Intervju: Vladimir Bilek, zamjenik predsjednika Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru i saborski zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine
Treba shvatiti kako uključivanje nacionalnih manjina donosi opće dobrobiti , a njihovo isključivanje , odsutnost suradnje donosi probleme , razvojne teškoće , nepotrebne tenzije . Stoga je važno i da se nađu načini kako javnosti bolje prezentirati primjere dobre prakse, odnosno one sredine koje u suradnji s nacionalnim manjinama ostvaruju kontinuirane razvojne iskorake i time educirati ostale i motivirati ih da prihvate taj sustav . Obzirom na rezultate popisa stanovništva, kako bi se dalje štitila i jačala manjinska prava, treba u većoj mjeri primjenjivati institut stečenih prava koja bi u budućnosti trebali igrati sve veću i značajniju ulogu ne samo na lokalnom i regionalnom nivou već i na državnom i tome treba prilagoditi zakonodavna rješenja i pravilnike kako manjinska prava ne bi ovisila samo o brojnosti.
Operativni programi Vlade RH za nacionalne manjine jedan su od najznačajnijih iskoraka hrvatske Vlade kada su manjine u pitanju već u dva mandata . Kako ocjenjujete njihovu ukupni značaj, a kako aktualnu implementaciju ? Koliko se i kako napredovalo u odnosu na prethodni plan Operativnih programa ?
Što se tiče Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine mislim da su oni prije svega veliki iskorak u definiranju potreba nacionalnih manjina u RH i rekao bih da su možda i najznačajniji dokument nakon donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Jer do tada su bili samo razgovori , pregovori , lobiranja itd. a Operativni programi Vlade RH za nacionalne manjine i onaj prvi od 2017. do 2020. i ovaj drugi od 2021. do 2024. je nešto što je zapisano i predstavlja dio četverogodišnjeg programa Vlade i njenog odnosa prema nacionalnim manjinama . I tu nije samo očuvanje kulture, jezika , tradicije već i poštivanje prava te investicije u infrastrukturu , razvoj itd. Što se tiče same razlike u implementaciji ovih programa u dva mandata možemo reći da smo se u prvom mandatu kada smo kreirali Operativne programe učili ( kako Vlada i vladine institucije, tako i mi , saborski zastupnici i predstavnici nacionalnih manjina koji smo i inicirali te programe) kako utvrditi potrebe, kako ih uobličiti i onda kroz programe realno rješavati i to shodno potrebama naših nacionalnih zajednice ali i lokalnih sredina i regija u kojima oni žive . To je bio novum u rješavanju manjinskih pitanja, njihovih potreba i problema. U prvom mandatu svi smo učili kako osigurati efikasnu implementaciju , odgovornost za preuzete obaveze itd , dok smo u drugom i metodološki i operativno vidno napredovali u preuzimanju i izvršavanju obaveza , definiranju nosioca i rokova. Mislim da smo postigli visok stupanj realizacije kako u očuvanju naše kulturne baštine koja je ključna za opstojnost manjinskih zajednica ali i u unapređivanju kvalitete života u sredinama i na područjima gdje žive pripadnici nacionalnih manjina .
VELIKI ISKORAK
Kako stoje stvari kada je u pitanju ispunjavanje i napredak programa za sve nacionalne manjine, a kako onih posebnih za pojedine nacionalne manjine?
Što se tiče dosadašnje realizacije Operativnih programa u nekim je stvarima realizacija faktički stopostotna , u nekim je na zadovoljavajućoj razini, ali postoje i dijelovi programa gdje smo još na početku . To ovisi o mnogo faktora . U pripremi, kroz različite koordinacije i nas predstavnika manjina i nadležnih vladinih institucija i Ureda za ljudska prava i Savjeta za nacionalne manjine, nastojali smo pripremiti programe tako da oni budu realno provedivi u svojoj cjelokupnosti i većim djelom jesmo zadovoljni s njihovom realizacijom. No, moramo biti realni i prihvatiti činjenice da su iza nas skoro četiri godine korona krize, dva velika potresa, pa onda ukrajinska ratna drama i nova migrantska i izbjeglička kriza što je sve ostavljalo posljedice, utjecale na mnoge planove i programe pa tako i naše. Često se moralo intervenirati i rješavati neplanirane probleme ali mislim da je unatoč svemu ostvarena visoka razina implementacije i predanosti realizaciji smisla i sadržaja Operativnih programa za nacionalne manjine koji predstavljaju jedan novi kvalitetan iskorak u unapređivanju njihove ukupne društvene pozicije .
Jedan od važnih aspekata Operativnih programa je bio usmjeren na unapređenje razvoja područja na kojima povijesno žive nacionalne manjine, a koja su ispod prosjeka nacionalne razvijenosti. Bili su predviđeni značajni projekti infrastrukturnog, ruralno-poljoprivrednog, poduzetničkog razvoja …. ? Osjećaju li se pomaci?
Svi bi mi željeli kada bi se ta područja mogli razviti expresno, preko noći, što se kaže , da možemo pomoći ne samo pripadnicima nacionalnih manjina već i svim građanima koji žive na tim područjima da se razvijenost tih područja digne na razinu nacionalnog prosjeka, ali to nažalost ne ide tako brzo . Zbog toga su na prijedlog Kluba zastupnika nacionalnih manjina oformljeni programi kroz tri ministarstva kroz koje bi se i ova zapuštenija ruralna područja gdje koncentriranije žive pripadnici pojedinih nacionalnih manjina pokušali barem približiti prosječnim nacionalnim standardima. Ono što je u ovom momentu vrlo važno i bitno jeste da lokalne zajednice koje povlače sredstava preko Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU ta sredstava u većem djelu koriste upravo za unapređenje kvalitete života cjelokupnog stanovništva na tom području. Ima tu puno potreba od infrastrukture i elektrifikacije do domova kulture .Tu je i drugi važan segment koji ide preko Ministarstva gospodarstva, a to je pomoć malim poduzetnicima i obrtnicima i ti programi idu vrlo dobro , Također vrlo je važno istaći i da su nadležna ministarstva prepoznala važnost onih projekata koji se predlažu uz potporu vijeća nacionalnih manjina te da ti projekti dobivaju dodane bodove i mogućnosti . Primjerice, Ministarstvo gospodarstva je samoinicijativno uvelo određena pravila koja daje prednost pripadnicima nacionalnih manjina, a to je na svoj način učinilo i Ministarstvo poljoprivrede koje je također uvelo model određenih prednosti projektima koje podnose pripadnici nacionalnih manjina . Ali ono što je najbitnije kada želimo dati jednu opću , generalnu ocjenu jeste da su u ruralna područja (na početku zahvaljujući inicijativama SDSS , a nakon toga i cijelog Kluba nacionalnih manjina) na kojima postoji značajna koncentracija nacionalnih manjina stigla dodatna sredstva koja su ta područja približila prosjeku razvijenosti Republike Hrvatske . No, to jeste jedan dugoročan proces i puno je posla tek pred nama ali pomaci se vide i osjećaju .
EDUKACIJOM DO SURADNJE
Često se ističe kako dobri programi zapinju na lokalnim i regionalnim strukturama ( spominju se nekompetencija , nedovoljna spremnost na suradnju … itd ). S druge strane se ističe kako je ključ uspješne manjinske politike upravo lokalni nivo . Kako to prevladati ? Kako lokalni nivo učiniti temeljem uspješne manjinske politike u hrvatskom društvu ?
Svi mi, zastupnici nacionalnih manjina, puno radimo na terenu direktno s ljudima , puno više nego u samim saborskim raspravama. Sigurno spadamo među najaktivnije zastupnike kada je u pitanju terenski rad i u tom terenskom djelu naš rad nije usmjeren samo na pripadnike nacionalnih manjina koje zastupamo već razvijamo suradnju s lokalnim strukturama , općinama , gradovima i županijama na svim pitanjima koji mogu unaprijediti i poboljšati ukupno socioekonomsko stanje u tim područjima. U tim kontaktima posebno nastojimo educirati strukture lokalnih i regionalnih samouprava koje im mogućnosti , projekti, sredstva itd. stoje na raspolaganju kada na svojim područjima imaju pripadnike nacionalnih manjina. Od bilateralne suradnje s njihovim matičnim državama i šire međunarodne suradnje na različitim područjima , prednosti u korištenju sredstava određenih EU i drugih fondova itd. Mnogi čelnici lokalne i regionalne samouprave brzo shvaćaju koje su prednosti uključivanja manjinskih organizacija i institucija, vijeća i predstavnika u politički i društveni život svojih sredina i to onda daje vrlo dobre rezultate za sve . No, nažalost, još je uvijek tu potrebno puno napora i rekao bih puno edukacije da sve lokalne strukture doista shvate kako uključivanje nacionalnih manjina donosi opće dobrobiti , a njihovo isključivanje , odsutnost suradnje donosi probleme , razvojne teškoće , nepotrebne tenzije . Mislim da je vrlo važno da nađemo način kako javnosti bolje prezentirati primjere dobre prakse, odnosno one sredine koje u suradnji s nacionalnim manjinama ostvaruju kontinuirane razvojne iskorake i time educirati ostale i motivirati ih da prihvate taj sustav .
Uz važna materijalna pitanja poboljšanja socioekonomskih uvjeta života pojedinih nacionalnih manjina u Operativnim programima poseban naglasak je stavljen i na šira obrazovna i kulturna prava. Jedan od značajnijih aspekata te orijentacije je bila i najava da će obrazovni programi za čitavu učeničku populaciju imati sadržaje koji govore o doprinosu nacionalnih manjina hrvatskoj politici, znanosti, kulturi što bi dugoročno sigurno bio značajan doprinos razumijevanju, toleranciji, boljoj poziciji i uvažavanju manjina u društvu. Da li se nešto na tom planu napravilo i pokrenulo? Imali pozitivnih primjera?
Pa u procesu pripreme Operativnih programa jedan od naših važnih ciljeva i zadataka je bio i osigurati takav ustroj u Ministarstvu znanosti i obrazovanja da nacionalne manjine u tom ustroju dobiju jedan važan segment koji će brinuti o njihovim obrazovnim pravima i potrebama ali i koji će razvijati te interkulturalne sadržaje kroz koje je upravo moguće približiti svima u obrazovnom procesu značajna dostignuća i doprinose nacionalnih manjina hrvatskoj kulturi i društvu ali i pokazati kompleksne povijesne odnose života na našim područjima. Međutim, to je jedan vrlo zahtjevan proces na kojem treba uporno u dugoročno raditi kako bi ga stavili u funkciju većeg međusobnog razumijevanja i tolerantnijih odnosa. U međuvremenu vrlo smo zadovoljni da se rješavaju mnogi aspekti manjinskog obrazovanja, obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina, od udžbenika , kadrova pa dalje, jer je za manjine to iznimno važan aspekt njihove opstojnosti. Ako želimo sačuvati kulturu i tradiciju nacionalnih manjina na području Republike Hrvatske ne postoji bolji način od čuvanja i njegovanja jezika i pisma , odnosno obrazovanja na vlastitom jeziku i pismu .
TEMELJ OPSTOJNOSTI
Stanje društvene tolerancije, pozitivna klima uvažavanja i snošljivosti , po mnogima vrlo je važna pa i presudna za uspješno ostvarivanje manjinskih prava i implementaciju zakona . Kako u tom pogledu stoji i napreduje hrvatsko društvo ? Operativni programi pokušali su zahvatiti i taj segment. Kako se npr. boriti protiv govora mržnje koji posebno pogađa nacionalne manjine ?
Živimo u digitalno vrijeme, vrijeme velike ekspanzije digitalnih medija i teško je kontrolirati ispade i incidente netolerancije , govora mržnje itd. koji se i ne odnose samo na nacionalne manjine . Uvijek postoji i opasnost da kontrola ne postane i cenzura ali mislim da su ipak napravljeni određeni kvalitetni iskoraci za prijavljivanje govora mržnje , za odgovornost komentara . Naš cilj bi bio naravno iskorijeniti govor mržnje što je izuzetno teško ali treba nalaziti najadekvatnije pristupe. Rješenje nije samo represivni i penalni pristup već prije svega edukativni koji će promovirati prihvaćanje nacionalnih manjina , vrijednosti suživota i mislim da je to smjer kojim treba ići. Nažalost, imamo pojedinaca koji intezivno šire govor mržnje i u sferama visoke politike, a odakle bi trebale ići najoštrije osude takvih ponašanja. Borba protiv toga je i dugoročan proces , ali vjerujem da ćemo u budućnosti u okviru EU naći rješenja kako se adekvatno tome suprotstaviti.
Početkom srpanja navršila se deseta obljetnica ulaska Hrvatske u EU. U inventuri pomaka i ostvarenja jedno od važnih pitanja su i manjinska prava. Tada su manjine, po mnogima, odigrale izuzetno pozitivnu i konstruktivnu ulogu i dale podršku iako možda i nije sve bilo kako je trebalo biti. No, tada se očekivalo da će se upravo ulaskom Hrvatske u EU manjinska prava u potpunosti ostvariti i stabilizirati. Da li su to bila realna očekivanja i da li su se i u kojoj mjeri te želje ostvarile ?
U procesu pristupanja Hrvatske EU bila su važna pitanja koja su se odnosila na nacionalne manjine, manjinska prava ali i uopće ljudska prava i u tom su procesu napravljeni važni iskoraci i napredak u jačanju hrvatskog zakonodavstva na tom planu i u direktnom ostvarivanju manjinskih prava u praksi . Nažalost nakon ovih 10 godina mogli bi konstatirati da nismo nastavili u tom dobrom smjeru kada se radi o implementaciji manjinskih prava u našem političkom i društvenom životu . Međutim, počev od 2017. godine kada smo počeli s Operativnim programima Vlade , kao što smo već istakli , napravljen je jedan veliki iskorak u unapređivanju ostvarivanja manjinskih prava i zadovoljavanju manjinskih potreba i tu je iskazano veliko razumijevanje i od strane Vlade , ministarstva , nadležnih institucija. Sada dalje treba nastaviti realizaciju tih programa do pitanja da li treba nadograđivati i određena zakonska rješenja kako bi bili što efikasniji u ostvarivanju manjinskih prava.
NADOGRADNJA ZAKONSKIH RJEŠENJA
Upravo je prošle godine obilježena i 20godišnjica Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Da li se nakon 20 godina otvaraju pitanja efikasnosti i njegove primjene , kvalitete i adekvatnosti te potrebe da se neke stvari mijenjaju u cilju efikasnije zaštite i daljnjeg unapređivanja prava nacionalnih manjina ?
Naravno da se razmišlja o promjenama i to je vrlo naglašeno iskazano na spomenutoj konferenciji kroz niz rasprava i okruglih stolova. Postoji jedan veliki i stručni i politički konsenzus da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jedan odličan pravni akt koji je omogućio puno stvari i koji je u svom velikom djelu bio operativan i primjenjiv i iskorišten u mnogim svojim aspektima. Ali od njegova donošenja prošlo je 20 godina i neke stvari su se promijenile pa bi to trebali slijediti i određeni pravni akti . NMeđutim, ne bih rekao da su potrebne neke velike i suštinske promjene. Mislim da se više radi o potrebi prilagođavanja određenih normi novim uvjetima koji su se u proteklom razdoblju razvili i nametnuli kako bi implementacija bila još bolja. No, procedura promjena Ustavnog zakona je poznata . Ona zahtjeva široki politički konsenzus i mislim da polazište svih nas treba biti da se složimo oko toga da želimo unaprijediti sustav manjinskih prava u RH odnosno prilagoditi se novom vremenu i izazovima koji su pred nama.
Rezultati popisa pokazuju veliki pad ukupnog stanovništva ali još više i drastičan pad udjela nacionalnih manjina. Koliko smanjivanje broja pripadnika nacionalnih manjina zaista može ugroziti neka njihova prava ? Ima najava da će se tražiti i posebne mjere Vlade kako brojčani pad nacionalnih manjina ne bi doveo do drastičnih redukcija njihovih prava. Planira li se nešto u vezi tih problema ? Da li je realna neka implementacija instituta stečenih prava o čemu se u zadnje vrijeme dosta govori ?
Ukoliko se budemo vodili time da postoje određena prava koja su stečena prava, koja pripadnici određenih nacionalnih manjina tradicionalno koriste na pojedinim područjima onda nećemo imati problema oko toga . Naravno, tamo gdje su određena prava definirana isključivo brojem pripadnika nacionalnih manjina na određenom području tu bi u skoroj budućnosti moglo doći do određenih problema . Mi u klubu zastupnika nacionalnih manjina izuzetno smo svjesni toga i zato razmišljamo o inicijativi dopunjavanja određenih zakonskih rješenja na državnoj razini ali i svih onih odredbi koje su vezane uz prava koja proizlaze iz brojnosti pripadnika nacionalnih manjina na nekom području. I tu bi željeli aktivirati institut stečenih prava koji do sada nije bio adekvatno definiran ili je bio pogrešno interpretiran. Zato mislim da će institut stečenih prava u budućnosti sigurno igrati sve veću i značajniju ulogu ne samo na lokalnom i regionalnom nivou već i na državnom . Mi vodimo računa o tome i počeli smo razgovore kako prilagoditi zakonodavna rješenja i pravilnike upravo da stečena prava kao takva budu jače implementirana te da u budućnosti manjinska prava ne ovise samo o brojnosti.
JAČATI STEČENA PRAVA
Predstavljate dvije nacionalne manjine u Hrvatskom saboru. Mislim da ste jedan od rijetkih zastupnika koji ima i Savjet predstavnika tih manjina . Kako to funkcionira ? Vratili ste se nedavno iz Češke . Kakav je suradnja s maticom ? Što ona donosi češkoj nacionalnoj manjini ali i širim zajednicama u kojima češka manjina živi ?
Što se tiče suradnje s našim matičnim državama Češkom i Slovačkom mislim da je ona izuzetno dobro. Među našim zemljama nema otvorenih pitanja i to je izuzetno dobro za našu suradnju . Stalno, uz potporu i vlada i drugih institucija naših matičnih država radimo na programima važnim za naše manjine u Hrvatskoj , ali to su ujedno i programi značajni i za ukupno stanovništvo sredina gdje žive naše manjine. Također razvijamo i suradnju značajnu za pripadnik hrvatske zajednice u Češkoj i Slovačkoj.
Bez obzira da li se radi o bilateralnoj suradnji na državnoj , regionalnoj ili lokalnoj suradnji , bez obzira da li se radi o suradnji na području kulture , školstva ili čak gospodarstva uvijek gledamo da se iz toga izvuku maksimalne koristi za sve . Nastojimo biti dobri ambasodori Hrvatske u našim matičnim državama ali i kvalitetni predstavnici naših država u Hrvatskoj
A što se tiče uloge Savjeta koji ste spominjali jasno je da svaki od nas zastupnika traži način kako najbolje funkcionirati i ostvariti kontakt sa svojom bazom koju prezentira i zastupa . Ja sam još 2015. oformio model Savjeta zastupnika za češku i slovačku nacionalnu manjinu i to kao ravnopravno tijelo koje bez obzira na broj pripadnika češke ili slovačke nacionalne manjine djeluje na paritetnoj osnovi odnosno čine ga po osam predstavnika institucija češke i isto toliko predstavnika institucije slovačke nacionalne manjine . Savjet djeluje kroz razne koordinacije , medijske platforme itd . i imamo široku , da tako kažemo , konzultativnu bazu , za sve važne odluke kao što su programi rada , financijski programi , izglasavanje povjerenja ili nepovjerenja itd.. To omogućuje da zaista dobijete mišljenje širokog kruga birača koje zastupate i to je velika kvaliteta i vrijednost takvog rada koja daje puni legitimitete vašem djelovanju i sam rad zastupnika čini kvalitetnijim i vjerodostojnim .
Autor: Stojan Obradović
Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija