Siniša Senad Musić

Siniša Senad Musić

NACIONALNI PLAN JOŠ NIJE OSTVARIO NOVI KVALITATIVNI ISKORAK, ALI GA NADOPUNUJU VLADINI OPERATIVNI PROGRAMI

Siniša Senad Musić, potpredsjednik  Romske organizacije mladih Hrvatske i koordinator alternativnog praćenja realizacije strateških nacionalnih dokumenata za Rome u Hrvatskoj i Sloveniji kojega podupire Europska Komisija o ostvarivanju Nacionalnog plana za uključivanje Roma 2021.- 2027.

Pri izradi Nacionalnog plana za uključivanje Roma (2021.-2027.) i pratećeg Akcijskog plana za dvije godine (za 2021.i 2022.) taj strateški dokument je ocijenjen kao dobar. Imali smo poboljšanje u smislu da su istraženi i upotrebljeni bazični podaci, da su oblikovani instrumenti za mjerenje učinka te da su jasno definirani ciljevi. Međutim,  možemo zamijetiti da neki ciljevi koji su zacrtani nisu poduprijeti mjerama koje bi trebale dovesti do njihovog ostvarivanja. Npr. kada gledamo Romkinje, odnosno žene u romskoj nacionalnoj manjini, prepoznati su izazovi, postavljene su mjere koje bi trebali provoditi, ali ih Akcijski plan ne operacionalizira. Nema aktivnosti koje bi dovele do ostvarivanja željenih ciljeva pri zapošljavanju Romkinja, iako sam Nacionalni plan prepoznaje problem da Romkinje imaju znatno manje šansi na tržištu rada.

I onda dolazimo do ključne stvari kada je u pitanju Nacionalni plan za uključivanje Roma i prateći Akcijski plan za dvije godine. Naime, jako je malo mjera koje direktno targetiraju Rome, odnosno da se odnose isključivo na Rome. Da pojasnimo, ako uzmete u obzir obrazovanje, koje u mnogočemu pokazuje najbolje rezultate uključivanja Roma, onda taj sektor ima romske tergetirane mjere što znači da postoje stipendije isključivo za Rome, direktno Romima se daje besplatan vrtić, direktno Romima se daju besplatni učenički domovi itd., dok neka druga područja kao što su npr. zdravstvo ili zapošljavanje nemaju direktne romske targetirane mjere  već se radi o mjerama za Rome, ali u pravilu u sklopu mainstream mjera, glavnih mjera određene nacionalne politike. I onda kod takvog pristupa, kada su pojedine mjere dio redovitog, a ne posebnog financiranja Nacionalni plan ne daje poželjne i očekivane doprinose i rezultate.

Ako gledamo što se izmijenilo u ove dvije godine, od kada smo počeli provoditi Nacionalni plan, mislim da još nismo ostvarili novi kvalitativni iskorak kojega smo planirali i priželjkivali. Financiraju se stvari koje su se financirale i prije, a Vladin ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kao svojevrsna ključna točka provođenja Nacionalnog plana nema potreban i odgovarajući utjecaj  na nadležne institucije, ministarstva itd. da ostvaruju ono što je planirano i što su dobili u zadatak. Na raspolaganju su samo neke „soft“ mjere pregovaranja i uvjeravanja, ali operativnih mjera da se pokrene nečija odgovornost i osigura realizacija kako bi doprinijeli zacrtanim ciljevima Nacionalnog plana za sada nema.

Dvogodišnji Akcijski plan dolazi kraju i treba vidjeti da li će novi Akcijski plan dati nešto novo. To bi mogli biti projekti u zapošljavanju i zdravstvu koji se financiraju iz socijalnih fondova EU i koji bi mogli donijeti neke promjenu. Međutim, projekti su za sada kratkoročni i pitanje je njihova daljnja održivosti.

Ipak, kada govorimo o Nacionalnom planu treba svakako spomenuti i Operativne programe Vlade RH za nacionalne manjine, gdje se Vlada obvezala za romsku nacionalnu manjinu ispuniti neke stvari i to se ispunjava iako imamo i ne razumijevanja oko nekih projekata. Tako se po medijima postavlja pitanje kako to sada romska udruga „Kali Sara„ gradi kulturno-sportski centar u Istri. Ali to je zapisano u tom Vladinom dokumentu i to se realizira i to je ono što je dobro. A da li su modaliteti  i nositelji te realizacije najsretnije postavljeni i odabrani to je drugo pitanje koje bi svakako trebalo raspraviti, ali ne u ovom kontekstu.

