jedinstvene manjinske zajednice u Hrvatskoj koja je na područje Istre došlo pred skoro 400 godina i svoje porijeklo

jedinstvene manjinske zajednice u Hrvatskoj koja je na područje Istre došlo pred skoro 400 godina i svoje porijeklo

28. tekst serijala „Izazovi i dileme manjinske politike u hrvatskom društvu – Nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi„ ( 28/2024) ZA NAS JE KLJUČAN LOKALNI A NE NACIONALNI NIVO BRIGE O MANJINSKIM PRAVIMA

Intervju: Nikola Škoko predsjednik Društva perojskih Crnogoraca „Peroj 1657„ , jedinstvene manjinske zajednice u Hrvatskoj koja je na područje Istre došlo pred skoro 400 godina i svoje porijeklo, nacionalnu pripadnost i kulturu njeguje do danas

Naša zajednica  nivou manjinskog saborskog zastupanja ne pridaje preveliki značaj kada su naši interesi i problemi u pitanju. To nije podcjenjivanje te institucije, iako bi se dalo vrlo kritički govoriti o sustavu  predstavljanja i biranja manjinskih zastupnika u Hrvatski sabor , već naše uvjerenje da je za rješavanje naših potreba, interesa i problema ključan lokalni odnosno regionalni nivo. To je naša filozofija i politika. A regionalne i lokalne  vlasti izuzetno drže do nacionalnih manjina i u pravilu imaju posebne upravne ili administrativne odjele koji se brinu o nacionalnim  manjinama i s njima je suradnja odlična .Ti administrativni odjeli važna su infrastruktura, alati i kanali za rješavanje manjinskih potreba.

-Što jedna ovakva udruga znači za vašu nacionalnu manjinu, najprije u vašoj lokalnoj zajednici, a onda i šire? Što znači za samu lokalnu zajednicu? kakva je suradnja, interkulturalna  prožimanja…?

Naša udruga osnovana je 2001. godine iako već skoro četiristo godina tu živimo i njegujemo svoju vjeru, jezik, svoju kulturu, običaje i tradiciju. A jedan od ključnih razloga osnivanja našeg društva bilo je upravo saznanje da se polako počinju zaboravljati i gubiti značajke našeg nacionalnog i kulturnog identiteta. Naše perojsko društvo i naš nacionalni segment trebalo bi gledati drugačije od ostatka crnogorske nacionalne manjine u Hrvatskoj koji su u Hrvatskoj tek 2-3 generacije, a mi u Peroju amo autohtono stanovništvo ovdje u Istri, već 15 – 16 generacija i zato je potpuno različit pogleda na Crnogorce u Peroju od onih koji su došli prije 70-80 godina , uglavnom poslije 2. svjetskog rata,.

Društvo štiti i brine o svojoj zajednici , a koliko zajednica doprinosi sredini u kojoj živi?

 Pa u prvom redu doprinosi ono čime se Istra najviše diči, a to je ta multikulturalnost. Mi s najprije s većinskim hrvatskim narodom, a onda s Talijanima, Slovencima i svima ostalim nacionalnim manjinama koje ovdje žive jako dobro surađujemo i obogaćujemo ovaj prostor različitim kulturama i to ovaj prostor visoko pozicionira kada su u pitanju europske vrijednosti.

IZUZETNA BRIGA

– Koliko je svijest o značaju ovakve kulturne udruge prisutna u lokalnoj zajednici? 

Jako. Drže nas kao kap vode na dlanu. Mi smo izuzetak i rijetkost i zato nas posebno paze. Sredstava za naš rad i programe kojima obogaćujemo kulturnu ponudu našeg kraja dobivamo i od grada Vodnjana u čijem sastavu  je Peroj , zatim od istarske Županije i naravno Savjeta za nacionalne manjine RH.  Najviše nastupamo i ispoljavamo naš kulturni i nacionalni identitete kroz folklor, ali imamo i bibljoteku već  2Oak godina u kojoj ima skoro 10 tisuća naslova. Onda imamo muzej, likovne izložbe, časopis „ Perojsko slovo“ te nadaleko poznatu  Perojsku feštu koja postaje sve poznatija van Istre, a obilježava se kao dan doseljenja naše zajednice u Peroj  kada se okupe različite  udruge, grupe, folklorna društva itd . i naprave zaista pravu feštu o kojoj se daleko priča.  I na kraju imamo našu crkvu, a to je za ovako malu i na neki način izoliranu zajednicu, velika i važna stvar.

Koji su bili razlozi doseljenja vaše zajednice na ove prostore?

Pa to se u pravilu nastoji pojednostavniti pričama da smo bježali pred Turcima, ali mislim da bi pravi zajednički nazivnik toga doseljenja bila potraga za boljim životom, za uvjetima boljeg življenja, kao što je i danas kod mnogih slučaj.

– Imate li podršku matične države i osjeti li se to u vašoj lokalnoj sredini kroz neke specifične kulturne ili druge doprinose i benefite?

Ne pitamo često , ali naravno da određenu financijsku pomoć i podršku dobivamo . Puno je takvih zahtjeva koje idu prema matici, a kolač nije prevelik  i treba to raspodijeliti . . Kod nas su u Peroju  prezimena Škoko, Brajić, Ljubotina, Radulović, dakle zaista prezimena iz Crne gore, a u drugim dijelovima svijeta gdje su Crnogorci dijaspora gdje isto pomaže država, tamo su Huan, Mišel, Majkl itd. Dakle, mi smo ipak specifični po tome da smo zadržali sve stare korijene i nama je cilj da ih dalje očuvamo i tako održavamo naš nacionalno-kulturni identitet. Države se mijenjaju, kao i njihovi režimi, ali na nama je da čuvamo naš nacionalni identitet , kroz folklor , jezik, vjeru ….  . Moja baka je rođena u Austriji, otac u Italiji, ja sam u Jugoslaviji, a moji sinovi u Hrvatskoj …ali Peroj i naša kultura ostaju i opstaju .

NEPOSREDNA KOMUNIKACIJA  

Kakav je interes mladih?

Iskreno, nije baš sjajan, ali puno je bolje nego kod nekih drugih zajednica . Naime, mi živimo u selu, Peroj je malo selo . Mi se viđamo , mi komuniciramo … druge nacionalne manjine su u gradovima i njihova komunikaciju ide skoro isključivo preko institucija. A  naša  izravna komunikacija podstiče aktivnosti, vezuje ljude i u ovom slučaju mlade za naše programe i aktivnosti . To je naša prednost . Imamo npr. folklorne skupine za starije , ali i one najmlađe i mi približavamo taj kulturni identitet koji se ovdje zadržao skoro 400 godina . To je izazovno i atraktivno i to na prostoru koje nije imalo veze ni s pravoslavljem ni s crnogorskom kulturom, a ipak se održalo . Mi ovdje imamo i crkvu. Godine 1657 došlo je 77 ljudi , a najviše nas je ovdje bilo oko 220 . Sada nas je oko 170 . Iako su u pitanju mali brojevi držimo se dobro ako to usporedite s padom drugih nacionalnih manjina . Najveći problem kod nacionalnih manjina u tom pogledu je asimilacija , a mi to izbjegavamo možda bolje od drugih .

DRŽAVE PROLAZE A MANJINE OPSTAJU

  • Crnogorska nacionalna manjina je jedna od 5 nacionalnih manjina koje u Hrvatskom saboru zastupa jedan manjinski zastupnik , g. Armin Hodžić . Imate li suradnju i kako je i na kojim sadržajima ostvarujete ? Koliko je to predstavljanje adekvatno i da li bi bilo dobro nešto mijenjati odnosno na koji način, uvjetno rečeno,  male  nacionalne manjine bolje predstaviti u Hrvatskom saboru , u nacionalnom parlamentu ?

Jednom je u dnevnom listu „ Glas Istre“ objavljen razgovor s našim svećenikom , a intervju je izašao pod naslovom „ Perojci su opstali na ovim prostorima jer su znali svoju mjeru „ To je duboko mudra izjava i ocjena i mi nastojimo izbjegavati politiku koliko je to god moguće, a naravno nije potpunosti moguće jer politika je i kad ideš kod gradonačelnika, a ne samo eventualno saborskog zastupnika . No, moram reći da naša zajednica  nivou manjinskog saborskog zastupanja ne pridaje preveliki značaj kada su naši interesi i problemi u pitanju. To nije podcjenjivanje te institucije, iako bi se dalo vrlo kritički govoriti o sustavu  predstavljanja i biranja manjinskih zastupnika u Hrvatski sabor , već naše uvjerenje da je za rješavanje naših potreba , interesa i problema ključan lokalni odnosno regionalni nivo. To je naša filozofija i politika .

– Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane   za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici.  Što bi na tom planu trebalo poduzimati, mijenjati … ?  Kako surađujete s lokalnim i regionalnim institucijama? Da li i kako pomažu vaš rad?

U Istri je u tom pogledu situacija je jako dobra. Puno se drži do manjina i čak se možda podržavaju i neki projekti koji to ne zaslužuju, ali eto da se izbjegne nezadovoljstvo ili neka međusobna nezdrava konkurencija i trzavice nacionalnih manjina. U samoj Županiji imamo Upravu za talijansku nacionalnu zajednicu i ostale etničke skupine i njima se možete obratiti kada god trebate ili imate neki problem ili zahtjev za rješavanja i kod njih ćete uvijek naći kompetentnog i susretljivog sugovornika. I u gradu Vodnjanu imamo također poseban odjel koji se bavi kulturom i nacionalnim  manjinama i  s njima je suradnja odlična .Ti administrativni odjeli važna su infrastruktura, alati i kanali za rješavanje manjinskih potreba. Naravno mi ovdje imamo različite manjine, manjine s različitim potrebama, od onih starih autohtonih kao što je naša perojska crnogorska zajednica do drugih manjinskih zajednica, koje su neusporedivo mlađe i koja moraju rješavati i neke svoje egzistencijalne probleme (Romi , Srbi , Bošnjaci …). Mi nismo članovi Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske. Mi smo neka druga priča. Oni su dosta politički aktivni i prema Hrvatskoj i prema Crnoj Gori, ali nas to previše ne zanima. Mi nemamo ni vijeće ili predstavnika . Imali smo prije četiri godine, ali smo mišljenja da nam to nije potrebno i da sve možemo rješavati preko našeg društva,  kulturne udruge „ Peroj 1657 „ .

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija