zastupnica albanske

zastupnica albanske

8. tekst serijala „Izazovi i dileme manjinske politike u hrvatskom društvu„- PROMJENA NAČINA ZASTUPANJA NACIONALNIH MANJINA NIJE NA DNEVNOM REDU

Intervju: Ermina Lekaj Prljaskaj, zastupnica albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru

Nacionalne manjine jesu dio vladajuće koalicije i zaista imamo dobru suradnju s Vladom, ali treba istaknuti da i same nacionalne manjine svojim radom daju važan doprinos da se puno programa Vlade realizira. Tu je naš rad na terenu jako bitan jer tu nastojimo senzibilizirati i same manjine ali i njihovo većinsko okruženje za rješavanje određenih pitanja koja donose dobrobit svima. Realizacija je složena jer ona ovisi o radu više nivoa i različitih institucija. Tu su važni nadležna ministarstva i njihovi pojedini resori ali i lokalne i regionalne strukture vlasti te na kraju i same manjinske zajednice.

  • Zastupate pet nacionalnih manjina (albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske) u Hrvatskom sabor . Mnogi tvrde da nije lako zastupati ni jednu nacionalnu manjinu, a kamoli pet ( ili čak 12 kao vaš kolega Veljko Kajtazi ). Kako organizirate svoj rad? Koliko zaista možete biti glas nacionalnih manjina koje zastupate ?  

Jasno je da je teško zastupati više nacionalnih manjina jer je svaka nacionalna manjina specifična i ima svoje posebne probleme i potrebe i interese. No, zaista nastojim, koliko je to god moguće, da redovito i sadržajno komuniciram s predstavnicima manjina koje zastupam, da ih tretiram potpuno ravnopravno i jednako. Naravno, naša suradnja ovisi i o samim manjinama odnosno njihovim željama i potrebama da surađuju i „koriste“ svoga zastupnika odnosno zastupnicu. Mislim da smo u mom mandatu pojačali tu komunikaciju i da se češće nalazimo oko projekata koje nastojimo i zajednički realizirati .

POBOLJŠANA KOMUNIKACIJA

  • U javnosti je prisutna teza da je sadašnji sustav zastupanja nacionalnih manjina u najvišem predstavničkom tijelu RH , parlamentu neadekvatan i da bi ga trebalo mijenjati . Od onih koji smatraju da nacionalne manjine uopće ne bi trebali imati svoje posebne zastupnike do onih koji smatraju kako bi pojedine nacionalne manjine (npr. upravo Albanci, pa Bošnjaci , Romi ….) zbog svoje brojnosti trebali imati posebne (vlastite) saborske zastupnike. I neke, uvjetno rečeno, manje nacionalne manjine (Slovenci i Makedonci npr ili čak Rusini) smatraju da sadašnji sustav predstavljanja nacionalnih manjina treba mijenjati kako bi se osigurala njihova vjerodostojnija predstavljenost? Kako vidite te probleme i izazove ?

Imamo sustav kakav imamo i kojega naravno nije jednostavno mijenjati. I sama sam svojevremeno predlagala da albanska nacionalna manjina ima svog posebnog saborskog zastupnika tako da je u potpunosti razumijem zahtjeve koje dolaze od pojedinih nacionalnih manjina u tom pogledu. Činjenica je da se nacionalne manjine, kao što sam već i napomenula, koje zastupa jedan saborski zastupnik u nekim aspektima značajno razlikuju i jezično i kulturološki itd. ali mislim da u tim okolnostima trebamo poći najprije od činjenice da smo mi ipak svi građani Republike Hrvatske, a onda i da poštujemo norme koje je utvrdio Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Sigurno je da će zahtjeva i pritisaka u tom pogledu i dalje biti ali to je zahtjevna materija i neće biti ni lako ni brzo naći neka nova rješenja. Informacije s kojima raspolažem upućuju da to za sada nije na dnevnom redu .

RAZLIKE NISU PREPREKA

  • Kako komunicirate s nacionalnim manjinama koje predstavljate ? kakav je suradnja ? Imate li pomoć njihovih udruga i institucija ? Imate li informacije kako oni gledaju na vaš rad i koliko su zadovoljni ovim sustavom  predstavljanja?

 

  • Pa objektivno rečeno ima različitih pristupa i ocjena. Postoje struje unutar pojedinih manjinskih zajednica, evo npr. kod Bošnjaka koji imaju izraženih primjedbi na ovaj sustav zastupanja i to onda po logici stvari vodi i do veće kritičnosti prema onome tko ih zastupa. No, ja zaista pokušavam održavati redovitu i učinkovitu komunikaciju s manjinskim institucijama koje predstavljam. Nešto o tom radu svjedoči i podatak da sam nedavno dobila posebno priznanje Makedonske pravoslavne crkve jer sam pomagala i lobirala da im se omogući i ubrza procedura građenja njihovog vjerskog objekta u Zagrebu ( koji je nedavno i posvećen ), a isto tako sam dobila i priznanje i od Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske ( SABAH), posebno vezano za moje aktivnosti da se u Hrvatskom saboru komemoriraju žrtve  Dakle dobre suradnje ima, a naravno da je realno da ima i nezadovoljstva ali se trudimo da probleme zajednički rješavamo.
  • Zastupnici nacionalnih manjina su dio vladajuće koalicije . Kako i koliko to doprinosi rješavanju problema i potreba nacionalnih manjina. Kakve rezultate daje taj koalicijski odnos koji je na snazi već gotovo dva mandata ? Prepoznaju li se ti doprinosi na terenu , među samim nacionalnim manjinama i kakve su njihove reakcije?
  • Nacionalne manjine jesu dio vladajuće koalicije i zaista imamo dobru suradnju s Vladom, ali treba istaknuti da i same nacionalne manjine svojim radom daju važan doprinos da se puno programa Vlade realizira . Tu je naš rad na terenu jako bitan jer tu nastojimo senzibilizirati i same manjine ali i njihovo većinsko okruženje za rješavanje određenih pitanja koja donose dobrobit svima .

-Kako ocjenjujete dosadašnju realizaciju Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine koji bi trebali predstavljati novi kvalitativni iskorak u rješavanju manjinskih pitanja u hrvatskom društvu ? Koliko je taj cilj ostvaren i koliko se u tome uspjelo ?

Generalno gledajući možemo biti zadovoljni iako se neki postavljeni ciljevi i programi ostvaruju sporije i teže nego smo očekivali . Ali napredak je prisutan i evidentan . Realizacija je složena jer ona ovisi o radu više nivoa i različitih institucija. Tu su važni nadležna ministarstva i njihovi pojedini resori ali i lokalne i regionalne strukture vlasti te na kraju i same manjinske zajednice Potrebno je ostvariti jednu sinergiju , jedan kumulativni učinak i smatram da smo u tome sve uspješniji što će na kraju potvrditi i izvještaji odnosno ocijene o realizaciji tih programa koji su toku .

 

MANJINSKI DOPRINOSI HRVATSKOM DRUŠTVU

  • Volimo kazati da su manjine naše bogatstvo i veliki resurs našeg društva, međutim javnosti nažalost vrlo često nije jasno u čemu se to bogatstvo očitije i kako se ti resursi iskazuju , koji su njihovi potencijali i rezultati i kako se oni reflektiraju i na većinsko stanovništvo. Koji su zapravo benefiti koje nacionalne manjine donose širem društvu ?
  • Nacionalne manjine jesu naše bogatstvo . Mi jesmo bogatstvo hrvatskog društva ali smo, to uvijek treba isticati, i hrvatski građani i mislim da smo to puno puta pokazali i iskazali dajući različite doprinose razvoju i prosperitetu hrvatskog društva. Evo npr. moja albanska nacionalna manjina ima vrlo jaku i razgranatu poduzetničku aktivnost, puno manjih i većih obrta i poduzeća koja zapošljavaju i druge građane Hrvatske , koji pune hrvatsku poreznu blagajnu itd. Manjine moraju nastojati ostvariti što bolju integraciju u hrvatsko društvo, a onda u tom procesu još više razvijati i njegovati svoje nacionalne , kulturne , jezične i druge identitete i time obogaćivati hrvatsko društvo. Dakle  to ne treba biti u nikakvoj suprotnosti već se nadopunjavati.

– Nedavno su održani 6. po redu izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina , po mnogima jedne od ključnih institucija za kvalitetno ostvarivanje manjinskih prava. Obilježila je po običaju malo izlaznost . Kako vidite taj problem ? Koliko je značaj manjinske samouprave , vijeća i predstavnika , njihova uloga i potencijali osviješteni i prepoznati u samim manjinskim zajednicama , među pripadnicima nacionalnih manjina ?

Znamo da je uloga vijeća i predstavnika samo savjetodavna i da nemaju drugih ovlasti odnosno mogućnosti direktnog rješavanja svojih problema pa je zato odnos s lokalnim i regionalnim strukturama izuzetno važan. A taj odnos je vrlo različit i imamo odličnih primjera dobre i uspješne suradnje, pune razumijevanja i potpore ali  i slučajeva potpune marginalizacije tijela manjinske samouprave i to treba mijenjati . Slab odaziv na izborima sigurno je posljedica što se ovom važnom segmentu manjinskog života ne daje odgovarajuća pažnja i značaj i stoga ne može čuditi da je interes tako mali kada vlada opće mišljenje da je utjecaj i moć ovih tijela izuzetno niska i nedostatna. Važno je u narednom periodu poticati i lokalne odnosno regionalne strukture ali i same pripadnike manjinske samouprave na češću komunikaciju i suradnju. Tu značajan dio posla treba obaviti na samom terenu i svi tome trebaju dati određeni doprinos .

  • U dijelu općina i gradova pao je i broj pripadnika manjine ispod zakonski propisanog postotka što je utjecalo na manji broj prava i kandidatura za vijeća i predstavnike. Po nekim analizama i procjenama to bi moglo dovesti u pitanje i ostvarivanje nekih manjinskih prava? Da li su te bojazni realne i opravdane ? Da li se traže neka nova rješenja ?
  • Traže se rješenja, ali još smo ranoj fazi pa to još ne možemo prezentirati . No, u svakom slučaju jasno je da brojke ne mogu biti isključivi kriterij ostvarivanja prava i o tome se mora povesti računa. Pad broja pripadnika nacionalnih manjina , kao i ukupnog stanovništva u najznačajnijoj mjeri ekonomski je uvjetovan pa se tim više mora povesti računa i o ekonomskim i demografskim politikama jer problemi pogađaju sve, i manjinsko i većinsko stanovništvo.

RAVNOPRAVNOST A NE PRIVILEGIJE

  • Često ističemo da imamo dobre manjinske zakone ali i nezadovoljavajuću implementaciju . Da li bi bilo dobro pristupiti i nekim promjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina kako bi se postigle njegova još bolja učinkovitost ?
  • Raspravljamo i o tome , ali treba oprezno i odgovorno prići tome da se zaista dobije veća kvalitetu i efikasnost, a ne tek neke formalne i kozmetičke promjene. Sam Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina spada sigurno među najbolja rješenja u zemljama Europske unije kada je u pitanju zaštita nacionalnih manjina , ali prostora za poboljšanje uvijek ima posebno kada govorimo o njegovoj implementaciji i na tome ćemo raditi.
  • Vlada bi uskoro trebala imenovati i novi saziva Savjeta za nacionalne manjine. Kako ocjenjujete značaj tog važnog krovnog tijela manjinske politike ( kojeg ste i samo član ) te koji bi prioritetni zadaci bili pred savjetom u narednom periodu ? Kako , dakle , vidite najaktualnije izazove i probleme manjinske politike u hrvatskom društvu i kako dalje pristupiti unapređenju te  manjinske odnosno jačanju prava i položaja nacionalnih manjina u hrvatskom društvu?
  • Članove Savjeta imenuje Vlada RH i to isključivo treba prepustiti njoj. No što se tiče same uloge Savjeta pokazalo se da je to izuzetno važno tijelo i institucija manjinske politike u hrvatskom društvu i njegovu ulogu treba dalje jačati. Tim više što je i dalje u ostvarivanju manjinske politike i zaštite manjinskih prava izazova i problema još uvijek puno , a među njima bi u ovom momentu posebno istakla potrebu puno bolje primjene članka 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji osigurava određenu ravnopravnost i proporcionalnost u zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina ( bez ikakvih privilegija kako se nekad pogrešno tumači ), a s druge strane osigurava i bolju integraciju nacionalnih manjina u hrvatsko društvo što je važan segment i cilj naše manjinske politike.

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija