I BOŠNJACI TREBAJU IMATI SVOG POSEBNOG ZASTUPNIKA U SABORU

Intervju :  Kadro Kulašin predsjednika Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske (SABAH) te  predsjednik Koordinacije županijskih vijeća, Vijeća Grada Zagreba  i predstavnika za županije bošnjačke nacionalne manjine u RH

Mi smo nezadovoljni sadašnjim rješenjem jer zastupnik ili zastupnica koji predstavljaju slovensku, bošnjačku, crnogorsku, albansku i makedonsku nacionalnu manjinu u Hrvatskom saboru čine jednu od najvećih izbornih jedinica, ukupno preko 68.000 osoba za jedno zastupničko mjesto. Od tog broja Bošnjaka je preko 55%, dok nacionalne manjine koje imaju puno manje pripadnika imaju svog zagarantiranog zastupnika. Svjesni smo situacije i pokušavamo realno sagledavati problem, međutim nezadovoljni smo s time. Mislimo i čvrsto stojimo iza toga da trebamo posebno imati svog zastupnika u Hrvatskom saboru.

 

  • Nedavno ste kao predsjednika Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske (SABAH) te  predsjednik Koordinacije županijskih vijeća, Vijeća Grada Zagreba  i predstavnika za županije bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj prevodili bošnjačku delegaciju koju je primio premije Andrej Plenković s suradnicima. Nije baš uobičajeno da premijer prima izaslanstva manjinskih zajednica. Što je bio povod tom sastanku ? Koje su ključne teme bile na dnevnom redu ?

Na naše traženje da se održi jedan takav sastanak premijer Andrej Plenković je pozitivno odgovorio i do sastanka je došlo krajem travnja ove godine. Potreba za sastankom se ukazala jer bošnjačka nacionalna manjina nema svog političkog predstavnika na višim razinama vlasti, a potrebno je ukazati na probleme i potrebe pripadnika bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković sa suradnicima primio je delegaciju Bošnjaka u sastavu: Kadro Kulašin predsjednik Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske i predsjednik Koordinacija županijskih vijeća, Vijeća Grada Zagreba i predstavnika za županije bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, Ishak Hodžić član Savjeta za nacionalne manjine RH, Omer Alibašić predsjednik Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske i Mehmed Džekić počasni predsjednik Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske. Sastanku je prisustvovala i saborska zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj (predstavlja i zastupa i bošnjačku nacionalnu manjinu u Hrvatskom saboru) koja je pomogla da do sastanka dođe. U pozitivnoj atmosferi, duže od planiranog, razgovaralo se o potrebama i problemima koje ima bošnjačka zajednica u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na zapošljavanje sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Na dan 31. prosinca 2020. godine u tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske bilo je zaposleno 47.947 službenika i namještenika, od kojih su njih 1.471 ili 3,07 % bili pripadnici nacionalnih manjina. Bošnjaka zaposlenih je 80 ili 0,17% što je četiri puta manje nego što čine ukupni udio u broju stanovnika. U posljednjih 10 godina taj broj kontinuirano opada tako da se postavlja pitanje zašto i kako to promijeniti. Razgovarali smo i o preizjašnjavanju iz kategorije Musliman u Bošnjak te iznalaženje rješenja za izbor jednog zastupnika za bošnjačku nacionalnu manjinu. Tokom razgovora obostrano je istaknuta potreba i želja za relaksiranjem političkih odnosa u Bosni i Hercegovini i pomoć koju u tome može pružiti bošnjačka zajednica sa svojim organizacijama i pojedincima iz republici Hrvatskoj.

ZASTUPNICI VIŠE MANJINA TREBAJU POMOĆ

  • U više navrata predstavnici bošnjačke nacionalne manjine U Hrvatskoj izražavaju svoje nezadovoljstvo nekim svojim važnim statusnim pitanjima . Jedno od njih je i činjenica da nemaju svoga posebnog zastupnika u Hrvatskom Saboru iako su nominalno ( posebno kada se zbroje i oni koji se izjašnjavaju kao Muslimani ) druga po veličini nacionalna manjina u Hrvatskoj . Da li se o tome razgovaralo i kako mislite da bi se ti moglo riješiti ?  Da li bi eventualno pozitivno rješenje u doglednoj budućnosti povuklo i slične zahtjeve drugih nacionalnih manjina ?

Mi smo nezadovoljni sadašnjim rješenjem jer zastupnik ili zastupnica koji predstavljaju slovensku, bošnjačku, crnogorsku, albansku i makedonsku nacionalnu manjinu u Hrvatskom saboru čine jednu od najvećih izbornih jedinica, ukupno preko 68.000 osoba za jedno zastupničko mjesto. Od tog broja Bošnjaka je preko 55%, dok nacionalne manjine koje imaju puno manje pripadnika imaju svog zagarantiranog zastupnika. Svjesni smo situacije i pokušavamo realno sagledavati problem, međutim nezadovoljni smo s time. Posebno bih istakao naš ogroman doprinos u obrani Republike Hrvatske gdje je preko 25.000 Bošnjaka sudjelovalo u Domovinskom ratu, a preko 1.100 dalo i svoj život.  Mislimo i čvrsto stojimo iza toga da trebamo posebno imati svog zastupnika u Hrvatskom saboru. Druge nacionalne manjine imaju svoje ciljeve i potrebe koje su dosta slične našima i zasigurno će tražiti što bude realno moguće.

 

  • Bošnjaci su sada u grupi od pet nacionalnih manjina koje u Saboru predstavlja zastupnica albanske nacionalne manjine Ermina Lekaj Prljeskaj ? Koliko je tu zastupanje različitih nacionalnih manjina produktivno i kvalitetno i kaka s zastupnicom surađujete ?

Sigurno pripadnik jedne nacionalne manjine, uz najbolju volju i želju, ne može predstavljati drugu nacionalnu manjinu na onaj način na koji to može pripadnik te manjine. Isto tako ciljeve i potrebe koje određena nacionalna manjina želi ostvariti, pripadnik druge nacionalne manjine koji formalno predstavlja i tu manjinu teško će prepoznati kao strateške i važne i oni će se vrlo teško ostvariti. U takvim situacijama otvara se prostor za razne špekulacije. Mišljenja sam da u sadašnjem rješenju bi svaki zastupnik koji predstavlja više nacionalnih manjina treba imati savjetnika ili bliskog suradnika koji bi mu pomogao u zastupanju interesa sviju koje predstavlja.

REZULTATE POPISA TREBA PRENIJETI I U BIRAČKE SPISKOVE

 

  • Osim predstavnika u Saboru prisutni su i drugi problemi. Koji su najizraženiji problemi s kojima se danas suočava bošnjačka nacionalna manjina u Hrvatskoj i što predlažete za njihovo rješavanje ?

Problemi s kojima se susreću pripadnici bošnjačke nacionalne manjine nisu puno drugačiji nego bilo kojeg građanina Republici Hrvatskoj. Egzistencijalni problemi i budućnost djece su one teme koje nas najviše zaokupljuju. Što se tiče institucionalne integracije, pripadnici bošnjačke nacionalne manjine djeluju kroz preko 45 udruga, 10 vijeća u općinama, 17 vijeća u gradovima, 10 vijeća u županijama, 4 predstavnika u gradovima, 4 predstavnika u županijama i Koordinaciju  županijskih vijeća, Vijeća Grada Zagreba  i predstavnika za županije bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Kroz te sve organizacije pokušavamo rješavati probleme bošnjačke nacionalne manjine na regionalnoj i državnoj razini. Nažalost na nas se često reflektira politički odnos između Bosne i Hercegovine i Hrvatske i vrlo teško se boriti s time.

Postoje li posebne obrazovne potrebe bošnjačke nacionalne manjine i kako to rješavate?

Od 2018. godine školska djeca u osnovnim i srednjim školama na cijelom prostoru Republike Hrvatske mogu prema modelu „C“ izučavati bosanski jezik i kulturu kao izborni predmet. Trenutno se to odvija kroz 11 učeničkih odjeljenja. Vlada republike Hrvatske  je 2020. godine donijela Operativni program nacionalnih manjina za razdoblje 2021-2024 te je planirana uspostava katedre za bosanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnivanje katedre za bosanki jezik bi na neki način zaokružilo dio vezan za izučavanje bosanskog jezika.

Obavljen je popis stanovništva. Imate li neke naznake kakav će biti brojnost bošnjačke nacionalne manjine . Da li broj njenih pripadnika raste ili opada ? U tom kontekstu kako namjeravate rješavati pitanje onih koji se u etničkom smislu izjašnjavaju kao Muslimani ? Kakav je njihov udio u vašoj zajednici . Da li i kakve to probleme stvara  ?

Sagledavajući kompletnu sliku hrvatskog društva, nismo posebno iznenađeni rezultatima popisa stanovništva. Za očekivati je da će i ukupan broj pripadnika nacionalnih manjina biti manji za oko 10%, pa tako i nas Bošnjaka. Mnogo smo energije utrošili u rad na terenu da se naši sunarodnjaci koji su izjašnjeni kao „Muslimani“ izjasne kao Bošnjaci. Nadamo se da će to polučiti dobar rezultat i na popis. Međutim, te iste osobe bi trebale biti izjašnjene i na biračkom popisu kao Bošnjaci, što je posebna procedura i tek tada te osobe mogu biti birani i mogu birati kao pripadnici bošnjačke nacionalne manjine. U samom početku kad je bošnjačka nacionalna manjina priznata u Republici Hrvatskoj nespretno se napravilo rješenje da se svatko pojedinačno treba izjasniti o svojoj pripadnosti. U razgovorima smo s Ministarstvom uprave i traži se najbolje rješenje da se postojeća situacija riješi.

  • Kakav je suradnja s vašom maticom , Bosnom i Hercegovinom ? Da li njihove institucije, koje i kako pomažu vaš rad i uopće da li i na koji način doprinose boljoj poziciji Bošnjaka u Hrvatskoj ?

Trenutno su Bosni i Hercegovini vrlo složeni politički odnosi najvećih stranaka. Pokušavamo se ne upletati u te stvari nego na jedan konstruktivan i pozitivan način želimo doprinijeti relaksaciji odnosa. Žao nam je zbog trenutne situacije u Bosni i Hercegovini, ali se nadamo da će u bliskoj budućnosti biti puno bolje. Napaćeni narod u Bosni i Hercegovini  to ne zaslužuje i prilika je da se na slijedećim općim izborima situacija promijeni. Mi Bošnjaci u Hrvatskoj bi željeli da se u našem radu kroz udruge priključi i veći broj Srba, Hrvata i ostalih koji vuku korijene iz Bosne i Hercegovine i oplemene svojim kulturnim naslijeđem sviju nas. Odnos sa institucijama Bosne i Hercegovine je dosta dobar u onom obliku koliko nam je potrebno.

MOST SURADNJE

  • Koliko su Bošnjaci u Hrvatskoj most bolje suradnje Hrvatske i BiH ?

Bošnjaci u Hrvatskoj u svakoj prilici pokušavaju doprinijeti što boljim odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Organiziramo tribine i predavanja sa temama koje su bitne za zajednički život, prezentiramo svoju kulturu i običaje kroz različita kulturna događanja, zajednički organiziramo obilježavanje važnih datuma iz bliske prošlosti itd. Pokušavamo na sve načine vraćati poljuljano povjerenje. Napomenuo bih da su politike te koje razdvajaju, ali mi ljudi se trudimo da se ne prekidaju međuljudski odnosi što je osnova svega. Organiziramo posjete kulturno umjetničkih i sportskih društva Bosni i Hercegovini i isto tako iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku. To je ono što mi možemo i što radimo.

Kako bošnjačka nacionalna manjina doprinosi ukupnom razvoju hrvatskog društva ? 

Bošnjaci individualno i institucionalno na sve načine doprinose razvoju hrvatskog društva. Imamo puno primjera, u novijoj povijesti. Kako sam već istako sudjelovanje u obrani Hrvatske pa do doprinosa u znanosti, kulturi, sportu i ostalim segmentima hrvatskog društva. I Hrvatska je naša domovina i tako se prema njoj i odnosimo.

  • Kako funkcioniraju bošnjačke organizacije u Hrvatskoj i posebno kako funkcionira vaša manjinska samouprava , rad vijeća , predstavnika i koordinacija bošnjačke nacionalne manjine ?

Spomenuo sam našu organiziranost kroz udruge i vijeća i samim time rad na terenu daje dobre rezultate. Različito je stanje od sredine do sredine, ali u cjelini možemo reći da je rad udruga, vijeća i predstavnika dosta dobar. Imamo općina, gradova i županija koje su prepoznale naše organizacije kao dio lokalne uprave i samouprave i suradnja je dosta dobra. Detektirali smo problem koji se najčešće pojavljuje, a on se odnosi na slabu upućenost u prava na koja nacionalne manjine imaju sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Našim radom i upornošću smo postigli to da se puno lakše, što je i razumljivo, ostvaruju naša prava. Uvjeti rada i financiranje može biti uvijek bolje i treba težiti prema tome. U pojedinim sredinama smo uspjeli svojom inicijativom stvoriti uvjete da se pri općinskim i županijskim skupštinama i gradskim vijećima ustroje odbori za rad s nacionalnim manjinama. Rad tih odbora se pokazao kao odlična spona između vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i skupštine ili vijeća i puno jednostavnije se čuje glas „manjinaca“.

SUSTAV ODGOVORNOSTI ZA PRIMJENU ZAKONA

  • Sljedeće godine su novi izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Kako uopće ocjenjujete ulogu  i značaj tih institucija. Što bi eventualno trebalo mijenjati odnosno kako poboljšati njihov rad ? 

Vijeća i predstavnici su vrlo važne institucije nacionalnih manjina. One nam daju legitimitet i snagu djelovanja na lokalnoj razini. Možda bi trebalo razmišljati o smanjenju broja vijećnika za sva vijeća jer bi se time postigla veća učinkovitost u radu. Predsjednik i zamjenik predsjednika vijeća kao i predstavnik bi trebali biti u skladu s mogućnosti lokalne zajednice bolje plaćeni za svoj rad. U sadašnjoj situaciji imamo vijeća i predstavnika, ovisno od sredine do sredine, koji nisu uopće nagrađeni za svoj rad ili primaju minimalnu naknadu od 50-100 kuna. Mišljenja smo da je to jedno poniženje i da manjinska vijeća i predstavnici ne trebaju biti statistički podatak da bi se reklo, eto i mi imamo manjinska vijeća. Postoje vijeća i predstavnici koji imaju vrlo loše uvjete za rad, tj nemaju prostorije, a niti osnovna sredstva. To je sramota onih koji to trebaju osigurati. Apeliram na sva vijeća i predstavnike bez obzira kojoj nacionalnoj manjini pripadaju da traže svoja prava i ne odustaju do realizacije istih. Zakonska obveza općina, gradova i županija je takva da to moraju osigurati. Istako bih kao pozitivan primjer trud i rad Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske i Vladinog ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koji putem seminara i na druge načine nastoje da se status vijeća i predstavnika učvrsti u lokalnoj zajednici i da se propisana prava ostvaruju.

  • Ove godine obilježava se 20 godina donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ? Kako ocjenjujte njegov učinak i opće aktualnu poziciju nacionalnih manjina i manjinske politike u hrvatskom društvu i mislite li da je došlo vrijeme i za neke promjene u tom važnom zakonu a u cilju njegove efikasnije implementacije ?

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina je u suštini dobar zakon. Definira naša prava i obveze. Vrlo važno je da je uspostavljen institucionalni okvir za djelovanje pripadnika nacionalnih manjina u zaštiti i ostvarivanju svojih prava i kulturnoj autonomiji. Na razini državne izvršne vlasti to funkcionira solidno, dočim na nižim razinama se nailazi na određene probleme koje sam već spominjao. Vratiti ću se na zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina i pozitivnu diskriminaciju kod zapošljavanja sukladno članku 22. stavak 2 Zakona  jednim pitanjem, kako je moguće da u gradskoj upravi drugog grada po veličini u Hrvatskoj Splita ( u kojem živim ) nema zaposlen niti jedan pripadnik nacionalne manjine koji se tako izjašnjava? Dobrim dijelom je ista ili slična situacija u još puno gradova u Hrvatskoj. Postoji zakonski propis, ali nema realizacije. Za kvalitetnu implementaciju Ustavnog zakona treba uspostaviti sustav odgovornosti prema onima koji su ga u obavezi implementirati.

Institut STINE

Show More