SMANJIVANJE BROJA PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA POTICAJ JE ZA JOŠ VEĆI ANGAŽMAN

Intervju: Aniko Tripolski, predstavnica mađarske nacionalne manjine u Splitsko- dalmatinskoj županiji i predsjednica Demokratske zajednice Mađara Hrvatske – udruge Splitsko-dalmatinske županije

Kulturne manifestacije su vrlo značajan dio naše javne vidljivosti, ali i opstojnosti. Imamo financijsku podršku za naše programe ali trebali bi se još bolje osposobiti i educirati za apliciranje projekata na različite natječaje. Moramo više animirati mlade, a to traži i bolje prostorne uvijete i dodatna financijska sredstva što za sada nemamo.  Možda bi trebalo osnovati jedan multinacionalni kulturni centar gdje bi sve manjine imale svoj adekvatni kutak za druženje, knjižnicu, zajedničku salu za programe….To bi omogućilo različita kulturna  događanja pa bi to privuklo više posjetitelja i s tim mogućnost da više članova participira u radu različitih manjinskih udruga.Smanjenje broja pripadnika nacionalnih manjina sa čime smo svi suočeni, a  što  uzrokuju gubitak nekih prava (financiranje, prostor za djelovanje, korištenje jezika,…) samo bi nas trebalo dodatno  potaći na veću angažiranost i provođenje zanimljivih projekata kako bi potaknuli veći broj pripadnika da ne zanemare svoj materinji jezik, kulturu i običaje.

Kako vidite položaj nacionalnih manjina uopće i posebno vaše nacionalne manjine u lokalnoj odnosno regionalnoj samoupravi? Kako percipirate širi odnos javnosti prema vama?

Nacionalne manjine isključivo su vidljive kroz aktivnosti njihovih vijeća i predstavnika te posebno manjinskih kulturnih udruga. Na žalost da bi došlo do pomlađivanja članova manjinskih udruga trebaju se uložiti ogroman trud, a i financije, da bi se mlađi članovi uključili u aktivnosti jer se godinama oni asimiliraju. To je i vidljivo i po zadnjem popisu stanovništva RH u kojem je drastično pao broj stanovnika koji se izjašnjavaju kao pripadnici pojedinih nacionalnih manjina. To se desilo i s mađarskom manjinom pa smo tako izgubili pravo na predstavnika mađarske nacionalne manjine u Gradu Splitu. Rad županijske (regionalne) predstavnice isključivo je vidljiv kroz rad Demokratske zajednice Mađara Hrvatske – udruga Splitsko-dalmatinske županije kojoj je ona ujedno i predsjednica. Realno, za malu mađarsku zajednicu ne bi se znalo da kroz cjelogodišnju manifestaciju Dana mađarske kulture u Dalmaciji (Kuhanje Fiša na otvorenom u kotliću na Pazaru, koncert mađarske klasike u Hrvatskom domu, skupna izložba amatera likovnjaka mađarskih udruga iz cijele RH u suradnji s Udrugom MI itd.) te nastupa Udruge na dvije manifestacije nacionalnih manjina u organizaciji Grada Splita u suradnji s Koordinacijom gradskih vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.

KULTURA NAS ČINI VIDLJIVIM

Kako ocjenjujete vašu suradnju s lokalnim i regionalnim strukturama odnosno jedinicama lokalne i regionalne samouprave? Jeste li zadovoljni odnosom u odnosu na vaše potrebe? Jeste li zadovoljni načinom i visinom financiranja? Je li riješeno pitanje prostora za vaše aktivnosti i aktivnosti vaših udruga?

Lokalna i regionalna samouprava financijski podupire rad vijeća i predstavnika nacionalnih manjina što je regulirano Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjinama u RH, a udruge se također sufinanciraju kroz prijavljivanje svojih projekata na različite natječaje. Veći dio financiranja ipak dolazi od Savjeta za nacionalne manjine RH iz Državnog proračuna. Dakle, puno ovisi o kvaliteti napisanih programa i projekata  za koje se traže novčana sredstva putem natječaja, što je i u redu. Ali ove godine našoj Udruzi nisu odobrena sredstva putem natječaja Grada Splita pa bi bilo poželjno da nas obavijeste iz kojih razloga nismo dobili sredstva te da nas upute gdje se griješilo te na koji način poboljšati natječajne prijave kako bi u budućnosti ipak bile prihvaćene i dobile potrebna sredstva za određene aktivnost. Možda bi bilo dobro da nadležne lokalne i regionalne institucije organiziraju i neke edukativne seminare o prijavljivanju projekata i programa nacionalnih manjina.

Smatrate li da ima neriješenih pitanja i mogućnosti za poboljšanje suradnje na razini jedinica lokalne i regionalne samouprave?

Gubeći pravo na predstavnika mađarske manjine u Splitu zbog, po zadnjem popisu stanovništva, pada našeg broja u stanovništvu ispod 100, izgubili smo pravo na korištenje kancelarije i zajedničkog prostora koji nam je prije bio dodijeljen od strane Grada Splita na adresi Mažuranićevo šetalište 8a. Od 1994. g. DZMH udruga SDŽ od grada je dobila prostor na korištenje, do konačnog rješenja, na Visokoj, Cesta mira 3, u dijelu prostora GK Visoka, ali koji je neadekvatan isključivo zato jer nema prostor za parkiranje. S obzirom da Udruga pokriva cijeli prostor SDŽ mnogi zbog tih uvjeta ne žele doći na redovite susrete nedjeljom. Posebno žalimo što bar dio naše zajednice ne sudjeluje na različitim aktivnostima i programima kao što su tematske likovne radionice za djecu i roditelje u vrijeme pred Uskrs i Božić, prisjećanja i obilježavanja nekih važnih datuma iz mađarske povijesti vezane i za mađarsku kulturu, Mađarski bal u Splitu koji smo organizirali već osam puta itd.

EDUKACIJA ZA PROJEKTE

Kakva je situacija unutar same vaše manjinske zajednice? Koji su problemi najizraženiji? Kako ih rješavati? Koliko mogu doprinijeti institucije manjinske samouprave?

Kao predstavnica mađarske nacionalne manjine u SDŽ od same Županije nisam dobila nikakav prostor na korištenje nego sam u vlastitoj kući organizirala ured u jednoj od soba, jer eto imam tu mogućnost. Dio režija namirim iz namjenskih sredstava koje nam je odredila regionalna samouprava, ali su ona ove godine umanjena, jer su nam uvećana sredstva za neke druge namjene .Trenutačno sam u trećem mandatu i već rutinski obavljam svoje obaveze slijedom Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Na samim počecima, u toku svog prvog mandata, pokušala sam uspostaviti kontakt sa svim pripadnicima tako da sam im jednom godišnje na adrese poslala simbolično stolni kalendar sa svojim kontakt podacima ako im zatreba. Slijedom navedenog imala sam manjih nesporazuma s pripadnicima svoje zajednice, jer nisu shvaćali koje su obaveze predstavnika i da ih mogu samo uputiti na relevantne institucije pravne i socijalne (Pučka pravobraniteljica, socijalna skrb itd.), a ne i zakonski rješavati njihove egzistencije. Na žalost, iz navedenih razloga, svoje aktivnosti sam fokusirala na rad i razvoj matične udruge koja me je i kandidirala za treći mandat kao predstavnicu i preko nje pokušavam doprijeti do što većeg broja pripadnika naše manjine, naročito putem kulturnih  manifestacije kao što su  Dani mađarske kulture i dr.

MEDIJE TREBA ZAINTERESIRATI

Kako ocjenjujete odnos medija prema vama i vašem djelovanju? Ima li u tom odnosu prostora za poboljšanje suradnje, a time i za veću vidljivost vašeg djelovanja i uvažavanje vaših potreba i problema?

Da bi bili prisutni u medijima moraš predstaviti zanimljiv program ili događaj, kako bi i njima bilo to interesantno prenijeti. Također, treba  biti u stalnom kontaktu s njima i redovito ih obavještavati o narednim događanjima, biti uporan i na kraju ipak možeš očekivati da će se mediji malo više pokrenuti u izvještavanju s terena ili iz studija. Neka naša događanja su popratili Radio Split, portal Dalmacija Danas, Slobodna Dalmacija, portal na stranicama Grada Splita. A redovito, baš sve što se dešava vezano uz Udrugu prati naš manjinski tjednik „Új magyar képes újság“ (Nove mađarske ilustrirane novine).

Imate li suradnju s matičnom državom u smislu određene financijske podrške određenim projektima?

Udruga Mađara DZMH udruga SDŽ osim što se financira iz Državnog proračuna putem Savjeta za nacionalne manjine RH novčana sredstva, putem natječaja dobije i iz matične države preko Bethlem Gabor zaklade.S tim sredstvima smo organizirali posjete  Mađarskoj te tematski vezana putovanja uz mađarsku kulturu i povijest u Hrvatskoj.

MULTINACIONALNI CENTAR

Kakva je suradnja s drugim nacionalnim manjinama?

Nacionalne manjine bi mogle organizirati još neke zajedničke manifestacije, ali na žalost ograničeni smo vremenom, ljudskim resursima i financijama. Mnogi mlađi su u radnim obavezama, a stariji umirovljenici teže mogu izvršavati nekakve dane zadatke tako da je uglavnom teško sve uskladiti kako bi došlo do realizacije planiranog. Možda bi trebalo osnovati jedan multinacionalni kulturni centar, gdje bi sve manjine imale svoj adekvatni kutak za druženje, knjižnicu, zajedničku salu za programe….S time bi možda smanjili neke režijske troškove i prostori bi bili aktivnije korišteni, jer bi stalno bilo nekih događanja pa bi to privuklo više posjetitelja i s tim mogućnost da više članova participira u radu različitih manjinskih udruga. Ako ne za sve manjine, jer neke već posjeduju adekvatne vlastite prostore, ovo bi predložila za one s manjim brojčanim stanjem koje i inače imaju problema da do kraja isfinanciraju sve svoje programe.

Dosta se govori o negativnim utjecajima koje su donijeli rezultati popisa stanovništva pokazavši značajan pad udjela nacionalnih manjina što je u nekim segmentima i sredinama ugrozilo i poziciju i prava nacionalnih manjina. Koliko su i kako po vašem mišljenju ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku, odnosno ostvarivanje manjinskih prava?

Smanjenje broja pripadnika nacionalnih manjina koje uzrokuje gubitak nekih prava (financiranje, prostor za djelovanje, korištenje jezika,….) samo bi nas trebalo potaknuti na veću angažiranost, provođenje zanimljivih projekata kako bi motivirali veći broj pripadnika da ne zanemare svoj materinji jezik, kulturu i običaje.

Kako gledate na neka posljednja zbivanja šireg javnog okupljanja (stadioni, koncerti) prilikom kojih je došlo do određenih incidentnih situacija. Stvaraju li takvi ekscesi među pripadnicima nacionalnih manjina nelagodu pa i strah da bi moglo doći do eskalacije takvih pojava koja bi onda, eventualno imala i teže posljedice? Kako ocjenjujete stanje tolerancije u hrvatskom društvu kada su pitanju nacionalne manjine?

Posljednja zbivanja na  koncertima, stadionima u okruženju u kojem ja živim su samo dovela do osude takvog ponašanja pa se i nisam osjećala ugroženom kao pripadnik manjine. Mislim da se svi pojedinačno moramo zauzeti za tolerantan pristup jednih prema drugima bez obzira na nacionalnu pripadnost. Vraćanje na događanja iz prošlosti neće nam pomoći da koračamo naprijed. Možemo samo iz njih naučiti u čemu smo griješili i da to u budućnosti popravimo.

Autori: Pero Jurišin – Stojan Obradović

Tekst je dio projekta MANJINSKI FORUM – NACIONALNE MANJINE I LOKALNA SAMOUPRAVA  koji se realizira uz financijsku potporu Grada Splita