Intervju: Siniša Senad Musić , potpredsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske iz Slavonskog Broda i koordinator RCM projekta, alternativnog praćenja realizacije strateških nacionalnih dokumenata za Rome u Hrvatskoj i Sloveniji
Anticiganizam se manifestira na različite načine, od toga da su Cigani u svakodnevnom životu simbol nečeg lošeg i opasnog a onda se to poistovjećuje s Romima i stvara gotovo bezizlazan okvir diskriminacije do toga da anticiganizam u nekom širem smislu predstavljaju i teški uvjeti siromaštva u kojima Romi žive posebno u svojim segregiranim naseljima. A ta segregacija zapravo i jeste najizraženiji oblik diskriminacije jer takav život negativno utiče na kvalitetu integraciju romske populacije i odnose s neromskom zajednicom te taj negativni kontekst prati romsku populaciju faktički čitav život. U borbi protiv tog začaranog kruga u posljednje vrijeme sve značajniju ulogu trebao bi imati i razvoj romskog civilnog društva i posebno uloga mladih u njemu.
- Uskoro će godina dana od usvajanja Nacionalnog plana za Rome 2021.-2027. Bili ste u radnoj grupi za njegovi izradu ? Imate li uvida kako je krenula njegova realizacija ? Ostaju li se stari problemi u implementaciji ovih važnih strateških dokumenata ili se ipak počinju ostvarivati novi , kvalitetniji iskoraci i pomaci ?
Mislim da nema u ovom monetu osnove za neku pretjeranu euforičnost kada govorimo o novom Nacionalnom planu koji je zamijenio Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma za razdoblje 2013.-2020. Nema nešto pretjerano novih mjera . Uglavnom su preuzeti stari zadaci. No, ono što je sigurno bolje u ovom Nacionalnom planu jesu ipak neka metodološka poboljšanja provedbe. Neke lekcije smo naučili. Indikator su bolje i veoma jasno određeni. Sada imamo početne i ciljane vrijednosti promjena koje želimo tako da možemo konkretno mjeriti napredak i učinak. Većina planiranih mjera naslijeđena je iz prethodnog razdoblja , prenesena iz Strategije, pa onda možemo pričati o stipendijama, o osiguravanju roditeljskih udjela u plaćanju vrtića npr. u osiguravanju mjesta u đačkim domovima , posebne mjere zapošljavanja, zdravstvenu i socijalnu skrb, poboljšanje uvjeta stanovanja itd. Da zaključim imamo bolje početne vrijednosti , bolje ciljane vrijednosti a novi Nacionalni plan usredotočen je posebno na dva velika i ključna problema , jedan je anticiganizam ili antiromski fašizam kako u zadnje vrijeme neki nazivaju te pojave te naravno borbu protiv siromaštva što je i dalje ključni problem romske populacije i ostaje trajni zadatak ako želimo realno i konkretno mijenjati društveni položaj romske zajednice.
ANTICIGANIZAM JE ANTIROMSKI FAŠIZAM
- Spominjete antiromski fašizam . Da li se radi o novom terminu i još izraženijem problemu romske diskriminacije ?
Pa ne bih rekao. Radi se o istom problemu ali drugoj terminologiji . Naime termin anticiganizamn nije se uvriježio i prepoznao u Hrvatskoj u dovoljnoj mjeri ali to je slučaj i u nekim drugim europskim državama . Kada imate probleme koje nazivate terminima koji nisu shvaćeni ili prihvaćeni , uvriježeni tada je i borba protiv tih pojava na neki način otežana. U javnosti se na njih ne reagira na pravi način i zato neke stvari terminološki treba pojasniti da znamo o čemu se radi .
- Gdje danas vidite najizraženiju koncentraciju anticiganizma u hrvatskom društvu i kako se ona ispoljava ?
Diskriminacija prema Romima je jedna od manifestacija anticiganizma Sama diskriminacija je određena i propisana zakonom , što se smatra diskriminacijom, kakve su sankcije itd. Međutim vi imate u javnom i praktičnom životu masu indirektnih diskriminatorskih postupaka prema Romima koji se grade na predrasudama i koji učvršćuju te predrasude. Od onih općih negativnih stereotipa da Romi kradu, da ne žele raditi , da su mutni poslovi nazivaju ciganski poslovima, da se nered naziva ciganlukom , do gotovo perverzno patoloških pristupa u kojima se cigani simbolički upotrebljavaju i kao prijetnja maloj djeci. Dakle Cigan je simbol nečeg lošeg i čak opasnog u svakom pogledu, a Cigani se poistovjećuju s Romima ili obrnuto i to postaje gotovo bezizlazan okvir diskriminacije i to sve češće indirektne jer se s direktnom možete suočiti i boriti ali s indirektnom znatno teže. Npr. romska konkurentnost na tržištu rada je niska jer su uvjeti nekorektni . Ako poslodavac prepozna da ste Rom posao će u pravilu dobiti neromska konkurencija čak i onda kada ni u čemu nije bolja ( a nekad je i lošija ). Ali izgleda da ništa nije tako loše kao biti – Rom.
- Istakli ste problem siromaštva ? Da li je koliko i on povezan s anticiganizmom ? Jeli je i to određena manifestacija anticiganizma ?
Da, anticiganizam je u nekom širem smislu i uvjeti u kojima Romi žive i onda odnos šire društvene zajednice prema tom problemu . Vi imate segregirana romska naselja , divlja naselja , udaljena od grada , prometno izolirana , infrastrukturno neopremljena ( često bez struje , vode , kanalizacije ) i kada neki znaju da ljudi i djeca dolaze iz takvih naselja prema njima dodatno rastu predrasude i otpori. I zato ja često i naglašavam da je segregacija zapravo najizraženiji oblik diskriminacije jer život u segregiranim romskim naseljima negativno utiče na kvalitetu integraciju romske populacije i odnose s neromskom zajednicom i prati romsku populaciju faktički čitav život.
A da bi shvatili težinu problema romskog siromaštva koje našu zajednicu prati gotovo na svakom koraku dovoljno je istaknuti da je očekivani životni vijek Roma u Hrvatskoj manji u odnosu na opću populaciju za 10 godina a Romkinja čak za 15 godina. . To su podaci koji sami po sebi dovoljno govore . To siromaštvo koje drastično smanjuje životni vijek određeno je nedostupnošću osnovnih civilizacijskih uvjeta življenja ( voda , struja ) , nemogućnošću da se donekle kvalitetnije hranite , nemogućnošću da osigurate neke elementarne pa čak i nužno potrebne lijekove itd., to onda dalje ima svoje negativne reperkusije i u procesu obrazovanja djece , u procesu zapošljavanja itd. reflektira se na sva područja života.
SEGREGACIJA KAO TRAJNA DISKRIMINACIJA
- Vi ste i koordinator za provedbu Roma Civil Monitor projekata(RCM) odnosno izradu alternativnih Izvješća o provedbi temeljnih dokumenata za uključivanje Roma u Hrvatskoj i Sloveniji. Kako namjeravate organizirati taj monitoring ? O kakvom se projektu radi i kakva su očekivanja ?
Radi se o projektu koji financira Europska unija i kojega smo dobili preko Central Europen Universty (CEU) a koji traje do 2025. godine. Naša organizacija koordinira više udruga iz Hrvatske i Slovenije koji će raditi na tzv. alternativnim izvješćima ( u odnosu na službena koje podnose vlade ili vladine institucije ) o tome kako se implementiraju ili ostvaruju temeljni dokumenti vezani za poboljšanje položaja odnosno ravnopravno uključivanje romskih zajednica u društvo u ovim zemljama.
Iz samog vremenskog razdoblja trajanja projekta odnosno pokrivanja vidi se da je to zamišljeno kao jedan dugoročniji analitički posao i još je rano u ovoj fazi ići s ocjenama ostvarenih planova ili strategija ili već kako se gdje zovu ti ključni nacionalni dokumenti za Rome. Međutim ono što ćemo mi raditi u prvoj godini projekta jeste upravo analiza usklađenosti tih dokumenata s ključnim europskim preporukama, s europskim okvirom kada je u pitanju romska problematika . Posebno smo počašćeni činjenicom da smo mi kao dio hrvatskog i napose romskog civilnog društva dobili tu zahtjevnu ulogu da koordiniramo izradu tog shedow reporta ne samo za Hrvatsku već i za Sloveniju . To je na izvjestan način ogromno priznanje i naš uspjeh jer objektivno govoreći kapaciteti romskog civilnog društva nisu veliki i tako snažni da se jednostavno mogu nositi s ovim zadacima izazovima , ali vjerujem da ćemo opravdati to povjerenje.
- Obično su službeni izvještaji stereotipni i ne ulaze u suštinu problema. Na što će te se vi fokusirati u ovim alternativnim izvještajima ?
- Metodologija razrade ovog shedow reporta biti će fokusirana na neka ključna tematska područja upravo kao što je spomenuti anticiginizam ili možda problem siromaštva , ali tu će se u konkurenciji naći i druge tematske oblasti ( stanovanje , obrazovanje itd ) i mi ćemo vrlo studiozno i dubinski prići ovim temama i problemima. Mislim da će biti izabrana ili nominirana takva dva tematska sklopa za koje će se tražiti vrlo detaljna i dubinska razrada i analiza, a na kraju će se ići s generalnim izvještajem, a u kojem će se vrlo precizno analizirati provedba mjera nacionalnih dokumenata . Posebna pozornost će se posvetiti i najranjivijim skupinama . ženama mladima pa čak i pripadnicima LGBTQ zajednice unutar romske populacije. Izvještavanje neće biti formalističko već terensko , koristiti ćemo fokus grupe , dubinske intervjue, istraživanja Razgovarat ćemo najprije s onima koji donose i provode odluke , kreiraju mjere i sadržaje a onda naravno i s onima koji koriste te sadržaje i to koliko ih koriste , koliko su zadovoljni i ponuđenim sadržajima i njihovom implementacijom … Sve treba biti činjenično dokumentirano, objašnjeno do u tančine i definirano. Nema paušalnih ocjena. Sve ocijene i tvrdnje biti će podložne preispitivanju , dodatnoj provjeri i dopuni ako je potrebno. I vrlo je bitno da će biti izbjegnuta opća mjesta . Kao ono imamo pojave segregacije u obrazovnom procesu ali kako se to kvalitativno i kvantitativno manifestira uglavnom ne znamo . Da li je segregacija kad npr. imamo samo 100 postotne romske razrede ili se o segregaciji može govoriti i tamo gdje imao npr. 60 ili 40 pa i manje Roma u razredu. Dakle cilj shedow reporta je da prikaže stvarno stanje na terenu . I vrlo je važno zbog potencijalnih donatora da probleme kvalitetno detektiramo i da ih u preporukama adekvatno valoriziramo i prezentira kako bi oni bili što transparentniji i kako bi se ključne dionika senzibiliziralo za te probleme i potakla potrebna i očekivana pomoć.
MLADI SU FAKTOR PROMJENA
- Potpredsjednik ste Romske organizacije mladih Hrvatske ? Da li se situacija kod mlađih romskih generacija poboljšava ? Naziru li se neke ključne promjene ?
U proteklih par godina Romska organizacija mladih vrlo je narasla , postala je vrlo vidljiva i aktivna i to ne samo na lokalnoj veći nacionalnoj razini. Kroz različite projekte mi smo uspjeli privući i aktivirati puno mladih Roma koji su počeli izlaziti u javnost , koji su bili spremni raditi u civilnom društvu. Međutim nakon nekog vremena , ako želimo objektivno i kritički govoriti , taj balon, da tako kažem, se počeo pomalo ispuhavati . Tome je razlog i činjenica da ipak sve više mladih Roma uspijeva ostvariti određeno obrazovanja ( čak do fakultetskog nivoa ) pa i pronaći neka zaposlenja . U tim okolnostima njihov interes za rad u civilnom sektoru slabi , što je i normalno , zauzeti su svojim poslovima , egzistencijama pa i karijerama, a mi nemamo dovoljno financijskih kapaciteta da za neke od njih otvorimo radnu i profesionalnu perspektivu u civilnom sektoru i tu počinju problemi. Naime kroz različite projekte , radionice itd. pobuđen je interes mnogih mladih Roma za aktivnijim sudjelovanjem ali sada izostaje organizirana podrška , nužna kadrovska i ostala infrastruktura naših udruga koje bi to mogle apsorbirati i podržati. A ti nedostaci posebno dolaze i do izražaja i u konkurenciji s drugim udrugama civilnog društva gdje mi često nismo dovoljno osposobljeni da se uspješnije na otvorenim natječajima, na, da tako uvjetno kažem, tržištu civilnog društva ravnopravno borimo za različite projekte . Nedostaju nam profesionalci koji bi u stabilnim financijskim i organizacijskim uvjetima radili u romskom civilnom sektoru , izgrađivali ga , razvijali , motivirali posebno mlade na angažman koji bi onda – imao pozitivne refleksije na širu romsku zajednicu .
- Zašto je i koliko civilno društvo važno za romski zajednicu ?
Civilno društvo je važno za romsku zajednicu jer je to civilno društvo koje vezano uz nacionalnu manjinu pa su i neke potrebe koje ono zadovoljava još značajnije i veće i ono može pomoći u boljem funkcioniranju različitih institucija i političkih i ekonomskih i drugih važnih za jednu zajednicu. Važno je da dobijemo ljude koji unutar tog civilnog društva mogu kvalitetno i kompetentno obnašati neke funkcije i biti angažirani i aktivni u široj zajednici i posebno je važno da po mogućnosti to budu mladi, odnosno bar značajnim djelom mladi.
POMACI U OBRAZOVANJU I ZAPOŠLJAVANJU NEDOVOLJNI
- Obrazovanje i zapošljavanje po mnogima ključni su činioci kidanja odnosno izlaska iz tog „začaranog“ kruga teškog društvenog položaja i izraženog siromaštva romske zajednice . Kako vidite trenutnu situaciju na tom planu i kako tražiti izlaz iz tog začaranog kruga ?Da li procesi u obrazovanju i zapošljavanju napreduju ?
Obrazovanje napreduje jer imate vrlo kvalitetne mjere. Međutim i tu te podatke treba uzeti s određenom rezervom, treba ih promatrati kritički . Mi imamo povećanje broja učenika u srednjim školama npr . pa i povećanje broja studenata . Ali o kakvom i kolikom se zaista napretku radi to treba analitičnije i objektivnije utvrditi. Naime mi smo prije dvadeset godina imali prema popisu stanovništva oko 9 000 Roma, pa prije deset godina više od 16 000, a sada očekujemo još znatno veći broj Roma. Prije par godina imali smo već istraživanje koje upućuje na oko 25 000 Roma. I kada onda taj porast dovedete u vezu s porastom učenika i studenata vidjet ćemo da napretka ima ali da je on još uvijek slab i nedovoljan. Uostalom istraživanje pokazuju da je tek 30 posto Roma u dobi od 15 do 18 godina u procesu obrazovanja. Problemi s zapošljavanjem su još veći , a djelom se prikrivaju tzv zapošljavanjem kroz javne radove . A to je socijalna mjera, to nije zapošljavanje i često se njome manipulira ili se čak zloupotrebljava u određene svrhe i to uz sudjelovanje lokalnih moćnika ali i samih moćnika unutar romskih zajednica . Sada imamo podatke o povećanom zapošljavanju ali i to zapošljavanje se stvara djelom na umjetni način. Naime mnogo ljudi , posebno mladih odlazi iz Hrvatske i tako se stvaraju upražnjena radna mjesta koja onda djelom popunjavaju i Romi. Iako, čak i u tim okolnostima, imamo ponekad izraženu diskriminaciju pa se negdje radije zapošljavaju ljudi izvana nego sami naši Romi. Dosta je tu, rekao bih i promašenih projekata oko zapošljavanja kada su u pitanju Romi kao što su primjer mjere za samozapošljavanje iako većina Roma koji su i stekli neko formalno obrazovanje nemaju dovoljnu stručnu osposobljenost da se upuste u takve projekte. Ukratko i jasno, mnogo je tu još velikih problema koje moramo početi ubrzanije i kvalitetnije rješavati ako želimo za par godina imati i moći pokazati neke rezultate i napredak.
ROMSKA KULTURA NIJE ZAMRZNUTA U PROŠLOSTI VEĆ DOPRINOSI AKTUALNOJ KULTURI HRVATSKOG DRUŠTVA
Nakon što ste i sami dugo bili glumački angažirani u izuzetnoj i nagrađivanoj romskoj predstavi „ Pogledaj me „ koja je tretirala vjerojatno najveći romski problem , problem diskriminacije sada opet igrate i promovirate novu romsku predstavu „ Prvu Romsku Hrvatsku Monodramu“ koja je nakon premijere u prosincu ponovno na sceni . Kako je došlo do te dramske izvedbe , kakav je interes publike, na što je predstava fokusirana ? Što ovi kazališni nastupi znače za romsku zajednicu ? Da li su u funkciji promicanja romske kulture ili romskog stvaralaštva ? Kakav je poruka široj zajednici ?
Radi se o predstavi Malog teatra u režiji glumca Igora Bakse. Predstava počinje kao neka stand-up komedija , satira u kojoj je dosta i izrugivanja na račun Roma ali je Baksa htio produbiti i dalje osmisliti predstavu pa smo se mi iz Romske organizacije mladih ubacili i postali neka vrsta koproducenata, a predstava je dograđena jednim uvjetno reč eno dokumentarnim djelom . Naime predstava je izvorno zamišljena kao jedna satira, ali u tom dograđenom djelu direktno iz publike nastupam ja ili neki drugi naš glumac i počinje kritički govori o toj komediji odnosno satiri razotkrivajući njen anticiganizam . I kada smo imali premijeru mnogi ljudi iz publike nisu ni shvatili da je ta intervencija zapravo sastavni dio predstave ( oni su to vidjeli kao neki incident i čak tražili da me se prekine ili udalji ). Dakle , predstava se dalje nastavlja kritičkim dijalogom , a onda i monodramskim dokumentarističkim pričanjem odnosno nizanjem činjenica o diskriminaciji Roma u njihovom svakodnevnom životu. Dakle sama predstava počinje kao neka stand-up komedija u kojoj ima tog svakodnevnog izrugivanja Romima, građenja i učvršćivanje stereotipa o Romima , u čemu i publika, svjesno ili nesvjesno , sudjeluje , da bi na kraju u drugom djelu zapravo pokušali razotkriti i pokazati svu deformaciju takvog pristupa i veliku štetu koju to nanosi romskoj zajednici .
A kada govorimo širenju romske kulture , ja bih rekao da u prvom redu postoji jedna pogreška koja tu kulturu gleda kao nešto zamrznuto u prošlosti i to bi sada kao Romi trebali njegovati čuvati i povremeno prezentirati( najčešće kroz pjesmu, ples i svirku ). No ja bih rekao da Romi sudjeluju u stvaranju i obogaćivanju kulture hrvatskog društva i da to rade u sadašnjem trenutku. To, kada govorimo samo o našoj organizaciji, pokazuje i naša prethodna predstava „Pogledaj me „ , vrlo dobro ocijenjena i nagrađivana , to pokazuje i naša predstava „Imamo li Izbora „ koju izvodi naš Forum teatar gdje mlade Romkinje iz Međimurja i Zagreba progovaraju o poziciji Romkinja unutar romske zajednice ali i diskriminaciji koju trpe od većinske zajednice. A toga na širem planu ima puno više i bilo bi još više uz odgovarajuću potporu i pomoć kulturne i šire društvene zajednice u Hrvatskoj.
Institut STINE