Intervju: Dejan Mihajlović

Intervju: Dejan Mihajlović

6. tekst serijala „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu – nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi„-BEZ JAČANJA OVLASTI MANJISKA SAMOUPRAVA NE MOŽE OSTVARIVATI SVOJU ULOGU

Intervju: Dejan Mihajlović, zamjenik županice Karlovačke županije iz redova srpske nacionalne  manjine i inicijator osnivanja Koordinacije zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina

Vijeća postoje, figuriraju, ali ne mogu značajnije utjecati i mijenjati poziciju manjina. Ipak, bolja je i takva situacija nego da tih vijeća i predstavnika uopće nema. Međutim njihova stvarna uloga daleko je od  očekivanja pripadnika nacionalnih manjina jer oni ni približno nemaju poziciju i snagu da važne manjinske probleme na lokalnom nivou mogu rješavati. Operativni programi za nacionalne manjine donijeli su značajne iskorake ali mnogo je toga ostalo tek na simboličnoj razini jer su stvarne potrebe daleko veće od onoga što se nudi. No i predstavnici nacionalnih manjina trebaju dati svoj doprinos boljoj suradnji i partnerstvu na lokalnoj razini. Oni u tom odnosu jesu slabija karika ali nužno je stalno poticati inicijative te tražiti najbolje uvijete za njihovu implementaciju i rješavanje probleme. Takav odnos kada su u pitanju problemi i potrebe nacionalnih manjina na lokalnom nivou treba potaknuti i prema novoj Vladi nadajući se odazivu, dijalogu i suradnji . A ugroženost nekih manjinskih prava zbog pada njihova broja treba braniti aktiviranjem institucije „stečenih prava „ .   

– Prošla je godina dana od 6. po redu izbora za vijeća i  predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat  manjinske samouprave

Pa realno govoreći što se tiče vijeća i predstavnika nacionalnih manjina,  tzv.  manjinske samouprave, može se reći  da je njihova ključna uloga koja im se često dodjeljuje samo formalna . Jer da bi netko imao ključnu ulogu u rješavanju statusa manjina i poboljšavanju njihove pozicije i u političkom i u ekonomskom i u socijalnom smislu te bi institucije, u ovom slučaju vijeća i predstavnici ,  na raspolaganju trebali imati određena sredstva tj. u prvom redu određena proračunska sredstva ili bi bar morali imati značajan utjecaj na kreiranje proračuna  svojih lokalnih sredina što definitivno po sadašnjim zakonima nije tako . Vijeća su formirana, konstituirani su novi mandati,   međutim u formalno pravnom smislu situacija se nije promijenila  u odnosu  na prijašnje sazive . Tako da ta vijeća postoje , figuriraju , ali ne mogu značajnije utjecati i mijenjati poziciju manjina. No, bolja je i takva situacija nego da tih vijeća i predstavnika uopće nema. Međutim njihova stvarna uloga daleko je od  očekivanja pripadnika nacionalnih manjina jer oni ni približno nemaju poziciju i snagu da važne manjinske probleme na lokalnom nivou mogu rješavati.

FORMALNA ULOGA

– Ipak , ima li nekih segmenata u kojima se napredovalo . Ima li primjera dobre prakse  koji pokazuju kako bi se moglo bolje raditi i kako bi  uloga vijeća i predstavnika mogla  ostvarivati bolju komunikaciju s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti  ?

Određenih pomaka je bilo u onim sredinama gdje su nadležna ministarstva tražila da određeni projekti  u tim lokalnim sredinama  imaju  pozitivne recenzije i potporu manjinskih institucija. To su manji projekti, ali to je pristup koji bez sumnje potiče bolju suradnju i partnerstvo u lokalnim sredinama gdje lokalne sredine , općine i gradovi , kada se javljaju na pojedine natječaje dobivaju dodatne bodove ako imaju i pozitivno mišljenje manjinskih institucija ( vijeća ili predstavnika ) u tim sredinama .

To znači da manjinska vijeća , manjinska samouprava pomažu projekte važne za ukupnu lokalnu zajednicu .  Da li je šira zajednica svjesna tih benefita koje za ukupni zajednički razvoj doprinose i manjinske zajednice i njihove organizacije  ?

To bi trebao biti put jačanja lokalnog partnerstva pa i jačanje same uloge vijeća i predstavnika. Međutim,  kada je npr. o srpskoj manjini riječ ona je u ruralnim krajevima upravo najkoncentriranija u  nerazvijenim područjima u koja se i prije nedovoljno ulagalo, a sada ta područja urgentno zahtijevaju snažnije investicije i zahvate u  različite infrastrukturne i gospodarske projekte, u prometnu i komunalnu infrastrukturu, u socijalnu infrastrukturu, u  poduzetničke zone, obrazovanje itd. Svi društveni i gospodarski segmenti su zapostavljeni, uključivo i sama poljoprivreda koja je egzistencijalna osnova tih krajeva.  Ali  sve to ide dosta teško i sporo pa i uloga vijeća i predstavnika odnosno manjinske samouprave i njihovih potencijala i mogućih razvojnih uloga ne može doći do punog izražaja .

Koliko na takvu situaciju utječu i koliko je mijenjaju u pozitivnom smislu Operativni programi Vlade za nacionalne manjine 2021.- 2024. ?

Vlada je kroz Operativne programe pokazala dobru volju da se uđe u rješavanje određenih problema premda se u mnogim segmentima radilo o malim i simboličnim promjenama. Kada kažemo simboličnim, mislim da je raskorak između ulaganja i stvarnih potreba još uvijek zaista velik . Međutim, treba reći da se radilo o vrlo pozitivnim iskoracima koji su pokazivali pravac mogućih promjena i napretka . Sada treba vidjeti što će i kako će biti s novom Vladom . Postoji bojazan da bi ti programi mogli biti smanjeni, a neki  čak i suspendirani.

REALNI DOPRINOSI

– Kada govorite o ulozi vijeća i predstavnika implicirate potrebu  zakonodavnih promjena koje bi ojačale njihovu poziciju , ali te zakonske promjene teško je ostvariti ( vezane su za Ustavni zakon , dvotrećinsku većinu itd.). Ima li drugih mogućnosti da se unaprijedi rad tih manjinskih institucija i partnerstvo s lokalnim strukturama ?

Ima pozitivnih primjera ali to značajno ovisi i općoj atmosferi koja u pojedinim područjima postoji ili ne postoji kada su u pitanju nacionalne manjine . Ako uzmemo primjer Istre onda se bez sumnje može reći da je talijanska nacionalna manjina značajno uključena u rad lokalne i regionalne samouprave , imamo punu primjenu dvojezičnosti , osjetno iznad zakonski propisanih normi  ( čitava je Istra faktički dvojezična i to ne ovisi o brojkama ) i tamo talijanska nacionalna manjina ostvaruje prava koja ni jedna druga nacionalna manjina u tom kapacitetu ne ostvaruje u Hrvatskoj. Dakle, evidentno je da se može stvoriti okruženje i praksa koja donosi dobrobit i manjini i većini ali je pitanje koliko smo mi kao društvo to spremni prihvatiti i implementirati . Realno, mislim da smo u cjelini gledano još daleko od te svijesti. Mi imamo političke stranke koje otvoreno zastupaju tezu da je obrana nacionalnih interesa vezana za smanjivanje određenih manjinskih prava što implicira da takve stranke ne shvaćaju i ne prihvaćaju europske vrijednosti i  ono što bi u Hrvatskoj kao članu EU obitelji trebala biti normalna stvar.

IZOSTANAK EUROPSKIH VRIJEDNOSTI

– Vi ste inicijator  osnivanja  Koordinacija zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina.  Na koje ste manjinske probleme  na lokalnom nivou  u ovom momentu posebno fokusirani  ?

