Intervju: Vladimir Bilek

Intervju: Vladimir Bilek, saborski zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine i predsjednik  Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru  

Bez obzira na specifičnost ovog mandata u kojem je pet zastupnika dio vladajuće koalicije ( a tri nisu ) Klub zastupnika nacionalnih manjina nastupa jedinstveno u svim ključnim pitanjima , a posebno kada je u pitanju nasrtaj na prava bilo koje nacionalne manjine. O daljnjem sprječavanju ugrožavanja manjinskih prava i govora mržnje imali smo plodonosni sastanak s predstavnicima Vlade i samim premijerom, a Klub zastupnika nacionalnih manjina ustrajno radi na zaštiti i unapređenju manjinskih prava u mnogim segmentima koji nažalost javnosti nisu uvijek dovoljno vidljivi. Posebno se trudimo oko bolje implementacije Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine čija realizacija tamo gdje se ostvaruju doprinosi kvalitetnijem životu ukupnog stanovništva a ne samo manjina. Ustrajno smo se borili za što kvalitetniji Zakon o Središnjem registru stanovništva koji će zamijeniti popis stanovništva, a manjinama osigurati aktualna prava. Trenutno pripremamo i cjelovitu program edukacije manjinskih aktivista ali i lokalnih čelnika kako bi sto bolje pripremili  izbori za manjinsku samoupravu ( vijeća i predstavnici) te uspostavili plodotvornu suradnja s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti jer to, kroz potporu Vlade te korištenje različitih domaćih i EU fondova može donijeti značajan  boljitak mnogim lokalnim sredinama .

Nacionalne manjine ponovno su u fokusu javnosti , nažalost, kako to često ističu medijski eksperti, u negativnom kontekstu kao žrtve srećom ne fizičkog ali verbalnog nasilja i osporavanja njihovih prava . Što pokazuju nemili događaji u Splitu ( ali onda i u zagrebu , Rijeci… ) ? Da li se radi samo o incidentima i skandalima kao što se to medijski tretira ili pak svjedočimo jednoj eskalaciji koja je proizašla i iz narušene atmosfere  društvene tolerancije, neprimjerene retorike i dvojbenih povijesnih relativizacija  koja se već mjesecima događa u hrvatskom javnom prostoru , a bez nedvojbenih i jasnih osuda. Po logici stvari žrtve takvih odnosa postaju u prvom redu određene manjine iako su to pojave koje kontaminiraju čitavo društvo i mnogo veći njegovi segmenti mogu osjećati ugrozu.   Kako ocjenjujete aktualno stanje tolerancije u hrvatskom društvu, važnim za sve , a posebno za manjine ?

Kao predsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina stvarno moram naglasiti kako  je izuzetno dobro i ohrabrujuće da svi članovi vladajuće koalicije osuđuju ove događaje te da su aktivirane sve nadležne državne službe koje se trebaju baviti ovim problemima i rješavati ih. Nažalost, trenutno smo u situaciji gdje mediji , ne samo u Hrvatskoj već gledajući i na globalnoj , široj razini , nisu samo u funkciji izvješćivanja već i kreiranja situacije, kreiranja javnog mnijenja koje eskalira po pojedinim pitanjima i kod nas i u susjedstvu pa i šire. Osuda nije naravno samo naša. Imali smo široku komunikaciju  s predstavnicima Vlade koji su odmah, na ćelu s premijerom nedvosmisleno i oštro osudili ove neželjene incidente,  a ministarstvo unutarnjih poslova pokrenulo i određene aktivnosti. Pri tome, kao što nama u manjinskom miljeu nije drago da se za pojedine izgrede kolektivno etiketira neka  manjina tako i u ovom slučaju treba izdvojiti pojedince ili grupe koji su neposredni vinovnici ovih događaja,  ali i one koji iza tih događaja stoje . Najbolji smjer u kojem želimo voditi RH jeste da postane tolerantno društvo svih hrvatskih građana bez obzira da li se radilo o hrvatskom narodu ,pripadnicima nacionalnih manjina ili pripadnicima bilo koje druge manjine

ZAJEDNIČKI NASTUP

Da li je osim „kurtoaznih“  osuda  došlo vrijeme i za sustavnije političke akcije i veću odgovornost dionika političke i javne scene kako bi se zaštitile neke ključne demokratske i europske vrijednosti koje su možda u ovom momentu ugrožene , a važne su i za ukupno društvo ali i za nacionalne manjine napose ? Kako se dalje nositi s ovim problemima i njihovim mogućim recidivima. Jasno je da prigodne političke osude pa čak i  sudska penalizacija počinitelja neće biti dovoljni?

Ne samo da je došlo vrijeme već je, rekao bih, i krajnji rok da krenemo u tom smjeru. S tim da to treba biti dvosmjerna komunikacija. Odmah nakon nemilih događaja mi smo imali sastanak Kluba zastupnika nacionalnih manjina s predsjednikom Vlade i potpredsjednicima Vlade , ministrima i drugim važnim akterima. Neposredni povod bili su razgovori oko ostvarivanja Operativnih programa vlade  RH za nacionalne manjine ali u fokusu su se našla  pitanja oko aktualne situacije i potrebe da se neke stvari sankcioniraju . Naravno da represivni mehanizam treba ići prema onima koji su uključeni u određene nedopustive aktivnosti, koji su vezane uz govor mržnje i sl . ali isto tako s druge strane treba raditi i na onim mehanizmima u koje su uključeni i zastupnici nacionalnih manjina, manjinske krovne udruge , medijske institucije itd. jer, kao što sam rekao,  ta komunikacija u suzbijanju ovih negativnih pojava mora biti dvosmjerna  i svi mi moramo stvarati društvo u kojem jača proces tolerancije. Mi kao zastupnici nacionalnih manjina u suradnji s Vladom i drugim nadležnim institucijama moramo stvarati pravni okvir, stvarati mogućnosti na terenu s jedinicama lokalne i regionalne samouprave za djelovanje. za život, za rad… prije svega što se tiče i kulturne autonomije, ali i svih drugih uvjeta života, počev od gospodarstva i infrastrukture pa dalje. U tom okviru puno je toga i na nama kao pripadnicima nacionalnih manjina , na našim institucijama, našim udrugama da svi zajedno krenemo u tom smjeru.

Vidite li u ovim problemima i odgovornost Vlade i da li ćete s obzirom da je dio nacionalnih manjina koalicijski partner Vlade tražiti neke konkretne mjere, poteze i akcije?

Naravno . Bez obzira na specifičnost ovog mandata u kojem je pet zastupnika dio vladajuće koalicije ( a tri nisu ) Klub zastupnika nacionalnih manjina nastupa jedinstveno prema Vladi, tijelima i institucijama državne i javne uprave pa tako i prema hrvatskom parlamentu odnosno Saboru.  Zajednički intezivno radimo na problemima sužavanja mogućnosti za ispoljavanje govora mržnje ali i na poboljšanju uvjeta  provedbe Operativnih programa Vlade tako važnih za nacionalne manjine.  Naš zajednički nastup i rad potvrđuje i činjenica da smo nedavno imali sastanak s predstavnicima Vlade i to svi zastupnici nacionalnih manjina ne ovisno o trenutnoj poziciji prema Vladi.  To je bio zajednički sastanaka s premijerom , s potpredsjednicima Vlade , ministrima koji su vezani za provedbu Operativnih programa i predsjednicima uprava hrvatskih nacionalnih tvrtki koje  rješavaju stvari unutar operativnih programa.

POTREBNA DVOSMJERNA KOMUNIKACIJA

Kako se razvijaju i realiziraju Operativni  programi  Vlade za nacionalne manjine ? Da li oni potiču  i veću aktivnost manjinskih zajednica u lokalnim sredinama? Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja?

Pa realno mislim da su Operativni programi za  nacionalne manjine koji su postali sastavni dio vladinog programa Vlade  jedan veliki pozitivni iskorak kada su u pitanju ostvarivanje manjinskih prava . Ovo je već treći mandat u kojem su Operativni programi prisutni i saživjeli,  počevši od 2016. ,  pa 2020. i sada je tekući mandat  koji ide od 2024. Mi smo kao Klub zastupnika nacionalnih manjina na osnovu uvida na terenu te kroz komunikaciju s našim manjinskim institucijama  zaključili da su potrebne neke promjene  tako da smo ovaj zadnji program koji je bio donesen 2024. malo modificirali i ove godine smo, u suradnji s Vladom ,  napravili određene izmjene i dopune. Dakle ono što mi želimo u Operativnim programima jeste da postoji dio koji se veže uz klasična manjinska prava , dio koji se veže uz očuvanje jezika , tradicije , kulture, izdavaštva , informiranja , dakle dio koji ide na kulturnu autonomiju te onaj dio koji se veže za infrastrukturu, gospodarstvo i razvoj  u onim područjima gdje žive većim djelom pripadnici nacionalnih manjina  i  to je vezano uz unapređenje života u tim područjima. S te strane mislim da su ti Operativni programi dobar uzor i neke zemlje iz EU su već prepoznale kvalitetu ovih Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine kao jedan pozitivan način, kao primjer dobre prakse rješavanja manjinskih problema i izazova koji nas čekaju i s kojima se suočavamo poglavito npr. u ruralnim područjima, u područjima koja su donekle zapostavljena i koja su bila zahvaćena ratnim devastacijama. Nužno je u praksi , na terenu,  sve aktere  senzibilizirati za njihovo ostvarivanje i učiniti sve da ti programi budu provodljivi. Dakle, kroz ove programe otvorena su neka nova područja i metode rada u ostvarivanju manjinskih prava. Uz Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina , djelovanje Savjeta za nacionalne manjine, Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, uloge vijeća i predstavnika itd.  otvorili smo i neka nova dodatna područja rada i ostvarivanja manjinskih prava. Tu su sada i posebni programi koja provodimo kroz ministarstva regionalnog razvoja ,  gospodarstva i  poljoprivrede. Dalje, osnovali smo i posebnu upravu u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i mladih. A tu su i projekti koji se provode kroz Ministarstvo rada i socijalne skrbi zatim s Ministarstvom prometa i veza , s Hrvatskim cestama, Hrvatskih vodama , Hrvatskom  elektroprivrede itd . s ciljem da  da svi građani u RH imaju dostupnim ono što je osnova i uvjet kvalitetnog življenja  bez obzira o kojim se područjima i mjestima RH radilo.

IZVORNI PREDSTAVNICI

Održavanjem dopunskih izbora za nacionalne manjine završeni su ovogodišnji lokalni izbori. Koliko je ova institucija dodatnih izbora koja se primjenjuje po drugi put bolja za nacionalne manjine nego prethodna rješenja izbora predstavnika nacionalnih manjina i u čemu se ogledaju moguće prednosti ovog pristupa ?

Da , ovo je drugi put da smo na ovakav način provodili lokalne izbore i ja moram reći da smo zadnjih godina nakon promjene zakona i prvih izbora koji su održani na ovakav način stvarno išli u smjeru da senzibiliziramo ljude  koji vode jedinice lokalne i regionalne samouprave ali i naše manjinske institucije  za novi izbor manjinskih predstavnika i mogućnosti koje taj sustav pruža. U međuvremenu su bili i rezultati popisa stanovništva  koji nije prošao najbolje što se tiče pripadnika nacionalnih manjina pa smo u mnogim jedinicama lokalne i regionalne samouprave  izgubili određena prava koja se temelje na brojnosti pripadnika nacionalnih manjina. No , treba istaknuti pozitivne primjere kao što je npr. Bjelovarsko-bilogorska županije gdje smo zajedno  s županom i vladajućom većinom upozoravali , razgovarali i promicali  ono što Bjelovarsko-bilogorsku županiju čini posebnom , a to je njena multietničnost i multikulturalnost  te smo išli na promjene statuta i županije ali i određenih gradova i općina, a to je omogućilo jedan veliki iskorak u pozitivnoj diskriminaciji  nacionalnih manjina.  Bez obzira što u tim sredinama nisu ispunjeni zakonski obavezni brojčani uvjeti za ostvarivanje određenih prava političkog zastupanja nacionalnih manjina i u izvršnoj i u predstavničkoj vlasti,  promjenama statuta ( a u skladu s mogućnostima koje pruža zakon ) to je osigurano. Ali na tome se dugo i uporno radilo od same objave rezultata popisa, pa je tu utkan višegodišnji rad i manjinskih predstavnika ali i većinske vlasti u tim sredinama i to je omogućilo taj pozitivni iskorak , pozitivnu diskriminaciju nacionalnih manjina ali uz suglasnost svih . No činjenica je da na lokalnim izborima u mnogim sredinama pripadnici nacionalnih manjina, da tako kažemo, u prvom krugu nisu ostvarili onu razmjernu zastupljenost koju im zakon garantira pa se išlo na dopunske izbore, a vrijednost tih dopunskih izbora je u tome što manjinske predstavnike kandidira njihova izborna manjinska baza i onda ih i bira. Dakle to su zaista autentični politički predstavnici nacionalnih manjina na lokalnom nivou i mislim da će se ta kvaliteta brzo osjetiti i pokazati u praksi .

Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i  poziciju i prava nacionalnih manjina ?  Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava i što su tom pogledu pokazali ovi izbori ? 

