VIJEĆA I PREDSTAVNICI JEDINA SU MANJINSKA TIJELA S IZBORNIM LEGITIMITETOM ALI NEZADOVOLJAVAJUĆIM STATUSOM

Intervju: Robert Jankovics, predsjednik Demokratske zajednice Mađara Hrvatske (DZMH), zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru   i potpredsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina

Da bi se dalje unapređivao rad manjinske samouprave , vijeća i predstavnika , nužno je davanje većih konkretnih ovlasti ovim tijelima , za što nema mogućnosti u sadašnjem pravno-političkom okviru.  Važnost i značaj ovih tijela proizlazi iz njihova izborna legitimiteta , ali je interes pripadnika nacionalnih manjina za rad vijeća i manjinskih predstavnika proporcionalan njihovoj stvarnoj snazi i utjecaju u društvu koji je nezadovoljavajući .

Šesti po redu izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina koji su održani 7. svibnja nisu izazvala veću pozornost javnosti.  Gotovo jedina stvar koja je donekle bila u žiži bilo je pitanje izlaznosti. A ta izlaznost bila je uobičajeno  niska, oko 10 posto. Kako ocjenjujete tu izlaznost koja stalno prati ove izbore i što je uvjetuje  ? 

Statistika je i u ovom slučaju zapravo netočan skup točnih podataka. Naime, gotovo sve manjine imale su izlaznost dobro preko 10%, osim najveće naše nacionalne manjine, srpske. Ali kad se zbroji u apsolutnim brojevima, skupni postotak izlaznosti je zaista oko 10%.

Izlaznost je zapravo iznimno bitna za legitimitet izabranih vijeća, ali smatram da je u okolnostima posvemašnjeg izostanka kampanje te iznimno malog broja biračkih mjesta u gradovima – prosječna izlaznost od 20-25% zapravo vrlo dobra. Naravno, gdje je bilo suprotstavljenih lista unutar jedne nacionalne manjine – izlaznost je bila još i veća.

Postoje značajne  razlike u odazivu među pojedinim manjinama ili prema županijama. Što ih po vašem mišljenju uvjetuje ?

 Dva su temeljna uvjeta povećane izlaznosti: organiziranost određene nacionalne manjine, broj biračkih mjesta te postojanje više kandidacijskih lista.

Mađarska manjina primjerice nakon 20 godina ovaj put prvi puta nije imala suprotstavljene kandidacijske liste, ali smo mi zapravo izvrsno organizirani pa je prosječna izlaznost mađarske manjine oko 20%, dok smo u nekim gradovima – unatoč jednoj kandidacijskoj listi – imali izlaznost i od 50% birača.

U DATIM UVIJETIMA IZLAZNOST DOBRA

Da li relativno minoran odnos (političke i medijske ) javnosti prema ovim izborima nažalost možda govori nešto i odnosu prema nacionalnim manjinama ?

 Ne bih rekao. Odnos Vlade Republike Hrvatske pod vodstvom Andreja Plenkovića prema nacionalnim manjinama na području Republike Hrvatske je izvanredan, iskren i konkretan. Odnos javnosti prema ovim izborima ga niti na koji način ne odražava.

Uredništva su po mom viđenju prezasićena životnim temama, i ovi izbori jednostavno za prosječnog hrvatskog konzumenta informacija nisu niti dovoljna zanimljiva niti općenito razumljiva. Tu vidim razlog i medijske, a onda i političke ignorancije.

Mnogi već odavno tvrde da se mnogi problemi koji prate ove manjinske izbore i koji se manifestiraju u relativno niskoj izlaznosti mogli jednostavno riješiti kada bi se ovi manjinski izbori odražavali zajedno s nekim drugim izborima , bilo lokalnim bilo parlamentarnim, no to se uporno izbjegava. Zašto? U čemu je problem da se ti izbori povežu s nekim drugim izborima?

 Povezivanje sa lokalnim izborima nažalost nije moguće, jer bi morali skratiti ili mandat tijelima lokalne samouprave ili manjinskim vijećima, a to nije moguće.

Srž problema zapravo seže iz 2002. godine, jer su – nakon donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u prosincu 2022. godine – tadašnje međunarodne okolnosti Republici Hrvatskoj diktirale što skorije održavanje manjinskih izbora, pa su tako one održane u proljeće 2023. godine i tadašnji je saziv izabran  na zakonom propisanih 4 godine, do 2007. godine.

Tada su lokalne samouprave bile tek na polovini svog mandata (izabrane 2001. godine). Te su sljedeći lokalni izbori bili tek 2005. godine. I tako se pojavio raskorak koji traje do danas.

Nemoguće je povezati izbore za vijeća nacionalnih manjina sa parlamentarnim izborima, jer parlamentarni izbori mogu biti i prijevremeni, a izbori za manjinska vijeća ne mogu biti prijevremena.

PROBLEMATIČNO POVEZIVANJE S DRUGIM IZBORIMA

Često se ističe i ocjenjuje da lokalne i regionalne strukture vlasti nisu prihvatile institucije manjinske samouprave , pružile im podršku i uvijete za rad te s njima gradile partnerske odnose za dobrobit i manjine i većine . Kako mijenjati te odnose koji su po mnogima ključni za bolje funkcioniranje manjinske ali i lokalne/regionalne samouprave ?

 Pa ne bih baš koristio izraz „često“. Smatram da je najmanje 80% manjinskih vijeća ima barem nekakve uvjete za rad i barem nekako uređeno financiranje, dok je primjerice rad manjinskih vijeća i predstavnika najbolje organiziran u Gradu Zagrebu, mada u zadnje vrijeme i tu vidi pokušaje smanjivanja dosegnutih prava.

Kako mijenjati odnose?  Mislim da je to nemoguće u sadašnjem pravno-političkom okviru. Bez davanja konkretnih ovlasti manjinskih vijećima, nitko ih neće uzimati ozbiljnije nego do sada, iako su manjinska vijeća i manjinski predstavnici jedina manjinska tijela  sa izbornim legitimitetom. Kakim takvim, ali pak legitimitetom.

Koliko je značaj manjinske samouprave osviješteni i prepoznati u samim manjinskim zajednicama , među pripadnicima nacionalnih manjina ? Kako ih oni percipiraju i koliki interes pokazuju ? Da li taj interes može biti veći i kako ga potaknuti ?

 Prosječno aktivni pripadnik manjinske zajednice zna za postojanje i temeljne funkcije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te je svjestan njihovih zakonskih mogućnosti ali i limita. Smatram da je interes pripadnika nacionalnih manjina za rad vijeća i manjinskih predstavnika proporcionalan stvarnoj snazi i utjecaju istih u društvu.

Neki tvrde (npr. saborski zastupnik Milorad Pupovac ) da se  ljudi i dalje osjećaju nesigurni zbog snažnih glasova netolerancije što ih sputava da se usmjere prema ovakvom obliku sudjelovanja. Koliko je to naša stvarnost i kako procjenjujete stanje tolerancije u našem društvu i odnos prema nacionalnim  manjinama ? 

 Ne mogu govoriti u ime srpske manjine, ali smatram nažalost da je to moguće.

Glede mađarske nacionalne manjine, i mi ponekad osjećamo netoleranciju, pogotovo na lokalnom nivou, ali zasigurno ne u takvom obimu i ne tako često. Općenito, smatram da su opće životne okolnosti doprinijele djelomičnoj radikalizaciji društva, ali i istovremeno – što nije nebitno – povećanju benevolentnosti „zdravog dijela društva“ prema netoleranciji u smislu „Imamo bitnijih stvari od toga“.

Splet ta dva za ishod može imati sve značajniji govor mržnje, danas prema jednoj manjini, sutra prema nekoj drugoj, a prekosutra i prema neistomišljenicima iz vlastitog naroda. Zato smatram da se nikako ne smije biti benevolentan prema netoleranciji i govoru mržnje.

OPREZNO PREMA NETOLERANCIJI

U dijelu općina i gradova pao je i broj pripadnika manjine ispod zakonski propisanog postotka što je utjecalo na manji broj prava i kandidatura za vijeća i predstavnike. Po nekim analizama to bi moglo dovesti u pitanje i ostvarivanje nekih manjinskih prava? Da li se razmišlja o tome da se aktualna manjinska prava dalje tretiraju kao stečena prava te da rezultati popisa ne mogu bitni uticati na ta prava ?

 Nažalost, moguće je i to u nekom segmentima, primjerice mislim na one jedinice lokalne samouprave gdje je brojno stanje nacionalne manjine prije popisa stanovništva omogućavalo izbor članova manjinskih vijeća, a rezultati popisa iz 2021. godine to pravo više ne omogućuju.

Slična je situacija i sa pravima nacionalnih manjina vezanih uz obvezan razmjerni udjel u predstavničkim tijelima JLS, te vezano uz zastupljenost u izvršnim tijelima JLS-a.

Nažalost, brojčani limiti za ta prava zadana su u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, i ne vidim političke volje za izmjenom istog, a pogotovo ne vidim političku volju za izmjenu istog in favorem nacionalnih manjina.

A problem stečenih prava je jedno teško pravno-političko pitanje, na koje ne znam definitivan odgovor. Politika treba naći novi omjer između volje većinskog naroda i prava nacionalnih manjina u tom pogledu. Neće nam biti lako.

Volimo kazati da su manjine naše bogatstvo i veliki resurs našeg društva, međutim javnosti nažalost vrlo često nije jasno u čemu se to bogatstvo očitije i kako se ti resursi iskazuju , koji su njihovi potencijali i rezultati i kako se oni reflektiraju i na većinsko stanovništvo. Koji su zapravo benefiti koje nacionalne manjine donose širem društvu ?

 Nacionalne manjine sastavni su dio ovog društva, cijele zajednice. Oduvijek. Njihov doprinos može se objektivno sagledati kroz cijelu ukupnu hrvatsku povijest, ali i kroz današnji kulturni, gospodarski i sportski život zemlje.

Značajan je doprinos nacionalnih manjina i u političkom životu Republike Hrvatske, prije svega kroz doprinos u ostvarivanju ključnih ciljeva hrvatskog društva, kao što su borba tijekom Domovinskog rata, ali i u procesu pristupanja EU, te procesa pristupanja Schengenskoj zoni, kroz intenzivno lobiranje izvan Republike Hrvatske u korist RH.

TRAŽITI  NOVI ODNOSI ZA MANJINSKA PRAVA

 Koliko su prošli lokalni izbori i nova izborna pravila koja su tada uvedena za nacionalne manjine ojačale poziciju  manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima lokalne i regionalne samouprave ? Imate li uvida da li je bilo napretka i u čemu se on očituje ?

 Smatram da jesu ojačala prava nacionalnih manjina, jer sada najveći dio vijećnika iz reda nacionalnih manjina nije biran sa lista političkih stranaka sustavom nepravedne kooptacije, već najveći dio njih danas ima mandate sa vrlo značajnim izbornim legitimitetom unutar manjine koju tamo zastupaju, kao temeljnim preduvjetom za dobar rad.

Uskoro bi Vlada trebala utvrditi i novi saziv Savjeta za nacionalne manjine.

Kao saborski zastupnik nacionalnih manjina godinama ste član te krovne institucije za provođenje manjinske politike. Na kojim bi pitanjima Savjet u narednom periodu trebao graditi svoje prioritetne akcije?

Smatram da je Savjet za nacionalne manjine opravdao očekivanja svojim formiranjem i kroz dva desetljeća značajno unaprijedio sustav kulturne autonomije manjinskih zajednica u Republici Hrvatskoj.

Ono gdje ja vidim prostor za napredak je informiranje kroz sustav javnih medija, gdje su iskoraci iznimno spori i stidljivi. Tu bi definitivno morali biti hrabriji u vremenu koje nam dolazi.

Autor: Stojan Obradović