Intervju: Emirat Asipi, predsjednik Vijeća albanske nacionalne manjine Grada Zagreba
Manjine se često suočavaju s diskriminacijom u različitim aspektima života te nedovoljnom zastupljenošću u lokalnim i regionalnim tijelima vlasti, a to otežava njihovo uključivanje u donošenje odluka koje se tiču njihovih zajednica. Manjine se mogu osjećati marginaliziranim u društvu, s nedostatkom resursa za očuvanje i promicanje vlastite kulture i jezika. Mnogi pripadnici manjina nemaju adekvatnu edukaciju o svojim pravima i mogućnostima sudjelovanja u lokalnoj upravi.
Zato je potrebno poticati uključivanje manjinskih predstavnika u političke procese, uključujući osnivanje savjeta ili odbora za manjinska pitanja. Treba organizirati radionice i edukativne programe koji će informirati manjinske zajednice o njihovim pravima i mogućnostima sudjelovanja te poticati dijalog između manjinskih zajednica i šire društvene zajednice kako bi se smanjile predrasude i povećalo razumijevanje.
– Ušli smo u drugu godinu mandata 6. po redu izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat manjinske samouprave?
S obzirom na to da je prošli mandat obilježila pandemija koronavirusa te potres u Zagrebu i Petrinji, ovaj mandat, srećom, nemamo takvih problema. Velika većina predstavnika i Vijeća imaju pripremljene programe rada te se oni realiziraju. Ima još puno prostora za napredak, a programi se najlakše realiziraju tamo gdje ima i više financijske podrške, kao što je slučaj u Zagrebu. Tako i Vijeće Albanaca Grada Zagreba gotovo svaki mjesec ima projekt kako bi bila osigurana kontinuiranost, ali i da članovi zajednice imaju raznovrsnost. Odnosno, da bude za svakog po nešto. Stoga, i ostali gradovi i općine diljem zemlje trebaju podržavati rad manjinskih zajednica jer to zaista donosi dobrobit za sve u edukacijskom, političkom, kulturološkom smislu.
NOVI IZAZOVI
– Da li se i u kojim segmentima napreduje , a koji problemi ostaju?
U Gradu Zagrebu, srećom, nemamo velikih problema u provođenu manjinskih politika. Imamo podršku institucija, a i proračun koji dobivamo je dostatan za provođenje raznovrsnih manjinskih politika. Dapače, došlo je i do malog povećanja u izdvajanju sredstava za manjine, ali smatramo kako za to ima još podosta prostora.
Nažalost, dolaskom stranih radnika počela se u zemlji stvarati zabrinutost te stigmatizacija. Nekako mi se čini da je nastao i svojevrsni otpor. To s jedne strane mogu razumjeti jer kao država nemamo organiziranu useljeničku politiku da se ljude koji dolaze iz raznih krajeva svijeta organizirano i sustavno integrira u društvo već ih se prepušta sami sebima ili određenim civilnim udrugama. To je loše i moramo zajedno raditi na tim manjinskim politikama kako bi zaustavili trend napada na strane radnike koji su nam prijeko potrebni. Moramo shvatiti da su to prvenstveno ljudi koji su došli ovdje trbuhom za kruhom, ostavljajući svoje najmilije.
– Ima li primjera dobre prakse gdje vijeća i predstavnici dobro funkcioniraju i komuniciraju s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti ?
Najbolji primjer dobrog funkcioniranja su uglavnom veći gradovi u Hrvatskoj poput Zagreba, Rijeke, gradova u Istri. U nekim dijelovima Hrvatske, nažalost, ta suradnja nije plodonosna, ali za to nije kriva samo jedna strana. U Zagrebu je daleko taj odnos najbolji, uzimajući u obzir da tu manjine dobivaju veliku financijsku potporu za njihov rad. U nekim dijelovima zemlje takve potpore nema, a samim tim onda nema niti manjinskih politika. Istra i Kvarner su također dobar primjer suradnje, ali i tu bi trebalo raditi na ustaljenosti financijske podrške manjinskim zajednicama.
– Kako komunikaciju i suradnju dalje unapređivati?
Lokalna vlast i manjinske zajednice moraju ići ruku pod ruku. Imamo u zemlji dobre zakone i zakonska prava u vezi s tim te to treba iskoristiti. Ključ je naravno direktna komunikacija i zajednički projekti. Lokalna vlast treba uključivati manjinske zajednice u svoje projekte, a s druge strane “manjinci” trebaju biti puno aktivniji, nuditi raznovrsne projekte, tražiti podršku i inzistirati na međusobnoj suradnji. Valcer se mora plesati u dvoje.
– Koji su iz vašeg iskustva najizraženiji problemi s kojima se pripadnici nacionalnih manjina suočavaju na lokalnom i regionalnom nivou, u lokalnim i regionalnim sredinama? Što bi na tom planu možda trebalo dalje mijenjati odnosno kako unapređivati poziciju i ulogu manjinskih predstavnika u lokalnoj i regionalnoj samoupravi?
Manjine se često suočavaju s diskriminacijom u različitim aspektima života, uključujući zapošljavanje, obrazovanje i pristup uslugama. Često su manjinski predstavnici nedovoljno zastupljeni u lokalnim i regionalnim tijelima vlasti, što otežava njihovo uključivanje u donošenje odluka koje se tiču njihovih zajednica. Manjine se mogu osjećati marginaliziranim u društvu, s nedostatkom resursa za očuvanje i promicanje vlastite kulture i jezika. Mnogi pripadnici manjina nemaju adekvatnu edukaciju o svojim pravima i mogućnostima sudjelovanja u lokalnoj upravi.
Potrebno je poticati uključivanje manjinskih predstavnika u političke procese, uključujući osnivanje savjeta ili odbora za manjinska pitanja. Osigurati sredstva i resurse za projekte koji promiču kulturu i jezik manjina, kao i za organizaciju kulturnih događanja. Organizirati radionice i edukativne programe koji će informirati manjinske zajednice o njihovim pravima i mogućnostima sudjelovanja. Poticati dijalog između manjinskih zajednica i šire društvene zajednice kako bi se smanjile predrasude i povećalo razumijevanje.
ZAJEDNIČKI PROJEKTI
– Koliko su posebno Koordinacije vijeća i predstavnika značajni i važni za uspješniji rad manjinske samouprave i što koordinacije na tom planu doprinose ?
Koordinacije omogućuju objedinjavanje stavova i potreba različitih manjinskih zajednica, čime se osigurava da se njihovi interesi snažnije čuju i zastupaju u lokalnoj i regionalnoj vlasti. Kroz zajedničke aktivnosti i razmjenu iskustava, članovi Koordinacija mogu razvijati vještine i znanja koja su potrebna za efikasnije vođenje manjinske samouprave. U slučaju grada Zagreb gdje mi djelujemo, Koordinacija djeluje kao posrednik između Vijeća i predstavnika te vlasti, olakšavajući pristup informacijama, resursima i podršci. Uz to, koordinacije mogu organizirati zajedničke projekte svih manjinskih zajednica što dovodi do veće solidarnosti i razumijevanja.
– Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i educirane za kvalitetniju suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici. Što bi na tom planu trebalo poduzimati ?
Lokalne i regionalne strukture vlasti često nisu dovoljno osposobljene i educirane za kvalitetnu suradnju s predstavnicima manjinske samouprave. Problemi mogu uključivati nedostatak znanja o pravima manjina, predrasude ili nepoznavanje specifičnih potreba manjinskih zajednica. No, mnoge lokalne vlasti imaju posebne odjele koje se bave manjinskim pitanjima pa je situacija tim bolja, ali je i tu svakako potrebna kontinuirana edukacija.
Trebalo bi stvarati formalne i neformalne platforme za dijalog između vlasti i predstavnika manjinskih zajednica, kako bi se olakšalo razmjenjivanje informacija i iskustava. Inicirati projekte koji uključuju suradnju između lokalnih vlasti i manjinskih zajednica, s ciljem rješavanja zajedničkih problema ili poticanja razvoja. A svakako mislim da bi najefikasnije bilo kad bi se osiguralo da predstavnici manjinskih zajednica sudjeluju u relevantnim odborima i tijelima vlasti, čime se povećava njihova vidljivost i utjecaj.
– Što bi eventualno, s druge strane, istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada ?
Mnoge manjinske institucije nisu dovoljno vidljive unutar svojih zajednica, što otežava pristup informacijama o njihovim aktivnostima i uslugama. Veliki je problem i nedostatak financijskih i ljudskih resursa, pa se ne mogu provoditi projekti i aktivnosti. Uz to, članovi manjinskih institucija ponekad nemaju dovoljno znanja o upravljanju, pravima manjina ili strategijama zagovaranja, što može umanjiti njihov utjecaj.
Stoga bi trebalo raditi na diversifikaciji izvora financiranja, uključujući javne natječaje, donacije i partnerstva s privatnim sektorom. Stvarati partnerstva s drugim lokalnim organizacijama i institucijama, kako bi se zajednički rješavali problemi i ostvarili ciljevi.
JAČATI VIDLJIVOST I UTJECAJ
– Kakva je suradnja među nacionalnim manjinama i da li ta suradnja i na koji način može unaprijediti bolju poziciju nacionalnih manjina u lokalnoj i regionalnoj samoupravi?
Odgovor: Smatram da je suradnja između nacionalnih manjina, nažalost, dosta slaba. Suradnja je vidljiva prvenstveno kroz djelovanje u Koordinaciji te eventualno međusobno posjećivanje u projektima. Mišljenja sam da bi ta suradnja trebala biti puno prisnija jer bi time i rezultati bili znatno veći. Udruživanjem snaga nacionalne manjine mogu stvoriti jedinstveniji glas u pregovorima s vlastima, čime povećavaju svoj utjecaj na donošenje odluka. Manjinske zajednice trebaju dijeliti informacije i najbolje prakse. Suradnjom na zajedničkim projektima, poput kulturnih manifestacija ili edukativnih programa, manjine mogu ojačati svoje društvene veze i vidljivost unutar zajednice. Suradnja može omogućiti manjinskim zajednicama da se udruže u lobiranju za svoje interese, što može rezultirati povoljnijim zakonodavnim okvirom. Rad na zajedničkim inicijativama može doprinijeti smanjenju predrasuda među različitim zajednicama i jačanju socijalne kohezije.
– Da li su i u kojoj mjeri Operativni programi Vlade za nacionalne manjine potaknuli i veću aktivnost manjinskih zajednica u lokalnim sredinama ? Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja pojedinih lokalnih i regionalnih sredina? Kako ta postignuća i doprinose približiti i široj populaciji?
Svaki program koji dolazi planski te ima jasne smjernice i ishode, svakako potiču aktivnost manjinskih zajednica. Posebice kad se pruža financijska i organizacijska potpora. Tako manjinske zajednice imaju pristup sredstvima koja omogućuju realizaciju kulturnih, obrazovnih i društvenih projekata, što povećava njihovu aktivnost i vidljivost. Programi često potiču suradnju između manjinskih zajednica i lokalnih vlasti, olakšavajući dijalog i partnerski rad. Mislim da još uvijek nema dovoljne svijesti o benefitima koje donose manjinske zajednice jer se u većini sve gleda kroz cifru utrošenog novca, a posljedice se ne gledaju iako su one višestruko dobre. Tako kulturni događaji i manifestacije mogu privući turiste i potaknuti lokalno gospodarstvo. A nikako manje bitno, aktivnosti manjinskih zajednica mogu pomoći u smanjenju predrasuda i poticanju međusobnog razumijevanja.
– Kakva je suradnja u njihovoj realizaciji s nadležnim ministarstvima, županijskim i drugim nadležnim institucijama ?
Suradnja manjinskih zajednica s nadležnim ministarstvima, županijskim i drugim institucijama često varira ovisno o specifičnom kontekstu i području. Nadležna ministarstva često pružaju financijska sredstva za projekte manjinskih zajednica. Postoje savjetodavna tijela i odbori unutar ministarstava koji uključuju predstavnike manjinskih zajednica, a to osigurava da se njihove potrebe i interesi uzimaju u obzir prilikom donošenja odluka. No, u nekim slučajevima manjinske zajednice su marginalizirane u procesima odlučivanja, što može rezultirati nedostatkom adekvatne podrške pa bi komunikacija trebala biti jasno definirana, a aktivnosti i programi jasno komunicirani s manjinskim zajednicama.
MOGUĆNOSTI EU FINANCIRANJA
– Sudjeluju li nacionalne manjine na vašim području u nekim EU ili sličnim projektima ? Koliko su ti projekti značajni i za širu zajednicu?
Ovaj način financiranja je noviji u Hrvatskoj pa je takvih slučajeva još uvijek malo. Mislim da bi poticanje takve vrste financiranja bilo ključno za manjinske zajednice koje nemaju financijsku podršku lokalnih vlasti. No, da bi se to ostvarilo tim zajednicama treba pružiti edukaciju i pomoć oko prijavljivanja, a smatram da bi odaziv bio velik. Neke zajednice, u većim gradovima, su uspjele iskoristiti EU fondove za kapitalne i investicijske projekte poput uređenja prostora, zapošljavanje ljudi na projektima, kupnju prijeko potrebne opreme…
– Ima mišljenja ( stručnih i političkih ) koji upozoravaju da ako ne dođe do promjene uloge i statusa tijela manjinske samouprave moguće je i urušavanje tog sustava. Koliko vam se te ocjene čine realnim?
Sustav će biti ugrožen samo iz nekoliko faktora:
- Ako tijela manjinske samouprave nemaju stvarnu moć odlučivanja ili su marginalizirana u procesu donošenja odluka.
- Bez adekvatnih resursa i financijske podrške, manjinske zajednice ne mogu provoditi projekte koji su im potrebni za očuvanje identiteta.
- Ako članovi manjinskih zajednica nisu dovoljno informirani o svojim pravima i mogućnostima sudjelovanja.
Ako ovi faktori nisu ispunjeni, onda postoji velika opasnost da manjinske zajednice budu isključene, a njihovo ustavno pravo na očuvanje identiteta bude ozbiljno ugroženo. Time bi gubila cjelokupna zajednica, a ne samo manjinska.
– Faktički se približavaju novi lokalni izbori. Kakva su očekivanja kada su u pitanju nacionalne manjine ? Koliko su se promjene Zakona o lokalnim izborima po kojima su i održani protekli lokalni izbori pokazale značajnim , uspješnim i svrsishodnima za nacionalne manjine ? Što očekujete od sljedećih lokalnih i regionalnih izbora ?
Naša očekivanja su uvijek realna – da imamo podršku lokalne vlasti od čega će svi imati koristi. Manjinske zajednice zaista puno rade za zajednicu. Aktivni su dionici političkog društva, izrazito se puno radi na kulturi, a činimo sve da društvo bude puno razumijevanja kroz edukaciju. Članovi manjinske zajednice su velikom većinom ljudi koji rade u privatnom sektoru te pune državni, a time i lokalni proračun. Naš rad u manjinskim zajednicama je volonterski u slobodno vrijeme. Očekujemo da izlaznost bude što veća, a od novih ili starih čelnika očekujemo kontinuiranu podršku i dobrog partnera.
ZNAČAJNI MANJINSKI DOPRINOSI
– Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i poziciju i prava nacionalnih manjina? Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?
Nažalost niti manjinske zajednice nisu imune na demografska kretanja u Hrvatskoj pa smo tako i mi imali pad broja stanovništva. Konkretno, Albanci su pali za nekih 20 posto s obzirom na popis iz 2011. Albance nije pogodila toliko negativni prirodni prirast, koliko iseljavanje u zapadne zemlje nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. Pad brojna stanovništva može biti pogubno za manjinsku zajednicu jer je točno određen postotak koji treba biti u nekoj lokalnoj zajednici da bi ta manjina imala Vijeća ili predstavnike. Tako smo u nekim sredinama izgubili Vijeća koja su ključna u ostvarivanju manjinskih politika jer su Vijeća direktno birana na izborima od naroda. U nekim sredinama smo ostali i bez predstavila, a to faktički znači da više nemamo organiziranu, institucionalnu podršku u tim krajevima te da nema manjinskih projekata što dovodi do potpune asimilacije.
Moram napomenuti kako je prilikom popisivanja stanovništva bilo određenih manjkavosti. Tako imamo informacije s terena da se određeni dio manjinskih zajednica nije uopće upisalo kao pripadnike istih. Neki uopće nisu bili popisani, a neke se automatizmom upisalo kao Hrvate ili Hrvatice. O svemu smo upozorili nadležne institucije kako bi se ti problemi riješili.
Autor: Stojan Obradović
Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija