makedonske i slovenske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru

makedonske i slovenske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru

22. tekst: Izazovi i dileme manjinske politike u hrvatskom društvu – Nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi ( 22/2024) KOORDINACIJE NACIONALNIH MANJINA VAŽNE SU ZA NJIHOVU SURANJU I EFIKASNIJE RJEŠAVANJE MANJINSKIH POTREBA I PROBLEMA

Intervju: Armin Hodžić, zastupnik albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine u Hrvatskom Saboru

Armin Hodžić, novoizabrani je zastupnik u Hrvatskom saboru iz redova bošnjačke nacionalne manjine ali koji zastupa pet nacionalnih manjina i to uz bošnjačku još albansku, crnogorsku, makedonsku i slovensku nacionalnu manjinu. Međutim uz saborske zastupničke dužnosti Hodžić je  vrlo aktivan i u tijelima manjinske samouprave , konkretno Vijeću bošnjačke nacionalne manjine te Koordinaciji vijeća i predstavnika nacionalnih manjina grada Zagreba . Upravo koordinacije i ističe kao važan segment manjinske samouprave jer smatra  da svaka nacionalna manjina određeni set pitanja i problema zajedno dijeli pa je jako važna koordinacija između njih koja se dalje komunicira prema nadležnim tijelima. Uvijek je puno lakše komunicirati zajednički problem nego parcijalni, a pored toga, mogućnosti za djelovanje su puno veće. Kao važan ističe i problem predstavnika koji se posebno  ogleda se u tome da u principu nemaju pravnu osobnost, odnosno da sve vrše putem privatnog OIB-a. To je nešto što stvara niz problema u njegovom radu i djelovanju. Međutim, obzirom da je za rješavanje tog problema potrebna izmjena Ustavnog zakona o pravu nacionalnih manjina, vrlo je zahtjevno riješiti taj problem. A za probleme predstavljanja pet nacionalnih manjina ističe da će mu velika pomoć biti upravo iskustvo koje je stekao na lokalnom nivou ali i stalna veza s njim .  

Manjinska samouprava ,vijeća i predstavnici nacionalnih manjina izabrani u svibnju prošle godine ušla je u drugu godinu svog novog mandata. Iako ste saborski zastupnik i sami ste uključeni u rad ovih važnih manjinskih tijela  koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat  manjinske samouprave? Da li se i u kojim segmentima napreduje, a koji problemi ostaju isti i što je tome razlog?

Kao jedan od predsjednika vijeća i to u najvećoj županiji u gradu Zagrebu mogu konstatirati da smo zadovoljni s tijekom dijela i rada. Dakako važno je napomenuti da se svaka županija razlikuje po problemima i da je to nešto što se u budućnosti mora mijenjati. Konkretno, kad govorimo o financiranju rada vijeća i predstavnika postoje velika odstupanja između različitih županija. No, svake se godine sustav usavršava, međutim još je aktivan problem predstavnika, ogleda se u tome da u principu nemaju pravnu osobnost, odnosno da sve vrše putem privatnog OIB-a. To je nešto što stvara niz problema u njegovom radu i djelovanju. Međutim, obzirom da je za rješavanje tog problema potrebna izmjena Ustavnog zakona o pravu nacionalnih manjina, vrlo je zahtjevno riješiti taj problem.

SUSTAV SE STALNO USAVRŠAVA

Ima li primjera dobre prakse gdje vijeća i predstavnici dobro funkcioniraju i komuniciraju s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti? Kakva je konkretna situacija u bošnjačkoj nacionalnoj manjini? Kako tu komunikaciju i suradnju dalje unapređivati?

Iz pozicije Grada Zagreba mogu reći da je u Zagrebu situacija poprilično pozitivna. Imamo niz primjera dobre prakse te nas često druge županije kontaktiraju kako bismo s njima podijelili svoja iskustva. A komunikaciju i suradnju treba prije sve unapređivati međusobnim razumijevanjem, solidarnošću i aktivnim pristupom rješavanju problema.