Zakonski okvir manjinama daje određena i prava , ali i na njima je da ta prava ostvare u praksi pa tako i u vezi ovih izbora . U cjelini gledano većina tih prava je konzumirana i  pripadnici nacionalnih manjina dobili su mogućnost neposrednog zastupanja svoje zajednice. Normalno, da su ti izbori praćeni i određenim problemima na koje stalno ukazujemo kada se radi o specifičnim manjinskim izborima ( počev od boja biračkih mjesta pa dalje ) ali treba stalno raditi na boljoj organizaciji pripadnika nacionalnih manjina u lokalnim i regionalnim sredinama , jačanju njihove svijesti o važnosti ovakvih izbora, na edukaciii i posebno na edukaciji mladih pripadnika nacionalnih manjina kako bi ih što više aktivirali . No, generalno gledajući mislim da su ovi izbori pokazali da nema realnih bojazni da bi popis stanovništva mogao ugroziti manjinska prava tim više što je na snagu stupio novi Zakon o Središnjem registru stanovništva i taj registar počev od 1.1. 2026. godine faktički zamjenjuje popis stanovništva. Mi više nećemo imati popis stanovništva, a kao Klub zastupnike nacionalnih manjina uz iscrpne pregovore oko donošenja ovog važnog zakona ali i kroz direktne pregovore s ministarstvima uprave,  financija ali i samom vladom RH  postigli smo, možemo reći,  maksimum mogućeg, a to je da do 31. 12. 2033 vrijedi popis stanovništva iz 2021. godine. To znači da u narednom periodu nema bojazni oko smanjivanja prava nacionalnih manjina ne samo kod lokalnih izbora već i izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Prava su tu zagarantirana u idućih osam godina. To je kompleksan zakon i to je bila uporna borba Kluba zastupnika nacionalnih manjina da taj zakon bude najoptimalniji što se tiče ostvarivanja prava nacionalnih manjina i mislim da smo dobili 100posto onoga što je bilo moguće. Bilo je više od godinu dana intezivnih razgovora i pregovora, lobiranja te ukazivanja na činjenice koje su mogle dovesti do određenih problema ne samo kada su u pitanju nacionalne manjine već i čitavo hrvatsko društvo. I to je sve skupa rezultiralo jednim kvalitetnim zakonom koji je, nažalost, uglavnom prošao ispod radara javnosti ali je izuzetno bitan jer je to zakon prema kojem će se definirati neka bitna prava nacionalnih manjina u budućnosti.

ZAGARANTIRANA PRAVA

Koje bi probleme nacionalnih manjina na lokalnom i regionalnom nivou u ovom momentu posebno istakli ? Što su njihovi glavni uzroci i gdje su najveći otpori efikasnijem ostvarivanju Ustavnog zakona  ? Što bi se na tom planu trebalo i moglo dalje  mijenjati  odnosno kako unapređivati  poziciju i ulogu manjinskih predstavnika u lokalnoj i regionalnoj samoupravi?

Što se tiče zastupanja na lokalnom nivou ( i sam sam zamjenik gradonačelnika Daruvara iz redova češke nacionalne manjine ) i jako puno se čujem s predstavnicima  nacionalnih manjina koje imaju svoje dužnosnike u izvršnim i predstavničkim tijelima lokalne i regionalne samouprave ali i članovima manjinske samouprave  ( vijeća i predstavnici ) i ono oko čega se slažemo jeste da se moramo puno više educirati za kvalitetniju komunikaciju unutar struktura lokalne i regionalne samouprave . Jer tamo gdje to radimo postižemo dobre rezultate. Evo na primjeru naše češke nacionalne manjine mogu istaći primjer općine Dežanovac u kojoj smo godinama imali problem dvojezičnosti pa smo to uspjeli riješiti. Ili  npr. grad Daruvaru gdje je po brojčanim pokazateljima postojalo pravo na jednog zastupnika iz redova srpske nacionalne manjine i tri iz redova češke nacionalne manjine no mi smo uspjeli to diglnuti na 2 zastupnika u gradskom vijeću iz srpske i četiri iz češke nacionalne manjine. Dakle, postoje uvijek mogućnosti ali bitan je dijalog, želja da se problemi riješe ili stanje unaprijedi pri čemu to naravno ne ovisi samo o pripadnicima  nacionalne manjine iako se mi često trudimo unaprijediti tu komunikaciju. No, činjenica je da nemamo uvijek odgovarajuće sugovornike, senzibilizirane sugovornike koji shvaćaju da je suradnja s nacionalnim manjinama i put ukupnog napretka neke multietničke sredine . Posebno je važno tu atmosferu i taj dijalog povezati s vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina, tom važnom karikom manjinskih prava , čiji novi izbori uskoro dolaze. Vijeća i predstavnici su savjetodavno tijelo  načelnika , gradonačelnika i župana i tamo gdje oni razumiju tu problematiku i gdje se postave prema vijećima i predstavnicima kao prema partnerima,  tamo imamo odlične rezultate , puno se toga rješava ne samo vezano za nacionalne manjine , njihova prava i potrebe već i za sve građane određene zajednice kojima se unapređuju uvjeti i kvaliteta života u tim sredinama . A nažalost tamo gdje tog dijaloga i razgovora nema, gdje s druge strane nema sugovornika tamo su i vijeća i predstavnici ali i drugi dužnosnici nacionalnih manjina samo formalni ukras demokracije  .

VAŽNOST EDUKACIJE

Kako dalje unaprjeđivati manjinsku situaciju u hrvatskom društvu ? Na čemu se kao zastupnici i Klub zastupnika nacionalnih manjina trenutno posebno angažirate i koji su neposredni planovi ? Ima li potrebe za promjenama i u kom smislu bi vi eventualno te promjene trebale ići?

Mi kao zastupnici nacionalnih manjina konstantno pokušavamo stupiti u kontakte i odrađivati sastanke s načelnicima , gradonačelnicima i županima . Ja sam zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine i iz te funkcije surađujem s 46 jedinica lokalne i regionalne samouprave i konstantno sam na terenu . Naš rad manjinskih zastupnika možda je manje vidljiv i cijenjen u samoj sabornici , na sjednicama Sabora, ali je puno vidljiviji , konkretniji pa i uspješniji u smislu rezultata radom na terenu. I to je posebnost našeg kluba gdje mi zastupnici iz 12. izborne jedinice pokrivamo čitavu Republiku Hrvatsku od Iloka pa do Istre i Dubrovnika. Naravno, ne želimo stati samo na tome. S našim institucijama i udrugama za predstojeće manjinske izbore ( vijeća i predstavnika koji se trebaju održati za godinu i pol, u svibnju 2027.)  pripremamo široku lepezu edukacijskih aktivnosti ( okrugle stolove , rasprave , predavanja  itd.)   da bi ih upoznali sa svim pravima i pokazali koje im mogućnosti stoje na raspolaganju. Kako i na koji se način može unaprijediti politička zastupljenost ali i sam rad jedinica lokalne samouprave, na koji način se može unaprijediti ulaganje u infrastrukturu , u kvalitetniji život , ali ne samo pripadnika nacionalne manjine već i ukupne sredine u kojoj oni žive.  Mi u to želimo uputiti i izabrane čelnike jedinica lokalnih i regionalnih samouprava i upravo je to jedan od velikih zadataka u idućih godinu i po dana u pripremi za izbore vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Time želimo ne samo što bolje pripremiti te važne izbore već,kada ta vijeća i predstavnici budu bili izabrani, omogućiti im što kvalitetniji i sadržajniji  rad i njihovu suradnju s čelnicima lokalne i regionalne samouprave. Imamo puno pripadnika naših manjina koji bi se željeli aktivirati , ali ne znaju kako koristiti određena prava. S druge strane imamo čelnike jedinica od kojih se mnogi s novim izborima mijenjaju i ne shvaćaju uvijek ulogu, mogućnosti, prava i značaj nacionalnih manjina. To moramo premostiti. Ali imamo naravno i primjere dobre prakse gdje lokalni čelnici već dugo rade s nacionalnim manjinama i koji shvaćaju da su nacionalne manjine bogatstvo i jedan temelj i mogućnost za poboljšanje kvalitete života na određenom području . Upravo s toga mi moramo pokrenuti edukacijske proces prema nosiocima izvršne i predstavničke vlasti u jedinicama lokalne i regionalne samouprave kako bi novim čelnicima pokazali različite mogućnosti koje se otvaraju u suradnji s nacionalnim manjinama posebno uz ovakvu potporu koju trenutno imamo od Vlade kroz Operativne programe. Tu su velike mogućnosti i iz nacionalnih izvora ali isto tako i iz EU fondova . Prije svega je na nama da mobiliziramo sve naše ljudske i kadrovske resurse u svim manjinskim institucijama od najmanjih općina do nacionalnog nivoa , da se uspostavi suradnja s većinskim strukturama vlasti i da se radi na zajedničkim vizijama i mogućnostima koje mogu puno unaprijediti kvalitetu života jer za to ima i organizacijskih i financijskih pretpostavki. A važnu potporu u tome mogu nam pružiti  i mediji pri čemu posebno trebamo koristiti lokalne medije ( čija je uloga neopravdano podcijenjena )  kako bi bolje promovirali kvalitetne programe, htjenja i postignuća.

Autor: Stojan Obradović

Serijal: Izazovi i dileme manjinske politike u hrvatskom društvu – NACIONALNE MANJINE U LOKALNOJ i REGIONALNOJ  SAMOUPRAVI  (26/2025)

Intervju: Vladimir Bilek, saborski zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine i predsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru

Za realizaciju Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine izuzetno je važna edukacija i manjinskih institucija i institucija lokalne i regionalne samouprave. Na tome se puno radi jer je važno da manjinske institucije , vijeća i ostali , znaju svoje mogućnosti , da se javljaju na natječaje , da komuniciraju s jedinicama lokalne samouprave i da to koriste . Što se tiče same edukacije ureda i institucija u jedinicama lokalne i regionalne samouprave  i tu su napravljeni  veliki iskoraci no, nažalost, nemaju svi razumijevanje da sagledaju sve mogućnosti  kako bi se poboljšali uvjeti  života za manjine ali onda i za sve građane koji žive u tim sredinama Tamo gdje nema razumijevanja za manjinska vijeća koji su legalni i legitimni predstavnici izabrani na izborima , oni i dalje djeluju samo kao ukras demokracije , folklor i pred nama je veliki posao i borba kako bi osvijestili sve građane na tim područjima šta su uopće mogućnosti i prednosti te pozitivne suradnje.

– Vlada je u kolovozu usvojila nove Operativne planove za nacionalne manjine za razdoblje  2024.- 2028. godina. Ovo je treći put da Vlada donosi taj važni dokument za nacionalne manjine. Kako ocjenjujete provedbu prethodnih Operativnih programa. Koliko je realizirano? Koliko se uspjelo? Koji su problemi ostali  odnosno na kojim su područjima najveće teškoće i otpori u njihovoj realizaciji?

Da, Vlada je usvojila nove Programe i operativna podloga za njih su bili upravo dva zadnja Operativna programa Vlade za nacionalne manjine ( 2017.-2021. i 2021.-2024. ) za koje možemo, mislim, s pravom reći da smo ih uza sve probleme i moguće nedostatke vrlo uspješno provodili zajedno s Vladom i njenim institucijama . Meni je drago što nastavljamo s tom dobrom praksom. A što se tiče dosadašnjih Operativnih programa mislim da se uspjelo od mjere do mjere, od područja do područja dosta napraviti i rekao bih da smo u prosijeku uspjeli realizirati sigurno 60 posto planiranog. Nažalost, nisu provedene sve stvari i imamo još dosta problema i oko primjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina te određenih pitanja koji se u prvom redu tiču odnosa s jedinicama lokalne i regionalne samouprave jer mi kao saborski zastupnici surađujemo ne samo s Vladom u provođenju ovih programa već i s jedinicama lokalne samouprave  pa nam dolaze ponekad u pitanje stečena prava nacionalnih manjina i realizacija nekih projekata n terenu. Tamo gdje je ta suradnja dobra , eto ja surađujem s skoro 50 jedinica lokalne i regionalne samouprave, gdje se nađe zajednički jezik  , gdje se uključe svi dionici od Vlade do manjinskih institucija, tamo je i provedba Operativnih programa dobra. Ako gledamo samo provedbu proteklog Operativnog programa mislim da možemo biti relativno zadovoljni uz naravno već iznesene zastoje koje smo spomenuli i čija se realizacija prenosi i u ove nove Operativne programe te vjerujem da ćemo ipak u narednom razdoblju njihovu provedbu unaprijediti.

NASTAVAK DOBRE PRAKSE

– Kako dalje unaprijediti njihovu implementaciju?

Upravo u cilju boljeg provođenja Operativnih programa , u cilju realizacije onih dijelova koji stalno zaostaju, Klub zastupnika nacionalnih manjina priprema niz izmjena i dopuna određenih zakonskih akata , uredbi isl. kako bi provedbu ovog novog četverogodišnjeg Operativnog programa učinili što efikasnijim.

U tom kontekstu posebno ćemo se fokusirati na dijelove koji su bili otežavajući ili ograničavajući faktori provedbe dijelova Operativnih programa kroz razne institucije , ministarstva, vladine urede i sl. Tu su zakonodavni okviri koji možda nisu bili dovoljno precizirani pa ih se u određenim segmentima moglo dvojako tumačiti i onda se neke stvari na terenu nisu mogle adekvatno provesti. Ili npr. određene uredbe o djelokrugu i nadležnosti nekih ureda i institucija bile su nedorečene pa dijelove Operativnih programa , da tako kažemo , nismo mogli adekvatno prevesti iz teorije u praksu. To se odnosilo na različita pitanja kao što je ostvarivanje određenih prava nacionalnih manjina u praksi odnosno neka njihova stečena prava  ili pak materijalna pitanja poput izgradnje , rekonstrukcije i uopće unapređivanja infrastrukture na područjima gdje žive nacionalne manjine.

POBOLJŠATI LEGISLATIVU

–  Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane za kvalitetniju suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici.  Što bi na tom planu trebalo poduzimati?  Što bi eventualno istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim  sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada?

Pa ja uvijek kada pričam o provedbi projekata ili ostvarivanju i konzumiranju prava nacionalnih manjina uvijek krećem od sebe . I ja, kao predsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, i moje kolege krećemo od edukacije pripadnika  naših zajednica o ostvarivanju njihovih prava te edukaciji naših udruga i institucija o  mogućnostima javljanja na različite natječaje i projekte. Posebno je važna edukacija naših vijeća i predstavnika za koje možemo reći da su temelj političke aktivnosti na lokalnom i regionalnom nivou . Puno radimo i inzistiramo na edukaciji kako bi se znala prava i kako ih ostvarivati, kako bi znali unapređivati  svoj položaj , koristiti i javljati se na natječaje itd. To je jedan dio koji radimo konstantno i mislim da smo tu dosta uspješni , da upravo naše manjinske institucije , vijeća i ostali , znaju svoje mogućnosti , da se javljaju na natječaje , da komuniciraju s jedinicama lokalne samouprave i da to koriste . Što se tiče same edukacije ureda i institucija u jedinicama lokalne i regionalne samouprave mislim da smo i tu napravili veliki iskorak. Stalno kontaktiramo , radimo zajedničke sastanke i ono što nam je jasno nakon svih ovih godina jeste da stvari puno ovise o političkim strukturama , načelnicima , gradonačelnicima , sastavu vijeća općina , gradova odnosno skupština županija i to ponekad ne ide onako kako bismo htjeli zato što, nažalost, nemaju svi razumijevanje da sagledaju sve mogućnosti  kako bi se poboljšali uvjeti  života za manjine ali onda i za sve građane koji žive u tim sredinama . Imamo puno pozitivnih primjera , Grubišino Polje , Konačanica , Daruvar ,Našice …. ali imamo i negativnih primjera koje sada ne bih isticao. Nažalost, tamo gdje nema razumijevanja, naša manjinska vijeća koja su ustrojena temeljem Ustavnog zakona , izabrani putem posebnog izbornog zakona , koji su legalni i legitimni predstavnici izabrani na izborima ,  oni su i dalje samo ukras demokracije , folklor i pred nama je veliki posao i borba kako bi osvijestili sve građane na tim područjima šta su uopće mogućnosti i prednosti te pozitivne suradnje te da koristimo sve to što nam se nudi.

OSVIJESTITI ZNAČAJ MANJINSKIH PROJEKATA

• Kako je postignut dogovor oko Operativnih programa? Da li je bilo problema, otpora? Što je Vlada ovim poručila?

 Saborski zastupnici nacionalnih manjina u ovom mandatu jesu djelom koalicijski partneri Vladi. Nažalost, u ovom mandatu to nije jednoobrazno . Imamo pet zastupnike nacionalnih manjina koji su dio vladajuće većine  i dio onih koji nisu trenutno u vladajućoj većini i to je jedan veliki izazov za Klub zastupnika nacionalnih manjina koji broji osam zastupnika.  Ali mi gledamo generalno i ne borimo se samo za 5-6 nacionalnih manjina nego za sve . Ključni zadaci našeg Kluba jesu provođenje Ustavnog zakona , zatim zakona koji se direktno  vežu za nacionalne manjine ali i zakona koji doprinose poboljšanju života svih građana ili stanovnika na određenim područjima . Situacija je , kao što sam rekao, bila izazovna i nismo znali kako će se odraziti na pripremu ovih Operativnih programa 2024. – 2028.  ali moramo izraziti zadovoljstvo što su Vlada RH i potpredsjednik Davor Božinović  ali i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji je zadužen za pripremu  i provedbu  ovih Programa prihvatili faktički sve naše sugestije , svih osam zastupnika nacionalnih manjina. Tako da je sve ono što je potrebno za sve nacionalne manjine u RH velikim djelom ušlo u dokument Operativnih programa koji je Vlada onda prihvatila i on je postao sastavni dio programa ove Vlade . U njemu su sadržani projekti i programi za institucije , udruge , vijeća. To su veliki  zadaci i da bi ih ostvarili morati ćemo prilagoditi i dio zakonske regulative i dio pravilnika i uredbi na čemu , kao što sam rekao, već radimo .

BORBA ZA STEČENA PRAVA

– Na čemu su glavni naglasci, koji su glavni sadržaji?

Što se tiče nacionalnog nivoa fokus je na provedbi određenih dijelova Ustavnog zakona odnosno nekih svari koje nismo uspjeli implementirati u dva protekla ciklusa Operativnih programa. I tu smo uvidjeli razloge odnosno činjenično stanje zašto se javljaju ti problemi u provedbi i zato mijenjamo dio zakonske i operativne legislative kako bi se Programi mogli lakše provoditi i to i na nivou  Savjeta za nacionalne manjine i Ureda za ljudska prava i pojedinih ministarstava. Nastavljaju se projekti koji su vezani za infrastrukturu, projekti vezani za razvoj obrta i poduzetništva uz potporu ministarstva gospodarstva,   poljoprivrede, regionalnog razvoja  i to je od posebnog značaja za nacionalne manjine, ali i ukupno stanovništvo koje živi na tim određenim područjima zajedno s nacionalnim manjinama. Uz prilagodbu legislative na nacionalnom nivou tu je onda i direktna i gotovo svakodnevna koordinacija sa ministarstvima, s tijelima koja provode određene programe i spuštaju ih na lokalni nivo.

A što se tiče lokalnog i regionalnog nivoa tu su izazovi još veći i krenuli smo u pojedinačne i grupne razgovore s jedinicama lokalne samouprave kako bi što kvalitetnije implementirali projekte na cijelom teritoriju RH . To je opsežan posao i puno ovisi o ljudima u lokalnim strukturama i tu  imamo jedan otežavajući faktor a to je priprema predstojećih lokalnih izbora. Mi se tu kao Klub zastupnika nacionalnih manjina nastojimo postavljati korektno i biti partneri u pregovorima, a bez da se uvlačimo direktno u kampanje za lokalne izbor. Naravno, te se ne odnosi na naše manjinske kandidate jer je to dio njihove kampanje . U svakom slučaju provedba Operativnih programa ne bi smjela biti nešto na čemu će se prepucavati akteri i skupljati politički poeni kako bi se dobili lokalne izbore već kako bi se dalje dograđivala i razvijala kvaliteta života i razvoj određenih područja .

PREMA DRUŠTVU TOLERANCIJE

• Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje su za nacionalne manjine  donijeli rezultati popisa stanovništva.  Bilo je i govora da bi se prema Vladi i Saboru pokrenule inicijative za uvažavanje tzv. stečenih prava koja bi osiguravala određenu razinu i zaštitu manjinskih prava neovisno o mogućim negativnim brojčanim kretanjima i pokazateljima. Da li je u tom smislu nešto pokrenuto ili je u planu?

Klub zastupnika nacionalnih manjina u kojima svi imaju svoje posebnosti radi na tome . Popis stanovništva donio je negativne posljedice za određena prava nacionalnih manjina  na lokalnim i regionalnim razinama . To je činjenica . Nismo čekali i krenuli smo odmah u razgovore s jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Radimo na tome afirmativno i konstanto s tim da treba reći i da su u Operativnim programima predviđene određene stvari, a to je da u  stečena prava uđu i prava koja su bila temeljena na podacima popisa iz 2011. A što se tiče same provedbe izbora u 2025. godini ,  prvenstveno s obzirom na popis stanovništva iz 2021.,  tu se aktivno razgovara  s Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije  te s pojedinim jedinicama lokalne i regionalne samouprave pa bi tu želio ostaviti još vremena za konačne procjene. Ali u jednom sam dijelu optimist i nadam se da ćemo uspjeti u našim aktivnostima da sto više stečenih prava ostane i da neke stvari koje smo do sada imali ostanu i za ubuduće . A to nije samo stvar izbora zamjenika načelnika, gradonačelnika ili župana već je to stvar kvalitete života svih građana na tom području .

• Nedavno je u Saboru održana rasprava o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za 2023. Što je ona pokazala?

Nažalost zbog određenih političkih okolnosti, nadolazećih izbora itd. pojedini akteri na političkoj sceni zaoštravaju retoriku pa neki kandidati čak ponovo predlažu smanjenje manjinskih prava ( i to imaju u svojim izbornim programima) , njihovih stečenih prava ili prava na zastupanje u Hrvatskom saboru.  Dakle, ukupno uzevši stvari nisu jednostavne i ne može se reći da u ovom momentu stvari idu na bolje. Imamo pred nama niz izazova i nažalost neki od političkih aktera čim progovore o manjinskim pravima raspiruju netoleranciju  pa često i govor mržnje što mi osuđujemo , ali se uvijek trudimo smiriti situaciju i pokazati kvalitetna rješenja jer smo navikli da je jedini način da nešto riješimo dosljednost ali i potreba da upozorimo na pretjerivanja, da informiramo i osvijestimo kako upravo primjenom i stečenih prava i pozitivne legislative Hrvatska postaje značajno bolje mjesto za život , da tako postajemo društvo tolerancije , zajedničkog života svih građana i da možemo biti pravi europski primjer kvalitetnog načina zajedničkog života. Mislim da nam je to cilj, a ne širenje netolerancije , netrpeljivosti , govora mržnje i svi zajedno moramo osuđivati negativne pojave , ne samo manjinci,  već svi relevantni  politički akteri . I što to prije osvijestimo na najvišem nivou biti će bolje . Nažalost, rasprava o Izvješću o ostvarivanju Ustavnog zakona rasplamsala se u krivom smjeru , a mi smo to pokušali iskoristiti da pokažemo svu pogubnost određenih politika koje su prisutne na hrvatskoj političkoj sceni i nadamo se da ćemo ubuduće zajedno  ipak pokrenuti Hrvatsku u pozitivnom smjeru .

Autori: Stojan Obradović i Antun Brađašević

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija 

Intervju: Vladimir Bilek, zamjenik predsjednika Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru i saborski zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine

Treba shvatiti kako uključivanje nacionalnih manjina donosi opće dobrobiti , a njihovo isključivanje , odsutnost suradnje donosi probleme , razvojne teškoće , nepotrebne tenzije . Stoga je važno i da se nađu načini kako javnosti bolje prezentirati primjere dobre prakse, odnosno one sredine koje u suradnji s nacionalnim manjinama ostvaruju kontinuirane razvojne iskorake i time educirati ostale i motivirati ih da prihvate taj sustav .  Obzirom na rezultate popisa stanovništva,  kako bi se dalje štitila i jačala manjinska prava, treba u većoj mjeri primjenjivati institut stečenih prava koja bi u budućnosti trebali igrati sve veću i značajniju ulogu  ne samo na lokalnom i regionalnom nivou već i na državnom i tome treba prilagoditi zakonodavna rješenja i pravilnike kako manjinska prava ne bi ovisila samo o brojnosti.

Operativni programi Vlade RH za nacionalne manjine jedan su od najznačajnijih iskoraka hrvatske Vlade kada su manjine u pitanju već u dva mandata . Kako ocjenjujete njihovu ukupni značaj, a kako aktualnu implementaciju  ? Koliko se i kako napredovalo u odnosu na prethodni plan Operativnih programa  ?

Što se tiče Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine mislim da su oni prije svega veliki iskorak u definiranju potreba nacionalnih manjina u RH i rekao bih da su možda i najznačajniji dokument nakon donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Jer do tada su bili samo razgovori , pregovori , lobiranja itd. a Operativni programi Vlade RH za nacionalne manjine i onaj prvi od 2017. do 2020. i ovaj drugi od 2021. do 2024. je nešto što je zapisano i predstavlja dio četverogodišnjeg programa Vlade i njenog odnosa prema nacionalnim manjinama . I tu nije samo očuvanje kulture, jezika , tradicije već i poštivanje prava te investicije u infrastrukturu , razvoj itd. Što se tiče same razlike u implementaciji  ovih programa u dva mandata možemo reći da smo se u prvom mandatu kada smo kreirali Operativne programe učili ( kako Vlada i vladine institucije, tako i mi , saborski zastupnici i predstavnici nacionalnih manjina  koji smo i inicirali te programe)  kako utvrditi potrebe, kako ih uobličiti i onda kroz programe realno rješavati i to shodno potrebama naših nacionalnih zajednice ali i lokalnih sredina i regija u kojima oni žive .  To je bio novum u rješavanju manjinskih pitanja, njihovih  potreba i problema. U prvom mandatu svi smo učili kako osigurati efikasnu implementaciju , odgovornost za preuzete obaveze itd , dok smo u drugom i metodološki i operativno vidno napredovali u preuzimanju i izvršavanju obaveza , definiranju nosioca i rokova. Mislim da smo postigli visok stupanj realizacije kako u očuvanju naše kulturne baštine koja je ključna za opstojnost manjinskih zajednica ali i u unapređivanju kvalitete života u sredinama i na područjima gdje žive pripadnici nacionalnih manjina .

VELIKI ISKORAK

Kako stoje stvari kada je u pitanju ispunjavanje i napredak programa za sve nacionalne manjine, a kako onih posebnih za pojedine nacionalne manjine?

Što se tiče dosadašnje realizacije Operativnih programa u nekim je stvarima realizacija faktički stopostotna , u nekim je na zadovoljavajućoj razini, ali postoje i dijelovi programa gdje smo još na početku . To ovisi o mnogo faktora . U pripremi, kroz različite koordinacije i nas predstavnika manjina i nadležnih vladinih institucija i Ureda za ljudska prava i Savjeta za nacionalne manjine,  nastojali smo pripremiti programe tako da oni budu realno provedivi u svojoj cjelokupnosti i većim djelom jesmo zadovoljni s njihovom realizacijom. No, moramo biti realni i prihvatiti činjenice da su iza nas skoro četiri godine korona krize, dva velika potresa,  pa onda ukrajinska ratna drama i nova migrantska i izbjeglička kriza što je sve ostavljalo posljedice, utjecale na mnoge planove i programe pa tako i naše. Često se moralo intervenirati i rješavati neplanirane probleme  ali   mislim da je unatoč svemu ostvarena visoka razina implementacije  i predanosti  realizaciji smisla i sadržaja Operativnih programa za nacionalne manjine koji predstavljaju jedan novi kvalitetan iskorak u unapređivanju njihove ukupne društvene pozicije .

Jedan od važnih aspekata Operativnih programa je bio usmjeren na unapređenje razvoja područja na kojima povijesno žive nacionalne manjine, a koja su ispod prosjeka nacionalne razvijenosti. Bili su predviđeni značajni projekti infrastrukturnog, ruralno-poljoprivrednog, poduzetničkog razvoja …. ? Osjećaju li se pomaci?

Svi bi mi željeli kada bi se ta područja mogli razviti expresno, preko noći, što se kaže , da možemo pomoći ne samo pripadnicima nacionalnih manjina već i svim građanima koji žive na tim područjima da se razvijenost tih područja digne na razinu nacionalnog prosjeka, ali to nažalost ne ide tako brzo . Zbog toga su na prijedlog Kluba zastupnika nacionalnih manjina oformljeni programi kroz tri ministarstva kroz koje bi se i ova zapuštenija ruralna područja gdje koncentriranije žive pripadnici pojedinih nacionalnih manjina pokušali barem približiti prosječnim nacionalnim standardima. Ono što je u ovom momentu vrlo važno i bitno jeste da lokalne zajednice koje povlače sredstava preko Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva regionalnog razvoja  i fondova EU ta sredstava u većem djelu koriste upravo za unapređenje kvalitete života cjelokupnog stanovništva na tom području. Ima tu puno potreba od infrastrukture i elektrifikacije do domova kulture .Tu je i drugi važan segment koji ide preko Ministarstva gospodarstva, a to je pomoć malim poduzetnicima i obrtnicima i ti programi idu vrlo dobro , Također vrlo je važno istaći i da su nadležna ministarstva prepoznala važnost onih projekata koji se predlažu uz potporu vijeća nacionalnih manjina  te da ti projekti dobivaju dodane bodove i mogućnosti . Primjerice, Ministarstvo gospodarstva je samoinicijativno uvelo određena pravila koja daje prednost pripadnicima nacionalnih manjina, a to je na svoj način učinilo i Ministarstvo poljoprivrede koje je također uvelo model određenih prednosti projektima koje podnose pripadnici nacionalnih manjina . Ali ono što je najbitnije kada želimo dati jednu opću , generalnu ocjenu jeste da su  u ruralna područja (na početku zahvaljujući inicijativama SDSS , a nakon toga i cijelog Kluba nacionalnih manjina) na kojima postoji značajna koncentracija nacionalnih manjina stigla dodatna sredstva koja su ta područja približila prosjeku razvijenosti Republike Hrvatske . No, to jeste jedan dugoročan proces i puno je posla tek pred nama  ali pomaci se vide i osjećaju .

EDUKACIJOM DO SURADNJE

Često se ističe kako dobri programi zapinju na lokalnim i regionalnim strukturama ( spominju se nekompetencija , nedovoljna spremnost na suradnju  … itd ). S druge strane se ističe kako je ključ uspješne manjinske politike upravo lokalni nivo . Kako to prevladati ? Kako lokalni nivo učiniti temeljem uspješne manjinske politike u hrvatskom društvu ?

Svi mi, zastupnici nacionalnih manjina, puno radimo na terenu direktno s ljudima , puno više nego u samim saborskim raspravama. Sigurno spadamo među najaktivnije zastupnike kada je u pitanju terenski rad  i u tom terenskom djelu naš rad nije usmjeren samo na pripadnike nacionalnih manjina koje zastupamo već razvijamo suradnju s lokalnim strukturama , općinama , gradovima i županijama  na svim pitanjima koji mogu unaprijediti i poboljšati ukupno socioekonomsko stanje u tim područjima. U tim kontaktima posebno nastojimo educirati strukture lokalnih i regionalnih samouprava koje im mogućnosti , projekti, sredstva itd. stoje na raspolaganju kada na svojim područjima imaju pripadnike nacionalnih manjina. Od bilateralne suradnje s njihovim matičnim državama i šire međunarodne suradnje  na različitim područjima ,  prednosti u korištenju sredstava određenih EU i drugih fondova itd. Mnogi čelnici lokalne i regionalne samouprave brzo shvaćaju koje su prednosti uključivanja manjinskih organizacija i institucija, vijeća i predstavnika u politički i društveni život svojih sredina i to onda daje vrlo dobre rezultate za sve . No, nažalost, još je uvijek tu potrebno puno napora i rekao bih puno edukacije da sve lokalne strukture doista shvate kako uključivanje nacionalnih manjina donosi opće dobrobiti , a njihovo isključivanje , odsutnost suradnje donosi probleme , razvojne teškoće , nepotrebne tenzije . Mislim da je vrlo važno da nađemo način kako javnosti bolje prezentirati primjere dobre prakse, odnosno one sredine koje u suradnji s nacionalnim manjinama ostvaruju kontinuirane razvojne iskorake i time educirati ostale i motivirati ih da prihvate taj sustav .

Uz važna materijalna pitanja poboljšanja socioekonomskih uvjeta života pojedinih nacionalnih manjina u Operativnim programima  poseban naglasak je stavljen i na šira obrazovna i kulturna prava. Jedan od značajnijih aspekata te orijentacije je bila i najava da će obrazovni programi za čitavu učeničku populaciju imati sadržaje koji govore o doprinosu nacionalnih manjina hrvatskoj politici, znanosti, kulturi što bi dugoročno sigurno bio značajan doprinos razumijevanju, toleranciji, boljoj poziciji i uvažavanju manjina u društvu. Da li se nešto na tom planu napravilo i pokrenulo? Imali pozitivnih primjera?

Pa u procesu pripreme Operativnih programa jedan od naših važnih ciljeva i zadataka je bio i osigurati takav ustroj u Ministarstvu znanosti i obrazovanja da nacionalne manjine u tom ustroju dobiju jedan važan segment koji će brinuti o njihovim obrazovnim pravima i potrebama ali i koji će razvijati te interkulturalne sadržaje  kroz koje je upravo moguće približiti svima u obrazovnom procesu značajna dostignuća i doprinose nacionalnih manjina hrvatskoj kulturi i društvu ali i pokazati kompleksne povijesne odnose života na našim područjima. Međutim, to je jedan vrlo zahtjevan proces na kojem treba uporno u dugoročno raditi kako bi ga stavili u funkciju većeg međusobnog razumijevanja i tolerantnijih odnosa. U međuvremenu vrlo smo zadovoljni da se rješavaju mnogi aspekti manjinskog obrazovanja, obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina,  od udžbenika , kadrova  pa dalje,  jer je za manjine to iznimno važan aspekt njihove opstojnosti. Ako želimo sačuvati kulturu i tradiciju nacionalnih manjina na području Republike Hrvatske  ne postoji bolji način  od čuvanja i njegovanja jezika i pisma , odnosno obrazovanja na vlastitom jeziku i pismu .

TEMELJ OPSTOJNOSTI

Stanje društvene tolerancije, pozitivna klima uvažavanja i snošljivosti , po mnogima vrlo je važna pa i presudna za uspješno ostvarivanje manjinskih prava i implementaciju zakona . Kako u tom pogledu stoji i napreduje hrvatsko društvo ? Operativni programi pokušali su zahvatiti i taj segment. Kako se npr. boriti protiv govora mržnje koji posebno pogađa nacionalne manjine ?

Živimo u digitalno vrijeme, vrijeme velike ekspanzije digitalnih medija i  teško je kontrolirati ispade i incidente netolerancije , govora mržnje itd. koji se i ne odnose samo na nacionalne manjine . Uvijek postoji i opasnost da kontrola ne postane i cenzura ali mislim da su ipak napravljeni određeni kvalitetni iskoraci za prijavljivanje govora mržnje , za odgovornost komentara . Naš cilj bi bio naravno iskorijeniti govor mržnje što je izuzetno teško ali treba nalaziti najadekvatnije pristupe. Rješenje nije samo represivni i penalni pristup već prije svega edukativni koji će promovirati prihvaćanje nacionalnih manjina , vrijednosti suživota i mislim da je to smjer kojim treba ići. Nažalost, imamo pojedinaca koji intezivno šire govor mržnje i u sferama visoke politike, a odakle bi trebale ići najoštrije osude takvih ponašanja. Borba protiv toga je i dugoročan proces  , ali vjerujem da ćemo u budućnosti u okviru EU naći rješenja kako se adekvatno tome suprotstaviti.

Početkom srpanja navršila se deseta obljetnica ulaska Hrvatske u EU. U inventuri pomaka i ostvarenja jedno od važnih pitanja su i manjinska prava. Tada su manjine, po mnogima, odigrale izuzetno pozitivnu i konstruktivnu ulogu i  dale podršku  iako možda i nije sve bilo kako je trebalo biti. No, tada se očekivalo da će se upravo ulaskom Hrvatske u EU manjinska prava u potpunosti ostvariti i stabilizirati.  Da li su to bila realna očekivanja i da li su se i u kojoj mjeri te želje ostvarile ?

U procesu  pristupanja Hrvatske EU bila su važna pitanja koja su se odnosila na nacionalne manjine, manjinska prava ali i uopće ljudska prava  i u tom su procesu  napravljeni važni iskoraci i napredak u jačanju hrvatskog zakonodavstva na tom planu i u direktnom ostvarivanju manjinskih prava u praksi . Nažalost  nakon ovih 10 godina mogli bi konstatirati da nismo nastavili u tom dobrom smjeru kada se radi o implementaciji manjinskih prava u našem političkom i društvenom životu . Međutim, počev od 2017. godine kada smo počeli s Operativnim programima Vlade , kao što smo već istakli , napravljen je jedan veliki iskorak u unapređivanju ostvarivanja manjinskih prava i zadovoljavanju manjinskih potreba i tu je iskazano veliko razumijevanje i od strane  Vlade , ministarstva , nadležnih institucija. Sada dalje treba nastaviti realizaciju tih programa do pitanja da li treba nadograđivati i određena zakonska rješenja kako bi bili što efikasniji u ostvarivanju manjinskih prava.

NADOGRADNJA ZAKONSKIH RJEŠENJA

Upravo je prošle godine obilježena i 20godišnjica Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Da li se nakon 20 godina otvaraju pitanja efikasnosti i njegove primjene , kvalitete i adekvatnosti te potrebe da se neke stvari mijenjaju u cilju efikasnije zaštite i daljnjeg unapređivanja prava nacionalnih manjina ?

Naravno da se razmišlja o promjenama i to je vrlo naglašeno iskazano na spomenutoj konferenciji kroz niz rasprava i okruglih stolova. Postoji jedan veliki i stručni i politički konsenzus da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jedan odličan pravni akt koji je omogućio puno stvari i koji je u svom velikom djelu bio operativan i primjenjiv i iskorišten u mnogim svojim aspektima. Ali od njegova donošenja prošlo je 20 godina i neke stvari su se promijenile pa bi to trebali slijediti i određeni pravni akti . NMeđutim, ne bih rekao da su potrebne neke velike i suštinske promjene. Mislim da se više radi o potrebi prilagođavanja određenih normi novim uvjetima koji su se u proteklom razdoblju razvili i nametnuli  kako bi implementacija bila još bolja. No, procedura promjena Ustavnog zakona je poznata . Ona zahtjeva široki politički konsenzus i mislim da polazište svih nas treba biti da se složimo oko toga da želimo unaprijediti sustav manjinskih prava u RH odnosno prilagoditi se novom vremenu i izazovima koji su pred nama.

Rezultati popisa pokazuju veliki pad ukupnog stanovništva ali još više i drastičan pad udjela nacionalnih manjina. Koliko smanjivanje broja pripadnika nacionalnih manjina zaista može ugroziti neka njihova prava  ? Ima  najava  da će se tražiti i posebne mjere Vlade kako brojčani pad nacionalnih manjina ne bi doveo do drastičnih redukcija njihovih prava. Planira li se nešto u vezi tih problema ?  Da li je realna neka implementacija instituta stečenih prava o čemu se u zadnje vrijeme dosta govori ?

Ukoliko se budemo vodili time  da postoje određena prava koja su stečena prava, koja pripadnici određenih nacionalnih manjina tradicionalno koriste na pojedinim područjima  onda nećemo imati problema oko toga . Naravno, tamo gdje su određena prava definirana isključivo brojem pripadnika nacionalnih manjina na određenom području tu bi u skoroj budućnosti moglo doći do određenih problema . Mi u klubu zastupnika nacionalnih manjina izuzetno smo svjesni toga i zato razmišljamo o inicijativi dopunjavanja određenih zakonskih rješenja na državnoj razini ali i svih onih odredbi koje su vezane uz prava koja proizlaze iz brojnosti pripadnika nacionalnih manjina na nekom području. I tu bi željeli aktivirati institut stečenih prava koji do sada nije bio adekvatno definiran ili je bio pogrešno interpretiran. Zato mislim da će institut stečenih prava u budućnosti sigurno igrati sve veću i značajniju ulogu  ne samo na lokalnom i regionalnom nivou već i na državnom . Mi vodimo računa o tome i počeli smo razgovore kako prilagoditi zakonodavna rješenja i pravilnike upravo da stečena prava kao takva budu jače implementirana te da u budućnosti manjinska prava ne ovise samo o brojnosti.

JAČATI STEČENA PRAVA

Predstavljate dvije nacionalne manjine u Hrvatskom saboru. Mislim da ste jedan od rijetkih zastupnika koji ima i Savjet  predstavnika tih manjina . Kako to funkcionira ? Vratili ste se nedavno iz Češke . Kakav je suradnja s maticom ? Što ona donosi češkoj nacionalnoj manjini ali i širim zajednicama u kojima češka manjina živi  ?

Što se tiče suradnje s našim matičnim državama Češkom  i Slovačkom mislim da je ona izuzetno dobro. Među našim zemljama nema otvorenih pitanja i to je izuzetno dobro za našu suradnju . Stalno, uz potporu i vlada i drugih institucija naših matičnih država radimo na programima važnim za naše manjine u Hrvatskoj , ali to su ujedno i programi značajni i za ukupno stanovništvo sredina gdje žive naše manjine. Također razvijamo i suradnju značajnu za pripadnik hrvatske zajednice u Češkoj i Slovačkoj.

Bez obzira da li se radi o bilateralnoj suradnji na državnoj , regionalnoj ili lokalnoj suradnji , bez obzira da li se radi o suradnji na području kulture , školstva ili čak gospodarstva uvijek gledamo da se iz toga izvuku maksimalne koristi za sve . Nastojimo biti dobri ambasodori Hrvatske u našim matičnim državama ali i kvalitetni predstavnici naših država u Hrvatskoj

A što se tiče uloge Savjeta koji ste spominjali jasno je da svaki od nas zastupnika traži način kako najbolje funkcionirati i ostvariti kontakt sa svojom bazom koju prezentira i zastupa . Ja sam još 2015. oformio model  Savjeta zastupnika  za češku i slovačku nacionalnu manjinu  i to kao ravnopravno tijelo koje bez obzira na broj pripadnika češke ili slovačke nacionalne manjine djeluje na paritetnoj osnovi odnosno čine ga po osam predstavnika institucija češke i isto toliko predstavnika institucije slovačke nacionalne manjine . Savjet djeluje kroz razne koordinacije , medijske platforme itd . i imamo široku , da tako kažemo , konzultativnu bazu , za sve važne odluke kao što su programi rada , financijski programi , izglasavanje povjerenja ili nepovjerenja itd.. To omogućuje  da zaista dobijete mišljenje širokog kruga birača koje zastupate i to je velika kvaliteta i vrijednost takvog rada koja daje puni legitimitete vašem djelovanju i sam rad zastupnika čini kvalitetnijim i vjerodostojnim .

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija