Intervju: Milan Rašula , član Radne grupe Koordinacije udruga kulturno-umjetničkih društava nacionalnih manjina Pule za komunikaciju s Upravom i institucijama grada te voditelj projekata i programa Srpskog kulturnog centra Istre
U Puli su manjinske zajednice 2017. godine pokrenule inicijativu za osnivanje Koordinacije udruga i kulturno-umjetničkih društava nacionalnih manjina s osnovnom idejom da se Gradskoj upravi predloži osnivanje Javne ustanove: Kulturni centar nacionalnih manjina Grada Pule. To podrazumijeva donošenje odgovarajuće odluke na Gradskom vijeću, planiranje inicijalnih sredstava te druge političke , financijske i kadrovske pretpostavke. Svi ti procesi su u toku, a ideja ovog projekta uključena je i u Strategiju razvoja kulture 2023-2030. te ako bi Grad Pula prihvatio da bude osnivač ove ustanove to bi joj omogućilo i da svoje projekte prijavljuje na natječaje EU fondova. No i dosadašnji rad ove specifične koordinacije nacionalnih manjina već je donio značajne rezultate kao što je viša razina organiziranosti i djelovanja te veća vidljivost i zastupljenost u medijima.
U cilju daljnjeg unapređivanja položaja nacionalnih manjina i ostvarivanja manjinskih prava ali i razvoja dobrih odnosa i s većinskim stanovništvom prije šest godina predstavnici osam manjinskih zajednica u Puli je usvojilo Sporazum o zajedničkoj suradnji nacionalnih manjina u Puli (Bošnjaci ,Romi, Crnogorci, Srbi, Albanci, Slovenci, Makedonci , Mađari i ). Kako funkcionira ova neformalna koordinacija nacionalnih manjina?
Zahvaljujući partnerskom odnosu Gradske uprave i Institucija Pule prema manjinskim zajednicama, 2017. godine pokrenuta je inicijativa za osnivanje Koordinacije udruga i kulturno-umjetničkih društava Manjinskih zajednica koje djeluju u Gradu Pula. Polazeći od činjenice da se djelovanje manjinskih zajednica u Hrvatskoj određuje kroz Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u RH i kroz Zakon o udrugama, koje daju pravnu osobnost i djelovanje u kontinuitetu, uspostavili smo Koordinaciju nacionalnih manjina Grada Pule, sa ciljem da se radi na daljnjem unapređenju položaja i ugleda manjinskih zajednica, te stvaranjem pravnih okvira za takvo djelovanje.
DUGOROČNO KULTURNO PLANIRANJE
Koja su postignuća, koji su problemi riješeni ili se rješavaju? Što je konkretno sporazum donio nacionalnim manjinama koje su u njega uključene, a što široj zajednici?
Osnovna ideja bila je da se Gradskoj upravi, odjelima koji u svojoj nadležnosti pokrivaju sektor lokalne uprave, kulture, civilnog društva i financija, predloži osnivanje Javne ustanove: Kulturni centar nacionalnih manjina Grada Pule. To podrazumijeva donošenje odgovarajuće Odluke na gradskom vijeću, planiranje inicijalnih sredstava u Proračunu grada sa projekcijom za naredne 2 godine i svakako osiguravanjem adekvatnog prostora za provođenje aktivnosti. Za realizaciju tih aktivnosti potrebne su i političke pretpostavke, (volja odnosno odluka predstavničkog tijela) ali i financijski i ljudski potencijal, odnosno zapošljavanje jednog profesionalca koji bi pripremio sve potrebne akte za registraciju. U tom pravcu održali smo više konzultativnih sastanaka sa bivšom gradskom upravom, postigli određene dogovore, ovu temu uključili u strateška dokumenta Strategija razvoja kulture 2023-2030, povećali proračunska sredstva za manjinske zajednice. S obzirom na promjene i reorganizaciju gradske uprave očekujemo nastavak razgovora po imenovanju pročelnice za kulturu.
Koji su najznačajniji projekti ili aktivnosti na kojima trenutno radite?
Prije svega radimo na optimizaciji prostornih kapaciteta, upravo se obnavlja prostor Društvenog centra Rojc u kojem su smještene udruge manjinskih zajednica (termička i zvučna izolacija, solarni paneli, ugradnja lifta) što će nam svakako olakšati i unaprijediti rad. Paralelno radimo na zajedničkim programima kao što su npr. Festival multikulturalnosti u suradnji sa Istarskom županijom ili Dan otvorenih vrata udruga nacionalnih manjina u suradnji sa Gradom Pula
Prijavljujete li projekte na fondove EU ili neke druge fondove i potencijalne izvore vašeg financiranja?
Još uvijek nismo formalizirali svoj status, dakle očekujemo da Grad Pula prihvati da bude osnivač Javne ustanove Kulturni centar nacionalnih manjina, da se donese odluka na Gradskom vijeću i da se upišemo u sudski registar. U protivnom ako idemo kao privatna ustanova (samo naša inicijativa), onda smo tretirani kao bilo koji dohodovni pravni subjekt, upisujemo se u registar Trgovačkog suda, pa se takvim statusom ograničava mogućnost prijavljivanja na EU Fondove.
BOLJA ORGANIZIRANOST
Koliko ovakva koordinacija pomaže manjinskim zajednicama u njihovom djelovanju , vijećima i predstavnicima, udrugama , predstavnicima nacionalnih manjina u lokalnim i regionalnim predstavničkim tijelima?
Pomaže svakako, jer usklađujemo kalendare događanja, planiramo odlazak jedni drugima na manifestacije i događaje, obilježavanje značajnih datuma i obljetnica svake od manjinskih zajednica, a time svakako pokazujemo i višu razinu organiziranosti, djelovanja, veću vidljivost i zastupljenost u medijima.
Da li i kako surađujete s tijelima nacionalnih manjina izvan Pule. u široj Istarskoj regiji?
Apsolutno postoji subordinacija, jer gotovo sve manjine imaju osnovana i županijska vijeća, vijeća po gradovima i općinama, te udruge po gradovima i općinama, tako da smo upućeni u sve njihove aktivnosti, a radimo i na zajedničkom kalendaru kulturnih događanja.
Imate li prekograničnu suradnju s matičnim državama pojedinih nacionalnih manjina koje su članice vašeg Sporazuma?
Prekograničnu suradnju održavaju udruge zasebno svaka sa svojim matičnim državama, što kroz programske sadržaje, što kroz apliciranje na financijska sredstva za rad manjinskih zajednica u regionu. A prekograničnu suradnju održavamo u pragmatičnom smislu prisustvom na programima, tribinama, koncertima, značajnim datumima u kulturi sjećanja isl.
Kakva je suradnja s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti . Koliko one prihvaćaju ovakav oblik djelovanja i aktivnosti? Koliko one potpomažu vaš rad i na koji način? Da li su njihove strukture dovoljno osposobljene i educirane za rad s manjinskim zajednicama ? Ima li problema i kakvih?
Suradnja je korektna, ali svakako da ima prostora za napredak i unapređivanje odnosa. Pomažu rad manjinskih zajednica u administrativnom, financijsko-knjigovodstvenom radu, ali svakako ima prostora da se statusna i temeljna ljudska prava dignu na viši standard. Radi fluktuacije službenika i namještenika, strukture koje rade na tim poslovima nisu dovoljno educirane, niti imaju potrebnog iskustva u svom radu i djelovanju.
MANJINAMA DATI VEĆI ZNAČAJ
Koje bi probleme nacionalnih manjina na lokalnom i regionalnom nivou posebno istakli? Što su njihovi glavni uzroci i gdje su najveći otpori efikasnijem ostvarivanju Ustavnog zakona? Što bi se na tom planu trebalo i moglo dalje mijenjati odnosno kako unapređivati poziciju i ulogu manjinskih predstavnika u lokalnoj i regionalnoj samoupravi?
Manjinskim zajednicama bi općenito trebali dati veći značaj i autoritet u svakodnevnom radu, tu mislim prije svega na princip pozitivne diskriminacije kod zapošljavanja u upravnim tijelima, kod biranja članova kulturnih vijeća, radnih tijela i odbora, upravnih i nadzornih vijeća, jer bi se u tom slučaju puno više bili problemi i razmišljanja manjinskih predstavnika u realnom i društvenom životu.
Održavanjem dodanih izbora za nacionalne manjine završeni su ovogodišnji lokalni izbori. Koliko je ova institucija dodatnih izbora koja se primjenjuje po drugi put bolja za nacionalne manjine nego prethodna rješenja izbora predstavnika nacionalnih manjina i u čemu se ogledaju moguće prednosti ovog pristupa?
Prije svega dopunski izbori u zakonska kategorija, omogućavaju manjinskoj zajednici koja je zastupljena sa preko 5% u ukupnom broju stanovnika pravo na jednog predstavnika, ali samo u slučaju da pripadnik te manjine nije osvojio mandat kroz neku političku stranku ili nezavisnu listu. Znate kako je, manjinci su interesantni u predizbornom procesu, svi se kunu u manjine, multikulturalnost, multietičnost i mukltikonfesionalnost, a predstavnike manjina ne stave na prolazno mjesto svojih lista, pa se ide u dopunske izbore. Ne vidim neku posebnu prednost, dodatni troškovi, mala izlaznost, a sam kandidat kasnije ako se ne prikloni većini nema niti vidljivosti niti formalnu snagu odlučivanja.
I ovi su dodatni izbori, nažalost , generalno gledajući obilježeni izuzetno niskom izlaznošću. Da li mala izlaznost otežava poziciju i budući rad vijećnika? Može li se i kako sam izborni proces poboljšati ? Kako same manjinske zajednice potaknuti za veći angažman na izborima?
Da mala izlaznost je generalno i na manjinskim i na dopunskim izborima, ali to je stvar opće globalizacije i asimilacije. Mnogi predstavnici manjinskih zajednica su upućeni na druge političke opcije, pa se ne pojavljuju na ovim izborima.
Što bi eventualno istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada?
Biti svakako prisutniji u javnom i društvenom životu lokalne zajednice, tražiti prisustvo na sjednicama gradskih i općinskih vijeća kao gosti-promatrači, sudjelovati u javnom savjetovanju kada su odluke i akti predstavničkih tijela u fazi javne rasprave, sudjelovati u izradi ključnih akata koja se tiču manjinskih prava i zastupljenosti u lokalnim medijima.
POMLAĐIVANJE I PROFESIONALNA POTPORA
Prešli smo polovinu mandata 6. po redu izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat manjinske samouprave? Da li se i u kojim segmentima napreduje, a koji problemi ostaju isti i što je tome razlog? Kako unapređivati njihov rad?
Svakako bi trebalo raditi poboljšanje kadrovske infrastrukture. Također, kao i za mjesne odbore jedinice lokalne samouprave koji imaju plaćene profesionalne tajnike, tako bi trebalo i za vijeća odrediti i platiti 2 – 3 profesionalca koji bi se bavili administrativnim i pravnim pitanjima, pisali aplikacije na natječaje, pratili realizaciju programa i projekata u sadržajnom smislu, ali i u financijsko računovodstvenom, jer to knjigovodstveni uredi ne rade ili ako rade onda naplaćuju po skupoj tarifi, jer nije klasični knjigovodstveni posao. No, osnovni problem je što su vijeća uglavnom sastavljena od starijih pripadnika. Mladi jure za svojim profesionalnim zaduženjima, egzistencijom, obiteljima i nisu previše motivirani da volonterski rade za dobrobit manjinskih vijeća, odnosno zajednica.
Kako ocjenjujete stanje tolerancije u hrvatskom društvu kada su pitanju nacionalne manjine? Da li se standardi poboljšavaju ili narušavaju? Da li su posljednji događaji istovremeno i izazov za manjine? Kako se s tim nositi i što mislite da bi trebalo poduzimati?
Standardi EU u pogledu manjinskih zajednica i manjinskih prava jesu implementirana u pozitivne zakonske propise, ali se ne primjenjuju dosljedno ili se primjenjuju fakultativno, od slučaja do slučaja. Svjedoci smo zabrane Festivala u Šibeniku, Saborskih rasprava o žrtvama Jasenovca, relativizacijom ustaške ikonografije na koncertima Thompsona, pa ne čudi incident u Splitu oko programa Dana srpske kulture. Tužno je, da ne kažem tragično, da se nakon 30 godina od Domovinskog rata i osamostaljenja Hrvatske, potežu takva pitanja, pa je sasvim jasno i opravdano da mladi ljudi u Hrvatskoj nisu zainteresirani za sudjelovanje u radu manjinskih zajednica
Koji su vaši neposredni planovi u budućem radu? Koji su vam prioriteti i na čemu će te fokusirati svoj rad?
Dugo godina sudjelujem i radim u srpskoj zajednici u Puli i Istri i moj fokus, a i mojih kolega iz vijeća i udruga je pomlađivanje kadra, osvježavanje novim kadrovima, mlađim ljudima koji funkcioniraju putem društvenih mreža i koji svoje ideje i aktivnosti mogu plasirati i brže i preciznije i vidljivije, a ne po svaku cijenu formaliziranjem sastanaka i sjednica, na kojim se rijetko okupi kvorum. Nastojat ćemo do manjinskih izbora 2027-2031 okupiti ljude od 20 – 50 godina koji bi trebali biti nosioci aktivnosti u narednih deset godina.
Autor: Stojan Obradović
Serijal tekstova : Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu – Nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi (23/2025)