Koordinacija razmatra sva pitanja od onih koja su usko vezana za prava nacionalnih manjina pa do raznih tema koje su bitne i za ukupnu populaciju. Jedna od tema koja se sada posebno nametnula, nakon rezultata popisa stanovništva, jeste potencijalno smanjivanje nekih prava manjina poglavito kada je riječ o broju izabranih predstavnika nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima lokalne i regionalne samouprave ( kao što su zamjenici župana , gradonačelnika i načelnika ) . Međutim mi smatramo da je bilo dosta nedostataka u popisu stanovništva,  a kao važan indikator pokazuje se i činjenica da ponegdje imamo više osoba u popisu birača nego što pokazuje popis stanovništva što je nelogično . No te brojke sada dovode to vrlo graničnih odnosa koje u pojedinim slučajevima prijete nacionalnim manjinama gubitkom njihovih predstavnika u lokalnim tijelima vlasti . Zbog svega toga mi smatramo da treba aktivirati instituciju tzv. stečenih prava koje su već u nekim segmentima i koristile neke stare nacionalne manjine nakon osamostaljenja Hrvatske, te da na taj način treba zaštiti i neke druge nacionalne manjine i ostvarenje njihovih prava vezati za stanje ulaska Hrvatske u EU 2013. godine .

Da li Koordinacija ima u planu pokrenuti neke inicijative  za  rješavanje ovih problema ?

  • O tome se već razgovaralo i čim Vlada  i njene strukture u potpunosti profunkcionirju mi se spremamo otvoriti razgovore u nadležnim ministarstvima  i  vidjeti što se tu da napraviti  i kako se problemi mogu rješavati. Teško je reći u ovom momentu kakve se reakcije i odgovori mogu očekivati, ali mi ćemo sigurno inzistirati na tome da se prava manjina ne smanjuju na osnovu brojčanih kriterija već ćemo tražiti poštivanje evropskih normativnih i drugih vrijednosti . EU nije samo izvor sredstava kao što neki ovdje misle već je to kompletan i kompleksan paket vrijednosti i normi, poglavito onih vezanih za ljudska i manjinska prava .

 AKTIVNIJI ODNOS MANJINA

– Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane   za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici   Što bi na tom planu trebalo poduzimati , mijenjati  … ? 

Različite su situacije u tom pogledu od sredine do sredine . Međutim naše iskustvo pokazuje da u onim sredinama gdje postoji jedna viša svijest , gdje akteri lokalnih vlasti s više odgovornosti i znanja pristupaju svom poslu i  društvu i gdje se uvažavaju određene civilizacijske tekovine odnosi su naravno puno bolji, suradnja se bolje razvija i problemi se na opću dobrobit lakše rješavaju. No puno je sredina koje su još uvijek zarobljene prošlošću i suradnja se u tim okolnostima teško ostvaruje .  Nema tu zakonskih propisa koje to mogu u potpunosti regulirati. Mnogo više to ovisi o razvoju opće kulture tolerancije i sustava vrijednosti koje promovira suradnju , partnerstvo i zajedništvo u funkciji dobrobiti cijele zajednice.

Što bi eventualno istaknuli kao nedostatke manjinskih struktura u njihovom radu ? Što bi one trebali možda mijenjati u sadržajima i metodama njihova rada  ?

Sigurno je da bi i predstavnici nacionalnih manjina trebali poraditi na tome da ta komunikacija , suradnja i partnerstvo budu bolji u realnim okvirima u kojima je to moguće . Naravno , da su predstavnici nacionalnih manjina u tom odnosu slabija karika i da to ipak manje zavisi od njih. No,  predstavnici manjina moraju biti svjesni što se može napraviti , u kojim rokovima se to  može napraviti itd.  U tome predstavnici nacionalnih manjina možda i nemaju uvijek najbolji pristup. Nekad su previše povučeni jer se ne smatraju dovoljno snažnim za ulazak u takve procese. Međutim, uvijek treba poticati inicijative, tražiti rješavanje problema čak i onda kada su izgledi mali, te što je vrlo važno i stalno opetovati određene zahtjeve tražeći najbolje uvijete za njihovu implementaciju . Na taj način , ako se odmah i ne rješavaju problemi vi stvarate realne pretpostavke da su u nekoj doglednoj budućnosti oni stave na dnevni red i pokrene njihovo rješavanje .

DORADA ZAKONA

  • Koliko su se promjene Zakona o lokalnim izborima pokazale uspješnim i svrsishodnima za nacionalne manjine ?

To su bile neke manje promjene koje su omogućavale da se predstavnici manjina u predstavničkim tijelima u dopunskim izborima biraju samo ukoliko u prvom krugu nisu izabrani njihovi predstavnici shodno postotku u zajednici u kojoj se biraju. Međutim taj zakon nije u dovoljnoj mjeri zadovoljio potrebe i odgovorio izazovima i to zbog toga što velike političke stranke na svoje liste stavljaju određeni broj pripadnika nacionalnih manjina i onda one umjesto nacionalnih manjina konzumiraju to pravo. Slikovito rečeno to je slično onome što kritiziramo u BiH kada jedna veća nacionalna zajednica dođe u situaciju da može birati predstavnike manje nacionalne zajednice ( odnosno konkretno da hrvatske predstavnike biraju pripadnici bošnjačke zajednice ) . Tako imamo situaciju da u Hrvatskoj u općinama , gradovima i županijama u prvom krugu za izbor predstavničkih tijela većinski narod bira predstavnike manjina. I to je ono što bi trebalo mijenjati u nekoj sljedećoj izmjeni ili doradi tog zakona, dakle osigurati punu reprezentativnost nacionalnih manjina , odnosno neku vrstu zagarantiranih mjesta o čijim nositeljima odlučuju samo predstavnici nacionalnih manjina kao što je to slučaj i na nacionalnom nivou , na izborima za Hrvatski sabor .

Na koji način Koordinacija planira potaknuti ovu novu Vladu da se u većoj mjeri ili bar kao što je bilo i dosada usmjeri na rješavanje manjinskih problema i potreba u lokalnim i regionalnim sredinama ?

Pa mi ćemo najprije vidjeti da li i kakve sugovornika imamo . Mi ćemo pokretati razne inicijative što se tiče lokalnog nivoa koje su već u procesu pripreme . Ako sugovornika budemo imali mi ćemo dati svoj doprinos, a ukoliko to izostane mi smo spremni strpljivo sačekati da do promjena dođe i da se ostvare uvjeti odnosno da se  pojave relevantni sugovornici s kojima će biti moguće ostvariti daljnji dijalog i suradnju .

 

Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

 

18. tekst iz serijala „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„- HRVATSKA SE TREBA RAZVIJATI KAO DRUŠTVO U KOJEM POSEBNA ZAŠTITA MANJINSKIH PRAVA NEĆE TREBATI

Intervju: Dejan Mihajlović, zamjenik županice Karlovačke županije iz redova srpske nacionalne  manjine i inicijator osnivanja Koordinacije zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina

Puno govorimo o razvijanju kulture tolerancije ali i sam taj termin može biti problematičan. Kada nekog tolerirate onda to nekada radite i zato što podnosite nekoga ali vam to ne mora biti prihvatljivo . I dok se razmišlja na takav način , dok god manjine moraju biti štićene posebnim zakonskim normama ili nekim uredbama , dok god budu morali biti neki ključevi ili kvote to znači da to društvo nije dovoljno zrelo i da samim tim što zakon mora da uređuje odnose između većine i manjine to znači da su manjine u jednom diskriminirajućem položaju. Moramo biti svjesni da još živimo u društvu koje je u razvoju i da treba još puno vremena, rada, inicijativa i od  strane manjina ali i puno razumijevanja od strane većine da se društvo razvije i napreduje u pravom smjeru.

Inicijator ste osnivanja Koordinacije zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina . Što su bili motivi , koji su ciljevi , kako Koordinacija djeluje ?

Koordinacija zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina osnovana je ubrzo po održavanju zadnjih lokalnih izbora 2021. godine i okuplja sve zamjenike župana iz redova nacionalnih manjina među kojima je od njih 12 deset iz redova srpske nacionalne manjine te po jedan iz redova češke i talijanske nacionalne manjine . Sastajemo se otprilike svaka tri mjeseca i svaki sastanak Koordinacije je uvijek u drugoj županiji , a Koordinacijom predsjedava zamjenik župana  koji je domaćin sastanka odnosno gdje se koordinacija održava.  Cilj je bio da se manjinski zamjenici župana povežu , da poboljšaju svoju komunikaciju , utvrde , rasprave  obrade zajedničke teme važne za njihov rad i položaj manjina u njihovim sredinama te da ih adresiraju nadležnim subjektima bilo da su to saborski zastupnici , vladi i vladinim institucijama ili pak vlastitim županijskim vlastima . U tom kontekstu kada spominjemo županijske vlasti i županijski nivo želimo posebno ići na ujednačavanje standarda po pitanju manjinske politike .

INTERES ZA DRUŠTVENE PROBLEME

Koje su ključne teme koje su vam na dnevnom redu? Na što ste sada posebno fokusirani? Da li ste pokrenuli neke akcije i inicijative ?

Značajan dio naših tema odnosi se naravno na manjinsku problematiku , ali jedan dio su i aktualne teme koje su u datom momentu bitne za čitavu zajednicu jer je normalno da i predstavnici manjina sudjeluju i doprinose traženju rješenja u pitanjima koja su od šireg društvenog,  a ne samo manjinskog interesa. Tako smo se uz manjinske teme kao što je primjena Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina , prava na dvojezičnost   bavili i temama korektnije kategorizacije poljoprivrednog zemljišta kako bi se izbjeglo da poljoprivrednici na pojedinim  područjima imaju znatno manje potpore. S našim prijedlozima i inicijativama išli smo prema nadležnim institucijama i ministarstvima, neke su stvari poboljšane ali još tu puno posla. Također kada govorimo o općim temama , namjeravamo se posebno angažirati i na problemima migrantske krize i zahtijevat ćemo puno angažiraniji pristup državnih vlasti u rješavanju problema koje ta kriza izaziva kod djela pograničnog stanovništva . Treba nam ozbiljna strategija djelovanja, a ne adhoc i stihijska rješenja .

Spominjali ste i ujednačavanje standarda kada je u pitanju vaša uloga u manjinskoj politici. Što to konkretno znači ?

Što se tiče standarda treba kazati da se pozicije zamjenika župana dosta razlikuju . Naime, nemaju svi zamjenici župana iste uvijete za rad i djelovanje . Zakonski i formalno svi smo izjednačeni ali što se tiče same prakse i situacije na terenu to je vrlo različito i može vrlo ovisiti o samom čelniku županije , županu ili županici . Tako neki zamjenici imaju dobre pozicije i dobro su integrirani u županijsku upravu te mogu doprinositi radu i rješavanju i manjinskih i širih županijskih problema  dok neki drugi npr. moraju se boriti za elementarne pretpostavke za svoj rad , od adekvatnog prostora do tehničkih uvjeta . I to je bio jedan od značajnijh motiva kada smo krenuli u osnivanje Koordinacije . Zbog toga svaki put i održavamo sastanak Koordinacije u drugoj županiji jer na tim sastancima sudjeluju i župani iz županije gdje se sastanak održava i onda imaju prilike čuti kako stvari funkcioniraju u drugim sredinama i to onda doprinosi promjeni situacije .

ISPRAVITI ANOMALIJE

Kako vidite ključne probleme manjinske politike u hrvatskom društvu? Koliko je vaša institucija važna za unapređivanje manjinske politike u hrvatskom društvu ? Kakav konkretan doprinos možete dati?

