Intervju : Kadro Kulašin

Intervju: Kadro Kulašin, predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Splitsko-dalmatinske županije

Pripadnici nacionalnih manjina trebali bi više koristiti svoja tijela i institucije , vijeća i predstavnike i preko njih tražiti rješenja jer to omogućava i institucionalnu pomoć . Nekad je problem samo u nedostatku pravih informacija, jer kada njih nema onda se olako formiraju neki neutemeljeni stavovi i odnosi i to dalje otežava rješavanje određenih problema.  Manjine uglavnom dijele probleme koje su prisutne i u većinskom društvu , u većinskoj populaciji, a određene razlike rješavaju se preko nadležnih institucija i uz posredovanje manjinskih tijela. No, ovo je prilika da upozorimo i da  su manjinske zajednice nekad pomalo i zatvorene. A da imaju bolju i otvoreniju komunikaciju s lokalnom zajednicom i njenim strukturama situacija bi bila još puno bolja i rješavanje manjinskih problema uspješnije .

Već drugi mandat ste na čelu  Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Splitske-dalmatinske županije. Kako funkcionirate i kako Koordinacija doprinosi kvalitetnijim aktivnostima i boljem položaju nacionalnih manjina na ovom području ? 

Ovo je inače treći mandat Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina na nivou Splitsko – dalmatinske županije, a koja u sadašnjem sazivu uspješno okuplja čak 11 nacionalnih manjina ( tri manjine, albanska , bošnjačka i srpska imaju svoja županijska vijeća, a još osam nacionalnih manjina, Crnogorci, Mađari , Makedonci, Nijemci, Rusi , Slovenci , Talijani i Ukrajinci  imaju svoje predstavnike ). Iako nemamo neki posebni status kao manjinsko tijelo u odnosu na organe Županije uspješno i aktivno djelujemo i imamo punu podršku i pomoć svih relevantnih županijskih institucija.  Koordinacije djeluje na način da pokušava uključiti i artikulirati interese svih manjina na našem području i u tom  svom radu , kao što sam rekao,  imamo svesrdnu pomoć Županije, i organizacijsku i materijalnu i financijsku ali i svaku drugu po potrebi i mogućnostima i za  odnose s županijskim strukturama imamo uglavnom samo riječi hvale što je je jedan pravi primjer dobre prakse.  Svake godine 15. siječnja povodom Dana međunarodnog priznanja RH Županija organizira i zajednički  prijem za Konzularni zbor i za predstavnike nacionalnih manjina što manjinama  daje određen dodatni i posebni značaj, a i to na svoj način pokazuje odnos županije prema nacionalni  manjinama .

Posebno bih istakao da je u zadnjih godinu dana došlo do promjene načina financiranja vijeća i predstavnika. Sredstava i naknade za rad vijeća i njihovih članova kao i predstavnika osjetno su povećana . Naputak je došao sa strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije,  a naša županija je odmah pristupila tim korekcijama i time pokazala da želi da nacionalne manjine ostvaruju sva moguća prava koja ih pripadaju .

Također želim istaknuti da imamo vrlo dobru suradnju s Koordinacijom vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Splita i zajednički organiziramo dvije značajne manifestacije nacionalnih manjina na na kulturnom planu. Riječ je o manifestacijama u povodu Dana grada i proslave svetog Dujma 7. svibnja i obilježavanje Dana ljudskih prava 10. prosinca. Ta suradnja je logična i potrebna jer većina manjinskih zajednica je svojim većim djelom ( osim srpske koja je u većoj mjeri nego druge rasprostranjena i u drugim područjima županije) stacionirana u Splitu.

VELIKA POMOĆ ŽUPANIJE

Hvalite županijske strukture i službe. Kako to konkretno u praksi funkcionira?

U tom kontekstu treba posebno istaći rad županijskog Upravnog odjela za branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava u čiju nadležnost spadaju i nacionalne manjine . To je pravi primjer dobre prakse jer predano radi u okviru realnih mogućnosti na rješavanju manjinskih prava i manjinskih potreba i to je adresa kojoj se uvijek s punim povjerenjem možemo obratiti za rješavanje bilo kojeg manjinskog problema i možemo biti sigurni da će se naš zahtjev razmotriti i onda vidjeti koje su realne mogućnosti njegova rješavanja , kakvi su uvjeti i sredstava za to potrebni, koji rokovi itd. Naravno ima i stvari koje se mogu riješiti , ali i o tome se otvoreno i odgovorno razgovara i to stvara pozitivnu atmosferu  suradnje i međusobnog uvažavanja, a to je vrlo bitno za nacionalne manjine .  Koordinacija nije samo  medijator , mi prenosimo određene probleme , zahtjeve i potrebe, ali i iniciramo određene stvari , usmjeravamo i pomažemo da se što kvalitetnije riješe ali je izuzetno važno da s druge strane nailazimo na krajnje odgovorni i ozbiljni pristup županijskih službi gdje se uvijek  nastoji poštivati Ustavni zakona i sva ona prava koja su tim propisana za pripadnike nacionalnih manjina.

Kakav je odnos nacionalnih manjina prema tim pristupima i mogućnostima? Kako manjinske zajednice i njihovi pripadnici koriste ulogu Koordinacije?  Ima li manjkavosti i problema u radu samih manjinskih institucija i udruga i koji su najizraženiji. Na koji način to prevladavati, kako bolje osposobljavati manjinske subjekte za njihovu ulogu i rad? 

Pa moram malo samokritički istaknuti da sa strane nacionalnih manjina ponekad imamo određene probleme da tako kažem metodološke naravi , jer se neki problemi odmah ističu i javno adresiraju, a de se nije pokušalo određene probleme riješiti preko Koordinacije odnosno zatražiti njenu pomoć. To bi bilo logičnije , lakše i učinkovitije i Koordinacije uvijek može pomoći da se ti problemi adresiraju spomenutom županijskom  Upravnom odjelu u čijoj su nadležnosti i nacionalne manjine i tamo će sigurno dobiti odgovarajući i realan tretman.

Pripadnici nacionalnih manjina trebali bi više koristiti svoja tijela i institucije , vijeća i predstavnike i preko njih tražiti rješenja jer to omogućava i institucionalnu pomoć . Nekad je problem samo u nedostatku pravih informacija, jer kada njih nema onda se olako formiraju neki neutemeljeni stavovi i odnosi i to dalje otežava rješavanje određenih problema. A problema ima , njih nije ni malo ali ni puno, no otvorenim dijalogom se  puno toga može riješiti .

MANJINSKE ZAJEDNICE TREBAJU BITI OTVORENIJE

Prešli smo polovinu 6. po redu mandata vijeća i predstavnika nacionalnih manjina ( izabranih u svibnju 2023. Kako gledate uopće na ulogu i značaj ovih institucija? Kako prema vašim uvidima  teče novi mandat   manjinske samouprave  odnosno vijeća i predstavnika?  Da li se i u kojim segmentima napreduje, a koji problemi ostaju isti?

Što se tiče rada vijeća i predstavnika to dosta dobro funkcionira počev od financiranja do općih uvjeta za rad . Naravno, uvijek može bolje i više . Ali, sada po povratnim informacijama koje imamo s trena taj rad u ovom momentu možemo pozitivno vrednovati. Manjine uglavnom dijele probleme koje su prisutne i u većinskom društvu , u većinskoj populaciji, a određene razlike rješavaju se preko nadležnih institucija i uz posredovanje manjinskih tijela. No, ovo je prilika da upozorimo i da  su manjinske zajednice nekad pomalo i zatvorene. A da imaju bolju i otvoreniju komunikaciju s lokalnom zajednicom i njenim strukturama situacija bi bila još puno bolja i rješavanje manjinskih problema uspješnije . I manjine bi trebale više uključivati škole i uopće obrazovne institucije , određena tijela javne uprave u svoj rad te da kroz određene tribine , predavanja i sl . mi više ulazimo u društvo ali i da se  društvo informira o nama i to je proces poželjne integracije i interakcije. Vrlo je važan taj ulazak u šire pore društvo. Manjinske zajednice imaju značajne  intelektualne kapacitete i to treba koristiti .

Manjinski predstavnici nekad pogrešno doživljavaju određene odnose pa se misli kako neke strukture neće da pomognu , da rješavaju probleme, a da se  nije ni pokušalo s njima ući u dijalog . A kada se takav pristup pokrene mnogi problemi postaju puno jednostavniji i riješiviji. Šira se javnost upoznaje s manjinskim problemima , potrebama , ali doprinosima i stvari dalje funkcioniraju puno normalnije . Neke manjine ovdje žive par stotina godina i nisu one nikakvo strano tijelo ali bi se mogla ostvariti upravo bolja institucionalna suradnja i interakcija s lokalnim i regionalnim strukturama.  Ali ponekad kao da postoji neka bojazan, otpor da to neće dati rezultata , a situacija upravo obrnuta. Koordinacija imao dobru suradnju s Uredom pučke pravobraniteljice u Splitu i to se pokazalo odlično, a  na nivou županije imamo Koordinaciju za ljudska prava koja se bavi različitim društvenim skupinama , ranjivim i potrebitim pa onda po potrebi i određenim pitanjima nacionalnih manjina i to daje vrlo dobre rezultate .

Kako vidite odnos medija prema vama i vašem djelovanju? Ima li u tom odnosu prostora za poboljšanje suradnje, a time i za veću vidljivost vašeg djelovanja i uvažavanje vaših potreba i problema?

0Mediji se angažiraju da tako kažem ad hock . Oni uglavnom reagiraju samo ako ima neki problem . Ako je nešto dobro to rijetko i puno teže izlazi u javnost. Mediji su preokupirani incidentnim situacijama . To je nužno ali ne i dovoljno. Evo jedan svježiji primjer. Obilježavanje genocida u Srebrenici koji je imao više manifestacija, lokalni mediji gotovo da nisu ni popratili. A mediji mogu puno doprinijeti da se informira šira javnost, društvo o problemima, potrebama, šta manjine trebaju, kako probleme rješavaju … Mediji mogu pružiti pravu sliku o nacionalnim manjinama. Važno je predstaviti njihove doprinose društvu na općem planu ali i u lokalnim sredinama, a ne da nas tretiraju kao neko društveno opterećenje , koje živi na budgetu i troši novce . Nama su važna naša kulturna i identitetska pitanja, naš kulturni habitus i poželjno je da se mediji time bave, ali mi smo također sastavni i produktivni dio društva i s time treba upoznati širu zajednicu.

NOVI IZAZOVI MANJINSKE POLITIKE

Broj pripadnika nacionalnih manjina se smanjuje ne samo na razini Splita, nego i županije te cijele RH. Neke manjine u tom procesu gube određena prava (na financiranje, prostor za djelovanje, korištenje jezika…). Koliko su i kako po vašem mišljenju ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku, odnosno ostvarivanje manjinskih prava i kako se s time dalje nositi?

Pad manjinskih zajednica na ovom području između dva popisa u prosijeku je nešto veći od 20 posto ( preciznije, mislim 23 posto ) ali evo, npr. kod bošnjačke zajednice kojoj i sam pripadam taj pad je čak 40 posto . Tu su dva problema vrlo izražena. Prvi je ekonomska migracija, a drugi je asimilacija. I treći je problem specifičan u našem slučaju, a to je da se još uvijem mnogo naših pripadnika izjašnjavaju kao Muslimani koji nisu više ustavna kategorija i onda oni idu u skupinu ostali i bošnjačka zajednica s njima ne može ostvariti određena prava. Mi imamo nešto manje od 1000 pripadnika bošnjačke zajednice u županiji ali imamo više od 1000 onih kojima je materinji bosanski jezik. I to sve govori.

Kod manjina je još značajan i faktor većeg starenja stanovništva i to također bitno utječe na našu demografsku sliku. No, sami ti negativni procesi nisu ipak bitnije  utjecali na položaj i prava nacionalnih manjina. Istina neke manjine su npr. izgubile vijeća ali im je ostao predstavnik. Nažalost ovi će se negativni trendovi nastaviti i mi moramo svi skupa i manjine i društvo u cjelini razmišljati kako dalje čuvati i razvijati manjinska prava jer je jasno da sami brojevi neće biti dovoljni.   

Kako gledate na neka posljednja zbivanja šireg javnog okupljanja ( stadioni , koncerti )  prilikom kojih je došlo  do određenih incidentnih situacija. Da li su posljednji događaji istovremeno i izazov za manjine? Kako se s tim nositi i što mislite da bi trebalo poduzimati? Kako uopće ocjenjujete stanje tolerancije u hrvatskom društvu i kako je dalje jačati 

Činjenica je da neki netolerantni ljudi ulaze  u prostor tolerancije i to stvara određenu društvenu štetu i lošu percepciju. No , ipak mislim da nema osnova za veće dramatiziranje. Jednim djelom radi se o nekoj vrsi pomodnog ponašanja koje je djelu mladih raznim manipulacijama i nametnuto , a da to ipak nije dublje ukorijenjeno. Ono što bi bilo važno jeste da se nadležne institucije potrude da se  kroz obrazovni sustav , kroz medije,  s nivoa visoke politike  itd  pokrene jedna pozitivna akcija koja bi razjasnila neke zablude i položila temelje odgovornijeg društvenog ponašanja .

Autor: Stojan Obradović

Tekst je dio projekta MANJINSKI FORUM – NACIONALNE MANJINE I LOKALNA SAMOUPRAVA  koji se realizira uz financijsku potporu Grada Splita 

Intervju : Kadro Kulašin, predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika  nacionalnih manjina Splitsko-dalmatinske županije i predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Splitsko dalmatinske županije 

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina vrlo su važne institucije čiji značaj  i potencijal nije dovoljno prepoznat. Bez obzira na njihove nedostatke,  bez njih položaj nacionalnih manjina u mnogim sredinama bio bi mnogo teži. To su mostovi preko kojih nacionalne manjine mogu adresirati svoje probleme, probleme činiti vidljivim i javnim te tražiti određena rješenja.  Vrlo važan činilac njihovog uspješnijeg rada jeste njihov partnerski odnos i suradnja s lokalnim i regionalnim vlastima, a Splitsko-dalmatinska županija je u tom smislu pravi primjer dobre prakse. Manjinske zajednice trebaju raditi na jačanju kapaciteta manjinske samouprave ali tome doprinos trebaju dati i većinske strukture jer to je obostrani interes. No, veliki broj općina, gradova i županija još nije prepoznao takav oblik suradnje i što ona donosi lokalnoj ili regionalnoj zajednici pa bi i manjinska samouprava trebala imati veću inicijativu na prezentiranju takvih dostignuća.

Predsjednik ste Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Splitsko-dalmatinske županije. Koga okuplja koordinacija i kako djelujete ?

Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u Splitsko-dalmatinskoj županiji okuplja  čak 11  nacionalnih manjina. Tri manjine, albanska , bošnjačka i srpska imaju svoja županijska vijeća, a još osam nacionalnih manjina, Crnogorci, Mađari , Makedonci, Nijemci, Rusi , Slovenci , Talijani i Ukrajinci  imaju svoje predstavnike. Našu aktivnost temeljimo prije svega na našoj međusobnoj suradnji , solidarnosti , ispomoći i posebno razmjeni informacija koje mogu svakoj manjini pomoći i unaprijediti rad na našem području. No, uz to važan dio našeg rada je stalna i kvalitetna komunikacija sa nadležnim županijskim strukturama , u ovom slučaju Upravnim odjelom za branitelje , civilnu zaštitu i ljudska prava koji vodi Damir Gabrić i u čiju nadležnost spadaju i nacionalne manjine. To je važan i nezaobilazan uvjet da nacionalne manjine mogu ostvarivati svoju punu ravnopravnost i rješavati svoje probleme i potrebe. Zaista bih želio istaknuti da uloga i rad ovog Odjela u Splitsko-dalmatinskoj županiji kada je o manjinama riječ može biti pravi , kvalitetni primjer dobre prakse kako se mogu unapređivati i štiti manjinska prava. Nema tog problema , potrebe , zahtjeva nacionalnih manjina koji se neće razmotriti , sagledati mogućnosti njegova rješavanja,  utvrditi operativni pristup i rokove i pokrenuti adekvatan proces. U tom kontekstu, naravno razgovor i dogovor , što je realno, a što nije, kada je nešto moguće riješiti, kakvi su uvjeti i sredstava potrebni za to itd. su normalna stvar , ali vi uvijek možete biti sigurni da se na tome radi, da su vam vrata nadležne službe i ljudi uvijek dostupni , spremni na pomoć , informaciju , razgovor , traženje rješenja … Ne radi se tu samo o nekom administrativnom odnosu , već realnoj suradnji i evo znam da npr. kada pripadnici srpske nacionalne manjine rješavaju neke svoje infrastrukturne i egzistencijalne probleme u pojedinim selima Dalmatinske zagore  s njima s izlazi na teren , utvrđuju mogućnosti , rokovi i na kraju zajedno evaluira što je i kako je učinjeno.

PRIMJER DOBRE PRAKSE

Kako prema vašim uvidima  teče novi mandat   manjinske samouprave  odnosno vijeća i predstavnika izabranih u svibnju prošle godine?  Da li se i u kojim segmentima napreduje , a koji problemi ostaju isti ?

Nakon provedenih manjinskih izbora 2023. godine u vrlo kratkom periodu pristupilo se konstituiranju vijeća u Splitsko-dalmatinskoj županiji i Gradu Splitu. Inicijativu i pripremu konstituirajućih sjednica dali su kako Grad Split tako i Splitsko-dalmatinska županija. Nama je to pokazatelj da je lokalnoj upravi i samoupravi stalo da se sve napravi na najbolji način te da vijeća započnu s radom u što kraćem vremenu. To je za svaku pohvalu. A napreduje se u više pravaca. Financiranje vijeća i predstavnika je definirano kroz proračun grada i županije, pomoć u radu na poljima kojima je to potrebno, povećana je naknada članovima vijeća kao i sredstva za rad vijeća. Mišljenja sam da je nakon početnih nesnalaženja, koja su normalna kad su se vijeća i predstavnici birali po prvi put, daljnji rad napredovao u svakom smislu. Sada možemo reći da su Grad Split i Splitsko-dalmatinska županija pozitivan primjer kakav bi trebao biti odnos između vijeća, predstavnika i lokalne i regionalne uprave i samouprave. Naravno da uvijek ima prostora za daljnje unaprjeđivanje odnosa na čemu se kontinuirano radi.

Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane   za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici   Što bi na tom planu trebalo poduzimati , mijenjati  … ? 

Kako kažu stari „znanja nikad dosta“. Kroz različite oblike edukacije koju smo prošli i mi, a i lokalne i regionalne strukture vlasti bitno se popravio odnos i status manjinske samouprave. Naime Savjet za nacionalne manjine Vlade RH i Vladin ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina su organizirali u više navrata predavanja, radionice i seminare kako za manjinsku samoupravu tako i za gradske i županijske službenike. To je polučilo dobar rezultat, uspostavljena je tješnja suradnja, odnos i razumijevanje. Moram istaknuti da je uvijek bila želja i htijenje lokalnih i regionalnih struktura vlasti da se pomogne u skladu s mogućnostima da se što bolje i efikasnije prevladavaju prepreke.

KONTINUIRANI NAPREDAK

Dugogodišnji ste aktivista u institucijama manjinske samouprave. Kako vi uopće ocjenjujte ulogu vijeća i predstavnika nacionalnih manjina? Koja je njihova važnost za nacionalne manjine ? Koliko te institucije realno doprinose rješavanju manjinskih problema i zadovoljavanju manjinskih potreba ?

To su vrlo, vrlo važne institucije. I njihova stvarna uloga i pozicija ni u većinskoj , ali često ni u manjinskoj javnosti nije dovoljno prepoznata i osviještena. Ta su tijela sastavni dio lokalne i regionalne samouprave sa savjetodavnom ulogom. Iako to možda izgleda kao jedna nedostatna pozicija , kao nedorečena uloga, stvarni potencijali ovih tijela nisu zanemarivi i  bez njih bi položaj nacionalnih manjina u mnogim sredinama bio puno teži. To su mostovi preko kojih nacionalne manjine mogu adresirati i otvarati svoje probleme, probleme činiti vidljivim i javnim te tražiti određena rješenja. .Naravno, odnos i prakse lokalnih i regionalnih struktura prema ovim institucijama su različite od ignoriranja do potpunog partnerskog uvažavanja. Negdje je savjetodavna uloga potpuno dovoljna i preko nje je moguće puno učiniti i utjecati na ostvarivanje manjinskih prava jer s druge strane stoje predstavnici lokalnih i regionalnih struktura koje ne samo da shvaćaju i prihvaćaju te odnose već znaju da je partnerski odnos s nacionalnim manjinama rješavanje i zadovoljavanje njihovih potreba i problema dobrobit ukupne sredine , a ne samo nacionalnih manjina. Nažalost dosta je sredina koje se prema svemu odnose samo formalno , osiguraju određena sredstava , ako i to , i dalje ih se skoro ništa ne tiče niti su se spremni time baviti.

RAZVIJATI KAPACITETE

No, ima mišljenja ( stručnih i političkih ) koji upozoravaju da ako ne dođe do promjene uloge i statusa tijela manjinske samouprave  moguće je i urušavanje tog sustava . Koliko vam se te ocjene čine realnim ?

Moje skromno mišljenje da će teško doći do takvog scenarija. Manjinske zajednice trebaju raditi na jačanju kapaciteta manjinske samouprave i na takav način će se sačuvati, nadograditi i razviti djelovanje iste. Idemo u tom smjeru, netko brže neto sporije, ali se krećemo. Treba mijenjati odnose. Tome doprinos trebaju dati i većinske strukture jer to je obostrani interes. Promjene statusa ići će sporije i teže, međutim u međuvremenu možda možemo raditi na nekim tehničkim promjenama koje mogu donijeti veću efikasnost rada . Evo npr. bili možda bi manji broj članova vijeća podigao kvalitetu i efikasnost njihova rada itsl.

Da li su i u kojoj mjeri  Operativni  programi  Vlade za nacionalne manjine potaknuli i veću aktivnost manjinskih zajednica u lokalnim sredinama ? Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja pojedinih  lokalnih i regionalnih sredina? Kako ta postignuća i doprinose približiti  i široj populaciji ?

Operativni programi Vlade za nacionalne manjine su pokretač i motivator svega. Razvijanje infrastrukture nacionalnih manjina, kada to kažem mislim na kulturne centre, društvene domove i slično, jača kapacitete svake manjine posebno. Ta infrastruktura je, što je važno, na raspolaganju i lokalnoj zajednici te se na takav način potiče kvalitetniji odnos između većine i manjine. Pored toga Operativni programima se jača identitet i posebnost svake manjine posebno uvođenjem materinjeg jezika i kulture u redovan školski sustav, te u uvođenje pojedinih jezičnih katedri određenih nacionalnih manjina  na sveučilištima. No, mislim da još veliki broj općina, gradova i županija nije prepoznao takav oblik realizacije programa i projekata kao što su Operativni programi i što oni donose  ili mogu donijeti lokalnoj i regionalnoj zajednici. Isto tako i manjinska samouprava bi trebala imati veću inicijativu na prezentiranju takvih dostignuća. Na kraju krajeva to je i naša obveza. Gledano u širem prostoru nacionalne manjine imaju skoro iste ili iste probleme kao i pripadnici većinskog naroda i dijelimo istu sudbinu.

ZAŠTIĆENA PRAVA

Dosta se govorilo o mogućim  negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i  poziciju i prava nacionalnih manjina ?  Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?

Zadnji popis je pokazao bitno smanjenje pripadnika nacionalnih manjina u određenim područjima. U nekim općinama, gradovima i županijama su neke nacionalne manjine izgubila pravo na vijeće i predstavnike i u tim područjima će se osjetiti nedostatak istih. Mogu slobodno reći da negativne promjene statusa nacionalnih manjina neće i ne može biti zbog popisnih rezultata jer imamo i druge mehanizme koje možemo pokrenuti ako bi došlo do narušavanja istih.

Predsjednik ste i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Kakvi su problemi vaše nacionalne manjine ? Kako ih rješavate ?

Bošnjačka nacionalna manjina u Hrvatskoj smatra se starom , autohtonom nacionalnom zajednicom na ovom području koja je sada kroz sve ove tranzicijske transformacije i nastanka novih država sada novi, manjinski  status iako ne mislimo da smo i nova manjina. Nemamo nekih posebnih problem  s kojima bi se razlikovali od većinskog stanovništva odnosno naroda i problema s kojima se i oni nose. Dakle , nemamo  nekih problema zato što smo bošnjačka nacionalna manjina. Mi imamo naših specifičnosti , a to je vezano za identitet i neko tradicijsko nasljeđe. I tu kroz naše kulturno društvo „ Preporod “ , naša vijeća te druge kulturne i ostale institucije i udruge možemo djelovati i raditi na zaštiti , razvoju, njegovanju našeg identiteta i kulturne baštine. S obzirom da su u vjerskom pogledu većina naših pripadnika islamske vjeroispovijesti imamo odličnu suradnju s Islamskom vjerskom zajednicom  i njena dobra pozicija u hrvatskom društvu doprinosi i našem ukupnom  boljem statusu.  U zadnje vrijeme , nastojimo gdje je god moguće potaknuti i organizirati učenje bosanskog jezika i kulture kroz model C koji omogućava hrvatski obrazovni i zakonodavni  sustav i  tamo gdje je veća koncentracija naših pripadnika to i uspijevamo. A naše kulturne sadržaje i vrijednosti gdje je kod i kad je god moguće kroz različite programe , manifestacije , gostovanja nastojim podijeliti i afirmirati i s većinskim narodom i interes za to stalno raste što nas posebno raduje.

Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija