Nataša Kovačević

Nataša Kovačević

BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE ROMA MORA SE BAZIRATI NA EDUKACIJI I JAČANJU POVJERENJA U INSTITUCIJE SUSTAVA

Intervju: Nataša Kovačević, izvršna direktorica Informativno pravnog centra iz Slavonskog Broda

Podaci  istraživanja pokazuju da je kod Roma  strah i nepovjerenje u institucije glavni razlog neprijavljivanja diskriminacije . Oni nažalost smatraju da diskriminaciju ne treba prijavljivati jer to ne bi ništa promijenilo  ili se pak još i boje da bi situacija postala još gora . Mnogi Romi ne znaju uopće kome bi se obratili za pomoć te smatraju da su procedure vrlo komplicirane , dugotrajne i skupe . S druge strane, državni i javni službenici u pravilu nisu educirani za borbu protiv diskriminacije ( izuzev onih koji rade na projektima EU fondova ). Dakle,potencijalnim žrtvama nedostaju informacije o mehanizmima zaštite dok zaposlenici u javnim i državnim službama imaju nisku razinu znanja o Zakonu o suzbijanju diskriminacije.

Informativno pravni centar iz Slavonskog Broda ( koji već skoro 20 godina kontinuirano i sustavno radi na pitanjima ljudskih prava i unutar toga posebno na problematici Roma )  nedavno je objavio izuzetno zanimljiv izvještaj „ Komparativnu analizu diskriminacije Roma u Hrvatskoj i Bugarskoj „

Pomenuto izvješće dio je šireg projekta „Ravnopravnost Roma kroz poboljšani pravni pristup „ kojega u okviru Programa o pravima, jednakosti i građanstvu Europske unije provodi jedna od najpoznatijih svjetskih i europskih institucija za zaštitu manjina Minority Rights Group, čija europska filijala Europska grupa za manjinska prva  od 1996 svoje sjedište ima u Budimpešti .  Oni su i angažirali Informativno pravni centar kao hrvatskog predstavnika te Centar za međuetnički dijalog i toleranciju , najpoznatiju bugarsku udrugu za zaštitu prava Roma koji su bili neposredni nosioci ovog projekta u Hrvatskoj i Bugarskoj .

Rezultati njihova istraživanja pokazali su da romska zajednica u Hrvatskoj i Bugarskoj i dalje doživljava kontinuiranu diskriminaciju unatoč raznim vladinim strategijama Predrasude, stigma i antiromizam su glavni pokretači diskriminacije s mnogo neprijavljenih slučajeva u obje zemlje zbog nepovjerenja u državne institucije, nedostatka poznavanja dostupnih pravnih lijekova i straha od posljedica.

O značaju ovog komparativnog istraživanja te nužnim mjerama koje treba poduzimati razgovarali smo s Natašom Kovačević , izvršnom direktoricom Informativnog pravnog centra iz Slavonskog Broda i jednom od autorica ovog istraživanja i Izvještaja .

 Kako je projekt koncipiran i što je pokazala komparativna analiza  ?

Cijeli je projekt koncipiran na način da promovira i štiti prava romskih žrtava kršenja ljudskih prava i diskriminacije kroz podizanje svijesti društva i dionika , kroz jačanje provedbe nediskriminacijskog zakonodavstva te osnaživanje samih pripadnika romske zajednice za traženje pravne zaštite. Komparativna je analiza pokazala  da se i u Hrvatskoj i u Bugarskoj  romska populacija suočava sa sličnim problemima kao uostalom i u većini europskih zemalja.Postoji društveni jaz između Roma i većinskog stanovništva, a predrasude i stereotipi prema romskoj zajednici su duboko ukorijenjeni u svijet lokalnih zajednica ponajviše zbog njihova nepoznavanja romske kulture . Sve su to pokazatelji teške diskriminacije Roma što su uostalom potvrdili i sudionici fokus grupa koje smo organizirali u svrhu istraživanja . Možemo reći da se većina slučajeva diskriminacije ne prijavljuje ali to nije slučaj samo s romskom populacijom  već je to slučaj i s općom populacijom

DISKRIMINACIJA ROMA KAO EUROPSKI SINDROM

  • Koje su ključne sličnosti a koje eventualne razlike u poziciji Roma u ove dvije zemlje  ?

Istraživanje pokazuje suštinske sličnosti  prema Romima u području diskriminacije u obje zemlje . Treba spomenuti  da postotak romske populacije u Hrvatskoj iznosi 0,4 posto stanovništva ( blizu 25.000 stanovnika ) dok je u Bugarskoj taj broj znatno veći i postotak romske populacije u ukupnom stanovništvu iznosi čak blizu 5 posto ( oko 320.000 stanovnika ). No ukupan broj stanovnika u Bugarskoj je skoro dvostruko veći nego u Hrvatskoj i iznosi oko 7 milijuna stanovnika. Što se tiče same diskriminacije puno veći broj Roma je u Hrvatskoj izjavio da se suočio s problemima diskriminacije nego u Bugarskoj . Tako je oko 37 posto Roma u Hrvatskoj izjavilo da se suočilo s nekim oblikom diskriminacije u posljednjih 12 mjeseci dok se u Bugarskoj tako izjasnilo samo 14 posto . Također u Hrvatskoj se 50 posto Roma izjasnilo da su bili izloženi nekom obliku diskriminacije u zadnjih pet godina , a u bugarskoj  samo 22 posto . To naravno ne znači da su Romi u Hrvatskoj više diskriminirani od Roma u Bugarskoj već samo da su više osviješteni o diskriminaciji i da je znaju prepoznati .

Jedna od temeljnih razlika koju treba istaknuti je govor mržnje protiv Roma i to visoko pozicioniranih političara u Bugarskoj  dok to u Hrvatskoj nije slučaj . Naime govorimo o visokopozicioniranim političarima i uvažavajući sve iznimke ( kao što je npr. bio i onaj poznati antiromski prosvjed  u Čakovcu 2019.  gdje su lokalni i čelnici imali prilično oštre istupe protiv Roma  ) mi smo u našem izvješću npr. imali izjavu bivšeg zamjenika bugarskog premijera Valeri Simeonova iz 2014.koji je rekao „ Romi su arogantna . drska i ogorčena ljudska biča. Traže pravo na plaču bez rada , zahtijevaju naknade za bolovanja, a da nisu bolesni, traže dječje dodatke za djecu koja se igraju sa svinjama na ulici i rodiljne naknade za žene s nagonom uličnih kuja „. Eto, to je rekao svojevremeno zamjenik bugarsko premijera, a takvih primjera izljeva govora mržnje s tog nivoa mi ipak nemamo .

  • Izvješće ističe da su Romkinje najranjivija skupina. U čemu se to posebno ogleda i manifestira i kakve to posljedice ima  za romsku zajednicu u cjelini ?
  • Mi intezivno godinama radimo s žrtvama obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama i on o što s žaljenjem moramo konstatirati jeste da nam se u zadnjih nekoliko godina nije obratila ni jedna žena Romkinja kao žrtva obiteljskog nasilja iako mi indirektno znamo za puno takvih slučajeva . Pa iako ohrabrujemo žene Romkinje nizom informacija i edukacija , ponudom širokog spektra pomoći i podrške do sada nismo uspjeli potaknuti Romkinje da nam  se obrate za pomoć po tom pitanju . To ostaje u njihovim zatvorenim zajednicama što naravno nije dobro.

Položaj romkinja je posebno težak  jer su  višestruko diskriminirane . Najprije kao pripadnici romske nacionalne zajednice u odnosu na većinsku zajednicu, a onda  su diskriminirane i unutar svojih zajednica u kojoj još vlada tradicionalna podjela uloga( pa bi žene trebale samo rađati , odgajati djecu i voditi računa o kućanskim polovima) i  jedan vrlo agresivni patrijarhat.  I kada se tome doda još i izraženo  siromaštvo u kojima veliki broj Roma živi tada bi moglo govoriti  o trostrukoj diskriminaciji Romkinja . Međutim u Hrvatskoj se trend rodne neravnopravnosti polako mijenja i među Romima u mlađim obiteljima pa tako imamo podjednaku zastupljenost djevojčica i dječaka u osnovnoškolskom sustavu , a istraživanja su pokazala da djevojke postižu i znatno bolje rezultate u nekim srednjoškolskim programima ( gimnazije , umjetničke škole ) te na fakultetima.

VIŠESTRUKA DISKRIMINACIJA  ROMKINJA

  • Izvješće navodi i jednu vrlo intrigantnu ocjenu a to je i u Bugarskoj i Hrvatskoj Romi često internaliziraju i prihvaćaju diskriminaciju kao dio njihova života. Kakve to posljedice ostavlja kada su u pitanju napori za poboljšanje položaja Roma u društvu i kako se uopće boriti protiv takvog defetizma ?

Podaci našeg istraživanja do kojih smo došli posredstvom naših fokus grupa pokazuju da je strah i nepovjerenje u institucije glavni razlog njihova neprijavljivanja diskriminacije . Oni nažalost smatraju da diskriminaciju ne treba prijavljivati jer to ne bi ništa promijenilo  ili se pak još i boje da bi situacija postala još gora . Mnogi Romi ne znaju uopće kome bi se obratili za pomoć te smatraju da su procedure vrlo komplicirane , dugotrajne i skupe .

Također, vrlo je zanimljiva i ocjena da predrasude i netrpeljivost protiv Roma nisu samo prisutni u općoj, širokoj populaciji već je vrlo često izražavaju i članovi administracije , službenici  , članovi lokalnih struktura vlasti pa i visoko pozicionirani dužnosnici. Kako se  s time nositi , kako to mijenjati ?

Što se tiče institucionalne diskriminacije od strane administrativnih struktura ( lokalne vlasti , institucije socijalne skrbi , druge javne službe ) sigurno je , na to je upozoravala i javna pravobraniteljica , da bi trebalo organizirati edukacije i javne platforme o načinima prepoznavanja i prijave diskriminacije ( ali ne samo za Rome , već i za državne djelatnike , pravosudne djelatnike , lokalne  vlasti , policiju itd. ). Moramo znati da je nužno raditi na stvaranju povjerenja Roma u institucije kako bi prijavljivali diskriminaciju s kojom su svakodnevno suočeni . Trebali bi se osnovati i interdisciplinarni timovi koji će lakše koordinirati i planirati aktivnosti na lokalnoj razini, a takvi timovi su uostalom i predviđeni novim Nacionalnim planom za uključivanje Roma . Mi smo puno koristili izvješća pučke pravobraniteljice za ovo komparativno istraživanje i pripremu našeg izvještaja pa smo tako naišli i na podatak da je još 2017. pučka pravobraniteljica upozoravala kao državni i javni službenici u pravilu nisu educirani za borbu protiv diskriminacije ( izuzev onih koji rade na projektima EU fondova ) A to pokazuju i izvještaji drugih institucija i udruga civilnog društva . Dakle nedostaju tečajevi osposobljavanja državnih službenika ( uključivo i policiju ) koji bi se usredotočili isključivo na zakonodavstvo za suzbijanje diskriminacije, etnički i rasno motivirane   uključujući naravno i problematiku zločina iz mržnje .Potencijalnim žrtvama nedostaju informacije o mehanizmima zaštite dok zaposlenici u javnim i državnim službama imaju nisku razinu znanja o Zakonu o suzbijanju diskriminacije što je potvrđeno i istraživanjem učinkovitosti politike suzbijanja diskriminacije što je 2017. godine proveo Centar za mirovne studije .

NEEDUCIRANI  DRŽAVNI I JAVNI SLUŽBENICI

Da li i sam projekt razvija određene edukativne aktivnosti i sadržaje ?

U okviru projekta pored istraživanja razvija se i značajna edukativna aktivnost i to usmjerena na udruge , Rome i pravne stručnjake vezano za suzbijanje diskriminacije . Raspisali smo i natječaj za romske medijatore koji  su prošli ove edukacije, a koji bi treba li odlaziti na teren , istraživati slučajeve diskriminacije , prijavljivati ih i uz pomoć našeg pravnog tima pripremiti te slučajeve za pučku pravobraniteljicu .Vrijedi ponovno istaknuti pučku pravobraniteljicu koja je naglasila da bi građansko obrazovanje i programi obuke o ljudskim pravima mogli doprinijeti stvaranju društva u kojem razlike ne uzrokuju diskriminaciju . Ona je prepoznala i rad i ulogu organizacija civilnog društva koji su u izravnom kontaktu s građanima, pružaju informacije žrtvama i potiču ih da prijavljuju slučajeve diskriminacije . A što se medija tiče, važno je istaći da bi i novinari i urednici trebali biti bolje educirani kako izvještavati o slučajevima diskriminacije radi promicanje socijalne pravde.

 OTVORITI VEĆI  POLITIČKI PROSTOR ZA ROME

Ističete da Romi u Hrvatskoj imaju svog saborskog zastupnika te vijeća i predstavnike kao dio manjinske samouprave ali da su unatoč toga nedovoljno zastupljeni u politici i donošenju odluku  što negativno utječe na moguće poboljšanje njihovog položaja u društvu . Kako to mijenjati ?

  • Što se tiče zastupljenosti romske populacije u politici u donošenju odluka mislim da je važno istaknuti potrebu dodatnog osnaživanja jedinica lokalnih i područnih samouprava kojima bi trebalo osigurali logističku , kadrovsku i financijsku potporu u radu s vijećima romske nacionalne manjine koja često nemaju dovoljno ljudskih i materijalnih resursa za konstruktivan rad . Isto tako potrebno je provesti edukaciju izabranih predstavnika Roma o načinima participacije i više ih uključivati u rad savjetodavnih tijela jedinica lokalne samouprave
  • Nakon nacionalne strategije za uključivanje Roma Vlada je nedavno donijela novi Nacionalni plan za uključivanje Roma do 2027. , vrlo ambiciozan dokument . Kako na osnovu vaših analiza i istraživanja i dosadašnjih iskustava u realizaciji ovakvih dokumenta vidite implementaciju ovog najnovijeg. Što bilo ključno za njegovu uspješnu implementaciju ?

Ima tu puno elemenata o kojima ovisi uspješna implementacija tog važnog dokumenta ali ja bih istakla dva. Prvo , kao što sam već spominjala , to je osnivanje interdisciplinarnih timova koji će koordinirati i planirati aktivnosti na lokalnoj razini . Takvi timovi su bili planirani i u prethodnoj Strategiji za razdoblje 2013- 2020. ali nisu zaživjeli. Novi plan sada opet previđa osnivanje takvih timova koji će se sastojati od predstavnika resora pravosuđa , obrazovanja , unutarnjih poslova , zdravlja , socijalne skrbi itd. Ovi timovi bi trebali koordinirati stručna znanja među različitim sektorima ali isto tako bi trebali djelovati i preventivno. Također novi Nacionalni plan bi trebao potaknuti zapošljavanje stručnih djelatnika iz romske zajednice u javnim ustanovama što im uostalom garantira i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina . Međutim, opće je poznato da se Romi slabo ili čak nikako zapošljavaju u javnim ustanovama i jedinicama lokalne i područne samouprave i to je veliki problem  za rješavanje romskih problema.

Antun Brađašević / Stojan Obradović