Intervju: Siniša Senad Musić, podpredsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske i koordinator alternativnog praćenja realizacije strateških nacionalnih dokumenata za Rome u Hrvatskoj i Sloveniji, projekt kojega podupire Europska komisija.
U strateškom promišljanju rješavanja romskih problema najveći propust čitavog pristupa je to što se uopće ne adresira segregacija Roma koja je njihov najveći problem, u prvom radu njihova rezidencijalna, odnosno prostorna i stambenu segregaciju koja velikim djelom derivira i sve ostale negativne učinke njihova društvenog položaja. I zato se i u europskim okvirima traže radikalnije promjene , da nacionalne vlasti ponude programe desegregacije kroz projekte socijalnog stanovanja ili posebnih poticaja za rješavanje stambenih pitanja izvan romskih naselja kako bi se otvorili i jačali procesi šire integracije i inkluzije Roma u društvo što je jedan od glavnih ciljeva romske politike. U tome, značajnu ulogu, osim struktura vlasti, treba igrati i romsko civilno društvo kojega treba ojačati , osposobiti ali i pluralizirati kako ne bi bio pod političkom dominacijom romskih i neromskih struktura utjecaja i moći.
Koordinator ste alternativnog praćenja realizacije strateških nacionalnih dokumenata za Rome u Hrvatskoj i Sloveniji kojega podupire Europska komisija. Šta pokazuju dosadašnje analize i ocjene, kako se realiziraju strateški dokumenti kada su u pitanju Romi ?
Naš završni izvještaj planiran je za 2025. godinu ali analize izvještaji koji smo zasad napravili za Hrvatsku i Sloveniju govore o kvaliteti tih strateških dokumenta , načinu kako su napravljeni , njihovoj usklađenosti s preporukama EK. Kada je u pitanju Hrvatska usklađenost je značajna i velika. Što se tiče same izrade, naš Nacionalni plan također je dobar i pokriva sva područja te je baziran na velikom istraživanju Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina ( Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka ) . Podaci toga istraživanja sada služe kao bazični podaci što je u kreiranju prijašnjih strateških dokumenata nedostajalo jer nije bilo podataka na osnovu kojih se moglo konkretno i mjerljivo pratiti ostvarivanje pojedinih mjera i napredak na određenim područjima . Ono što je vidljivo jeste da je cijeli plan možda postavljen preambiciozno te da se neki segmenti odnosno dijelovi plana neće ostvariti u zamišljenom opsegu i predviđenim rokovima . Također smo zamijetili da u izradi samog Plana nisu uključeni svi zainteresirani dionici. Kada pričamo o Romima treba kazati da su predstavnici romskih organizacija , romskog civilnog društva bili nedovoljno uključeni ali i da se tu pokazala i slabost romskog civilnog društva , nerazvijenost romskih udruga i neprepoznavanje ključnih momenata koje bi sami Romi trebali iskoristiti za donošenje boljih strateških dokumenata. S jedne strane imamo podkapacitiranost , niski nivo obrazovanja , slabo civilno društvo, a onda s druge strane možemo pričati zašto je to tako i tu je onda problem na strani vladinih institucija, lokalnih vlasti itd. Cijele politike koja se vodi oko Roma pokazuje da je romsko civilno društvo stjerano u nekakav politički kontekst, u kojem je romsko civilno društvo i njegovi akteri pod političkom dominacijom određenih i romskih i ne romskih struktura umjesto da se sredstva disperziraju i da dobijemo više organizacija koje mogu kvalitetno djelovati i graditi svoje kapacitete .
SEGREGACIJA KAO DISKRIMINACIJA
U čemu se uspjelo, u čemu se podbacilo? Koja su najznačajnija postignuća, koji najveći promašaji? Koji su ključni problemi?
Značajno je reći da trenutno Nacionalni plan za uključivanje Roma predviđa vrlo široku i iscrpnu paletu različitih mjera koje bi Romima mogle i trebale pomoći. Međutim, sam Akcijski plan , plan njihove operacionalizacije ne održava taj cjelokupni pristup tako da u prvom redu mladi Romi , pa Romkinje , zatim romski pripadnici LGBTQ zajednice pa Romi u udomiteljskim porodicama ili ustanovama nisu posebno targetirani i to je jedan od propust koji se ponavlja . A najveći propust čitavog pristupa je to što se uopće ne adresira segregacija Roma koja je po meni i njihov najveći problem. Pri tome mislim u prvom radu na njihovu rezidencijalnu, odnosno prostornu i stambenu segregaciju . Neki drugi dokumenti trenutno osiguravaju nešto što je politika Vlade te romskih i lokalnih političara, a to je investiranje u romska naselja što može biti mjera stambenog zbrinjavanja ali nije mjera koja vodi desegregaciji već ide upravo u suprotnom smjeru . Međutim, to nije samo problem RH već i drugih zemalja i radi se o sustavnom , krivom postavljanje tog problema unutar Europskog okvira za uključivanje Roma. Sukladno tome upravo se radi tematski izvještaji po zemljama, uključivo naravno i Hrvatsku, ( osobno sudjelujem u izradi generalnog tematskog izvještaja ) o segregaciji Roma u europskim državama . Iz mnogih zemalja dolaze slične primjedbe i preporuke civilnog društva kada pričamo o segregaciji, a to je da se segregacija treba gledati kao jedno sjecište i stjecište kroz sve teme, znači kroz sve sektore ( a ne samo stambeni ), da se u većini slučajeva desegregacija predstavlja kao ulaganje u romska naselja, a što ona nije te se traži od EK da u sljedećem razdoblju segregaciju izdvoji kao poseban problem i da se ispitaju svi negativni učinci segregacije , a oni su zaista široki od negativnog utjecaja u obrazovanju , slabiju zaposlivost s obzirom na prostornu izolaciju, razvijanje posebnih i dodatnih oblika siromaštva u romskim naseljima , zatim pojava određenih ovisnosti . Set javnih usluga ( socijalna skrb , zdravstvena skrb, sigurnost itd. ) je bitno lošija u takvim naseljima. Također, razvija se kolektivna krivnja i administrativna diskriminacija prema ljudima iz tih naselja. I zato se traže radikalnije promjene , da nacionalne vlasti ponude programe desegregacije kroz projekte socijalnog stanovanja ili posebnih poticaja za rješavanje stambenih pitanja izvan romskih naselja. Bitno je da se naprave planovi desegregacije koji do sada faktički nisu ni postojali i da se što prije počne raditi na njihovoj implementaciji kako bi se otvorili procesi s jedne strane depopulacije Roma u romskim naseljima i onda s druge strane jače i šire integracije i inkluzije Roma u društvo što je jedan od glavnih ciljeva romske politike . A također se posebno traži i da se segregacija stavi pod kapu diskriminacije gdje ona , po meni i pripada , jer ako imamo određene odluke suda ( u hrvatskom primjeru npr. odluke o krivnji hrvatske države za obrazovnu segregaciju ) onda jednostavno segregacija i u svim drugim oblastima treba spadati pod diskriminaciju odnosno područje i ponašanje koje nije dozvoljeno .
TRAŽE SE EUROPSKI PLANOVI DESEGREGACIJE
Koliko se vaše alternativne analize razlikuju od službenih izvješća nadležnih institucija ( npr. Ureda za ljudska prava , Vlade , njenih ministarstava itd . … ) . U čemu se te razlike najviše ogledaju i što ih uvjetuje ?
U pravilu europske institucije žele prikupiti određene informacije i odgovore , procjene i ocijene iz dva različita izvora . I oni se znaju razlikovati u načinu prikupljanja i onda se samim time dobiju i različiti uvidi i rezultati . Znači, npr. sama romska Kontakt točka ( u našem slučaju Vladin ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina ) kada prikupljaju informacije oni se bore s drugima , s ministarstvima , lokalnim vlastima , državnim agencijama itd . da uopće dobiju sve potrebne informacije . A ta procedura je više jedna administrativna stvar i pitanje je kada će dobiti , šta će dobiti i da li će uopće dobiti i na osnovu toga s onim čime se raspolaže na kraju se pravi izvještaj . S druge strane civilno društvo osim što radi dubinske intervjue i fokus grupe, radimo i s državnim institucijama i što je posebno bitno izlazimo i na teren. Znači analiziramo stvari u realnom vremenu i realnom prostoru. Pa tako npr. možemo pričati da postoji mjera kroz koju Romi imaju pravo na besplatan vrtić . Međutim, pravi je problem koliko Roma uopće dobije mjesto u vrtiću da bi ga onda mogli imati besplatno . Dakle mi se u alternativnom izvješću bavimo problemima toga raskoraka , dok će službeni Vladin izvještaj konstatirati koliki je obuhvat romske djece predškolskim odgojem , koliko to raste u odnosu na prethodno izvješće i koliko se sredstava za to troši . A mnogi drugi problemi će ostati izvan toga vidokruga ( npr. koliko su Romi o tome uopće informirani , o tome da mnogi Romi ne mogu dobiti mjesto u vrtiću jer im oba roditelja ne rade itd. ). Dakle, naše izvješće pokušava indicirati i upozoriti na mnoge realne probleme koji često ostaju prikriveni iza brojki čak i onda kada su te brojke pozitivne. Ili ako neki problemi nisu ni bili previđeni određenim mjerama ( kod mladih, kod žena , kod drugih grupa koje smo spominjali ), onda se izvještaj tim problemima ne bavi i to može biti veliki nedostatak
PRIKRIVENI PROBLEMI
I kod romskih strategije, planova, programa ( što je inače vrlo često prisutno kada su u pitanju nacionalne manjine , diskriminacija , ljudska prava ) vrlo često smo suočeni s ponavljanjem istih problema….. Kako da stvari stoje u mjestu. Pomaci su u pravilu mali i nedovoljni. Da li se i u čemu se griješi u tim pristupima i strategijama ?
Kada pričamo o nekim ključnim pojavama, npr. suzbijanju diskriminacije nije realno očekivati da će te vi brzo imati društvo s nultom stopom diskriminacije već je to jedan kontinuiran, naporan , sustavan i dugoročan rad. Danas se susrećemo s novim izazovima diskriminacije , migranti , strani radnici, azilanti …. i to je jedna uporna, kontinuirana i mukotrpna borba za osvještavanje ljudi o tome kako prihvatiti i uključiti druge na način da se poštuju pravila ovoga društva, a istovremeno da se poštuju i njihova prava i njihova različitost ( drugačiji život , drugačija uvjerenja itd.) . Kada mi pričamo o Romima , ne možemo reći da nemamo pomaka ( obrazovanje , obilježavanje Samudaripena, odnosno genocida nad Romima i to ne samo kao zatvorena romska ceremonija nego nešto što prate i svi glavni mediji itd. ). Veća je svjesnost Roma i o Romima , međutim to je još uvije nedovoljno i diskriminacija je prisutna . Mi stalno držimo radionice i edukativne seminare po školama o Romima, ali upravo na tim seminarima vi možete vidjeti koliko su, ne samo učenici, već i nastavno osoblje često malo informirani o Romima i romskim problemima i to samo jača predrasude i stereotipe. Vi danas imate puno više Roma u obrazovnom procesu ali opet, svega 30 posto Roma u dobi od 15 do 18 godina se školuje što je ogroman jaz u odnosu na većinsku ili opću populaciju . Međutim, treba imati i realnu svijet o promjenama jer se u dva desetljeća ne mogu riješiti stvari koje su se generirale stoljećima . Tek je trebalo postaviti određene programske politike , otvoriti i uhodati kanale rješavanja problema , educirati i osvijestiti i većinu ali i same Rome jer problemi u kojima su se Romi našli ne može isključivo biti samo odgovornost većine i vlasti .
VAŽNA ULOGA ROMSKOG CIVILNOG DRUŠTVA
Kako u tom kontekstu vidite odgovornost i romske zajednice, odnosno na koji način ona može doprinijeti rješavanju problema?
I tu je opet, bar kod nas u Hrvatskoj, najveći problem razvoj civilnog društva. Evo npr. u borbi protiv segregacije u obrazovanju Ministarstvo znanosti otvara mogućnost da se financira prijevoz romske djece u dislocirane škole ali tome se suprostavljaju upravo sami Romi koji traže da djeca pohađaju najbližu školu u kojoj onda Romi i dominiraju a to nije pravo rješenje i to može negativno utjecati na njihovu djecu . Tu bi trebala biti puno veća uloga romskog civilnog društva i rad u lokalnoj sredini gdje treba promijeniti i ojačati svijest koja bi ukazivala na značaj obrazovanje i bolje rezultate koji se postižu ako se izađe iz izolacije romskog naselja . Na tome treba raditi . I ja bih rekao da u Hrvatskoj postoji puno mogućnosti za sudjelovanje Roma , za mijenjanje situacija, za financiranje određenih aktivnosti , ali jednostavno za to u romskoj zajednici ne postoji dovoljno znanja i interesa . Tome može pomoći civilni sektor ali on mora dobiti čvrste temelje, mogućnost da kroz njega dugoročno rade Romi i grade svoje karijere, ali je trenutno taj sektor vrlo nesiguran i bezperspektivan, bez razrađenog i sustavnog financiranja za što odgovornost snose i državne institucije jer svojim konceptom ne potiču i ne razvijaju decentralizirano i disperzirano civilno društvo manjinskih zajednica već se uglavnom koncentriraju na njihove krovne organizacije . To ograničava pluralizam, a samim tim i kvalitetu civilnog društva . Civilno društvo ostaje zarobljeno politikom i onda se nameću određeni politički interesi bez da se otvaraju i drugi pristupi rješavanju određenih problema . Trenutno država puno ulaže u romska naselja , u njihovu infrastrukturu ali da li time, osim što privremeno popravlja uvijete života, istovremeno jača segregaciju i izolaciju Roma. Dakle, nešto potpuno suprotno njihovoj punijoj integraciji i inkluziji u društvo i onda smo mi u začaranom krugu u kojem nema pravih rješenja. Poruka je zapravo : mi ćemo vam omogućiti da živite bolje ali i dalje odvojeni od ostataka društva !¨A to onda znači da će ostati faktički svi problemi i prepreke s kojima su Romi i do sada bili suočeni . Ta ulaganja mogu biti privremena mjera da bi se osigurao dostojanstveniji život u tim romskim naseljima ali takvim pristupom o stvarnim promjenama romske zajednice nećemo moći ništa bitno bolje reći ni za 50 godina .
OSPOSOBITI MLADE
Na čelu ste Romske organizacije mladih. Kako mlade Rome uključiti u društvene i političke procese poboljšanja položaja Roma ? Koje su prepreke pred njima , gdje su najveći otpori ? Kakvi su problemi na tom planu u romskoj zajednici , a kakvi u širem okruženju ?
Mlade Rome je vrlo teško motivirati za aktivan društveni rad , angažman u civilnom ili čak političkom sektoru jer oni vrlo brzo shvate mnoga ograničenja i prepreke koje im stoje na putu . Ne samo one u širem društvu nego posebno i one u vlastitoj romskoj zajednici i okruženju . Nedostaju kapaciteti romskog civilnog društva, perspektiva , sigurnost, financiranje . Nedostaju obrazovni preduvjeti da se može kvalitetno raditi. Treba mijenjati temeljne pretpostavke i treba razvijati i ulagati u veći broj romskih organizacija koje bi onda mogle pružiti većem broju obrazovanih Roma i Romkinja neku profesionalnu sigurnost. Ne može se sve bazirati na volonterstvu . Al taj profesionalni rad u civilnom sektoru pomogao bi da se jedan broj mladih Roma osposobi za odgovorne poslove u lokalnoj upravi, u javnoj upravi i na drugim mjestima, odakle će moći utjecati i mijenjati situacije . Pitanje je hoće li se nametnuti i pobijediti neki politički osobni interesi ili želja za dobrobiti budućih romskih generacija . Imamo pretpostavke i dobar Ustavni zakon i institucije ( npr. sustav vijeća i predstavnika ) i to treba početi koristi na pravi način .
Autor: Stojan Obradović
Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija