MANJINE SU DOPRINJELE TEMELJIMA HRVATSKOG NACIONALNOG RAZVOJA – Serijal tekstova : Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu – Nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi (17/2025)

Intervju : Dr. sc. Filip Škiljan, znanstveni savjetnik u Institutu za istraživanje migracija,  Zagreb

Razvidno je da su sve manjine na neki način pridonijele razvoju Hrvatske, bilo razvojem svojih institucija, bilo svojim istaknutim predstavnicima, bilo oblikovanjem države kakvu danas poznajemo. Da nije bilo pripadnika manjina u hrvatskom društvu 19. stoljeća pola preporoditelja ne bi sudjelovalo u Hrvatskom narodnom preporodu, pa bi i on sasvim drugačije izgledao. Da nije bilo vrhunskih arhitekata, liječnika, znanstvenika svih profila, glazbenika, slikara, književnika, pjesnika i slično Hrvatska bi danas bila osiromašena za važne temelje svojeg nacionalnog razvoja. No hrvatsko društvo danas nije spremno za informacije o kulturnom doprinosu pripadnika pojedinih manjina, a osobito srpske. Kod pojedinih pripadnika manjina često se zbog odbojnosti i otpora prema manjinama javlja etnomimikrija, a u prevladavanju tih predrasuda i osvješćivanju značajnih manjinskih doprinosa hrvatskom društvu  puno bi mogli učiniti mediji i posebno obrazovni sustav koji to u velikoj mjeri  zanemaruje.  

Nedavno ste na tradicionalnoj manifestaciji nacionalnih manjina „ Lipovljanski susreti „ sudjelovali na panelu „Doprinos nacionalnih manjina kulturi Hrvatske „ . Kako i koliko su nacionalne manjine doprinosile i oblikovale kulturu Hrvatske ? Koji su možda najupečatljiviji ili najinteresantniji primjeri?  

Nacionalne manjine uvelike su doprinijele kulturnom razvitku Hrvatske, možda i više nego što većina stanovnika ove zemlje to zna. Od kada su pripadnici drugih nacija prisutni na hrvatskom tlu oni svojim kulturnim radom i razvojem svojih zajednica doprinose kulturnom razvoju Hrvatske. Dakako da su u kulturnom razvoju Hrvatske zastupljenije one manjine čijih je pripadnika u prošlosti Hrvatske bilo više, odnosno one koje su duže nazočne na hrvatskom tlu. Bez obzira na tu činjenicu, razvidno je da su sve manjine na neki način pridonijele razvoju Hrvatske, bilo razvojem svojih institucija, bilo svojim istaknutim predstavnicima, bilo oblikovanjem države kakvu danas poznajemo. Od primjera je dovoljno istaknuti Nikolu Teslu, Srbina iz Hrvatske, koji je poznat u cijelom svijetu, potom Dušana Vukotića, Crnogorca, koji je dobio Oscara za crtani film Surogat, zatim Belu IV, Mađara, koji je Gradecu dao Zlatnu bulu i koji je na taj način omogućio razvoj grada Zagreba, Josipa Jurja Strossmayera, zagrebačkog nadbiskupa i hrvatskog preporoditelja njemačkog podrijetla, Dianu Budisavljević, Austrijanku, koja je spasila u svojoj humanitarnoj akciji tisuće kozaračke, kordunske i banijske djece, Slavoljuba Penkalu, na pola Poljaka, izumitelja kemijske olovke, Borisa Papandopula, ruskog podrijetla, slavnog skladatelja i dirigenta, Bogoslava Šuleka, Slovaka, hrvatskog preporoditelja, Stanka Vraza, Slovenca, hrvatskog preporoditelja, Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, po majci Talijana ili malu Leu Deutsch, Židovku, čudo od djeteta, glumicu zagrebačkih kazališta koja je stradala u Auschwitzu. Tu su nabrojeni samo neki od najznačajnijih, ali bi sustavniji popis zasigurno zauzeo više stranica.

KONTINUIRANI UTJECAJ

 Kakav bi bila slika hrvatskog društva bez tih doprinosa i utjecaja ? Koliko bi bilo „siromašnije“ ?

Da nije bilo pripadnika manjina u hrvatskom društvu 19. stoljeća pola preporoditelja ne bi sudjelovalo u Hrvatskom narodnom preporodu, pa bi i on sasvim drugačije izgledao. Da nije bilo vrhunskih arhitekata, liječnika, znanstvenika svih profila, glazbenika, slikara, književnika, pjesnika i slično Hrvatska bi danas bila osiromašena za važne temelje svojeg nacionalnog razvoja.

Da li ti manjinski doprinosi traju u kontinuitetu , da li je bilo razdoblja izraženijeg utjecaja i doprinosa nacionalnih manjina i o čemu to ovisi odnosno što na to utječe?

Kontinuitet je prisutan, ali treba reći da je nekada bilo mnogo više pripadnika nacionalnih manjina, pa je i njihov utjecaj u prošlosti bio veći. Gradovi poput Osijeka, Vukovara, Našica, Vinkovaca imali su značajnu njemačku, mađarsku i židovsku manjinu, Zagreb je također imao židovsku, srpsku, slovensku, mađarsku, talijansku (romansku u srednjem vijeku) i njemačku manjinu, a gradovi u Istri i na Kvarneru imali su talijansku većinu, dok su dalmatinski gradovi imali talijansku manjinu. Srba je bilo u naseljima Vojne krajine i dijelova civilne Hrvatske mnogo više nego što je to slučaj danas. Posebno je jak utjecaj nacionalnih manjina bio u vrijeme Hrvatskog narodnog preproda kada je jedan veliki dio sudionika Hrvatskog narodnog preporoda bio stranog podrijetla.

NARODNI PREPOROD I ANTIFAŠIZAM  PRIMJERI INTERAKCIJE

Šta su ključna obilježja  kulturne interakcije i veze  većinske nacionalne zajednice i  nacionalnih manjina ? Što su njihova uporišta i izvorišta….

Zajednički život u gradovima i selima učinio je da su jedni oslonjeni na druge da su većinski i manjinski narodi međusobno prožeti, da im je zajednička prošlost i da su im zajednički korijeni na tom prostoru. Hrvatski narodni preporod i antifašistička borba i kulturni doprinosi u antifašističkoj borbi su možda najbolji primjeri interakcije nacionalnih manjina i većinskog naroda.

Koliko je šira javnost uopće upoznata s manjinskim doprinosom hrvatskoj kulturi i hrvatskom društvu i u tom kontekstu manjinskim zaslugama za ukupni hrvatski napredak i prosperitet ?

Čini mi se da ni manjinske udruge i pripadnici manjina ne znaju dovoljno ni o svojim nositeljima kulturnih doprinosa hrvatskoj znanosti i kulturi, a kamoli većinski narod. Ni u udžbenicima za osnovnu ni srednju školu nije dovoljno istaknut doprinos pripadnika nacionalnih manjina hrvatskoj kulturi, umjetnosti, znanosti, glazbi, književnosti, glumi….

Da li je hrvatsko društvo uopće prijemčivo za takve informacije i odnose ili postoje otpori , predrasude , odbojnost pa neka vrsta možda otvorene ili prikrivene ksenofobičnosti da se prihvati kulturni utjecaj i doprinos drugih hrvatskoj kulturi  ?

Mislim da hrvatsko društvo nije spremno za informacije o kulturnom doprinosu pripadnika pojedinih manjina, a osobito srpske. Kod pojedinih pripadnika manjina često se zbog odbojnosti i otpora prema manjinama javlja etnomimikrija, pa se pojedini kulturni djelatnici, znanstvenici i danas iskazuju kao pripadnici većinskog naroda, a kod onih koji su u prošlosti djelovali zanemaruje se ili se ne spominje njihovo nacionalno podrijetlo.

Koliko nam je obrazovni sustav organiziran i senzibiliziran da promiče takve sadržaje i značaj upoznavanja , drugih, manjinskih kultura i njihovih doprinosa hrvatskom društvu ?

Eventualno u udžbenicima za nastavu po A, B i C modelu ističu se pripadnici pojedinih manjina te njihov kulturni doprinos, dok u udžbenicima većinskog naroda možemo naći imena pojedinih pripadnika manjina (poput Josifa Runjanina i Nikole Tesle), ali se ne ističe njihovo manjinsko podrijetlo.

ZANEMARIVANJE  MANJINSKIH  DOPRINOSA

Koliko u promicanju značaja interkulturalnosti  mogu doprinijeti mediji i koliko realno u tome sudjeluju ?

Čini mi se da u tome sudjeluju ponajviše manjinski mediji, portali koji se bave nacionalnim manjinama te da oni ističu pojedince koji su kulturno doprinijeli njihovim zajednicama. Međutim, većinski mediji, vrlo rijetko tako nešto spominju, osim u specijaliziranim emisijama koje su poput Prizme posvećene nacionalnim manjinama

Imamo li dovoljno adekvatnih i značajnijih istraživanja koja elaboriraju ove problematiku i čiji rezultati mogu osvijestiti značaj manjinskih  doprinosa hrvatskom društvu ?

Institut za istraživanje migracija i znanstvenici u njemu, znanstvenici s Hrvatskog instituta za povijest, znanstvenici iz Instituta za društvena istraživanja i znanstvenici s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar svojim su radom doprinijeli istraživanjima pojedinih nacionalnih manjina, a samim time i istraživanju manjinskog doprinosa hrvatskom društvu. Pojedine nevladine manjinske organizacije također se bave manjinama i na taj način također produbljuju znanje o povezanosti većinskog i manjinskog naroda te kulturnom doprinosu nacionalnih manjina.

Što bi same nacionalne manjine odnosno njihove institucije možda mogle više napraviti da njihovi doprinosi kulturnom i društvenom razvoju Hrvatske budu prepoznatljiviji , vidljiviji , osvješteniji ….?

Mogle bi tražiti da u udžbenike u osnovnoj i srednjoj školi bude ubačeno barem jedno poglavlje u jednom razredu gdje bi se na jednom mjestu istaknuli pojedinci koji su svojim kulturnim radom doprinijeli hrvatskoj kulturi. Također bi se moglo uz neke hrvatske novine u jednom trenutku prodavati neku omanju publikaciju koja bi se bavila istaknutim pripadnicima nacionalnih manjina koji su doprinijeli kulturnom razvitku Hrvatske.

Autori: Antun Brađašević – Stojan Obradović  

Serijal tekstova : Izazovi i dileme unapređivanja  manjinske politike u hrvatskom društvu  –  Nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi (17/2025)