Autor: Stojan Obradović

 

SEGREGACIJA JE NAJRAŠIRENIJI OBLIK DISKRIMINACIJE

Siniša Senad Musić, glumac koji već šest godina nastupa u predstavi „ Pogledaj me“ koja je 2017 dobila  nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika  dugogodišnji je romski aktivista a trenutno i potpredsjednik  udruge Romske organizacije mladih Hrvatske s sjedištem u Slavonskom Brodu koja je suorganizator „Tjedana jednakosti”   

Važnu poantu u svojoj predstavi Siniša Senad Musić vidi u činjenici da kroz predstavu pokušava pokazati kako se svatko od nas našao u situaciji da bude na neki način diskriminiran po nekom obilježju, ali i da diskriminira nekoga drugoga po nekom obilježju i da to treba shvatiti i tome se suprotstaviti. I to je moguće jer po njemu većina ljudi ni nema neke izrazite i eksplicitne diskriminatorske stavove ali ima jake predrasude koje se  mogu mijenjati. No kada govori o diskriminaciji romske populacije Musić posebno ističe problem segregacije. „Romska djeca većinom se rađaju u segregiranim romskim naseljima, a to je važan i izraziti vid diskriminacije. Nakon toga, velika je vjerojatnost da će pohađati segregirano obrazovanje, a oni koji uspiju doći u srednju školu i na fakultet susreću se s raznim vidovima diskriminacije, kaže Musić. „Ta segregacija negativno utiče na kvalitetu integraciju romske populacije i odnose s neromskom zajednicom. Desegregacija je trebala biti i na izvjestan način jeste postavljena kao glavni cilj Nacionalne strategije za integraciju Roma u hrvatsko društvo, ali tu je učinjeno izuzetno malo , gotovo ništa. Naravno da treba raditi na legalizaciji i poboljšanju infrastrukturnih uvjeta romskih naselja, ali to mora biti samo prelazno i privremeno rješenje. Svi oni Romi koji mogu, bilo da su dobili neko kvalitetnije zaposlenje ili završili neko bolje obrazovanje napuštaju ta romska naselja pa kvaliteta života tamo još više pada. Radi se o etičkoj,  rezidencijalnoj i socijalnoj segregaciji.“ smatra Musić. Musić također upozorava i na druge privide poboljšanja romskog položaja kao što je npr. porast broja romskih studenata. „Ali sve su to mali brojevi koji za izrazito mladu romsku populaciju ne znače puno. I zato ako želimo da do izražaja dođe puni potencijal mladih Roma koji nije ništa manji nego kod drugi , moramo intezivno povećavati broj Roma  u srednjoškolskom i visokom obrazovanju.“ Navodeći osobni primjer svog angažmana u civilnom društvu Musić ističe  kako nekad ništa nije znao o EU projektima iako je bio stekao kvalitetno obrazovanje , a danas i pišem i vodim i širim i educiram  te projekte nakon što sam prošao „sito i rešeto„ civilnog društva i mnogih njihovih edukacija .Mladi su izuzetni važni , posebno u civilnom sektoru romskog društva, ali isto tako pogrešna bi bila isključiva fiksacija na mlade , smatra Musić  i zalaže se za kvalitetniju generacijsku interakciju. „No pred mladima bez daljnjega jeste veliki teret razvoja romskog civilnog društva i njihove potencijale i ulaganja, u prvom redu edukacijska ulaganja , u njih treba iskoristiti. A o kako zahtjevnim stvarima se radi najbolje pokazuju angažiranje Romske udruge mladih u okviru projekta Arise Roma. Kao relativno mlada udruga i kao partner na ovom projektu kojega financira EU trebali smo osigurati sufinanciranje u iznosu od čak 20.000 EURA , ato je veliki novac i za puno moćnije udruge civilnog društva, a ne za jednu udrugu koja je tek osnovana pred par godina. I to treba biti udruga mladih . Oni moraju nositi aktivnosti, ali mi stariji možemo bar u nekom periodu puno pomoći.“ napominje Musić.  „A kako uspješni možemo biti mislim da najbolje pokazuju činjenice kako je naša civilna udruga Romska organizacija mladih danas angažirana na nizu projekta koje podupiru EU, UNICEF , National Geografic, ali i hrvatska ministarstva, a u njenom okviru upravo mladi rade izuzetno zanimljive stvari poput Forum teatra gdje mlade Romkinje iz Međimurja i Zagreba progovaraju o  poziciji Romkinja unutar romske zajednice ali i diskriminaciji koju trpe od većinske zajednice ili Forum mladih koji je samostalno organizira radne sastanke s Uredom pučke pravobraniteljice i Kućom ljudskih prava gdje se razmatraju pitanja i problemi govora mržnje, medija itd. I to njihovo samostalno i kvalitetno djelovanje daje puno optimizma da se stvari razvijaju u pravom smjeru.“ poručuje Musić.

Institut Stine S.Obradović A.Brađašević