet ljudi mogu biti puno efikasniji nego njih 25. Često ta vijeća nemaju no kvorum jer ljudi osjećaju da nemaju nikakvu ulogu ni utjecaj i onda se oni pasiviziraju i odnose se samo formalno . Ako je neki grad ili županija bogatija dobiju neku naknadu , koje su u pravilu vrlo male , gotovo simbolične i koje ne mogu motivirati značajniji rad . Većina tih vijećnika je potpuno neaktivna i sve odrađuje par ljudi . Veće ovlasti a manje ljudi, to je rješenje . Vi imate puno vijećnika i predstavnika i to košta, a efekti su mali i u svakom slučaju nesrazmijerni i utrošenim sredstvima i broju ljudi i utrošenom vremenu.
Po meni, nužno je ući u zakonske promjene vezano za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina . Bez ozbiljnih promjena u njihovim ovlastima , sadržaju rada i posebno, kao što sam istakao, u načinu njihova biranja manjinska samouprava ne može napraviti značajnije kvalitativne iskorake i to može dovesti do njenog urušavanja , ako već i nije . Dakle trebamo jedan novi , poseban zakon o manjinskoj samoupravi koji će vrlo precizno definirati obaveze svih sudionika , i manjinskih predstavnika , ali i obaveze lokalnih i regionalnih struktura vlasti , njihovu međusobne obaveze, način komunikacije itd .
VAŽNOST POLITIČKOG PREDSTAVLJANJA
Kako tu komunikaciju i suradnju dalje unapređivati?
Vrlo je važno kada neka nacionalna manjina ima nekog svog predstavnika u predstavničkim tijelima lokalne i regionalne samouprave . To je važna spona i ona omogućava da vijeća i predstavnici preko tih zastupnika više dođu do izražaja , da se povremeno čuje njihov glas . One nacionalne manjine koje nemaju svoje predstavnike u lokalnim tijelima u bitno su lošijoj poziciji . Posebno je to važno i zbog činjenice da je suradnja s lokalnom strukturama vlasti ponekad loša jer pojedini načelnici i gradonačelnici ne žele suradnju s manjinama i ogluše se i na molbu za razgovor, a kamoli da oni pozovu manjine da iskažu neke svoje probleme ili da pitaju lokalne vlasti što im treba da bi se poboljšala suradnja. I tu bi komunikaciju i odnose zakonski trebalo bolje urediti, a ne da ovise o volji lokalnih moćnika.
Ponovno naglašavam da bi Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina trebalo doraditi, dopuniti , unijeti promjene ili donijeti posebni zakon koji bi regulirao manjinsku samoupravu. Važno je omogućiti da članovi vijeća imaju prvo djelovati kroz predstavnička tijela lokalne i regionalne samouprave
Koji su iz vašeg iskustva najizraženiji problemi s kojima se pripadnici nacionalnih manjina suočavaju na lokalnom i regionalnom nivou , u lokalnim i regionalnim sredinama? Što bi na tom planu možda trebalo dalje mijenjati odnosno kako unapređivati poziciju i ulogu manjinskih predstavnika u lokalnoj i regionalnoj samoupravi ?
Glavni problem bošnjačke nacionalne manjine jeste odsustvo predstavnike bošnjačke nacionalne manjine u predstavničkim i upravnim tijelima. Jako malo Bošnjaka ima u državnim institucijama , službama a isto tako je i u gradskim ili županijskim strukturama . Primjena članka 22 ustavnog zakona koja bi trebala osigurati bolju zaposlenost odnosno zastupljenost nacionalnih manjina , njihovo veće sudjelovanje izvršnim i državnim organima slabo se i nedovoljno primjenjuje. To nije formalno pitanje. Manjine bi puno bolje ostvarivale svoj utjecaj kada bi imale više zaposlenih u državnim i lokalnim institucijama . I to bi trebalo puno bolje zakonski regulirat.
Kako procjenjujete Operativne programe Vlade za nacionalne manjine? Koliko doprinose rješavanju manjinskih problema i unapređivanju položaja manjina?
Operativni programi su jako važni, učinkoviti i kvalitetni. Rješavaju puno problema nacionalnih manjina, posebno onih najugroženijih poput romske nacionalne manjine i njihove dosege bi trebalo dalje širiti i jačati. A jedna od mogućnosti jačanja bi bili ugovori s matičnim državama tamo gdje je to moguće i to bi trebalo širiti . Ti ugovori otvaraju dodatne mogućnosti za ostvarivanje sadržaja Operativnih programa, otvaraju jednu dodatnu sinergiju. Ali Operativni programi sami po sebi već su puno učinili i upravo zato treba tražiti dodatne mogućnosti njihove implementacije.
BROJKE NE SMIJU ODREĐIVATI PRAVA
Na ovogodišnjim parlamentarnim izborima bošnjačka nacionalna manjina je nakon duže vremena dobila i svog saborskog zastupnika. Što to donosi vašoj nacionalnoj manjini i koliko pomaže na lokalnom nivou?
Saborski zastupnik je izuzetno važan za nacionalne manjine. Svaka nacionalna manjina koja ima svoga zastupnika puno lakše djeluje i puno više može napraviti pa je to tako i s bošnjačkom nacionalnom manjinom. No , zastupanje većeg broja nacionalnih manjina je vrlo upitno. Pitanje je koliko je to efikasno i koliko doprinosi ostalim nacionalnim manjinama. Trebalo bi tražiti neka rješenja da sve manjine imaju svoj autentičan glas na nacionalnom nivou. Možda bi nacionalne koordinacije nacionalnih manjina trebali odigrati veću i važniju ulogu ali i to treba zakonski regulirati i njima bi trebalo dati ovlasti .
Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i poziciju i prava nacionalnih manjina ? Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava.
Rezultati popisa negativni su za ukupno stanovništvo Hrvatske , a onda i za nacionalne manjine odnosno većinu njih. Tu je do izražaja došao pad nataliteta ali i osjetno iseljavanje iz Hrvatske iseljavanja iz Hrvatske i država bi se trebala više uključiti u rješavanje tih problema i kada je ukupno stanovništvo u pitanju i kada se radi o nacionalnim manjinama. Značajan problem kod nacionalnih manjina je i asimilacija jer mnogi njihovi pripadnici ne deklariraju svoju pravu nacionalnu pripadnost.
No u svakom slučaju, kada su manjinska prava u pitanju, ključno je da brojke ne budu odlučujući faktor manjinskih prava , posebno u ovoj situaciji smanjivanja njihova broja i njihova udjela u stanovništvu. Ako počnu redukcije manjinskih prava zbog pada njihova broja onda će to još više pojačati trend njihova smanjivanja. Zato prava treba zadržati i vidjeti kako se ona unatoč svega mogu unapređivati, kakvu strategiju i javne politike na tom planu primijeniti. To je veliki izazov i zadatak za čitavo društvo. Inspiraciju treba tražiti u istarskoj praksi jer tamo brojevi nisu važni već praksa tolerancije i međusobnog uvažavanje što donosi dobrobit svima i manjinama i većini .
Autori: Antun Brađašević i Stojan Obradović
Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