Pa među značajnije  probleme na koje se koordinacija fokusirao istaknuo bih obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina te pravo na dvojezičnost . Problemi prava na dvojezičnost posebno tangiraju srpsku nacionalnu manjinu. Kod češke, mađarske ili talijanske nacionalne manjine problemi su bitno manji i drugačiji . Dapače kada se radi o talijanskoj nacionalnoj manjini mogli bi reći da tu imamo jedan vrijedan nadstandard kada je u pitanju pravo uporabe vlastitog jezika odnosno vrlo ravnopravno prisutnu i izraženu dvojezičnost.  Kod srpske manjine je problem i to što ona spada u tzv. nove manjine dok se ove druge manjine smatraju starim nacionalnim manjinama koje imaju određena stečena manjinska prava kao autohtone manjine koje su bile u bivšoj državi. I to je jedan paradoks na koji mi često upozoravamo da sada Srbi koji su nova manjina imaju manja prava nego neke druge nacionalne manjine koje su i prije bile nacionalne manjine, a Srbi su u Hrvatskoj bili narod i postali manjina i sada imaju problema s određenim pravima. No, zato smo tu da ukazujemo na neke anomalije i  tražimo odgovarajuća i bolja rješenja .

Dosta se fokusirani na pitanja prava uporabe jezika i pisma. Da li to vidite kao najznačajniji problem?

To je u svakom slučaju vrlo značajan problem . Problemi upotrebe jezika i pisma dio su jednog šireg konteksta pozicije srpske nacionalne manjine u hrvatskom društvu. Pitanja jezika su nekad najvidljivija, ali pozicija srpske zajednice u Hrvatskoj zbog ratnih zbivanja i okolnosti koji još uvijek opterećuju ovaj prostor je znatno složenija u odnosu na druge nacionalne manjine . Npr. otpori ćiriličnom pismu su jaki i sigurno je da se tu ne radi onda samo o ćiriličnom pismu . Pomaci na tom planu idu teško i sporo čak i tamo gdje je to zakonski precizno regulirano, a  situacija potpuno jasna i čista.  S druge strane nemate gotovo nikakvih otpora npr češkom , mađarskom ili talijanskom jeziku.

UPITNOST MANJINSKE SAMOUPRAVE

Prošlo je nekoliko mjeseci od 6-ih po redu izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina , po mnogima jednog od ključnih instituta manjinske politike u hrvatskom društvu. Uglavnom je trebalo biti završeno i njihovo konstituiranje tih tijela i početak njihova novog radnog mandata. Kako ocjenjujete održane izbore. Očekujete li napredak u daljnjem funkcioniranju ovih važnih tijela manjinske samouprave ?

Što se tiče izbora i uloge vijeća i predstavnika to je vrlo dobro zamišljeno , međutim kako vrijeme prolazi dolazi do izvjesne degradacije tih institucija jer njihova uloga je minorna . Oni sve češće imaju tako mala sredstva koja im se osiguravaju iz proračuna lokalnih i regionalnih jedinica da su oni faktički na granici opstojnosti. A oni trebaju sredstva i za prostor i za put i za neku tehniku , komunikaciju , materijale itd , a bilo bi normalno da imaju i neku realnu naknadu za svoj rad ali to sve vrlo često izostaje i onda nije realno ni očekivati neki odgovarajući angažman . Zato kako vrijeme ili izborni ciklusi prolaze uloga tih tijela je sve slabija . Ona su po zakonu savjetodavnog karaktera no nerijetko imamo slučajeve i da se od strane lokalnih i regionalnih struktura vlasti ta vijeća i predstavnici dodatno marginaliziraju , da ih se ne poziva , ne uključuje pa i da se neke njihove inicijative ignoriraju. A kada slabe njihove funkcije i pozicije onda je jasno da opada i interes za izbor tih tijela i za sudjelovanje u njihovom članstvu , u njihovom radu . I zato ako se vrlo brzo ne poduzmu neki koraci i akcije koje će voditi i doprinositi osnaživanju tih tijela manjinske samouprave njihova realna perspektiva je loša.

Hoće li Koordinacija možda pokrenuti neku inicijativu u tom pravcu?

Pa zamjenici župana u svom  djelovanju  na tome faktički stalno rade i pokušavaju što više potaknuti suradnju vijeća i predstavnika s lokalnim i regionalnim strukturama . Međutim, ako ne dođe do neke ozbiljnije zakonske  promjene , npr. da se tim vijećima i predstavnicima osigura jedan dio proračuna koji neće biti upitan i koji neće ovisiti od aktualne političke volje date većine u  općinskim, gradskim i županijskim skupštinama  onda ne možemo govoriti o nekoj autonomiji  institucija manjinske samouprave već imamo jednu folklornu i formalnu instituciju bez faktičkog utjecaja .

PROBLEMI STEČENIH PRAVA

Izbori za manjinsku samoupravu su bili ujedno i prvi izbori nakon što su objavljeni rezultati popisa stanovništva i značajnog pada ukupnog stanovništva ali još više i udjela nacionalnih manjina. Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava? Bilo je i govora da bi se prema Vladi i Saboru pokrenule inicijative za uvažavanje tzv. stečenih prava koja bi osiguravala određenu razinu i zaštitu manjinskih prava neovisno o mogućim negativnim brojčanim kretanjima i pokazateljima. Da li je u tom smislu nešto pokrenuto ili je u planu?

Mi smo razmatrali tu problematiku i pitanje stečenih prava , ali to je jedna vrlo zahtjevna i kompleksna materija. Nažalost , npr. neka prava koja bi mogla ući u fundus stečenih prava u nekim sredinama nikad nisu ostvarena ni konzumirana . Vi imate sredina gdje su manjine imale zakonsko pravo na dvojezičnost ali to pravo nije realizirano jer lokalne strukture u tim sredinama to su opstruirale, a više nadležne institucije , ministarstvo npr. nije ništa poduzimalo. Imamo i sredina gdje manjine čine većinu pa  ni u njima  država nije odradila svoj dio posla i nisu postavljene dvojezične table. Dakle mi imamo prava koja nismo u mogućnosti konzumirati jer se lokalne strukture ili država na to oglušuje i onda se to brani ili argumentira kako još nije vrijeme za to . A to je apsurd, jer kako možemo raspravljati o primjeni nekog zakona uz stav da nije vrijeme za primjenu toga zakona . Mi kao predstavnici manjina možemo ukazivati na te probleme , možemo vršiti pritisak prema državnim institucijama, Saboru, Vladi …. ali to je naš krajnji domet . Ako Vlada neće djelovati i provoditi zakon mi smo nemoćni .

Prošlo je i 10 godina od ulaska Hrvatske u EU. Koliko smo u tom novom okviru napredovali kada su u pitanju manjinska prava . Da li nam je to članstvo donijelo novu kvalitetu i perspektivu u zaštiti manjinskih prava ? Da li smo tio članstvo dobro iskoristili ?

Činjenica je da se opće stanje u društvu promijenilo, prvenstveno  što se tiče primjene manjinskih prava  i mnoga su prava degradirana. Prilikom pristupanja Hrvatske EU Hrvatska je napravila jedan izuzetno dobar pravni okvir što se tiče manjinske problematike  i što se  tiče zakonske regulative Hrvatska u EU ima jedan od najboljih ako ne i najbolji zakonski okvir za prava nacionalnih manjina. Međutim sama implementacija tih zakona nije zadovoljvajuća i kako vrijeme prolazi od ulaska Hrvatske u EU neka se od tih prava još manje primjenjuju nego što je bilo u vrijeme pristupanja. Formalno imamo dobru poziciju , ali u praksi ta prava definitivno nisu onakva kakva bi trebala biti.

UTJECAJ POLITIČKOG VRHA

Često ističemo kako su manjine bogatstvo svakog pa naravno i hrvatskog društva , ali čini se da te vrijednosti u našem društvu ipak nisu dovoljno osviještene i da manjine , da tako slikovito kažemo , imaju puno više problema nego što zaslužuju. Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja  hrvatskog društva ? Kako te odnose i probleme mijenjati , kako razvijati  kulturu tolerancije tako važnu i za manjine ali i za društvo u cjelini ? Kako tome mogu više doprinijeti i same nacionalne manjine?

Puno govorimo o razvijanju kulture tolerancije ali i sam taj termin može biti problematičan. Kada nekog tolerirate onda to nekada radite i zato što podnosite nekoga ali vam to ne mora biti prihvatljivo. I dok se razmišlja na takav način , dok god manjine moraju biti štićene posebnim zakonskim normama ili nekim uredbama , dok god budu morali biti neki ključevi ili kvote to znači da to društvo nije dovoljno zrelo i da samim tim što zakon mora da uređuje odnose između većine i manjine to znači da su manjine u jednom diskriminirajućem položaju . Tek kada to ne bude bilo potrebno onda ćemo mi moći reći da živimo u ravnopravnom društvu jednakog odnosa prema svima  a, ukoliko neko želi da koristi svoj jezik i pismo , ukoliko želi da se izjasni javno po nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti da to nikome ne smeta i to nitko ne vidi kao problem, onda ćemo mi moći reći da je društvo sazrelo . A  dok god mi to moramo zakonski regulirati , dok god moramo policijom čuvati ploče  ili  ih uz zaštitu policije postavljati onda mi moramo biti svjesni da još živimo u društvu koje je u razvoju i da treba još puno vremena, truda, rada, inicijativa i od  strane manjina ali i razumijevanja od strane većine da se društvo razvije i napreduje u pravom smjeru.  Mi smo mlado društvo , mlada država i trebati će tu još puno rada da se to stanje dovede na razinu kakvu bi mi željeli. Ja ne sumnjam da će to biti iako ne znam da li ćemo mi koji smo sada aktivni u politici to dočekati . Međutim, mi moramo stvarati pretpostavke da oni koji dolaze iza nas  vide određene pomake i rezultate našeg rada.

Za uspješno ostvarivanje manjinskih prava smatra se da je upravo lokalni nivo najvažniji. Kako vi vidite mogućnost unapređivanja suradnje s lokalnim i regionalnim strukturama? Kako njih uvjeriti da manjinske institucije i predstavnike prihvate kao partnere u radu za dobrobit ukupne sredine?

To ponajprije zavisi od nacionalne razine. Mi živimo u visokocentraliziranoj državi i ako bude postojala volja na razini Vlade , poćev od premijera i ministara onda će se mnoge stvari i na lokalnoj razini puno lakše rješavati. Sjetimo se samo bivšeg predsjednika Vlade Ive Sanadera i njegova poznatog istupa „ Hristos se rodi „ .Nakon toga mnoge stvari su kada se radi o srpskoj nacionalnoj manjini išle bolje.  A za vrijeme vlade Tomislava Karamarka ( u kojoj je on formalno bio potpredsjednik ) imali smo situaciju radikalizacije političke scene, skretanja prema desno i pozicija manjina se, posebno srpske, značajno pogoršala. Sve to što se događa na lokalnom nivou to je i direktni odraz onoga što radi Vlada, što misli Vlada i kako se ona ponaša i postavlja odnosno kakve smjernice i primjere daje. To je posebno izraženo upravo kada je HDZ na vlasti jer je HDZ stranka koja je vrlo hijerarhijski ustrojena i gdje se savjeti, preporuke, instrukcije i nastojanja predsjednika Vlade vrlo snažno preslikavaju na niže razine. Tako ako nema volje u vrhu onda su mogućnosti promjena na lokalnim razinama minimalne.

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija