NAŠ POLOŽAJ NARUŠAVA PERCEPCIJA U JAVNOSTI KOJA NIJE UVIJEK DOBRA
Diana Klaić, predstavnica ukrajinske nacionalne manjine u Splitsko-dalmatinskoj županiji
Naša ukrajinska zajednica trenutno je uglavnom zadovoljna svojim manjinskim statusom i pravima koja iz toga ostvaruje. Nastojimo riješiti problem prostora te osigurati obrazovanje za našu djecu po modelu C ( dopunska nastava ukrajinske kulture i jezika ) Ali inače, odnos županijskih, pa i gradskih struktura , prema ukrajinskoj zajednici je vrlo susretljiv i spremni su nam pomoći odnosno dati podršku našim kulturnim aktivnostima, projektima i programima. Međutim dok su hrvatski mediji pa preko toga možemo zaključiti i najveći dio hrvatske javnosti vrlo suosjećajni s ukrajinskom situacijom na društvenim mrežama često se susrećemo s izraženom netrpeljivošću prema našoj zajednici što nas pogađa i zabrinjava.
Ukrajinci su najmanja od 11 priznatih nacionalnih manjina na području Splitsko – dalmatinske županije . Kakva je njihova novija povijest na ovom području ?
Prema Ustavu RH i Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina Ukrajinci kao jedna od 22 ustavno priznate nacionalne manjine u RH na nivou Splitsko-dalmatinske županije imaju pravo na svog predstavnika kao i drugih 10 nacionalnih manjina na ovom području ( Albanci , Bošnjaci , Crnogorci, Mađari, Makedonci, Nijemci, Rusi , Slovenci, Srbi i Talijani ). Iako relativno mali svojim brojem ( prema zadnjem popisu stanovništva tek nešto više od 100, što ih čini najmanjom nacionalnom manjinom na području županije ) , ukrajinska nacionalna zajednica daleko je brojnija i prisutnija u javnom i kulturnom životu županije .
Počeci organiziranja ukrajinske manjine na ovom području sežu u 2014. godinu kada je stvorena udruga Ukrajinaca pod nazivom „ Vatra „ koja se bavila isključivo kulturnim pitanjima na početku uz potporu grada, a kasnije i županije . Nažalost, osim kulture zbog rasta tenzija i prijetnji rata udruga se počela baviti i pitanjima ukrajinskih izbjeglica čiji je broj rastao pa su djelom i oni stvorili taj kritični broj u županiji da možemo imati predstavnika . No veliki broj Ukrajinaca došao je nažalost nakon početka ruskog agresorskog rata 2022. godine. U jednom momentu bilo je u županiji oko 2000 ukrajinskih izbjeglica , ali ostalo je oko 900 i sada je pitanje tko će od njih ostati trajno, a tko samo privremeno . Činjenica je da za sada skoro nitko od njih nema hrvatsko državljanstvo , ali u budućnosti možda ga neki ostvare i tako uvećaju našu nacionalnu manjinu.
MANJINA KOJA ĆE MOŽDA RASTI
Kako ocjenjujete aktualni položaj Vaše nacionalne manjine?
Naša ukrajinska zajednica trenutno je uglavnom zadovoljna svojim manjinskim statusom i pravima koja iz toga ostvaruje. No , jedna veliki problem s kojim se zajednica suočava na nivou županije jeste činjenica da nema svoj prostor za rad, a velika je želja pripadnika ukrajinske zajednice da imaju mogućnost da se okupljaju i druže, dijele svoje probleme , traže načine kako pomoći drugima našim sunarodnjacima u izbjegličkom statusu itd. ali i da još više razvijaju i ostvaruju svoje kulturne programe i posebno programe za djecu. Ali inače, odnos županijskih, pa i gradskih struktura , prema ukrajinskoj zajednici je vrlo susretljiv i spremni su nam pomoći odnosno dati podršku našim kulturnim aktivnostima, projektima i programima.
Kakav je odnos javnosti prema vašoj manjinskoj zajednici s obzirom i na specifičnu situaciju izloženosti vaše matice ruskoj ratnoj agresiji ?
Dok su hrvatski mediji pa preko toga možemo zaključiti i najveći dio hrvatske javnosti vrlo suosjećajni s ukrajinskom situacijom, s patnjama ukrajinskog naroda nakon ruske agresije, mi se, ako pogledamo društvene mreže, susrećemo s jednom izraženom netrpeljivošću. Gledajući puno objava na društvenim mrežama mogli bi reći da prevladava jedan negativan stav prema Ukrajincima. Jedan portal npr. objavi kako su ukrajinska djeca došla ljetovati u Hrvatsku i to povuče niz negativnih komentara. A pokušaj nekih dobronamjernika da upozore kako je to neprimjeren odnos i prema djeci i prema Ukrajincima izaziva dodane salve negativnih komentara . To nas vrlo pogađa i zabrinjava.
UČENJE UKRAJINSKOG ALI I HRVATSKOG
Na čemu ste trenutno posebno angažirani?
Ono što ja kao predstavnica pokušavam bolje organizirati to je učenje ukrajinskog jezika za našu djecu odnosno ukrajinskog jezika i kulture po tzv. C modelu prava na obrazovanje nacionalnih manjina. Nastojimo to organizirati u osnovnoj školi u splitskoj četvrti Kocunar i s njima intezivno pregovaramo, naravno uz potporu Ministarstva znanosti , obrazovanja i mladih odnosno njihova Sektora za obrazovanje na jeziku i pismu za nacionalne manjine. Škola Kocunar za sada je jedina pozitivno reagirala na naše molbe i prijedloge o uvođenju C modela, a i prije nam je davala mogućnosti da ukrajinska djeca bar jednom tjedno imaju neka druženja , radionice i sl . To smo i zvali kao neka „ Subotnja škola „ . Imamo zainteresirane djece , sada nekih 30 naših mladih pripadnika bi bilo zainteresirano da pohađa tu nastavu po modelu C i ući ukrajinski jezik . Prije smo imali i veći broj zainteresiranih 40 pa do 50, ali kako već dvije godine traju ti pregovori i pokušaji da uspostavimo taj model interes naravno pada .
Prije smo značajno pomagali izbjeglicama , otvorili smo i humanitarni centar jer su mnogi od njih stigli faktički bez ičega. Kasnije smo taj humanitarni centar razvili u informativni centar a onda smo to preseli i na web stranice .
Naša Udruga za ukrajinsku kulturu u Dalmaciji CVIT organizira kulturne ali i humanitarne akcije čiji prihodi idu za pomoć ukrajinskim izbjeglicama na ovom području . Udruga ima posebne programe , ali što treba mi pomažemo i dajemo potporu i ojačavamo njihove zahtjev. A ono što posebno ističem jeste da smo krajem prošle godine izdali priručnike za Ukrajince za samostalno učenje hrvatskog jezika, posebno za školarce i za odrasle pa i to pokazuje našu želju što bolje integriramo u hrvatsko društvo.
Autor: Stojan Obradović
Tekst je dio projekta MANJINSKI FORUM – NACIONALNE MANJINE I LOKALNA SAMOUPRAVA koji se realizira uz financijsku potporu Grada Splita
