Intervju : Nikola Ivanović

Intervju: Nikola Ivanović, dožupan Požeško- slavonske županije iz redova srpske nacionalne manjine

Generalno gledajući jedan veliki problem u pogledu manjinske samouprave jest nedostatak određene  preciznije zakonske regulative , možda i posebnog i cjelovitog zakona koji bi definirao tu materiju u svim aspektima rada i djelovanja. Kada se iščitava Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina  te drugi zakonski i podzakonski akti koji reguliraju manjinska pitanja nema dovoljno precizirajućih obaveza što se mora napraviti pa se mnogo toga svodi na političku volju i senzibilitete onih koji vode lokalne jedinice, a toga može biti, ali može i izostati  kada je u pitanju manjinska problematika. Rezultati popisa reducirati će manjinska prava posebno u sferi političkog predstavljanja na lokalnom i regionalnom nivou. Manjinske zajednice se moraju pripremiti za nove forme rada i djelovanja, a to je veliki izazov i trebati će puno uložiti u edukaciju i jačanje manjinskih kapaciteta, posebno u manjim sredinama.

Približavamo se polovini mandata od 6. po redu izbora za vijeća i  predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat  manjinske samouprave? Da li se i u kojim segmentima napreduje, a koji problemi ostaju isti i što je tome razlog?

Na području Požeško – slavonske županije mi bilježimo napredak po pitanju rada i funkcioniranja vijeća nacionalnih manjina . Prije četiri godine, pa i ranije, na području Požeštine što se naše nacionalne manjjne tiče mi smo imali jednu neorganiziranu situaciju , a sada radimo na tome da ta vijeća imaju osigurano kvalitetno financiranje od strane osnivača, da imaju prepoznatljive aktivnosti u zajednici i da kvalitetno zastupaju interese srpske nacionalne manjine na našem području. Ono što je u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina navedeno, nedovoljno je da bi se  u praksi,  na samom terenu i sprovelo. Prije svega tu mislim na neobavezivanja osnivača,  jedinica lokalne i regionalne samouprave, da financiraju rad vijeća i predstavnika, jer prema zakonu mogu, ali ne moraju. Kada živite 20-30 godina u okolnostima gdje se o nekoj manjinskoj zajednici uglavnom govori negativno teško je naći lidere u malim sredinama koji bi se suprostavili određenoj praksi nevidljivosti i nedovoljnih aktivnosti unutar same srpske zajednice . No, mislim da smo te situacije dobrim djelom prevladali i što što bi sada pozitivno mogli istaknuti jeste da vijeća na našem području  imaju svoj subjektivitet, vijeća su u dobroj mjeri prepoznata kao nositelji određenih aktivnosti od interesa za samu manjinsku ali često i širu zajednicu. U sredinama gdje nema srpskih kulturnih  društava, Prosvjete i drugih, vijeća su  jedina koja organiziraju određene aktivnosti. Tako da unatoč svih problema i u financiranju i u neadekvatnom odnosu lokalne i regionalne samouprave  mi,  uz potporu Srpskog narodnog vijeća, ipak uspijevamo provoditi aktivnosti i organizirati ono što je od interesa za našu zajednicu.

ZAKONSKO PRECIZIRANJE OBAVEZA

Ima mišljenja ( stručnih i političkih ) koji upozoravaju da ako ne dođe do promjene uloge i statusa tijela manjinske samouprave moguće je i urušavanje tog sustava. Koliko vam se te ocjene čine realnim? Kako generalno gledajući ocjenjujete njihovo funkcioniranje?

Vijeća imaju savjetodavnu ulogu, ali u politici nitko ne voli dodatno tijelo koje će govoriti što bi trebalo  raditi, a tako je i u našim sredinama. Sam zakonodavac nije precizno i kvalitetno utvrdio i pojasnio tu savjetodavnu ulogu  vijeća i predstavnika  i onda  tijela lokalne samouprave to različito tumače . Ono što je svakako pohvalno u određenim lokalnim samoupravama jeste da se pozivaju predstavnici vijeća na općinska i gradska vijeća  i oni tako grade svoj institucionalni kredibilitet i upoznavaju se s problemima , mogućnostima jedinica lokalne samouprave pa tako mogu adekvatnije adresirati svoje probleme i potrebe. Ono što je negativno i kontinuirano u zadnjih 20ak godina jeste da samo u Lipiku, Požegi, a tek odnedavno i u Pakracu članovi vijeća imaju nekakvu naknadu za svoj rad . Bez obzira što je to simbolično to predstavlja jedan dodatni i važni dio podrške radu vijeća.  Mislim da je  generalno gledajući jedan veliki problem u pogledu manjinske samouprave nedostatak određene  preciznije zakonske regulative , možda i posebnog i cjelovitog zakona koji bi vrlo precizno definirao tu materiju u svim aspektima rada i djelovanja. Po mom mišljenju nedostaje zakonska regulativa kroz koji bi se jasno definirale obaveze vijeća i predstavnika prema jedinicama lokalne samouprave ali i obrnuto, obaveze jedinica lokalne samouprave prema  tijelima manjinske samouprave odnosno vijećima i predstavnicima. Dakle, zakonska regulativa koja bi detaljno propisala i regulirala institut manjinske samouprave. Kada se iščitava Ustavni zakon te drugi zakonski i podzakonski akti koji reguliraju manjinska pitanja nema dovoljno precizirajućih obaveza što se može i što se mora napraviti pa se mnogo toga svodi na određenu političku volju i senzibilitete onih koji vode lokalne jedinice i kojega  može biti , ali može i izostati  kada je u pitanju manjinska problematika.

Ima li primjera dobre prakse gdje vijeća i predstavnici dobro funkcioniraju i komuniciraju s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti ? Gdje vidite ključne probleme na lokalnom nivou? Kako ih prevladavati i rješavati?

Mi naravno imamo i puno pozitivnih primjera gdje naša vijeća zastupaju vrlo konkretne interese i potrebe pripadnika naše zajednice. Posebno se to odnosi na infrastrukturne potrebe i problema ( vodovod, puteve itd.), ali mnogi su problemi nagomilani i godinama , pa i deceniiama nisu rješavani i tu bez djelovanja viših institucionalnih subjekata i mehanizama nema velikih pomaka . Manjinska samouprava je tu nedovoljna.  Naravno, vrlo važna stvar u svemu je i kvaliteta vijeća, odnosno njihovih vodstava. Tu imamo isto tako vrlo neujednačenu situaciju i u određenim sredinama vijeća sama ne mogu profilirati i adresirati svoje probleme i potrebe bez odgovarajuće dodatne pomoći . Tu dolazi do izražaja i moja uloga kao dožupana iz redova srpske nacionalne manjine  jer nastojim u svakoj sredini dati maksimalnu moguću pomoć i podršku u komunikaciji , u provedbi aktivnosti, da svakako budem netko tko stoji uz te ljude .

OPERATIVNI PLANOVI DONOSE KORIST SVIMA

Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i educirane  za kvalitetniju suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave?  Što bi eventualno, s druge strane, istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim sredinama?

Mislim da bi bilo potrebno više javne komunikacije i više predstavnika političkog života i njihovog sudjelovanju u manjinskim akcijama i manifestacijama da manjine osjete da su prihvaćene  te iskazivanje više političke volje za razumijevanje problema građana koji su pripadnici nacionalnih manjina, ali isto tako treba i više aktivnosti manjinskih predstavnika u zagovaranju vlastitih prava . Postojanje jedne šire i jače političke volje kada su u pitanju nacionalne manjine omogućava da se onda problemi i njihovo rješavanje mogu odvijati i na nižem nivou, kroz rad vijeća i predstavnika

Da li su i u kojoj mjeri  Operativni programi  Vlade za nacionalne manjine potaknuli s jedne strane ubrzanije rješavanje manjinskih problema ali s druge strane i aktivniji rad manjinske samouprave? Da li ej prisutna dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja pojedinih  lokalnih i regionalnih sredina? Kako ta postignuća i doprinose približiti  i široj populaciji ?

Mislim da treba kazati kako su šire zajednice pa čitava država profitirali kroz Operativne programe Vlade za nacionalne manjine koji su prvi put doneseni 2017. godine , a sada su utvrđeni po treći put do 2028. godine. Tu je važno istaći ulogu Vlade ali i saborskih zastupnika nacionalnih manjina koji su bitno doprinijeli i njihovom institucionaliziranju i njihovom sadržajnom kreiranju pa tako i u ovom zadnjem ciklusu . Mi smo vrlo zadovoljni njihovom dosadašnjom provedbom iako naravno ima problema i segmenata čija realizacija ide teže. Ali u cjelini gledano i to ovisi o mogućnostima i kapacitetima određenih lokalnih zajednica. No, svakako treba istaći programe koji se provode kroz ministarstvo poljoprivrede i koji su potakle desetine OPGova i omogućile im rad i egzistenciju. Dalje puno je učinjeno u poboljšanju infrastrukture tamo gdje je osjetnija koncentracija nacionalnih manjina na čemu je posebno bilo angažirano ministarstvo regionalnog razvoj.  A svakako su značajni i projekti podrške obrtnicima i poduzetnicima preko ministarstva gospodarstva . Svakako treba istaći i da su naše krovne organizacije imale značajnu podršku kroz te Operativne programe na kulturnom planu pa su uređeni mnogi  kulturni i društveni domovi  koji postaju mjesta važna mjesta okupljanja i ostvarivanja različitih programa od interesa za manjinsku zajednicu.

VAŽNOST MANJISKIH POLITIČKIH PREDSTAVNIKA

Faktički se približavaju novi lokalni izbori. Kakva su očekivanja kada su u pitanju nacionalne manjine? Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i  poziciju i prava nacionalnih manjina ?  Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?

Mi smo po rezultatima popisa izgubili mjesto zamjenika župana i zamjenika gradonačelnika Požege te određeni broj zastupničkih mjesta u predstavničkim tijelima lokalne i regionalne samouprave. Sigurno je da će to usporiti i pasivizirati mnoge aktivnosti koje se provode u jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Iz iskustva mogu potvrditi da je uloga zamjenika župana odnosno županice bio značajan činilac za ostvarivanje bolje komunikacije, detektiranja i onda i rješavanje problema, a tako je to bilo i na drugim lokalnim nivoima gdje smo kao manjina imali svoje predstavnike.

Bilo je i govora da bi se prema Vladi i Saboru pokrenule inicijative za uvažavanje tzv. stečenih prava koja bi osiguravala određenu razinu i zaštitu manjinskih prava neovisno o mogućim negativnim brojčanim kretanjima i pokazateljima. Da li je u tom smislu nešto pokrenuto ili je u planu?

Koordinacija zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina je razgovarala o tome ali mislim da u sadašnjoj konstelaciji odnosa neće biti dovoljno svijesti ni na lokalnom ni na nacionalnom nivou o potrebi  da se stečena prava sačuvaju. Nedostaje svijesti o značaju da nacionalne manjine imaju svoje političke predstavnike u jedinicama lokalne i regionalne samouprave, bez obzira što ih je brojčano manje,  jer su ti predstavnici bili važna poluga rješavanja mnogih manjinskih problema koji su i dalje prisutni. Tim više što je smanjivanje broja koji određuje ta prava zaista u pojedinim sredinama minimalno i radi se o formalnosti.  No, to je realnost i mi se moramo pripremiti za nove forme rada i djelovanja. A to je  veliki izazov pa i nepoznanica za nacionalne manjine . Trebati će puno uložiti u edukaciju i jačanje kapaciteta vijeća i predstavnika koji će morati preuzeti ulogu i političkih predstavnika što je do sada bilo u nadležnosti  manjinskih zastupnika u predstavničkim i izvršnim tijelima lokalne i regionalne samouprave. Poseban problem biti će u malim sredinama gdje su kadrovski kapaciteti često vrlo tanki ili nedostatni. I zato treba razmisliti kako vijećima i predstavnicima omogućiti veću ulogu u kreiranju mjesnih politika.

Autori: Antun Brađašević i Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija 

Intervju : Nikola Ivanović, zamjenik župana u Požeško-slavonskoj županiji iz redova srpske nacionalne manjine  i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine PSŽ

U NAREDNOM PERIODU ULOGA VIJEĆA I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA  TREBALA BI POSTATI JOŠ ZNAČAJNIJA

Potreban je stalni razgovor i dijalog o ostvarivanju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, o nedostacima u toj provedbi ali i o uspješnim primjerima dobre prakse kojih imamo i koji mogu biti i poticaj i putokaz za dalje .Javni govor o problemima nacionalnih  manjina nije samo kritika , to je i podrška i poticaj pripadnicima nacionalnih manjina da aktivnije djeluju u ostvarivanju svojih prava ali i poziv strukturama vlasti da tim aktivnostima daju svoju podršku, da budu dio suradnje. U tom kontekstu vrlo je važna uloga vijeća i predstavnika nacionalnih manjina  pa su novi izbori za manjinsku samoupravu koji se trebaju održati u svibnju ove godine posebno značajni. Naime mi očekujemo da će važnost i uloga vijeća u narednom periodu rasti i to upravo zbog činjenice da će se u nekim sredinama zbog rezultata popisa stanovništva izgubiti prava na dosadašnje oblike političkog predstavljanja te će odgovornost za rješavanje manjinskih pitanja gotovo presudno ovisiti upravo o radu manjinske samouprave..

• O 20-toj obljetnici donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina održano je dosta rasprava , analiza , dato ocjena itd , najvećim djelom iz vidokruga znanosti te visoke politike . Čini se da je izostalo promišljanje ostvarivanja Ustavnog zakona iz same prakse. Vi ste u ime Srpskog demokratskog foruma krajem prošle godine u Požegi organizirali jednu od rijetkih takvih rasprava. Što je ona pokazala ?

Mi smo u suradnji sa Srpskim demokratskim forumom koji je inače aktivan na području Zapadne Slavonije  organizirali stručni okrugli stol u prvom redu s ciljem da okupimo predstavnike nacionalnih manjina s područja četiri županije Zapadne Slavonije , ali i da uključimo predstavnike znanstvenog sektora i politike . Skup je organiziran i s posebnim dodatnim ciljem da bude jedan od faktora bolje motivacije predstavnika nacionalnih manjina na našem području jer smo mišljenja i procjenjujemo da njihova organiziranost i aktivnost nisu na jednom potrebnom i adekvatnom nivou i to želimo unaprijediti i dalje graditi kako bi mogli kvalitetnije raditi u nekom narednom periodu. Skup je bio i svojevrsna poruka lokalnim strukturama vlasti , da su nacionalne manjine tu, da žele djelovati i surađivati , upravo shodno Ustavnom zakonu i da je ovaj skup prava prilika da se procjeni, mirno i staloženo, koje su postavke toga zakona dobro i kvalitetno primjenjuju, a koje ne te da otvorimo razgovor kako to mijenjati u pozitivnom pravcu . Jasno nam je da ni jedan zakon nije idealan, ali tu smo da ukažemo na aktualne probleme ali i da istaknemo promjene i napredak koji je ostvaren u ovih 20ak godina. Nažalost morali smo konstatirati da često upravo na lokalnom nivou , u lokalnim sredinama nedostaje dovoljno političke volje da se relevantni manjinski zakoni provode , ali isto tako mogli smo konstatirati i niz primjera dobre prakse koje pokazuju načine i pristupe kvalitetnoj implementaciji tih zakona koja je uvijek moguća . U tom pogledu posebno bi mogli istaknuti primjer Bjelovarsko-bilogorske županije gdje predstavnici i srpske, češke, talijanske ali i drugih nacionalnih manjina odlično surađuju , i međusobno i sa strukturama vlasti , i ostvaruju dobre rezultate. S druge strane treba se suočiti i s realnim stanjem npr. upravo u Požeško-slavonskoj županiji gdje se još uvijek u velikoj mjeri suočavamo s negativnim ratnim nasljeđem , postkonfliktnim odnosima , nedostatkom povjerenja itd.  i to treba dalje prevladavati jer pozitivnih pomaka i pokazatelja imamo i treba ih dalje razvijati  kako pripadnici srpske nacionalne zajednice u javnom diskursu ne bi trpjeli pritisak prošlosti .

PREVLADATI PRITISKE PROŠLOSTI

• Mnogi smatraju da je ključ uspješnog provođenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina upravo lokalni nivo , ali isto tako i da su problemi pa i otpori njegovom provođenju na lokalnom nivou najjači i najizraženiji . Što je tome uzrok ? Gdje leže problemi ?

Za kvalitetnu provedbu skoro svakog zakona važno je da postoji povezanost državne i lokalne razine , a posebno je to važno upravo kada je u pitanju Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i uopće set manjinskih zakona . No ono što sam zatekao kada sam prije godinu i po dana nastupio dužnost zamjenika županice jeste neadekvatna organiziranost vijeća i predstavnika nacionalnih manjina , ali i neadekvatna podrška tim tijelima koje bi trebali dobivati od strane županije , gradova i općina . Svakako da je to povezano s nedostatkom političke volje pa i određenog povjerenja između aktera koji su involvirani u te odnose te još jednom ponavljam , postkonfliktnom situacijom koja je još prisutna u javnom diskursu odnosno činjenice da su Srbi i dalje targetirani kao problem . No, ono što je svakako nužno istaknuti i što je  nužno potrebno raditi jeste da se što više u javnosti govori o provedbi Ustavnog zakona , o nedostacima u toj provedbi ali u o uspješnim primjerima dobre prakse kojih imamo i koji mogu biti i poticaj i putokaz za dalje .Javni govor o problemima nacionalnih  manjina nije samo kritika , to je i podrška i poticaj pripadnicima nacionalnih manjina da aktivnije djeluju u ostvarivanju svojih prava ali i poziv strukturama vlasti da tim aktivnostima daju svoju podršku , da budu dio suradnje . Imamo krasan primjer npr. grada Požege gdje  na javnoj manifestaciji povodom pravoslavnog Božića predstavnici ,gradskih vlasti , predstavnici gradskih institucija pa i poduzeća dolaze na čestitanje i druženje . Nažalost to je za sada prilično usamljen slučaj u našoj županiji ali i primjer koji pokazuju da se takve stvari mogu organizirati  i biti doprinos za dobre odnose na dobrobit svih .

• U kojoj mjeri je odgovornost na lokalnim strukturama vlasti , a u kojoj mjeri na samim manjinskim zajednicama . Što bi na nivou jednih i drugih struktura bilo bitno mijenjati kako bi se proces unaprijedio ?

• Treba prije svega biti uporan. Situacija u svakom slučaju nije crno bijela . Imamo niz pozitivnih primjera realizacije mnogih projekata od infrastrukture pa dalje. Grade se putevi , mostovi , rješava vodoopskrba , društveni domovi i drugi važni segmenti za kvalitetniji život nacionalnih manjina i mi vidimo napredak u tom, da tako kažemo, materijalnom nivou.  Ali trebalo bi potaknuti i veći napredak u samim društvenim odnosno međuetničkim odnosima . Važno pitanje implementacije manjinskih zakona svakako ovisi i o djelovanju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i zato bi bilo od presudne važnosti da lokalne i regionalne strukture pokažu više brige za njihov rad  i da sami doprinesu boljoj suradnji s ovim manjinskim tijelima i institucijama. Vijeća su pozvana da sudjeluju u javnom životu svojih sredina i u upravljanju lokalnim poslovima od interesa za nacionalne manjine ( a to je, nemojmo zaboraviti, često i interes šire zajednice ).  Naravno, odnose treba graditi obostrano i na pripadnicima nacionalnih manjina je isto tako i obveza i odgovornost da iskažu  volju , želju , otvorenost i i uopće spremnost na suradnju i ja vjerujem da ćemo u narednim periodima koji su pred nama dostići županije u kojima su ti procesi puno bolje zaživjeli. Treba otvoreno govoriti o svim pitanjima . Kako o onome što nije učinjeno tako i onome što je dobro učinjeno . Mi često , kada govorimo o implementaciju Ustavnog zakona zaboravljamo na sveobuhvatnost tog zakona i i njegovu implementaciju reduciramo isključivo na probleme, čemu nažalost značajno doprinose i mediji jer su se uglavnom spremni baviti samo negativnim  aspektima kao što su npr. postavljanje dvojezičnih tabli ili problemi u obrazovanju što jesu problemi, ali istovremeno se zanemaruju pozitivni pokazatelji i primjeri .

VIŠE BRIGE ZA MANJINSKE INSTITUCIJE

• Kako uopće ocjenjujete značaj i ulogu vijeća i predstavnika u sustavu ostvarivanja manjinskih prava i manjinske politike ? Kako unaprijediti njihov rad, djelovanje i ulogu ?

Tamo gdje imaju partnere u lokalnim i regionalnim strukturama vlasti i gdje imaju otvorena vrata tamo je svakako njihov rad i lakši i efikasniji i uspješniji i ono mogu puno bolje zagovarati ostvarivanje manjinskih prava i ostvarivanje manjinskih potreba i na planu infrastrukture, kulturne autonomije, obrazovanja itd. Ali tamo gdje nema te suradnje , gdje ne postoji svijest i praksa da se predstavnici nacionalnih manjina prime i da se s njima porazgovara povremeno u toku godine tu je situacija puno teža i bez pravih rezultata. No, isto tako treba znati da kada su u javni život uvedene institucije manjinske samouprave, vijeća i predstavnici, na početku je bilo niz programa i projekata njihova osposobljavanja i educiranja što je s vremenom splasnulo i trebalo bi te aktivnosti ponovno i jače pokrenuti. Tim više što u tim tijelima predstoji vjerojatno i jedna smjena generacija i kadrova . Bitno je da se ta tijela fokusiraju na rješavanje manjinskih problema, na zagovaranje manjinskih interesa prema opčini , gradu ili županiji, a ne da im se rad iscrpljuje i vrti jedino oko nekih manifestacija čemu smo često svjedočili .

Ove godine se trebaju održati i 6.po redu izbori za tzv. manjinsku samoupravu ( vijeća i predstavnike ) . Što očekujete , kako se pripremate ?

• Pa na ovim izborima naš posebni cilj će biti pomlađivanje naših vijeća . Također nastojati ćemo uključiti i veći broj žena . U svakom slučaju radit ćemo na kadrovskoj obnovi naših institucija jer želimo unijeti jednu novu energiju u rad vijeća . Naime mi očekujemo da će važnost i uloga vijeća u narednom periodu rasti i to upravo zbog činjenice da će se u nekim sredinama zbog rezultata popisa stanovništva izgubiti prava na dosadašnje oblike političkog predstavljanja odnosno pozicije ( npr. konkretno u našoj sredini mi gubimo pravo na zamjenika župana i zamjenika gradonačelnika u Pakracu ) te će odgovornost za rješavanje manjinskih pitanja gotovo isključivo ovisiti upravo o radu vijeća i predstavnika odnosno da će vijeća biti ta koja će trebati nadomjestiti gubitak određenih političkih pozicija . I zato očekujem da na izborima u svibnju složimo dobre ekipe koje će se znati boriti za ostvarivanje i zaštitu naših prava i našeg kulturnog i nacionalnog identiteta .

JAČANJE  ULOGE MANJINSKE SAMOUPRAVE

• Bilo je najava da će predstavnici nacionalnih manjina pokrenuti inicijativu ( o tome se govorilo na prošlogodišnjim Lipovljanskim susretima ) o zadržavanju stečenih prava bez obzira na eventualni pad udjela pripadnika nacionalnih manjina u stanovništvu u pojedinim sredinama. Da li se nešto priprema  i poduzima na tom planu ? Postoji li u lokalnoj praksi uopće razumijevanje i senzibilitete za tzv institut stečenih prava ?

Pa meni je iz pozicije zamjenika županice malo i neugodno govoriti o tim pitanjima da se ne bi shvatilo kao puka borba za očuvanje pozicija . Ali potrebno je istaknuti da su politički predstavnici u lokalnim i regionalnim strukturama vlasti ( zamjenici načelnika , gradonačelnika ili župana ) u jedinicama lokalne samouprave značajno doprinosili rješavanju manjinskih pitanja , da su puno radili na organizaciji svojih manjinskih zajednica i razvoju suradnje s lokalnim strukturama vlasti itd ..I koliko god mi željeli da vijeća nadomjeste te ljude to neće biti nimalo lagan zadatak . No, mi ćemo kroz koordinaciju zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina svakako razgovarati o tom problemu i prijetećim redukcijama, ali u prvom redu je na državnim te regionalnim i lokalnim strukturama da se o tome očituju . Što se tiče stečenih prava, koje bi npr. tek trebalo uvesti za srpsku nacionalnu zajednicu treba kazati da su s tim, ovdje na slavonskom području, probleme  imale i nacionalne zajednice koje ta prava dugo baštine npr. češka i talijanska nacionalna manjina pa nije jednostavno biti optimist i očekivati da će se taj obrazac stečenih manjinskih prava lako implementirati kada je u pitanju srpska nacionalna manjina.

Autor: Stojan Obradović

Foto: Antun Brađašević