Intervju: Jessica Acquavita

Intervju: Jessica Acquavita

26. tekst serijala: Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu – nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi (26/2024) PRAVI PRIMJER DOBRE MANJINSKE PRAKSE

Intervju: Jessica Acquavita, zamjenica župana Istarske županije iz redova talijanske nacionalne manjne *

U Istri je suradnja s predstavnicima manjina na vrlo visokoj razini. Postoji upravni odjel za poslove vezane uz manjine, a on omogućava predstavnicima manjina da, osim izravne veze sa zamjenicom župana koju već imaju, budu direktno u kontaktu sa županijskom upravom. Županijska uprava predano radi na provedbi dvojezičnosti i promicanju talijanskog jezika posebno jer je obrazovanje na materinskom jeziku ulaganje u budućnost manjinske zajednice. Županija ima upravni odjel zadužen za praćenje projekata i inicijativa namijenjenih talijanskoj nacionalnoj zajednici i drugim manjinama, što daje dodatno jamstvo da se projekti neće provoditi jednokratno nego da će postati redovne aktivnosti s operativnim nastavkom. Općenito govoreći, u ostvarivanju raznih projekata uključenost lokalne razine je  veća tamo gdje manjina ima dobru organizaciju s jakim udrugama i institucijama koje su spremne raditi na relevantnim projektima, a u Istri itekako postoji svijest o tome da aktivna i učinkovita manjina može donijeti prednosti za čitavu zajednicu. Jasna je vizija o tome kakva bi Istra trebala biti: multikulturalna, dvojezična, županija koja uvažava različitosti i njeguje njezine specifičnosti. To se uspjelo zahvaljujući manjinskim naporima ali i zahvaljujući svim Istrijanima koji su pokazali veliki senzibilitet prema položaju manjina što je dovelo do toga da kad govorimo o položaju manjine Istra može biti pravi primjer dobre prakse.

  • Istra je u pravilu primjer dobre prakse kada su u pitanju ostvarivanje i zaštita prava nacionalnih manjina, a mnogi tvrde kako je upravo lokalni regionalni nivo najznačajniji za nacionalne manjine. Uskoro ulazimo u pripreme za nove lokalne izbore. Vi jeste dožupanica iz redova talijanske nacionalne manjine ali vjerojatno imate i širi uvid u manjinsku situaciju. Kako je po vašim ocjenama, analizama i saznanjima protekao ovaj mandat kada su u pitanju nacionalne manjine ? Da li je bilo novih i značajnijih postignuća, koji su problemi ostali, a  u čemu se i na kojim područjima najviše napredovalo? 

Biti zamjenicom župana Istarske županije predstavlja, s jedne strane, prednost i sreću zbog zavidne razine koja je ovih godina postignuta u zaštiti i očuvanju manjinskih prava. Upravo zato, s druge strane, također predstavlja i veliku odgovornost. Obnašati takvu dužnost u županiji koja je uvijek znala i htjela podizati standard zaštite manjinskih prava, ujedno znači nositi sa sobom spoznaju da morate nastaviti tim putem, ali još intenzivnije kako biste unaprijedili situaciju koja bi, iz neke druge perspektive, mogla izgledati već sasvim dobrom. Želim ujedno podsjetiti na značaj Istarskog statuta kojeg je Županija donijela 90-ih godina, a koji jasno prepoznaje vrijednost i značaj talijanske manjine, a posebice kad znamo da je predstojala druga pravno-politička borba da taj isti Statut zadrži svoj integralni oblik.

Ovo je za mene prvi mandat kao zamjenice župana i držim da smo djelovali u dobrom smjeru. Nastavili smo odličnu suradnju sa svim manjinskim zajednicama koje su prisutne na području Istre, financirali smo njihove kulturne aktivnosti te rad županijskih vijeća nacionalnih manjina. Svesrdno smo se zalagali za otvoreni dijalog sa svima jer smo uvjereni da je to najbolji način za savladavanje svih izazova, ali i nastavak njegovanja našeg zajedničkog života, u ozračju multikulturalnosti i poštivanju različitosti. Moram reći da sam zadovoljna razinom komunikacije koju smo uspjeli ostvariti.

DOBRA KOMUNIKACIJA

-Što je u tom kontekstu bilo posebno značajno za talijansku nacionalnu manjinu?

Što se tiče talijanske nacionalne autohtone zajednice u Istri smatram da je izvršno tijelo, čiji sam član, dokazalo da prepoznaje njezinu važnost na ovom podneblju i to kroz značajne projekte koje je realiziralo. Priveli smo kraju dogradnju i rekonstrukciju Talijanske srednje škole „Leonardo da Vinci“ u Bujama, projekt koji je proveden u suradnju s nadležnim ministarstvom i Talijanskom unijom. Na tom tragu, u suradnji s Talijanskom unijom i Gradom Novigradom, nedavno smo pokrenuli radove izgradnje nove Talijanske osnovne škole, u Novigradu, a čije je otvorenje predviđeno sljedeće godine. To su važni projekti za Bujštinu gdje je talijanska zajednica vrlo prisutna i aktivna, ali i za čitavu županiju koja pokazuje ne samo koliko joj je važno ulaganje u područje obrazovanja, već i da joj je stalo do talijanske zajednice. Imati adekvatne prostorne uvjete za rad i učenje, jedan su od temelja obrazovanja i ono čemu mi u Istarskoj županiji težimo, a ovaj projekt za talijansku nacionalnu zajednicu ima i dodatnu komponentu jer pružanjem djeci bolje uvjete za školovanje na materinskom jeziku znači ulagati u budućnost naše nacionalne zajednice.

Osim toga, kao županijska uprava predano radimo na provedbi dvojezičnosti i promicanju talijanskog jezika. Jedina smo Županija koja ima upravni odjel zadužen za praćenje projekata i inicijativa namijenjenih talijanskoj nacionalnoj zajednici i drugim manjinama, što nam daje dodatno jamstvo da se projekti neće provoditi jednokratno, nego da će postati redovne aktivnosti s operativnim nastavkom. Već godinama održavamo tečajeve talijanskog jezika za službenike u javnoj upravi i djecu koja su uključena u odgojne skupine predškolskih ustanova na hrvatskom jeziku u dvojezičnim gradovima. Financiramo stručna usavršavanja za nastavnike talijanskog jezika u talijanskim školama; podupiremo emitiranje vijesti na talijanskom jeziku na lokalnim radiopostajama i lokalnoj televiziji. To su važni projekti za širenje talijanskog jezika na ovome području. Naša je dužnost to činiti jer smo županija koja se deklarira kao dvojezična i to u situaciji u kojoj se talijanski jezik više ne koristi tako često, a to se posebno odnosi na djecu koja pohađaju hrvatske škole, gdje je do prije nekoliko godina talijanski jezik bio obavezan, dok se sada uči kao izborni predmet.

Jedno od najbitnijih pitanja za našu talijansku zajednicu je svakako službena i vizualna dvojezičnost. Često se događa da se u ispravama, obavijestima, natpisima ili pločama ne poštuje dvojezičnost, stoga u tom pogledu uvijek ima neodrađenog posla te postoji dosta prostora za poboljšanje. U tom smislu, vodimo kvalitetan dijalog sa zamjenicama i zamjenicima gradonačelnika iz redova talijanske manjine, s kojima pokušavamo raditi kako bismo razne situacije riješili na najbolji mogući način. Što se tiče Županije, u ovogodišnjem proračunu izdvojili smo sredstva za prvu fazu projekta čiji je cilj provedba dvojezičnosti u prometnoj signalizaciji. To je inicijativa koja će se provoditi naredne tri godine. Zamisao je da se popišu županijske ceste gdje znakovi nisu dvojezični te da se isti zamijene novima.

VAŽNOST JEZIKA 

Koji su iz vašeg iskustva  najizraženiji problemi s kojima se pripadnici nacionalnih manjina suočavaju na lokalnom i regionalnom nivou, u lokalnim i regionalnim sredinama? Što bi na tom planu možda trebalo dalje  mijenjati  odnosno kako unapređivati  poziciju i ulogu manjinskih predstavnika u lokalnoj i regionalnoj samoupravi?

U našoj županiji primjećujem, uvjetno rečeno, najveće probleme u školskim ustanovama na talijanskom jeziku, i to ne samo za učitelje i nastavnike nego i za učenike. Talijanske škole u Istri (i Rijeci) gdje  nastavu izvode prema modelu A. Često se nastavnici i djeca suočavaju s vječitim kašnjenjem u tiskanju udžbenika. Zakonom je uređeno da kataloški udžbenici koji su prevedeni s hrvatskog jezika moraju proći dodatnu provjeru za koju su zadužena ministarska povjerenstva. Zbog toga dolazi do kašnjenja u tiskanju knjiga, koje ne mogu držati korak s hrvatskim izdavaštvom. Još jedna prepreka s kojom se susreću naši nastavnici je pedagoška dokumentacija, koja po zakonu mora biti sastavljena na talijanskom i hrvatskom jeziku. Neki se nastavnici moraju okušati kao prevoditelji, a pritom im se taj dodatan rad ne priznaje, pa gube vrijeme i resurse kako bi udovoljili formi. Razumijem koji su zahtjevi države, no za nas Istrane, za koje su talijanski i hrvatski priznati kao paritetni jezici, vođenje kompletne dokumentacije dvojezično predstavlja nazadovanje u percepciji mogućnosti da ostvarimo svoja prava. Znam da je to utopija, no bilo bi zaista divno kad bismo mogli u potpunosti raditi na vlastitom jeziku, i to ne samo u učionici, nego i u svim područjima rada u školi. Osim toga, bolna točka je i nedostatak nastavnika. Poteškoće u pronalasku kvalificiranih nastavnika (posebice za prirodne predmete) imaju i hrvatske škole. Ipak, za nas postoji dodatna prepreka talijanskog jezika koji bi svaki nastavnik trebao poznavati. Posljednjih smo godina nažalost izgubili mnoge nastavnike koji su studij završili u Italiji, a od posla u školi su odustali zbog poteškoća u priznavanju stečene kvalifikacije. Smatram da bi u ovakvom trenutku, kad je nedostatak radne snage osjetan u mnogim sektorima, država i akademska zajednica trebale razmisliti o tome kako olakšati nostrifikaciju inozemnih kvalifikacija, barem onih koje su stečene u nekojdržavi EU-a. Posljednji, ali nipošto manje značajan problem, je državna matura. Poznato je da djeca koja pohađaju talijansku školu moraju nužno polagati jedan ispit više od drugih: ispit iz talijanskog kao materinskog jezika, ispit iz hrvatskog jezika, a osim toga ispit iz matematike i ispit iz engleskog jezika, čemu tek treba pribrojati ispite iz izbornih predmeta. I sve to zato što se ispit iz talijanskog jezika ne priznaje kod upisa na hrvatska sveučilišta. Naprotiv, ako se netko odluči za studij u inozemstvu, nitko ga neće pitati za ocjenu iz hrvatskog jezika. Problem nije u dodatnom ispitu koji se mora polagati, nego u tome što se taj dodatni ispit ne priznaje. Na tome radimo zajedno s institucijama talijanske manjine i sa saborskim zastupnikom iz redova talijanske nacionalne manjine, kako bismo pronašli kompromisno rješenje koje bi bilo svima prihvatljivo. To pitanje, kao i nostrifikacija diploma, navedeni su kao stavke novoga Operativnog programa za nacionalne manjine, pa se iskreno nadam da će to uroditi plodom u narednom razdoblju.

Kod problema koje sam opisala, nažalost, lokalna i regionalna samouprava nemaju veću ingerenciju niti ovlasti na temelju kojih bi ih riješile. To su nacionalna pitanja za čije je rješavanje potrebno uspostaviti dijalog s državom i provesti političku akciju koja će uključivati sve dionike, a potrebna je i sinergija među manjinskim institucijama.

PROBLEMI OBRAZOVNOG PROCESA

– Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane  za kvalitetniju suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici.  Što bi na tom planu trebalo poduzimati? 

Smatram da je u Istri suradnja s predstavnicima manjina na vrlo visokoj razini. Kao što sam spomenula, imamo upravni odjel za poslove vezane uz manjine, a on omogućava predstavnicima manjina da, osim izravne veze sa zamjenicom župana koju već imaju, budu direktno u kontaktu sa županijskom upravom. Osim toga, zahvaljujući politici koja se vodila u našoj županiji već od 90-ih godina uvijek je jedan pripadnik talijanske zajednice bio članom izvršnog tijela, čak i prije nego što je izglasan Zakon o lokalnim izborima, koji nam danas dozvoljava da imamo zamjenike gradonačelnika, načelnika i župana, gradske i općinske vijećnike, članove županijske skupštine, vijeća manjina. Mnogi gradonačelnici i načelnici pripadnici su talijanske manjine. Stoga je, u jednu ruku, prisutnost predstavnika talijanske zajednice u izvršnom tijelu običaj koji ne predstavlja ništa novo. Što se tiče nekih dužnosti – a pritom mislim prvenstveno na izbor gradskih i općinskih vijećnika te članova županijske skupštine – neki pripadnici talijanske manjine kritiziraju činjenicu da o njima odlučuju liste, stranke, i upozoravaju na rizik da stranački prioriteti dobiju prednost pred manjinskima. S druge strane, međutim, na ovaj način dobiva se utjecaj unutar stranaka koje često formiraju većinu na lokalnoj razini te je lakše progurati projekte i odluke koji su u interesu manjinske zajednice u odnosu na ono što bismo imali kad bi se manjinski vijećnici birali na temelju posebnog zakona i kad bi bili nezavisni vijećnici (osim u slučaju kad bi njihov glas bio odlučujući za postizanje većine). No, bez obzira na to, smatram da je u oba slučaja, odlučujuća suradnja s drugim dužnosnicima te s upravnim odjelima lokalne i regionalne samouprave. Mislim da kad imate konstruktivan stav, pokazujete spremnost na uspostavu dijaloga i podnosite zahtjeve temeljene na ozbiljnim i konkretnim argumentima često uspijevate otvoriti više vrata nego kad lupite šakom o stol.

STRANAČKI ILI MANJINSKI PRIORITET

– Što bi eventualno, s druge strane, istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim  sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada?

Što se tiče institucija, udruga, vijeća i predstavnika manjina, mislim da ponekad nedostaje koordinacija među njima. Vrlo često različite institucije brkaju uloge ili, zbog političkih igara ili osobnog animoziteta, preskaču jedna drugu. Vjerujem da bismo bili mnogo uspješniji u prenošenju naših manjinskih stavova kad bi ti razni subjekti surađivali u duhu sinergije. Kad bismo svi gurali u istom smjeru, a ne u različitim smjerovima. Dakle sinergija, zajednički rad, povremeno odbacivanje vlastitog ega radi postizanja kompromisa. To je, po mome sudu, ključ za dostizanje veće kvalitete i učinkovitosti, a posebice ciljeva koji su, na kraju krajeva, zajednički.

 – Da li su i u kojoj mjeri  Operativni  programi  Vlade za nacionalne manjine potaknuli i veću aktivnost manjinskih zajednica u lokalnim sredinama ? Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja pojedinih  lokalnih i regionalnih sredina? Kako ta postignuća i doprinose približiti  i široj populaciji ?

Operativni  programi Vlade su odličan alat kojim raspolažu nacionalne manjine. Činjenica da je jasno istaknuto koji su nam projekti važni, a pogotovo što Vlada namjerava učiniti kako bi ih ostvarila, predstavlja dodatno jamstvo. Što se pak tiče uključivanja lokalne razine, sve će ovisiti o pojedinom projektu i stavci. Općenito govoreći, smatram da je u ostvarivanju raznih projekata uključenost lokalne razine  veća tamo gdje manjina ima dobru organizaciju s jakim udrugama i institucijama koje su spremne raditi na relevantnim projektima. Mogu reći da u Istri itekako postoji svijest o tome da aktivna i učinkovita manjina može donijeti prednosti za čitavu zajednicu. To vidimo u mnogim lokalnim samoupravama u kojima Zajednica Talijana i danas predstavlja pravi kulturni centar koji je u stanju proizvesti manifestacije i osmisliti projekte koji uključuju čitavu lokalnu samoupravu. To su manifestacije koje su, u mnogim slučajevima, postale tradicionalne i prepoznatljive, koje sad već obogaćuju općinske kalendare događanja i koje privlače brojnu publiku. Jedinice lokalne samouprave i građani svjesni su velikog posla koji odrađuju Zajednice i to je jedan od razloga zašto nikada ne uskraćuju podršku, pa čak ni financijsku, za njihovo djelovanje.

VAŽNA ORGANIZIRANOST MANJINA

Kako i koliko nacionalne manjinske institucije i udruge sudjeluju u projektima EU i sličnih fondova ? Što ti projekti donose i kako ih dalje poticati ?

Naše manjinske institucije sudjelovale su u nekim europskim projektima. Vjerujem da je glavni problem, kao prvo, pronaći odgovarajući projekt, odnosno natječaj koji se odnosi na ostvarivanje projekata, programa i infrastrukture koji se tiču manjine i koji su za nju važni. Nakon toga, treba pronaći ljude koji će raditi na samom projektu. Često naše udruge i institucije nisu u stanju nositi se s problemom kadrovske oskudice ili troškova koje, u nekim projektima, treba platiti predujmom. U takvim slučajevima bilo bi idealno u lokalnoj ili regionalnoj samoupravi imati pouzdanog partnera.

– Koliko je suradnja s matičnom državom važna ne samo za vašu  nacionalnu manjinu već i za širu , ukupnu zajednicu u kojoj manjina živi . Ima li zanimljivih projekata kao primjera dobre prakse u tom smislu ?

Suradnja s matičnom državom jako je važna za jednu manjinu, koja upravo kroz takvu suradnju osjeća se uvaženom i podržanom. Pripadnici i predstavnici određene manjine igraju važnu ulogu u stvaranju i odrżavanju kontakta između ljudi, udruga te lokalnih vlasti dvaju država. To dokazuju svi vrijedni projekti koji su manjine realizirale upravo uz podršku matične države. Talijanska manjina tijekom svih ovih godina organizirala je veliki broj projekata uz podršku Republike Italije, a zadnjih godina i sve veću podršku Hrvatske. Izgradili  smo ili obnovili zgrade školskih ustanova i zajednica Talijana, održali veliki broj kulturnih programa kao što je npr. edukacija o Reggio pristupu za odgojitelje predškolskih ustanova na talijanskom jeziku u suradnji s internacionalnim centrom Reggio Children iz Italije, zatim raznih kulturnih manifestacija i festivala, poput Festivala Istromletačkog narječja te koncerta poznatih i slavnih imena s talijanske glazbene scene itd. Možda najvažniji događaj u bližnjoj povijesti bio je susret predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića i predsjednika Republike Italije Giorgia Napolitana 2011. godine, u pulskoj Areni. Kad govorimo o suradnji, vrijedi spomenuti i onu između istarskih jedinica lokalne samouprave i Regije Veneto, koja njezinim regionalnim zakonom od 7. travnja 1994., br. 15, poznatim kao „Zakon Beggiato“, već 30 godina podupire obnovu umjetničke, kulturne i arhitektonske baštine Mletačke republike na našem području.  Sve su to primjeri vrijednih inicijativa, koje su donijele korist ne samo manjini, već čitavom području.

DOBROBIT i PODRŠKA ŠIRE ZAJEDNICE

Prošla je godina dana od 6. po redu izbora za vijeća i  predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat  manjinske samouprave  ? Ima li primjera dobre prakse  koji pokazuju kako bi se moglo bolje raditi i kako bi  uloga vijeća i predstavnika mogla  ostvarivati bolju komunikaciju s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti ?

Zadnji popis stanovništva utjecao je na izbore za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina i u našoj županiji. Makedonska manjina izgubila je pravo na vijeće te sada bira samo predstavnika, dok s druge strane po prvi put smo raspisali  izbore za predstavnike ukrajinske, ruske, slovačke i njemačke manjine. Što se tiče talijanske manjine, u većini općina gdje talijanska zajednica obitava, nisu se raspisali izbori za općinsko manjinsko  vijeće, sto je pokazatelj nezainteresiranosti manjine da se takvo tijelo formira. Razloge za takvu nisku zainteresiranost pronalazim dijelom u nedovoljno jasnoj ulogu vijeća i njegovih zadataka i obaveza, a s druge strane u činjenici da u svim općinama postoje zajednice Talijana koje predstavljaju talijansku manjinu u kulturnom, društvenom pa čak i političkom smislu, negdje i duže od 70 godina

Na županijskoj razini koliko je meni poznato, rad vijeća tekao je bez  većih problema ili poteškoća. Sva su vijeća aktivna i redovno održavaju svoje sjednice. Vijeće talijanske manjine je najaktivnije, možda i zbog odnosa kojeg su imali sa prethodnom regionalnom upravom, kojega bih definirala konfliktnim. U ovom mandatu nastojali smo poboljšati komunikaciju i dijalog sa vijećem, slušajući i prihvaćajući kritike, ali i obrazlažući naše stavove koji se ponekad razlikuju od njihovih. Ali, kao što sam već rekla, doista vjerujem da je dijalog ključ svakog dobrog odnosa. Također, moramo biti svjesni da za rješavanje nekog problema ili izazova, ponekad je potrebno duže vrijeme ali i da moramo biti spremni na kompromise. Krenuli smo s tim pretpostavkama i vjerujem da smo stvarno uspjeli popraviti situaciju, stvoriti otvorenu i izravnu komunikaciju.

TRAŽITI NOVE NAČINE ZAŠTITE MANJINSKIH PRAVA

 – Poznato je da talijanska  nacionalna manjina ima nešto drugačiji pristup i organizaciju kada je u pitanju manjinska samouprava . Kako on funkcionira? Koje su mu prednosti , a koja možda ograničenja ?  Može li biti poticajan  i za druge nacionalne manjine

Kao što sam i ranije napomenula, talijanska manjina je u našoj županiji oduvijek imala svog predstavnika u izvršnoj vlasti, još prije nego li su izglasani nacionalni zakoni o pravima manjina. Također, položaj manjine jasno je definiran u lokalnim statutima, kao i onom regionalnom i to zahvaljujući politici koja je već u ’90.-im godinama imala jasnu viziju o tome kakva bi Istra trebala biti: multikulturalna, dvojezična, županija koja uvažava različitosti i njeguje njezine specifičnosti. Uspjeli smo u tome zahvaljujući trudu i radu naše manjine i njezinim pripadnicima koji su bili jako aktivni u politici, ali i zahvaljujući svim Istrijanima koji nisu bili pripadnici manjine, ali koji su pokazali veliki senzibilitet prema našem položaju, koji su bili uz nas i borili se kako bi se poštivala prava koja su nam bila zajamčena u međunarodnim povijesnim ugovorima. Sve je dovelo do toga da danas živimo u županiji koja, kad govorimo o položaju manjine, može biti primjer dobre prakse.

  • Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje su donijeli rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i  poziciju i prava nacionalnih manjina ?  Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?

Pitanje popisa stanovništva od zajedničkog je interesa za sve manjine. Rezultati zadnjeg popisa pokazuju pad broja izjašnjenih za gotovo sve etničke skupine. I to je zabrinjavajuće jer nam upravo na osnovu tih brojki Ustav jamči definirana prava, kao što je na primjer izbor predstavnika na lokalnoj i regionalnoj razini. Nakon popisa osjetili smo prve promjene na izborima za vijeća i predstavnike manjine održanih u svibnju 2023. godine, a promjena će biti i na sljedećim lokalnim izborima. Unutar talijanske manjine već nekoliko godina raspravlja se o popisu, o načinu na kojem se on primjenjuje te o potrebi da se iz popisnih pitanja uklone one o nacionalnoj pripadnosti i vjeroispovijesti, po modelu kojeg su izabrale velik broj europskih država. Sada se napokon pitanje popisa našlo na dnevnom redu i ostalih etničkih skupina. I u Koordinaciji zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina bilo je razgovora o popisu. Osobno vjerujem da bi Republika Hrvatska trebala pronaći druge načine i metode da manjinama zajamči uživanje njihovih prava. Vjerujem da će manjine u narednom periodu biti usredotočene upravo na rješavanju tog pitanja.

———————————

* Jessica Acquavita završila je studij scenskih umjetnosti 2010. godine na Filozofskom fakultetu u Trstu. Paralelno uz sveučilišni studij pohađala je i dvogodišnje školovanje pri Dramskoj akademiji Grada Trsta u organizaciji Gradskog kazališta ”La Contrada”, gdje je diplomirala 2009. godine. Magistarski diplomski studij uživo izvedenih scenskih umjetnosti završila je 2013. godine pri Sveučilištu u Bologni. Tijekom studija sudjelovala je u raznim kazališnim projektima kao glumica i pomoćnica redatelja, a pohađala je i radionice režije, sinkronizacije i spikerskih vještina.

Od 2013. do 2020. godine radila je kao novinarka, urednica i voditeljica na talijanskim televizijskim i radijskim emisijama Regionalnog centra RTV Slovenije u Kopru.

Godine 2017. započela je suradnju s Primorskim sveučilištem u Kopru kao asistentica za kolegije fonetike i fonologije talijanskog jezika, a od akademske godine 2018./2019. surađuje i s Pedagoškim fakultetom u Kopru u svojstvu asistentice za kolegije glazbe, talijanskog jezika i plesnih umjetnosti.

Trenutno pohađa doktorski studij modernih jezika, kultura i društava te jezičnih znanosti pri Sveučilištu Ca’ Foscari u Veneciji.

Kao pripadnica talijanske nacionalne zajednice oduvijek se angažirala u institucijama zajednice. Upravo je taj angažman bio polazište njezinog političkog djelovanja: 2017. godine izabrana je za zamjenicu gradonačelnika Grada Buja, a tu je dužnost obnašala do 2021. godine.

Od svibnja 2021. godine obnaša dužnost zamjenice župana Istarske županije izabrane iz redova talijanske nacionalne zajednice.

 

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija