Izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina
Važno je da nacionalne manjine kroz svoje predstavnike osiguraju da se njihov glas čuje, da kroz svoja vijeća djeluju, i da osim promidžbe svojih interesa pošalju i snažnu poruku da su važan dio društvenog i kulturnog života sredine u kojoj žive. Institucijama manjinske samouprave i njihovim izborima omogućava se da jedan značajan segment društva na odgovarajući način sudjeluje u javnom životu što jača društvenu pluralnost , demokratsku stabilnost i razvojnu perspektivu mnogih lokalnih sredina te predstavlja dobrobit za sve, a ne samo nacionalne manjine
U nedjelu 7. svibnja održavaju se 6. po redu izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina odnosno za tzv. manjinsku samoupravu, instituciju koja je uvedene Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina iz 2002. godine.
Prvi izbori održani su u dva navrata u svibnju 2003. i veljači 2004. i s njima je Hrvatska ušla u novi period zaštite prava nacionalnih manjina koje su kroz ove institucije predstavništva nacionalnih manjina na lokalnom nivou dobile značajan politički komunikacijski kanal za ostvarivanje i zaštitu svojih prava.
Za ove izbore Vlada je raspisala izbore za ukupno 451 vijeće i to 61 u županijama i Gradu Zagrebu, 151 u gradovima i 239 u općinama te za izbore 141 predstavnika nacionalnih manjina, od čega 96 u županijama i u Gradu Zagrebu, 44 u gradovima i 1 u općini.
No za izbore se prijavilo i kandidaturu istaknulo 339 vijeća i 106 predstavnika, dakle 112 vijeća i 35 predstavnika manje od mogućeg broja na koje nacionalne manjine imaju pravo shodno odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a prema svom udjelu u stanovništvu lokalnih i regionalnih samouprava. Prema prijavljenim kandidaturama izbori će se održati u 19 županija, 65 gradova i 116 općina.
Ustavnim zakonom je omogućena široka primjena u izboru vijeća i predstavnika, tako da gotovo sve nacionalne manjine mogu birati ako ne vijeća, a ono barem predstavnika u velikom broju općina, gradova i županija u kojima žive. Naime, u jedinicama lokalne i regionalne samouprave u kojima pripadnici nacionalnih manjina sudjeluju s najmanje 1,5 posto u stanovništvu, u jedinicama lokalne samouprave na čijem području živi više od 200 pripadnika pojedine manjine te u jedinicama područne (regionalne) samouprave na čijem području živi više od 500 pripadnika određene nacionalne manjine njihovi pripadnici mogu izabrati svoja vijeća. U slučajevima kada nije ispunjen ni jedan od tih uvjeta, a na području neke JLRS živi najmanje 100 pripadnika neke nacionalne manjine oni imaju pravo birati svojeg predstavnika. Vijeća u općinama broje 10, u gradovima 15 i u županijama 25 članova .
Od 22 nacionalne manjine koje su priznate Ustavom RH na ovim izborima svoja vijeća ili predstavnike birati će 19 nacionalnih manjina : albanska, bošnjačka, bugarska, crnogorska, češka, mađarska, makedonska, njemačka, poljska , romska, rusinska, ruska, slovačka, slovenska, srpska talijanska , turska , ukrajinska i židovska nacionalna manjina.
INTERES ZA IZBORE
Prethodni, 5. po redu izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina održani su 2019.godine. Na tim izborima bilo je raspisano 515 izbora za vijeća nacionalnih manjina ( u županijama , gradovima i općinama) te još 144 izbora za predstavnike nacionalnih manjina, no kandidirano je osjetno manje vijeća i predstavnika te je izabrano 352 vijeća i 108 predstavnika.
Manji broj raspisanih izbora za vijeća nacionalnih manjina na ovim izborima treba dovesti u vezu s podacima popisa stanovništva iz 2021. godine . Broj pripadnika nacionalnih manjina između dva popisa smanjen je za skoro 27 posto . Naime prema podacima popisa, zbog pada udjela pojedinih nacionalnih manjina u stanovništvu jedinica lokalne i regionalne samouprave što prema Ustavnom zakonu određuje pravo na izbor vijeća i predstavnika, nacionalne manjine su izgubile pravo na raspisivanje izbora za određeni broj vijeća i predstavnika.
No ti procesi nisu sami po sebi umanjili interes za izbore Naime u odnosu na raspisane izbore za vijeća 2019. godine broj prijavljenih kandidatura iznosio je oko 65 posto a na ovim izborima oko 75 posto dok je broj kandidiranih predstavnika ( u odnosu na broj raspisanih izbora za predstavnike ) ostao na istoj razini , oko 75 posto.
Po mnogim mišljenjima iz stručnih i političkih krugova jedan od najznačajnijih doprinosa Ustavnog zakona u pravima nacionalnih manjina bio je uvođenje tzv. manjinske samouprave , vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, kako bi nacionalne manjine upravo na lokalnom nivou koji se smatra najvažnijim za ostvarivanje manjinskih prava mogli rješavati svoje probleme i zadovoljavati svoje interese ali i doprinositi ukupnom razvoju svojih lokalnih sredina što se često gubi iz vida.
Na posljednjim izborima za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina svoja vijeća i predstavnike biralo je 20 od 22 hrvatske nacionalne manjine, a vijeća i predstavnici su birani u gotovo svim županijama, u skoro 100 gradova i u preko 100 općina. Za sva ta tijela manjinske samouprave bilo je kandidirano gotovo 7000 pripadnika nacionalnih manjina, a izabrano njih više od 5000, a to zasigurno nije mali politički i društveno civilni potencijal nacionalnih manjina.
Istina, jedna od ključnih zamjerki upućenih manjinskim izborima svih ovih godina je mala izlaznost birača koja se kreće oko 10 posto. Ipak, treba imati u vidu da je relativno mala izlaznost i inače obilježje naše političke scene te da se i neki drugi izbori (od kotarskih, preko lokalnih do europskih) pa i referendumi ne mogu pohvaliti nekom velikom izlaznošću. A uz to manjinski izbori suočeni su i s nizom problema koje u pravilu ne prate neke druge izbore : od nedovoljnog broja i primjerenosti biračkih mjesta do minorne medijske promidžbe itd.
Međutim, ključno je pitanje koje su ovlasti, mogućnosti i prava tijela manjinske samouprave, kakav im je položaj i što realno mogu doprinijeti i učiniti za rješavanje manjinskih potreba i interesa i unapređenje manjinskih prva.
Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina imaju savjetodavnu ulogu u odnosu na poduzimanje aktivnosti i prihvaćanje općih akata tijela jedinica lokalne ili područne samouprave u područjima koja se odnose na unaprjeđivanje, ostvarivanje i zaštitu prava nacionalnih manjina. Savjetodavna uloga vijeća i predstavnika nacionalnih manjina ogleda se u tome da tijela jedinica imaju obvezu razmotriti, ali ne i prihvatiti njihove savjete, mišljenja i prijedloge (zbog čega neki dovode u pitanje i adekvatnost termina manjinske samouprave).
VAŽAN POLITIČKI KANAL
I tu zapravo počinju mnogi problemi funkcioniranja vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Stoga, iako ih se ističe kao značajan novum, kojeg je donio Ustavni zakon, prati ih i stalna kritika da nisu u dovoljnoj mjeri uspjeli ostvariti svoju predviđenu ulogu. No bilo bi pogrešno na osnovu toga podcjenjivati njihovu realnu ulogu u zaštiti i ostvarivanju prava nacionalnih manjina .
Tako npr. profesor Siniša Tatalović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji sa suradnicima godinama prati i istražuje funkcioniranje manjinske samouprave ističe „U tim istraživanjima i analizama vidjeli smo veliku važnost tog oblika manjinskog predstavništva i ona nije sporna . To je važan komunikacijski kanal koje manjine imaju prema svojim lokalnim i regionalnim samoupravama gdje na jedan legalan način mogu iskazati svoje probleme i interese i usklađivati ih s lokalnim vlastima. a koji bi inače prošli nezapaženo i stanje bi bilo puno gore ili ne bi bilo tako dobro kao što je sada „.
LOKALNA I CIVILNA ULOGA
A jedan od najboljih poznavatelja manjinske problematike politički analitičar Davor Gjenero govoreći o važnosti ovih institucija naglašava upravo njihov lokalni i civilni značaj. „ Najvažnije načelo manjinske zaštite, što ga uvodi Ustavni zakon iz 2002. godine je načelo manjinske samouprave, kulturne i političke autonomije manjinskih zajednica na lokalnoj i regionalnoj razini, koje se ostvaruje posredstvom vijeća nacionalnih manjina. Radi se o novom obliku ostvarivanja manjinskih prava na kulturnu i društvenu autonomiju, koje ne bi trebalo biti politički posredovano, koje bi trebalo djelovati prema načelima civilnog društva, dakle trebalo bi osigurati da svaka ideja i interes budu ostvarivi i zaštićeni sukladno njihovoj važnosti, a ne sukladno tome koliko političku potporu na izborima mogu pridobiti“ , kaže Gjenero te zaključuje „ Kad je država temeljno demokratski konsolidirana, kad je jasno da su načelo vladavine prava i jednakosti pred zakonom ključni za funkcioniranje poretka, ključni manjinski interesi rješavaju se na razinama gdje manjina živi, u lokalnim i regionalnim samoupravama“.
A jedan od ključnih demokratskih instrumenata na tom planu onda su bez sumnje upravo institucije manjinske samouprave kao istina savjetodavni ali i važni partneri lokalnim i regionalnim strukturama vlasti. I političke strukture i institucije koje vode i brinu se o manjinskoj politici u Hrvatskoj ne dvoje o velikom značaju i potencijalima koje ovi izbori i na njima izabrana tijela manjinske samouprave imaju za ostvarivanje manjinskih prava .
I zato potpredsjednica Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Anja Šimpraga s pravom poručuje „ Izbori za manjinsku samoupravu, za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina su iznimno važni za provođenje politika nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Mislim da su svi pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj svjesni da se njihova prava, barem u opsegu koji osjećaju u svakodnevnom životu, ostvaruju na lokalnoj razini. Stoga je važno da kroz svoje predstavnike osiguraju da se njihov glas čuje, da kroz svoja vijeća djeluju, i da osim promidžbe svojih interesa kao pripadnika nacionalnih manjina pošalju i snažnu poruku da su važan dio društvenog i kulturnog života sredine u kojoj žive „ .
INSTITUCIJE ZA DOBROBIT VEĆINE I MANJINE
A dosadašnji dugogodišnji predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer, koji je ovu krovnu manjinsku instituciju vodio 20 godina i sudjelovao na svim dosadašnjim izborima pozvao je pripadnike nacionalnih manjina da iziđu na manjinske izbore zakazane za 7. svibnja naglasivši da su vijeća i predstavnici nacionalnih manjina savjetodavna tijela, ali i sastavni dio lokalne i regionalne samouprave te da je veliki birački odaziv značajan za njihov rad u korist nacionalnih manjina, lokalnih samouprava i cijele Hrvatske.
Izbori će se po drugi put održati po posebnom Zakonu o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina koji je donesen 2019. godine ( po njemu su održani i 5. izbori te godine ) . Do tada su se vijeća i predstavnici birali temeljem Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi što nije korespondiralo s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Novi zakon donio je određene pomake u organizaciji izbora te jačanju kapaciteta manjinske samouprave kako bi nacionalne manjine mogle kvalitetnije sudjelovati u javnom životu svojih sredina i aktivnije participirati u njihovom razvoju no mnogi stari problemi su ostali. To se naravno prije svega odnosi na pitanja nadležnosti ovih tijela ali i činjenice da društvo u cjelini još uvijek ne shvaća važnost ovih izbora i ulogu ovih institucija, što je nažalost prisutno i u samim manjinskim zajednicama.
Edukacija ali i generalna uloga medija trebala bi biti puno veća i pokazati ne samo da su izbori, nego i da su ljudi koji se biraju u manjinska vijeća sastavni dio lokalnih samouprava za manjinska, ali u mnogim sredinama i zajednička pitanja, kaže Tolnauer te zaključuje „ institucijama manjinske samouprave i njihovim izborima omogućava se da jedan značajan segment društva na odgovarajući način sudjeluje u javnom životu što jača društvenu pluralnost , demokratsku stabilnost i razvojnu perspektivu mnogih lokalnih sredina te predstavlja dobrobit za sve, a ne samo nacionalne manjine“.
Autor: Stojan Obradović Institut STINE
Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija