Intervju : Marko Veselinović , predsjednik splitskog pododbora SKD Prosvjete
Neovisno o nemilim incidentima mi smo nastavili raditi i do sada nismo imali nikakvih problema. Istina, za sva naša veća okupljanja obavještavamo policiju što stvara određenu nelagodu ali aktivnosti se normalno odvijaju i unatoč svemu imamo novih osoba i članova koji su se priključile našim sekcijama i aktivnostima. No, stvara se jedna atmosfera netrpeljivosti koja je loša za čitavo društvo . Trenutno su Srbi prva meta i na udaru , ali u toj situaciji i neki drugi vrlo brzo mogu postati mete i žrtve. Ipak, rekao bih da postoji jaka nada da će stvari krenuti u pozitivnom smjeru . Možda smo dosegli negativni vrhunac i realno je očekivati da počne neka normalizacija. U protivnom stvari se mogu oteti kontroli. Ali upravo zato i moramo krenuti u akcije koje će delegitimirati to neprihvatljivo i neutemeljeno nasilništvo, taj ideološki i svjetonazorski mrak , tu društvenu bolest koja može opasno metastazirati i u tome svi moraju preuzeti svoj dio odgovornosti.
Dobitnik ste ovogodišnje nagrade „Nikola Tesla„ Srpskog narodnog vijeća za unapređivanje srpskih institucija . Ta ugledna ovogodišnja nagrada i vaš izbor značajno su obilježeni vašim istupom i odnosom prema nemilim događajima koji su krajem prošle godine obilježile ne samo splitsku već i hrvatsku manjinsku scenu i kada je došlo do nasilnog prekida vaše kulturne manifestacije ( gostovanje kulturno-umjetničkog ansambla „ Veliko Kolo“ iz Novog Sada ) u okviru Dana srpske kulture. Što vam o u tom kontekstu znači ova nagrada ?
Da, dobitnik sam uglednu nagrade “Nikola Tesla” za svoj rad i doprinos za unapređenje srpskih institucija. Ja sam već u nekoliko mandata vijećnik u Vijeću srpske nacionalne manjine Splitsko-dalmatinske županije. Stalno sam se zalagao i zalažem za unapređenje međuljudskih odnosa unutar srpske zajednice ali i za skladne odnose sa svim manjinskim zajednicama u gradu Splitu i Županiji, kao i sa većinskim narodom. Sigurno da je jednim djelom ova nagrada obilježena i sa nedavnim događajem ali mislim da to ne bi bilo dovoljno za ovako veliku nagradu. Gdje god sam do sada radio i čim god sam se bavio želio sam postići što bolje rezultate. Svaka nagrada je priznanje za uloženi trud, a istovremeno je i poticaj i obaveza da se nastavi još bolje. Naravno da mi je ova nagrada draga. Ona mi je podsjetnik za sve što sam radio. A također želim naglasiti da ova nagrada i nije samo moja, ona dijelom pripada i svim mojim suradnicima i članovima.
OPASNA ATMOSFERA NETRPELJIVOSTI
Kako ste se osjećali u momentu incidenta? Što je određivalo vaše ponašanje koje je istaknuto i kao hrabro i kao razumno?
Kako sam se osjećao za vrijeme tog događaja na splitskim Blatinama? Kao i uvijek kada se nađem u nekoj neugodnoj situaciji. Smireno, jer jedino tako možete donijeti ispravnu odluku. Možda mi je iskustvo pomoglo da na brzinu procijenim opasnost i da se onda tome i prilagodim. Iskreno, koliko god je to bilo ružno ja nisam osjetio opasnost od toga da ćemo biti fizički napadnuti. I sada mislim da im to nije bio cilj. No, trebalo je vidjeti tu omladinu iz Novog Sada, iz folklornog društva „ Veliko Kolo „ koji nisu htjeli ni ručati već što prije otići na splitsku Rivu, proći kroz Dioklecijanove podrume, pogledati Split sa Prve vidilice na Marjanu… Vidjeli ste njihove komentare i nakon događaja. Najavili su da su spremni doći opet bez obzira na sve. To je mladost koja je obišla čitav svijet. Od nas su otišli na smotru folklora u Novi Sad, a potom odletjeli za Japan. Obišli su čitavu EU i Ameriku. Svugdje su dobro dočekani i ispraćeni sa osmjehom i poljupcima, samo su iz Splita otišli u pratnji policije. Inače je ovo “ Veliko Kolo” oborilo Ginisov rekord po broju plesača, 12 000 ih je odjednom plesalo. Zamislite koliko tu ima djece različitih vjera, nacija, običaja itd. Dali oni spajaju narod ili razdvajaju? A ovaj njihov nastup u Splitu bio je samo prethodnica, za dolazak velikog ansambla dogodine kada SKD Prosvjeta Pododbor Split slavi 30 godina svog postojanja.
Neovisno o ovom nemilom događaju ( i nažalost ne jedinom ) kako radite i kako doprinosite unapređivanju i razvoju srpskih institucija. Što te institucije znače za srpsku nacionalnu manjinu?
Neovisno o ovom događaju mi smo nastavili raditi i za sada nismo imali nikakvih problema. Istina, za sva naša veća okupljanja obavještavamo policiju koja bude prisutna na našim događanjima. Moram pohvaliti moje bivše kolege policajce na profesionalnom i korektno odrađenom poslu one sporne večeri kada se dogodio incident ali i kasnije. To policijsko osiguranje stvara određenu nelagodu ali mi i dalje redovno održavamo probe u pjevanju i sviranju i nastavljamo se družiti povodom svih državnih i vjerskih praznika. Redovno održavamo kontakte sa svim predstavnicima nacionalnih manjina, pripremili smo se za obilježavanje našeg najvećeg praznika Svetog Save kada je upriličena svečana Akademija . Nastupali smo sa ostalim manjinama povodom dana Ljudskih prava, družili se kao i ranije i to ćemo nastaviti. I u našem slučaju važi maksima “Ono što te ne ubije to te ojača”. Mislim da je i ovaj događaj potaknuo neke “spavače” da se malo trgnu i priključe pa, unatoč svemu , imamo novih osoba i članova koji su se priključile našim sekcijama i aktivnostima.
MNOGA PRAVA SAMO NA PAPIRU
Kako gledate na aktualnu situaciju kada je u pitanju položaj pa i sigurnost srpske nacionalne manjine?
Institucije su pravilno postavljene i dostupne su svim pripadnicima naše manjine ali u praksi i životu se javlja niz velikih problema. Prisutni su strah i nelagoda zbog mogućih neugodnosti i zato mnogi Srbi zapravo skrivaju svoj nacionalni identitet. Boje se čak i da ih netko ne vidi na našim događanjima i aktivnostima jer strahuju da bi im i to moglo donijeti neke probleme. Na poslu je ista situacija a u školama da ne govorim. Vjeronauk u školama je direktno prokazivanje djece da su druge vjeroispovijesti. Čujete često da njima nitko ne brani da sjede u učionicama dok se održava sat vjeronauka. Mnoga djeca i njihovi roditelji pristaju da djeca idu na katolički vjeronauk kako se ne bi otkrilo da su druge vjeroispovijesti. Pravo na vjeroispovijest, jezik, pismo, kulturu i običaje su ustavne kategorije ali se to u praksi baš i ne poštuje. Poznajem više porodica čija su djeca bila maltretirana i izolirana iz zajednice samo zbog toga što ne idu na vjeronauk. Neke od njih su napustili zemlju i otišlo u inozemstvo baš iz tog razloga.
Dalje, dali ste igdje pročitali da je neki Srbin zaposlen, a da se pozvao na Ustavni zakon koji im omogućava prednost u zapošljavanju, naravno ako ispunjava i ostale uvjete. Ja ne poznajem nikog. Dali u državnim organima i organizacijama imate proporcionalan broj zaposlenih? Nema. To su sve stvari o kojima mi kao zajednica kroz institucije raspravljamo. Pri tom ne tražimo nikakve privilegije, ništa osim što nam po zakonu pripada. Što je npr. sa povratom stanarskih prava, što je sa presudom Ustavnog suda o neustavnoj odredbi po kojoj su oduzimana prava na stan odnosno stanarsko pravo po osnovi provjere dali netko stanuje ili ne stanuje u dobivenom stanu za kojeg je stanar uredno podmirivao sve obveze. A kako nije zatečen u stanu dva ili više puta, stanovi su oduzimani, građani odjavljivani itd. Sva ova oduzeta prava bi se trebala vratiti. Mnogi građani za to ne znaju i zato postoje naše institucije kroz koje se treba izboriti za prava tih ljudi.
ANTIFAŠISTIČKA KULTURA SJEĆANJA
Kako ocjenjujete stanje društvene i političke tolerancije u hrvatskom društvu . Gdje vidite ključne probleme ? Kakva je odgovornost vlasti za sve izraženije i učestalije pojave etničke netrpeljivosti , povijesnog revizionizma , govora mržnje …. . … ? Da li bi bilo poželjno i normalno da su njihove reakcije i osude jasnije i direktnije?
Pa na tom planu stanje je po mom mišljenju trenutno sve gore i gore. Prvenstvena je tu odgovornost političara. Danas je sve izraženije nepoštivanja Ustava i zakona , koji su vrlo jasni u svojim odredbama , ali se ne provode. Tko je za to odgovoran ? Pa, u prvom redu oni koji su trenutno na vlasti. I drugi naravno , ali na vladajućima je najveća odgovornost. Ali kada govorimo o odgovornosti za ukupnu situaciju društvene tolerancije ne treba izuzeti ni druge faktore i subjekte. Tu direktno i otvoreno treba spomenuti i crkvu koja u javnosti ne nastupa uvijek onako kako bi trebalo i u interesu vjernika ali i ukupnog društva. Angažman crkve sigurno bi mogao biti i veći i adekvatniji . Nikad nismo imali više vjernika , ali izgleda i više nevjernika . Jer kako onda tumačiti upravo te pojave govora mržnje , netolerancije , isključivosti itd. Nisu to vjerske vrijednosti . O svemu tome bi Crkva trebala progovoriti pa je zato odgovornost i na njima . A u svemu tome vrlo važan činilac je i odgoj i to onaj odgoj koji počinje da tako kažemo od kućnog , obiteljskog stola pa se nastavlja kroz obrazovne institucije od vrtića pa dalje , a tu mnogo toga izostaje i nedostaje . Stvara se jedna atmosfera netrpeljivosti koja je loša za sve u društvu . Trenutno su Srbi prva meta i na udaru , ali atmosfera netrpeljivosti je nezdrava i opasna i u određenim okolnostima to se vrlo brzo proširi i na druge i drugi vrlo lako i brzo mogu postati mete i žrtve .
Zajedno s vama nagradu je dobio odnosno podijelio i Ženski pjevački zbor SKD splitskog pododbora SKD Prosvijete. Njihov repertoar značajno je određen antifašističkom i partizanskom baštinom. Kako Zbor funkcionira u situaciji kada je danas možda lakše ( i bezopasnije ) pjevati proustaške nego partizanske pjesme? Ima li problema u nastupima?
Naš je Zbor zaista jedinstven po svom velikom i kvalitetnom antifašističkom i partizanskom repertoaru , ali nismo imali problema i pjevali smo na različitim manifestacijama diljem Hrvatske ali i u susjednim državama naše regije pa smo tako nastupali u Bosni i Hercegovini , Crnoj Gori ,Srbiji , a planiramo i u Sloveniji. Pjevanje partizanskih pjesama je dio kulture sjećanja. To je dio antifašizma , a antifašizam je civilizacijsko, a ne samo političko pitanje . I zato ga mi kroz naše kulturno-umjetničko djelovanje njegujemo i razvijamo i to s puno ponosa , rekao bih i puno uspjeha . Rado smo viđeni i dobrodošli gosti na mnogim obilježavanjima antifašizma , značajnih mjesta i datuma te borbe . Tim više što su Dalmacija i Split dali zaista veliki i ogroman doprinos toj borbi i zato smo dodatno ponosni što možemo taj veliki doprinos evocirati kroz naše kulturno-umjetničko djelovanje.
Koliko vaši kulturni sadržaji i programi jačaju samu vašu zajednicu i njeno djelovanje ? Doprinose li većem interesu pripadnika vaše manjinske zajednice za radom na očuvanju identiteta , kulture , jezika ? Kakav je uopće interes pripadnika vaše manjinske zajednice za vašim kulturnim događanjima i programima ?
U posljednje vrijeme mi nastojimo razviti i raširiti našu kulturnu aktivnost i posebno se okrećemo mladima i pokušavamo kroz različite programe i projekte podići interes među mladima i zainteresirati ih za naše aktivnosti . I programski pokušavamo se približiti mladima. Po tom pitanju smo osnovali više sekcija literarnu, dječju dramsku, dramsku, šahovsku, muzičku, a osnovali smo i muzički bend upravo da bi više privukli mlade. Ali teško je mlade dobiti jer mnogi odlaze i napuštaju zemlje u potrazi za nekim drugim perspektivama. S druge strane vjerski život je prilično intezivan i crkveni obredi su dobro posječeni pa mi nastojimo da se upravo ta vjerska okupljanja iskoriste i za dodatne aktivnosti i programe. Kroz Program Plus, za djecu su osigurane besplatne repeticije iz matematike i engleskog jezika. Repeticije su besplatne i mogu se uključiti djeca bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu opredijeljenost i pripadnost.
Napominjem da SKD “Prosvjeta” nije jednonacionalna. Po Statutu i svim programima moguć je upis u članstvo bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest ili druge različitosti, ako ti potencijalni članovi žele kroz svoje djelovanje žele doprinijeti našem društvu i zajednici u cjelini. Mi u splitskom pododboru SKD Prosvjete imamo članova svih nacionalnosti i s tim se ponosimo jer nam to daje još veću vrijednost i vjerodostojnost .
NIJE DOVOLJNA SAMO MATERIJALNA POTPORA
Kakva je suradnja s gradskim (pa i županijskim strukturama)? Kakav je njihova potpora? Ima li problema?
Treba kazati da grad ima apsolutno razumijevanje za naše aktivnosti i pomaže koliko može. Dodijeljen nam je prostor koji je ključan preduvjet za uspješan rad i financiraju se naši projekti i programi. Naravno , uvijek nedostaje financijskih sredstava, ali to je opći, a ne samo naš problem. No, za neke projekte dobijemo i neka dodatna, posebna sredstva. Takav jedan projekt je npr. Srpsko-hrvatski memento kroz koji se planiraju posjete određenim mjestima u Srbiji ( ili U Bosni i Hercegovini ) ali te posjete uključuju i susrete s predstavnicima hrvatske zajednice i Katoličke crkve ( npr. u Kragujevcu , Beogradu , Banja Luci , a u planu je i Novi Sad, Subotica itd. No bili bi zadovoljniji kada bi predstavnici Grada uz materijalno-financijsku potporu više posjećivali i naše aktivnosti i manifestacije te nam i na taj način dali potporu i podršku .
I kako nakon ovih nemilih događaja vidite daljnju perspektivu?
Pa rekao bih da postoji jaka nada da će stvari krenuti u pozitivnom smjeru . Možda smo dosegli neki negativni vrhunac i realno je očekivati da počne neka deeskalacija ili normalizacija. U protivnom stvari se mogu oteti kontroli. Nedavni incident na našoj kulturnoj manifestaciji u Splitu sam po sebi i nije toliko problematičan. Takve se stvari, nažalost, dogode ali i prođu, pogotovo ako društvo na njih adekvatno reagira . Ali ako je to dio jednog sustavnijeg stvaranja straha i nesigurnosti ( čega se neki pribojavaju ) e onda smo u velikim problemima. Ne samo mi kao srpska manjinska zajednica , već vjerujte i društvo u cjelini. Zato kažem , nadamo se da nije ! Ali upravo zato i moramo krenuti u akcije koje će delegitimirati to neprihvatljivo i neutemeljeno nasilništvo, taj ideološki i svjetonazorski mrak , tu društvenu bolest koja može opasno metastazirati i u tome svi moraju preuzeti svoj dio odgovornosti. Već sam spominjao naš posebni projekt Srpsko-hrvatski memento. Na ovogodišnjem putovanju mi smo prije ovih nemilih događaja otišli i u Vukovar i tamo položili vijence i odali počast za sve žrtve tih strašnih stradanja. Mi bi bili prvi zainteresirani da se otkriju grobišta svih nestalih i da se svi krivci i počinitelji ratnih zločina izvedu pred lice pravde. To i je put da se s nas digne stigma koju zaista ne zaslužujemo.
Autor: Stojan Obradović