SURADNJA NAŠIH VIJEĆA I LOKALNIH VLASTI PRAVI SU PRIMJER DOBRE PRAKSE
Božidar Simić, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine u Splitsko-dalmatinskoj županiji
Država mora pokazati posebno osjetljivost prema problemu pada manjina i ona mora svojim zakonskim rješenjima pospješiti i osigurati njihovu prisutnost bez obzira na njihov pad i smanjenje broja . Ne smijemo doći u situaciju da se u nekoj lokalnoj zajednici smanjuju prava , da se gubi npr. pravo na vijeće ili čak predstavnika zbog smanjenja zajednica od par ljudi … Treba osigurati da predstavnik te manjine na neki način bude vidljiv u toj lokalnoj zajednici, u gradu u općini. Ako ne kroz instituciju vijeća i predstavnika onda možda kroz neko savjetodavno tijelo lokalnih struktura vlasti za pitanja nacionalnih manjina. Uglavnom nameće se potreba pronalaska modela mimo postojeće regulative koja polazi od brojčanih parametara. Inače, naša lokalna vijeća uglavnom dobro rade, a ključ naše uspješne prakse je da uvijek uspostavljamo dobru suradnju s lokalnim strukturama pokazujući da je rješavanje manjinskih problema uvijek i dobitak za cijelu zajednicu .
Što se tiče Splitsko – dalmatinske županije, odnosno jedinica lokalne samouprave na njenom području na dopunskim lokalnim izborima za nacionalne manjine birao se samo jedan vijećnik i to predstavnik srpske nacionalne manjine u Gradskom Vijeću Vrlike. Kako gledate na ulogu i značaj tog izbora?
Na cijelom području županije Srbi su jedina nacionalna manjina koja je svojim učešćem u stanovništvu određene jedinice lokalne samouprave (6,5 posto) osigurala jednog vijećnika i tu u Gradskom vijeću Vrlike. Vijećnik iz redova srpske manjine u Vrlici biran je na prošlim dopunskim izborima 2021. godine. I naš dosadašnji vijećnik je svojim radom dobio priznanje i svoje manjinske zajednice, ali i većine u Gradskom vijeću. To je nama bitno, jer se izborom gradskog vijećnika odnosno manjinskog predstavnika u lokalnom predstavničkom tijelu osigurava mogućnost da se vidljivo artikuliraju problemi nacionalnih manjina (socijalni, infrastrukturni, kulturni …). Odnosno, da se to ne dešava samo preko tijela manjinske samouprave, već i direktnim sudjelovanjem u lokalnom predstavničkom tijelu gdje se može tražiti i poticati njihovo rješavanje. Uvjereni smo da će se to nastaviti u ovom novom mandatu i da će zastupnik srpske nacionalne manjine u Gradskom vijeću Vrlike dati nove vrijedne doprinose u rješavanju posebnih problema naše manjine ali i ukupne lokalne zajednice.
VAŽAN IZBOR
Kako vidite aktualnu situaciju vaše nacionalne manjine na području koje pokriva vaše Vijeće i kako djelujte u odnosu na probleme i potrebe koje imate?
Za razliku od drugih manjina mi smo vrlo specifični kako po svojoj rasprostranjenosti u većem dijelu županije tako i po svom položaju te svojim potrebama, koje nisu samo kulturne i identitetske nego su za mnoge naše pripadnike, posebno u ruralnim područjima, izrazito egzistencijalne. Pripadnici naše manjine u Splitsko-dalmatinskoj županiji žive od sjeveroistoka do krajnjeg juga županije i moramo imati sasvim drugačiji pristup i razmišljanja u provođenju naših aktivnosti. Jedna od tih aktivnosti su susreti sa rukovodstvima jedinica lokalne samouprave od Vrlike pa do Imotske krajine na kojima razgovaramo o uočenim problemima te načinu i roku rješavanja istih. Na tim sastancima uz nas i rukovodstvo općina i gradova sudjeluje i predstavnik županije a u gradu Vrlika i član općinskog vijeća iz redova srpske zajednice. Prisustvo ovog vijećnika je značajno jer na tim sastancima on sam ima višestruki izvor informacija kako iz županijskih struktura s kojima surađujemo te županijskog vijeća naše manjine ali i njegovih spoznaja iz općinskog vijeća grada te nam znatno može pomoći u rješavanju problema za bolje i uspješnije življenje naše nacionalne manjine..
Međutim ukupna manjinska situacija boluje od jedne teške i vjerojatno neizlječive bolesti, a to je pad, nezaustavljivi pad broja pripadnika manjinskih zajednica. To su starenje , asimilacija i onda ekonomska migracija koja pogađa i manjine i većinu jer ljudi napuštaju ova područja i idu u bogatije zemlje gdje je egzistencija lakša. Dakle, treba naći načine i modalitete kako te negativne trendove bar ublažiti ako ih ne možemo zaustaviti i promijeniti te posebno tražiti modalitete kako omogućiti zajednicama nacionalnih manjina koji gube broj i određena prava da dalje budu prisutne u političkom i javnom životu svojih lokalnih zajednica . A to je vrlo izazovno i teško pitanje .
KULTURNA ALI I EGZISTENCIJALNA PITANJA
Kako se nositi s tim pitanjima ? Koliko su i kako po vašem mišljenju ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku, odnosno ostvarivanje manjinskih prava? Kako dalje graditi i razvijati manjinsku politiku u hrvatskom društvu u cilju očuvanja stečenih manjinskih prava ? egzistencijalna
Osim pada i gubitka nekih prava podaci popisa mijenjaju i strukturu nacionalnih manjina i na to se treba pripremiti. Neke manjine će rasti, a druge osjetno padati i treba razmisliti kako prihvatiti ove nove veće zajednice, a istovremeno zaštiti prava onih nacionalnih manjina čiji je broj u kontinuiranom i osjetnom padu. Država mora pokazati posebno osjetljivost prema problemu pada manjina i ona mora svojim zakonskim rješenjima pospješiti i osigurati njihovu prisutnost bez obzira na njihov pad i smanjenje broja . Ne smijemo doći u situaciju da se u nekoj lokalnoj zajednici smanjuju prava, da se gubi npr. pravo na vijeće ili čak predstavnika zbog smanjenja zajednica od par ljudi … Treba osigurati da predstavnik te manjine na neki način bude vidljiv u toj lokalnoj zajednici , u gradu u općini. Ako ne kroz instituciju vijeća i predstavnika onda možda kroz neko savjetodavno tijelo lokalnih struktura vlasti za pitanja nacionalnih manjina. Uglavnom nameće se potreba pronalaska modela mimo postojeće regulative koja polazi od brojčanih parametara da prisutnost nacionalnih manjina bude institucionalizirana ako ne u svim lokalnim jedinicama gdje su do sada imali ta pravo onda da to mogu ostvariti bar skupno na nivou županija .
POTREBNI NOVI MODELI
Prešli smo polovinu 6. po redu mandata vijeća i predstavnika nacionalnih manjina ( izabranih u svibnju 2023. Kako gledate uopće na ulogu i značaj ovih institucija? Kako prema vašim uvidima teče novi mandat manjinske samouprave odnosno vijeća i predstavnika? Kako ocjenjujete vašu suradnju s lokalnim i regionalnim strukturama odnosno jedinicama lokalne i regionalne samouprave?
Svakodnevna praksa pokazala je opravdanost postojanja vijeća i predstavnika u jedinicama lokalne samouprave. Primjetna je prepoznatljivost vijeća kao nekog tko može pomoći pojedincu u pospješivanju rješavanju njegovog problema u ruralnim sredinama pojedinih općina i gradova.
Inače naša lokalna vijeća uglavnom dobro rade i mi s njima uspješno surađujemo, a samo naše županijsko Vijeće pokrenulo je mnoge aktivnosti i imali smo zapažene rezultate i vidljive pomake. Također imamo sredine gdje žive pripadnici naše zajednice a nemaju vijeća i predstavnika u tom slučaju u rješavanje problema uključuje se prvo susjedno vijeće a nekad i uz pomoć županijskog vijeća pa se rješava postojeći problem kao što imamo u Imotskoj krajini (Zmijavci, Nebriževac) ili u novije vrijeme u Dicmu gdje smo „izgubili” vijeće zbog smanjenja učešća u ukupnom broju stanovnika ovog mjesta. Opet bi se vratio na grad Vrliku kao primjer dobre prakse. Prije osnivanja našeg manjinskog vijeća u tom gradu u pojedinim naseljima cestovna infrastruktura bila je najblaže rečeno nedostatna kao npr. u Otišiću gdje osim asfaltirane jedne uske prometnice koja je i sama već dosta oštećena nije bilo ni metra asfalta ni za jedan zaselak. Strpljivim radom i suradnjom do danas je već asfaltirano više prometnica u tom naselju. Naše vijeće vodeći računa o trenutnoj naseljenosti i potrebama kao i saznanja o mogućem povratku donijelo je petogodišnji plan asfaltiranja tog naselja i predalo ga upravi grada. Na ovaj način i vijeće koje je vođeno realnim prioritetima u ovim poslovima na sebe preuzima dio odgovornosti u praćenju i realizaciji ovog plana a sam grad izbjegava arbitriranja između zainteresiranih kome dati prioritet. Aktivnosti su preko vijeća također usmjerene i na dodatnu elektrifikaciju, pomoć potencijalnim povratnicima sa informacijama oko moguće obnove i dokumentacije, a onim koji su već u tom postupku praćenja realizacije projekta itd.
Organizacija sastanaka, na ovaj način, pozitivno je prihvaćena od jedinica lokalne samouprave jer i njima omogućava šire sagledavanje problema i lakše planiranje.
Potrebno je posebno istaknuti da ovaj dio naše županije, vrličko i sinjsko područje,, gdje je naše županijsko vijeće izuzetno aktivno zbog nedavne prošlosti specifično u odnosu na druge krajeve županije. Prostor vođenih ratnih operacija, velikih materijalnih devastacija i razaranja a posljedično tome i velikog iseljavanje zaista traže specifične i kontinuirane mjere oporavka i pomoći jer dio stanovništva, iako u malom broju, se vraća. Mi moramo znati da proces povrataka nije završen i godišnje mi imamo po 4-5 mladih obitelji koje izražavaju želju da se vrate u mjesta svog porijekla gdje imaju zemlju, neki i kuće koje doduše najčešće treba obnoviti ( što Županija kroz određene godišnje natječaje i pomaže ) i koji žele započeti poduzetničke projekte . A to je dobrobit ne samo za te mlade porodice već i čitavo područje te lokalne zajednice jer se i ona na taj način revitalizira . Bitno je naglasiti da lokalne i regionalne strukture imaju sluha za ove probleme i potrebe i da vrlo aktivno u tome sudjeluju jer je to ne samo manjinski već i njihov širi interes .
Osim ovakvih mjesta postoje mjesta, gdje je naše županijsko vijeće aktivno učestvovalo rješavanju mirnodopskih problema, od uređenja groblja, praćenja uvođenja vodovoda, dodatne elektrifikacije itd.…
Imate li neke posebne programe i projekte koje financirate iz sredstava fondova EU ili iz drugih domaćih raspoloživih fondova i izvora, suradnjom s matičnim državama i tsl. ? Da li aplicirate na određene natječaje i na koje?
Mi direktno ne idemo na natječaje za europske fondove , ali to rade lokalne zajednice i naravno da u tom okviru se rješavaju i neki manjinski problemi, interesi i potrebe . Isto je tako i sa Operativnim planovima Vlade za nacionalne manjine . Lokalne zajednice imaju mogućnost da preko tih programa povuku određena sredstava i realiziraju određene projekte koji jesu namijenjeni nacionalnim manjinama , ali to su uvijek i projekti od kojih korist ima i čitava lokalna sredina .
CENTRI OTVORENI SVIMA
Kakve su kulturne potrebe i problemi. Srpsko nacionalno vijeće pokrenulo je veliki projekt gradnje i stvaranja Srpskih kulturnih centara. Hoće li u tome participirati i Splitsko-dalmatinska županija odnosno Split kao središte županije ?
Model srpskih kulturnih centara koji provodi SNV značajan je po tome što su to vrijedni kulturni objekti koji su osim srpskoj nacionalnoj zajednici na nekom području otvoreni i namijenjeni i svima drugima . I druge ga zajednice, uključivo i većinsku zajednicu, mogu koristiti za svoje aktivnosti i programe ( promocije , izložbe predstave, predavanja, glazbene događaje itd ) . Voljeli bi da takav centar ostvarimo i u Splitu . Sada su naše kulturne aktivnosti disperzirane na više punktova i to otežava bolje planiranje , sinhronizaciju , povezanost …. A to bi možda bio i putokaz gradu Splitu da jedan od objekata u svom vlasništvu pretvori u multimedijalni, polivalentni kulturni objekt za sve manjine ( i naravno većinu ) ili možda da se priključi financijski i da potporu nekom takvom centru koji iniciraju manjine. To bi bio jedan veliki iskorak i za manjine ali i za sam grad jer bi dobio mogućnost puno šire konzumacije vrijednih manjinskih kulturnih sadržaja . Pokazalo se da su srpski kulturni centri, od Vukovara , Osijeka , Zagreba , Rijeke, Zadra pa do Knina otvoreni za svakoga i na dispoziciji svakoj vrsti umjetnosti i kulture. Split to može i Split to zaslužuje jer ipak je to drugi grad po veličini u Hrvatskoj .
Kako gledate na neka posljednja zbivanja šireg javnog okupljanja ( stadioni , koncerti ) prilikom kojih je došlo do određenih incidentnih situacija. Stvaraju li takvi ekscesi među pripadnicima nacionalnih manjina nelagodu pa i strah da bi moglo doći do eskalacije takvih pojava koja bi onda, eventualno imala i teže posljedice? Kako uopće ocjenjujete stanje tolerancije u hrvatskom društvu kada su pitanju nacionalne manjine i odnos šire javnosti prema nacionalnim manjinama , manjinskim temama , problemima i potrebama?
Brine nas jedna relativizacija i prisustvo iskrivljavanja povijesti, falsificiranja nekih svijetlih tradicija svih zajednica koji žive na ovim prostorima . Pokušava se pisati neka nova povijest ( iako to nije stav države ) negirati ono što je dobro i ono što je dobro prikazivati kao loše . Događanja koje spominjemo izazivaju nespokoj ali ona se za sada ipak ne reflektiraju na svakodnevni život ljudi. Ali kao pojave i kao ono što iz njih može proizaći je zabrinjavajuće i ne možemo nešto što nije u skladu s antifašističkom tradicijom i našim Ustavom kao i s onim koji mnogi od nas znaju kako je bilo normalizirati i prihvatiti . I to nacionalne manjine na ovaj ili onaj način znaju i osjećaju.
Autor: Stojan Obradović
Tekst je dio projekta MANJINSKI FORUM – NACIONALNE MANJINE I LOKALNA SAMOUPRAVA koji se realizira uz financijsku potporu Grada Splita