Osim aktivnosti u Vijeću bošnjačke nacionalne manjine bili ste izabrani i za predsjednika Koordinacije vijeća i predstavnika Grada Zagreba. Koliko su te koordinacije važne za razvoj i funkcioniranje manjinske samouprave?

Uzimajući u obzir da svaka nacionalna manjina određeni set pitanja i problema dijeli, onda je jako važna kooordinacija izmedu njih koja se dalje komunicira prema nadležnim tijelima. Uvijek je puno lakše komunicirati zajednički problem nego parcijalni. Pored toga, mogućnosti za djelovanje su puno veće.

Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i educirane za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici   Što bi na tom planu trebalo poduzimati? 

Dakako, i tu postoje određene oscilacije. No možemo reći da je potrebno uvijek kontinuirana edukacija i zajednički pristup rješavanju pdređenih pitanja.

Što bi eventualno, s druge strane, istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim  sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada?

Uvijek je važno da primjedbe i sugestije predstavnika nacionalnih manjina budu valorizirane od strane nadležnih, uključujući i lokalne jedinice. Posebno se to očituje i dolazi do izražaja u manjim sredinama.

UPITNI POSTOCI KOJI OSIGURAVAJU PRAVA

Koriste li nacionalne manjine na lokalnom i regionalnom nivou mogućnosti sudjelovanja u EU ili sličnim projektima? Koristi li manjinska samouprava mogućnosti suradnje s matičnom državom? Koliko su ti projekti značajni i za širu zajednicu?

Istaknuo bih Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije koje svake godine ima natječaj za općine u kojima živi više od 5% neke nacionalne manjine, a temeljom kojeg se financiraju projekti od općeg društvenog značaja. Kada je riječ o suradnji s matičnim zemljama, tu situacija ovisi od manjine do manjine. Za svaku je nacionalnu manjinu suradnja s matičnom državnom od vitalnog značaja.

Dosta se govorilo o mogućim  negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i  poziciju i prava nacionalnih manjina?  Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?

Nažalost, do danas nakon rezultata popisa stanovništva nismo definirali dali  prijašnji postotci vrijede i danas. Konkretno nije isti određeni postotak na 4 milijuna i 3,5 milijuna stanovnika. No obzirom da se uvodi središnji registar stanovništa koji će zamijeniti instrument popisa stanovništva, cijela ta priča kreće ispočetka.

Saborski ste zastupnik 5 nacionalnih manjina. Kako iz te pozicije možete i planirate pomoći lokalnim manjinskim institucijama i predstavnicima. Mogu li uopće i kako saborski zastupnici nacionalnih manjina više doprinositi lokalnom manjinskom nivou i pomagati u rješavanju njihovih konkretnih problema.

Obzirom da sam „ponikao“ upravo iz tog lokalnog djelovanja jako sam dobro upoznat sa svim aspektima djelovanja manjinskih organizacija na lokalnom nivou te ću se truditi u svim segnemntima poboljšati. Dakako, ovisno o lokalnim sredinama i sugovornicima u istima ovisit će i rezultati uspjeha.

Autor : Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

8. tekst serijala „Izazovi i dileme manjinske politike u hrvatskom društvu„- PROMJENA NAČINA ZASTUPANJA NACIONALNIH MANJINA NIJE NA DNEVNOM REDU

Intervju: Ermina Lekaj Prljaskaj, zastupnica albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru

Nacionalne manjine jesu dio vladajuće koalicije i zaista imamo dobru suradnju s Vladom, ali treba istaknuti da i same nacionalne manjine svojim radom daju važan doprinos da se puno programa Vlade realizira. Tu je naš rad na terenu jako bitan jer tu nastojimo senzibilizirati i same manjine ali i njihovo većinsko okruženje za rješavanje određenih pitanja koja donose dobrobit svima. Realizacija je složena jer ona ovisi o radu više nivoa i različitih institucija. Tu su važni nadležna ministarstva i njihovi pojedini resori ali i lokalne i regionalne strukture vlasti te na kraju i same manjinske zajednice.

  • Zastupate pet nacionalnih manjina (albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske) u Hrvatskom sabor . Mnogi tvrde da nije lako zastupati ni jednu nacionalnu manjinu, a kamoli pet ( ili čak 12 kao vaš kolega Veljko Kajtazi ). Kako organizirate svoj rad? Koliko zaista možete biti glas nacionalnih manjina koje zastupate ?  

Jasno je da je teško zastupati više nacionalnih manjina jer je svaka nacionalna manjina specifična i ima svoje posebne probleme i potrebe i interese. No, zaista nastojim, koliko je to god moguće, da redovito i sadržajno komuniciram s predstavnicima manjina koje zastupam, da ih tretiram potpuno ravnopravno i jednako. Naravno, naša suradnja ovisi i o samim manjinama odnosno njihovim željama i potrebama da surađuju i „koriste“ svoga zastupnika odnosno zastupnicu. Mislim da smo u mom mandatu pojačali tu komunikaciju i da se češće nalazimo oko projekata koje nastojimo i zajednički realizirati .

POBOLJŠANA KOMUNIKACIJA

  • U javnosti je prisutna teza da je sadašnji sustav zastupanja nacionalnih manjina u najvišem predstavničkom tijelu RH , parlamentu neadekvatan i da bi ga trebalo mijenjati . Od onih koji smatraju da nacionalne manjine uopće ne bi trebali imati svoje posebne zastupnike do onih koji smatraju kako bi pojedine nacionalne manjine (npr. upravo Albanci, pa Bošnjaci , Romi ….) zbog svoje brojnosti trebali imati posebne (vlastite) saborske zastupnike. I neke, uvjetno rečeno, manje nacionalne manjine (Slovenci i Makedonci npr ili čak Rusini) smatraju da sadašnji sustav predstavljanja nacionalnih manjina treba mijenjati kako bi se osigurala njihova vjerodostojnija predstavljenost? Kako vidite te probleme i izazove ?

Imamo sustav kakav imamo i kojega naravno nije jednostavno mijenjati. I sama sam svojevremeno predlagala da albanska nacionalna manjina ima svog posebnog saborskog zastupnika tako da je u potpunosti razumijem zahtjeve koje dolaze od pojedinih nacionalnih manjina u tom pogledu. Činjenica je da se nacionalne manjine, kao što sam već i napomenula, koje zastupa jedan saborski zastupnik u nekim aspektima značajno razlikuju i jezično i kulturološki itd. ali mislim da u tim okolnostima trebamo poći najprije od činjenice da smo mi ipak svi građani Republike Hrvatske, a onda i da poštujemo norme koje je utvrdio Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Sigurno je da će zahtjeva i pritisaka u tom pogledu i dalje biti ali to je zahtjevna materija i neće biti ni lako ni brzo naći neka nova rješenja. Informacije s kojima raspolažem upućuju da to za sada nije na dnevnom redu .

RAZLIKE NISU PREPREKA

  • Kako komunicirate s nacionalnim manjinama koje predstavljate ? kakav je suradnja ? Imate li pomoć njihovih udruga i institucija ? Imate li informacije kako oni gledaju na vaš rad i koliko su zadovoljni ovim sustavom  predstavljanja?

 

  • Pa objektivno rečeno ima različitih pristupa i ocjena. Postoje struje unutar pojedinih manjinskih zajednica, evo npr. kod Bošnjaka koji imaju izraženih primjedbi na ovaj sustav zastupanja i to onda po logici stvari vodi i do veće kritičnosti prema onome tko ih zastupa. No, ja zaista pokušavam održavati redovitu i učinkovitu komunikaciju s manjinskim institucijama koje predstavljam. Nešto o tom radu svjedoči i podatak da sam nedavno dobila posebno priznanje Makedonske pravoslavne crkve jer sam pomagala i lobirala da im se omogući i ubrza procedura građenja njihovog vjerskog objekta u Zagrebu ( koji je nedavno i posvećen ), a isto tako sam dobila i priznanje i od Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske ( SABAH), posebno vezano za moje aktivnosti da se u Hrvatskom saboru komemoriraju žrtve  Dakle dobre suradnje ima, a naravno da je realno da ima i nezadovoljstva ali se trudimo da probleme zajednički rješavamo.
  • Zastupnici nacionalnih manjina su dio vladajuće koalicije . Kako i koliko to doprinosi rješavanju problema i potreba nacionalnih manjina. Kakve rezultate daje taj koalicijski odnos koji je na snazi već gotovo dva mandata ? Prepoznaju li se ti doprinosi na terenu , među samim nacionalnim manjinama i kakve su njihove reakcije?
  • Nacionalne manjine jesu dio vladajuće koalicije i zaista imamo dobru suradnju s Vladom, ali treba istaknuti da i same nacionalne manjine svojim radom daju važan doprinos da se puno programa Vlade realizira . Tu je naš rad na terenu jako bitan jer tu nastojimo senzibilizirati i same manjine ali i njihovo većinsko okruženje za rješavanje određenih pitanja koja donose dobrobit svima .

-Kako ocjenjujete dosadašnju realizaciju Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine koji bi trebali predstavljati novi kvalitativni iskorak u rješavanju manjinskih pitanja u hrvatskom društvu ? Koliko je taj cilj ostvaren i koliko se u tome uspjelo ?

Generalno gledajući možemo biti zadovoljni iako se neki postavljeni ciljevi i programi ostvaruju sporije i teže nego smo očekivali . Ali napredak je prisutan i evidentan . Realizacija je složena jer ona ovisi o radu više nivoa i različitih institucija. Tu su važni nadležna ministarstva i njihovi pojedini resori ali i lokalne i regionalne strukture vlasti te na kraju i same manjinske zajednice Potrebno je ostvariti jednu sinergiju , jedan kumulativni učinak i smatram da smo u tome sve uspješniji što će na kraju potvrditi i izvještaji odnosno ocijene o realizaciji tih programa koji su toku .

 

MANJINSKI DOPRINOSI HRVATSKOM DRUŠTVU

  • Volimo kazati da su manjine naše bogatstvo i veliki resurs našeg društva, međutim javnosti nažalost vrlo često nije jasno u čemu se to bogatstvo očitije i kako se ti resursi iskazuju , koji su njihovi potencijali i rezultati i kako se oni reflektiraju i na većinsko stanovništvo. Koji su zapravo benefiti koje nacionalne manjine donose širem društvu ?
  • Nacionalne manjine jesu naše bogatstvo . Mi jesmo bogatstvo hrvatskog društva ali smo, to uvijek treba isticati, i hrvatski građani i mislim da smo to puno puta pokazali i iskazali dajući različite doprinose razvoju i prosperitetu hrvatskog društva. Evo npr. moja albanska nacionalna manjina ima vrlo jaku i razgranatu poduzetničku aktivnost, puno manjih i većih obrta i poduzeća koja zapošljavaju i druge građane Hrvatske , koji pune hrvatsku poreznu blagajnu itd. Manjine moraju nastojati ostvariti što bolju integraciju u hrvatsko društvo, a onda u tom procesu još više razvijati i njegovati svoje nacionalne , kulturne , jezične i druge identitete i time obogaćivati hrvatsko društvo. Dakle  to ne treba biti u nikakvoj suprotnosti već se nadopunjavati.

– Nedavno su održani 6. po redu izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina , po mnogima jedne od ključnih institucija za kvalitetno ostvarivanje manjinskih prava. Obilježila je po običaju malo izlaznost . Kako vidite taj problem ? Koliko je značaj manjinske samouprave , vijeća i predstavnika , njihova uloga i potencijali osviješteni i prepoznati u samim manjinskim zajednicama , među pripadnicima nacionalnih manjina ?

Znamo da je uloga vijeća i predstavnika samo savjetodavna i da nemaju drugih ovlasti odnosno mogućnosti direktnog rješavanja svojih problema pa je zato odnos s lokalnim i regionalnim strukturama izuzetno važan. A taj odnos je vrlo različit i imamo odličnih primjera dobre i uspješne suradnje, pune razumijevanja i potpore ali  i slučajeva potpune marginalizacije tijela manjinske samouprave i to treba mijenjati . Slab odaziv na izborima sigurno je posljedica što se ovom važnom segmentu manjinskog života ne daje odgovarajuća pažnja i značaj i stoga ne može čuditi da je interes tako mali kada vlada opće mišljenje da je utjecaj i moć ovih tijela izuzetno niska i nedostatna. Važno je u narednom periodu poticati i lokalne odnosno regionalne strukture ali i same pripadnike manjinske samouprave na češću komunikaciju i suradnju. Tu značajan dio posla treba obaviti na samom terenu i svi tome trebaju dati određeni doprinos .

  • U dijelu općina i gradova pao je i broj pripadnika manjine ispod zakonski propisanog postotka što je utjecalo na manji broj prava i kandidatura za vijeća i predstavnike. Po nekim analizama i procjenama to bi moglo dovesti u pitanje i ostvarivanje nekih manjinskih prava? Da li su te bojazni realne i opravdane ? Da li se traže neka nova rješenja ?
  • Traže se rješenja, ali još smo ranoj fazi pa to još ne možemo prezentirati . No, u svakom slučaju jasno je da brojke ne mogu biti isključivi kriterij ostvarivanja prava i o tome se mora povesti računa. Pad broja pripadnika nacionalnih manjina , kao i ukupnog stanovništva u najznačajnijoj mjeri ekonomski je uvjetovan pa se tim više mora povesti računa i o ekonomskim i demografskim politikama jer problemi pogađaju sve, i manjinsko i većinsko stanovništvo.

RAVNOPRAVNOST A NE PRIVILEGIJE

  • Često ističemo da imamo dobre manjinske zakone ali i nezadovoljavajuću implementaciju . Da li bi bilo dobro pristupiti i nekim promjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina kako bi se postigle njegova još bolja učinkovitost ?
  • Raspravljamo i o tome , ali treba oprezno i odgovorno prići tome da se zaista dobije veća kvalitetu i efikasnost, a ne tek neke formalne i kozmetičke promjene. Sam Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina spada sigurno među najbolja rješenja u zemljama Europske unije kada je u pitanju zaštita nacionalnih manjina , ali prostora za poboljšanje uvijek ima posebno kada govorimo o njegovoj implementaciji i na tome ćemo raditi.
  • Vlada bi uskoro trebala imenovati i novi saziva Savjeta za nacionalne manjine. Kako ocjenjujete značaj tog važnog krovnog tijela manjinske politike ( kojeg ste i samo član ) te koji bi prioritetni zadaci bili pred savjetom u narednom periodu ? Kako , dakle , vidite najaktualnije izazove i probleme manjinske politike u hrvatskom društvu i kako dalje pristupiti unapređenju te  manjinske odnosno jačanju prava i položaja nacionalnih manjina u hrvatskom društvu?
  • Članove Savjeta imenuje Vlada RH i to isključivo treba prepustiti njoj. No što se tiče same uloge Savjeta pokazalo se da je to izuzetno važno tijelo i institucija manjinske politike u hrvatskom društvu i njegovu ulogu treba dalje jačati. Tim više što je i dalje u ostvarivanju manjinske politike i zaštite manjinskih prava izazova i problema još uvijek puno , a među njima bi u ovom momentu posebno istakla potrebu puno bolje primjene članka 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji osigurava određenu ravnopravnost i proporcionalnost u zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina ( bez ikakvih privilegija kako se nekad pogrešno tumači ), a s druge strane osigurava i bolju integraciju nacionalnih manjina u hrvatsko društvo što je važan segment i cilj naše manjinske politike.

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija