Intervju: Vladimir Bilek

Intervju: Vladimir Bilek, saborski zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine i predsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru

Za realizaciju Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine izuzetno je važna edukacija i manjinskih institucija i institucija lokalne i regionalne samouprave. Na tome se puno radi jer je važno da manjinske institucije , vijeća i ostali , znaju svoje mogućnosti , da se javljaju na natječaje , da komuniciraju s jedinicama lokalne samouprave i da to koriste . Što se tiče same edukacije ureda i institucija u jedinicama lokalne i regionalne samouprave  i tu su napravljeni  veliki iskoraci no, nažalost, nemaju svi razumijevanje da sagledaju sve mogućnosti  kako bi se poboljšali uvjeti  života za manjine ali onda i za sve građane koji žive u tim sredinama Tamo gdje nema razumijevanja za manjinska vijeća koji su legalni i legitimni predstavnici izabrani na izborima , oni i dalje djeluju samo kao ukras demokracije , folklor i pred nama je veliki posao i borba kako bi osvijestili sve građane na tim područjima šta su uopće mogućnosti i prednosti te pozitivne suradnje.

– Vlada je u kolovozu usvojila nove Operativne planove za nacionalne manjine za razdoblje  2024.- 2028. godina. Ovo je treći put da Vlada donosi taj važni dokument za nacionalne manjine. Kako ocjenjujete provedbu prethodnih Operativnih programa. Koliko je realizirano? Koliko se uspjelo? Koji su problemi ostali  odnosno na kojim su područjima najveće teškoće i otpori u njihovoj realizaciji?

Da, Vlada je usvojila nove Programe i operativna podloga za njih su bili upravo dva zadnja Operativna programa Vlade za nacionalne manjine ( 2017.-2021. i 2021.-2024. ) za koje možemo, mislim, s pravom reći da smo ih uza sve probleme i moguće nedostatke vrlo uspješno provodili zajedno s Vladom i njenim institucijama . Meni je drago što nastavljamo s tom dobrom praksom. A što se tiče dosadašnjih Operativnih programa mislim da se uspjelo od mjere do mjere, od područja do područja dosta napraviti i rekao bih da smo u prosijeku uspjeli realizirati sigurno 60 posto planiranog. Nažalost, nisu provedene sve stvari i imamo još dosta problema i oko primjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina te određenih pitanja koji se u prvom redu tiču odnosa s jedinicama lokalne i regionalne samouprave jer mi kao saborski zastupnici surađujemo ne samo s Vladom u provođenju ovih programa već i s jedinicama lokalne samouprave  pa nam dolaze ponekad u pitanje stečena prava nacionalnih manjina i realizacija nekih projekata n terenu. Tamo gdje je ta suradnja dobra , eto ja surađujem s skoro 50 jedinica lokalne i regionalne samouprave, gdje se nađe zajednički jezik  , gdje se uključe svi dionici od Vlade do manjinskih institucija, tamo je i provedba Operativnih programa dobra. Ako gledamo samo provedbu proteklog Operativnog programa mislim da možemo biti relativno zadovoljni uz naravno već iznesene zastoje koje smo spomenuli i čija se realizacija prenosi i u ove nove Operativne programe te vjerujem da ćemo ipak u narednom razdoblju njihovu provedbu unaprijediti.

NASTAVAK DOBRE PRAKSE

– Kako dalje unaprijediti njihovu implementaciju?

Upravo u cilju boljeg provođenja Operativnih programa , u cilju realizacije onih dijelova koji stalno zaostaju, Klub zastupnika nacionalnih manjina priprema niz izmjena i dopuna određenih zakonskih akata , uredbi isl. kako bi provedbu ovog novog četverogodišnjeg Operativnog programa učinili što efikasnijim.

U tom kontekstu posebno ćemo se fokusirati na dijelove koji su bili otežavajući ili ograničavajući faktori provedbe dijelova Operativnih programa kroz razne institucije , ministarstva, vladine urede i sl. Tu su zakonodavni okviri koji možda nisu bili dovoljno precizirani pa ih se u određenim segmentima moglo dvojako tumačiti i onda se neke stvari na terenu nisu mogle adekvatno provesti. Ili npr. određene uredbe o djelokrugu i nadležnosti nekih ureda i institucija bile su nedorečene pa dijelove Operativnih programa , da tako kažemo , nismo mogli adekvatno prevesti iz teorije u praksu. To se odnosilo na različita pitanja kao što je ostvarivanje određenih prava nacionalnih manjina u praksi odnosno neka njihova stečena prava  ili pak materijalna pitanja poput izgradnje , rekonstrukcije i uopće unapređivanja infrastrukture na područjima gdje žive nacionalne manjine.

POBOLJŠATI LEGISLATIVU

–  Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane za kvalitetniju suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici.  Što bi na tom planu trebalo poduzimati?  Što bi eventualno istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim  sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada?

Pa ja uvijek kada pričam o provedbi projekata ili ostvarivanju i konzumiranju prava nacionalnih manjina uvijek krećem od sebe . I ja, kao predsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, i moje kolege krećemo od edukacije pripadnika  naših zajednica o ostvarivanju njihovih prava te edukaciji naših udruga i institucija o  mogućnostima javljanja na različite natječaje i projekte. Posebno je važna edukacija naših vijeća i predstavnika za koje možemo reći da su temelj političke aktivnosti na lokalnom i regionalnom nivou . Puno radimo i inzistiramo na edukaciji kako bi se znala prava i kako ih ostvarivati, kako bi znali unapređivati  svoj položaj , koristiti i javljati se na natječaje itd. To je jedan dio koji radimo konstantno i mislim da smo tu dosta uspješni , da upravo naše manjinske institucije , vijeća i ostali , znaju svoje mogućnosti , da se javljaju na natječaje , da komuniciraju s jedinicama lokalne samouprave i da to koriste . Što se tiče same edukacije ureda i institucija u jedinicama lokalne i regionalne samouprave mislim da smo i tu napravili veliki iskorak. Stalno kontaktiramo , radimo zajedničke sastanke i ono što nam je jasno nakon svih ovih godina jeste da stvari puno ovise o političkim strukturama , načelnicima , gradonačelnicima , sastavu vijeća općina , gradova odnosno skupština županija i to ponekad ne ide onako kako bismo htjeli zato što, nažalost, nemaju svi razumijevanje da sagledaju sve mogućnosti  kako bi se poboljšali uvjeti  života za manjine ali onda i za sve građane koji žive u tim sredinama . Imamo puno pozitivnih primjera , Grubišino Polje , Konačanica , Daruvar ,Našice …. ali imamo i negativnih primjera koje sada ne bih isticao. Nažalost, tamo gdje nema razumijevanja, naša manjinska vijeća koja su ustrojena temeljem Ustavnog zakona , izabrani putem posebnog izbornog zakona , koji su legalni i legitimni predstavnici izabrani na izborima ,  oni su i dalje samo ukras demokracije , folklor i pred nama je veliki posao i borba kako bi osvijestili sve građane na tim područjima šta su uopće mogućnosti i prednosti te pozitivne suradnje te da koristimo sve to što nam se nudi.

OSVIJESTITI ZNAČAJ MANJINSKIH PROJEKATA

• Kako je postignut dogovor oko Operativnih programa? Da li je bilo problema, otpora? Što je Vlada ovim poručila?

 Saborski zastupnici nacionalnih manjina u ovom mandatu jesu djelom koalicijski partneri Vladi. Nažalost, u ovom mandatu to nije jednoobrazno . Imamo pet zastupnike nacionalnih manjina koji su dio vladajuće većine  i dio onih koji nisu trenutno u vladajućoj većini i to je jedan veliki izazov za Klub zastupnika nacionalnih manjina koji broji osam zastupnika.  Ali mi gledamo generalno i ne borimo se samo za 5-6 nacionalnih manjina nego za sve . Ključni zadaci našeg Kluba jesu provođenje Ustavnog zakona , zatim zakona koji se direktno  vežu za nacionalne manjine ali i zakona koji doprinose poboljšanju života svih građana ili stanovnika na određenim područjima . Situacija je , kao što sam rekao, bila izazovna i nismo znali kako će se odraziti na pripremu ovih Operativnih programa 2024. – 2028.  ali moramo izraziti zadovoljstvo što su Vlada RH i potpredsjednik Davor Božinović  ali i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji je zadužen za pripremu  i provedbu  ovih Programa prihvatili faktički sve naše sugestije , svih osam zastupnika nacionalnih manjina. Tako da je sve ono što je potrebno za sve nacionalne manjine u RH velikim djelom ušlo u dokument Operativnih programa koji je Vlada onda prihvatila i on je postao sastavni dio programa ove Vlade . U njemu su sadržani projekti i programi za institucije , udruge , vijeća. To su veliki  zadaci i da bi ih ostvarili morati ćemo prilagoditi i dio zakonske regulative i dio pravilnika i uredbi na čemu , kao što sam rekao, već radimo .

BORBA ZA STEČENA PRAVA

– Na čemu su glavni naglasci, koji su glavni sadržaji?

Što se tiče nacionalnog nivoa fokus je na provedbi određenih dijelova Ustavnog zakona odnosno nekih svari koje nismo uspjeli implementirati u dva protekla ciklusa Operativnih programa. I tu smo uvidjeli razloge odnosno činjenično stanje zašto se javljaju ti problemi u provedbi i zato mijenjamo dio zakonske i operativne legislative kako bi se Programi mogli lakše provoditi i to i na nivou  Savjeta za nacionalne manjine i Ureda za ljudska prava i pojedinih ministarstava. Nastavljaju se projekti koji su vezani za infrastrukturu, projekti vezani za razvoj obrta i poduzetništva uz potporu ministarstva gospodarstva,   poljoprivrede, regionalnog razvoja  i to je od posebnog značaja za nacionalne manjine, ali i ukupno stanovništvo koje živi na tim određenim područjima zajedno s nacionalnim manjinama. Uz prilagodbu legislative na nacionalnom nivou tu je onda i direktna i gotovo svakodnevna koordinacija sa ministarstvima, s tijelima koja provode određene programe i spuštaju ih na lokalni nivo.

A što se tiče lokalnog i regionalnog nivoa tu su izazovi još veći i krenuli smo u pojedinačne i grupne razgovore s jedinicama lokalne samouprave kako bi što kvalitetnije implementirali projekte na cijelom teritoriju RH . To je opsežan posao i puno ovisi o ljudima u lokalnim strukturama i tu  imamo jedan otežavajući faktor a to je priprema predstojećih lokalnih izbora. Mi se tu kao Klub zastupnika nacionalnih manjina nastojimo postavljati korektno i biti partneri u pregovorima, a bez da se uvlačimo direktno u kampanje za lokalne izbor. Naravno, te se ne odnosi na naše manjinske kandidate jer je to dio njihove kampanje . U svakom slučaju provedba Operativnih programa ne bi smjela biti nešto na čemu će se prepucavati akteri i skupljati politički poeni kako bi se dobili lokalne izbore već kako bi se dalje dograđivala i razvijala kvaliteta života i razvoj određenih područja .

PREMA DRUŠTVU TOLERANCIJE

• Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje su za nacionalne manjine  donijeli rezultati popisa stanovništva.  Bilo je i govora da bi se prema Vladi i Saboru pokrenule inicijative za uvažavanje tzv. stečenih prava koja bi osiguravala određenu razinu i zaštitu manjinskih prava neovisno o mogućim negativnim brojčanim kretanjima i pokazateljima. Da li je u tom smislu nešto pokrenuto ili je u planu?

Klub zastupnika nacionalnih manjina u kojima svi imaju svoje posebnosti radi na tome . Popis stanovništva donio je negativne posljedice za određena prava nacionalnih manjina  na lokalnim i regionalnim razinama . To je činjenica . Nismo čekali i krenuli smo odmah u razgovore s jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Radimo na tome afirmativno i konstanto s tim da treba reći i da su u Operativnim programima predviđene određene stvari, a to je da u  stečena prava uđu i prava koja su bila temeljena na podacima popisa iz 2011. A što se tiče same provedbe izbora u 2025. godini ,  prvenstveno s obzirom na popis stanovništva iz 2021.,  tu se aktivno razgovara  s Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije  te s pojedinim jedinicama lokalne i regionalne samouprave pa bi tu želio ostaviti još vremena za konačne procjene. Ali u jednom sam dijelu optimist i nadam se da ćemo uspjeti u našim aktivnostima da sto više stečenih prava ostane i da neke stvari koje smo do sada imali ostanu i za ubuduće . A to nije samo stvar izbora zamjenika načelnika, gradonačelnika ili župana već je to stvar kvalitete života svih građana na tom području .

• Nedavno je u Saboru održana rasprava o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za 2023. Što je ona pokazala?

Nažalost zbog određenih političkih okolnosti, nadolazećih izbora itd. pojedini akteri na političkoj sceni zaoštravaju retoriku pa neki kandidati čak ponovo predlažu smanjenje manjinskih prava ( i to imaju u svojim izbornim programima) , njihovih stečenih prava ili prava na zastupanje u Hrvatskom saboru.  Dakle, ukupno uzevši stvari nisu jednostavne i ne može se reći da u ovom momentu stvari idu na bolje. Imamo pred nama niz izazova i nažalost neki od političkih aktera čim progovore o manjinskim pravima raspiruju netoleranciju  pa često i govor mržnje što mi osuđujemo , ali se uvijek trudimo smiriti situaciju i pokazati kvalitetna rješenja jer smo navikli da je jedini način da nešto riješimo dosljednost ali i potreba da upozorimo na pretjerivanja, da informiramo i osvijestimo kako upravo primjenom i stečenih prava i pozitivne legislative Hrvatska postaje značajno bolje mjesto za život , da tako postajemo društvo tolerancije , zajedničkog života svih građana i da možemo biti pravi europski primjer kvalitetnog načina zajedničkog života. Mislim da nam je to cilj, a ne širenje netolerancije , netrpeljivosti , govora mržnje i svi zajedno moramo osuđivati negativne pojave , ne samo manjinci,  već svi relevantni  politički akteri . I što to prije osvijestimo na najvišem nivou biti će bolje . Nažalost, rasprava o Izvješću o ostvarivanju Ustavnog zakona rasplamsala se u krivom smjeru , a mi smo to pokušali iskoristiti da pokažemo svu pogubnost određenih politika koje su prisutne na hrvatskoj političkoj sceni i nadamo se da ćemo ubuduće zajedno  ipak pokrenuti Hrvatsku u pozitivnom smjeru .

Autori: Stojan Obradović i Antun Brađašević

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija 

Intervju: Vladimir Bilek, zamjenik predsjednika Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru i saborski zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine

Treba shvatiti kako uključivanje nacionalnih manjina donosi opće dobrobiti , a njihovo isključivanje , odsutnost suradnje donosi probleme , razvojne teškoće , nepotrebne tenzije . Stoga je važno i da se nađu načini kako javnosti bolje prezentirati primjere dobre prakse, odnosno one sredine koje u suradnji s nacionalnim manjinama ostvaruju kontinuirane razvojne iskorake i time educirati ostale i motivirati ih da prihvate taj sustav .  Obzirom na rezultate popisa stanovništva,  kako bi se dalje štitila i jačala manjinska prava, treba u većoj mjeri primjenjivati institut stečenih prava koja bi u budućnosti trebali igrati sve veću i značajniju ulogu  ne samo na lokalnom i regionalnom nivou već i na državnom i tome treba prilagoditi zakonodavna rješenja i pravilnike kako manjinska prava ne bi ovisila samo o brojnosti.

Operativni programi Vlade RH za nacionalne manjine jedan su od najznačajnijih iskoraka hrvatske Vlade kada su manjine u pitanju već u dva mandata . Kako ocjenjujete njihovu ukupni značaj, a kako aktualnu implementaciju  ? Koliko se i kako napredovalo u odnosu na prethodni plan Operativnih programa  ?

Što se tiče Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine mislim da su oni prije svega veliki iskorak u definiranju potreba nacionalnih manjina u RH i rekao bih da su možda i najznačajniji dokument nakon donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Jer do tada su bili samo razgovori , pregovori , lobiranja itd. a Operativni programi Vlade RH za nacionalne manjine i onaj prvi od 2017. do 2020. i ovaj drugi od 2021. do 2024. je nešto što je zapisano i predstavlja dio četverogodišnjeg programa Vlade i njenog odnosa prema nacionalnim manjinama . I tu nije samo očuvanje kulture, jezika , tradicije već i poštivanje prava te investicije u infrastrukturu , razvoj itd. Što se tiče same razlike u implementaciji  ovih programa u dva mandata možemo reći da smo se u prvom mandatu kada smo kreirali Operativne programe učili ( kako Vlada i vladine institucije, tako i mi , saborski zastupnici i predstavnici nacionalnih manjina  koji smo i inicirali te programe)  kako utvrditi potrebe, kako ih uobličiti i onda kroz programe realno rješavati i to shodno potrebama naših nacionalnih zajednice ali i lokalnih sredina i regija u kojima oni žive .  To je bio novum u rješavanju manjinskih pitanja, njihovih  potreba i problema. U prvom mandatu svi smo učili kako osigurati efikasnu implementaciju , odgovornost za preuzete obaveze itd , dok smo u drugom i metodološki i operativno vidno napredovali u preuzimanju i izvršavanju obaveza , definiranju nosioca i rokova. Mislim da smo postigli visok stupanj realizacije kako u očuvanju naše kulturne baštine koja je ključna za opstojnost manjinskih zajednica ali i u unapređivanju kvalitete života u sredinama i na područjima gdje žive pripadnici nacionalnih manjina .

VELIKI ISKORAK

Kako stoje stvari kada je u pitanju ispunjavanje i napredak programa za sve nacionalne manjine, a kako onih posebnih za pojedine nacionalne manjine?

Što se tiče dosadašnje realizacije Operativnih programa u nekim je stvarima realizacija faktički stopostotna , u nekim je na zadovoljavajućoj razini, ali postoje i dijelovi programa gdje smo još na početku . To ovisi o mnogo faktora . U pripremi, kroz različite koordinacije i nas predstavnika manjina i nadležnih vladinih institucija i Ureda za ljudska prava i Savjeta za nacionalne manjine,  nastojali smo pripremiti programe tako da oni budu realno provedivi u svojoj cjelokupnosti i većim djelom jesmo zadovoljni s njihovom realizacijom. No, moramo biti realni i prihvatiti činjenice da su iza nas skoro četiri godine korona krize, dva velika potresa,  pa onda ukrajinska ratna drama i nova migrantska i izbjeglička kriza što je sve ostavljalo posljedice, utjecale na mnoge planove i programe pa tako i naše. Često se moralo intervenirati i rješavati neplanirane probleme  ali   mislim da je unatoč svemu ostvarena visoka razina implementacije  i predanosti  realizaciji smisla i sadržaja Operativnih programa za nacionalne manjine koji predstavljaju jedan novi kvalitetan iskorak u unapređivanju njihove ukupne društvene pozicije .

Jedan od važnih aspekata Operativnih programa je bio usmjeren na unapređenje razvoja područja na kojima povijesno žive nacionalne manjine, a koja su ispod prosjeka nacionalne razvijenosti. Bili su predviđeni značajni projekti infrastrukturnog, ruralno-poljoprivrednog, poduzetničkog razvoja …. ? Osjećaju li se pomaci?

Svi bi mi željeli kada bi se ta područja mogli razviti expresno, preko noći, što se kaže , da možemo pomoći ne samo pripadnicima nacionalnih manjina već i svim građanima koji žive na tim područjima da se razvijenost tih područja digne na razinu nacionalnog prosjeka, ali to nažalost ne ide tako brzo . Zbog toga su na prijedlog Kluba zastupnika nacionalnih manjina oformljeni programi kroz tri ministarstva kroz koje bi se i ova zapuštenija ruralna područja gdje koncentriranije žive pripadnici pojedinih nacionalnih manjina pokušali barem približiti prosječnim nacionalnim standardima. Ono što je u ovom momentu vrlo važno i bitno jeste da lokalne zajednice koje povlače sredstava preko Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva regionalnog razvoja  i fondova EU ta sredstava u većem djelu koriste upravo za unapređenje kvalitete života cjelokupnog stanovništva na tom području. Ima tu puno potreba od infrastrukture i elektrifikacije do domova kulture .Tu je i drugi važan segment koji ide preko Ministarstva gospodarstva, a to je pomoć malim poduzetnicima i obrtnicima i ti programi idu vrlo dobro , Također vrlo je važno istaći i da su nadležna ministarstva prepoznala važnost onih projekata koji se predlažu uz potporu vijeća nacionalnih manjina  te da ti projekti dobivaju dodane bodove i mogućnosti . Primjerice, Ministarstvo gospodarstva je samoinicijativno uvelo određena pravila koja daje prednost pripadnicima nacionalnih manjina, a to je na svoj način učinilo i Ministarstvo poljoprivrede koje je također uvelo model određenih prednosti projektima koje podnose pripadnici nacionalnih manjina . Ali ono što je najbitnije kada želimo dati jednu opću , generalnu ocjenu jeste da su  u ruralna područja (na početku zahvaljujući inicijativama SDSS , a nakon toga i cijelog Kluba nacionalnih manjina) na kojima postoji značajna koncentracija nacionalnih manjina stigla dodatna sredstva koja su ta područja približila prosjeku razvijenosti Republike Hrvatske . No, to jeste jedan dugoročan proces i puno je posla tek pred nama  ali pomaci se vide i osjećaju .

EDUKACIJOM DO SURADNJE

Često se ističe kako dobri programi zapinju na lokalnim i regionalnim strukturama ( spominju se nekompetencija , nedovoljna spremnost na suradnju  … itd ). S druge strane se ističe kako je ključ uspješne manjinske politike upravo lokalni nivo . Kako to prevladati ? Kako lokalni nivo učiniti temeljem uspješne manjinske politike u hrvatskom društvu ?

Svi mi, zastupnici nacionalnih manjina, puno radimo na terenu direktno s ljudima , puno više nego u samim saborskim raspravama. Sigurno spadamo među najaktivnije zastupnike kada je u pitanju terenski rad  i u tom terenskom djelu naš rad nije usmjeren samo na pripadnike nacionalnih manjina koje zastupamo već razvijamo suradnju s lokalnim strukturama , općinama , gradovima i županijama  na svim pitanjima koji mogu unaprijediti i poboljšati ukupno socioekonomsko stanje u tim područjima. U tim kontaktima posebno nastojimo educirati strukture lokalnih i regionalnih samouprava koje im mogućnosti , projekti, sredstva itd. stoje na raspolaganju kada na svojim područjima imaju pripadnike nacionalnih manjina. Od bilateralne suradnje s njihovim matičnim državama i šire međunarodne suradnje  na različitim područjima ,  prednosti u korištenju sredstava određenih EU i drugih fondova itd. Mnogi čelnici lokalne i regionalne samouprave brzo shvaćaju koje su prednosti uključivanja manjinskih organizacija i institucija, vijeća i predstavnika u politički i društveni život svojih sredina i to onda daje vrlo dobre rezultate za sve . No, nažalost, još je uvijek tu potrebno puno napora i rekao bih puno edukacije da sve lokalne strukture doista shvate kako uključivanje nacionalnih manjina donosi opće dobrobiti , a njihovo isključivanje , odsutnost suradnje donosi probleme , razvojne teškoće , nepotrebne tenzije . Mislim da je vrlo važno da nađemo način kako javnosti bolje prezentirati primjere dobre prakse, odnosno one sredine koje u suradnji s nacionalnim manjinama ostvaruju kontinuirane razvojne iskorake i time educirati ostale i motivirati ih da prihvate taj sustav .

Uz važna materijalna pitanja poboljšanja socioekonomskih uvjeta života pojedinih nacionalnih manjina u Operativnim programima  poseban naglasak je stavljen i na šira obrazovna i kulturna prava. Jedan od značajnijih aspekata te orijentacije je bila i najava da će obrazovni programi za čitavu učeničku populaciju imati sadržaje koji govore o doprinosu nacionalnih manjina hrvatskoj politici, znanosti, kulturi što bi dugoročno sigurno bio značajan doprinos razumijevanju, toleranciji, boljoj poziciji i uvažavanju manjina u društvu. Da li se nešto na tom planu napravilo i pokrenulo? Imali pozitivnih primjera?

Pa u procesu pripreme Operativnih programa jedan od naših važnih ciljeva i zadataka je bio i osigurati takav ustroj u Ministarstvu znanosti i obrazovanja da nacionalne manjine u tom ustroju dobiju jedan važan segment koji će brinuti o njihovim obrazovnim pravima i potrebama ali i koji će razvijati te interkulturalne sadržaje  kroz koje je upravo moguće približiti svima u obrazovnom procesu značajna dostignuća i doprinose nacionalnih manjina hrvatskoj kulturi i društvu ali i pokazati kompleksne povijesne odnose života na našim područjima. Međutim, to je jedan vrlo zahtjevan proces na kojem treba uporno u dugoročno raditi kako bi ga stavili u funkciju većeg međusobnog razumijevanja i tolerantnijih odnosa. U međuvremenu vrlo smo zadovoljni da se rješavaju mnogi aspekti manjinskog obrazovanja, obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina,  od udžbenika , kadrova  pa dalje,  jer je za manjine to iznimno važan aspekt njihove opstojnosti. Ako želimo sačuvati kulturu i tradiciju nacionalnih manjina na području Republike Hrvatske  ne postoji bolji način  od čuvanja i njegovanja jezika i pisma , odnosno obrazovanja na vlastitom jeziku i pismu .

TEMELJ OPSTOJNOSTI

Stanje društvene tolerancije, pozitivna klima uvažavanja i snošljivosti , po mnogima vrlo je važna pa i presudna za uspješno ostvarivanje manjinskih prava i implementaciju zakona . Kako u tom pogledu stoji i napreduje hrvatsko društvo ? Operativni programi pokušali su zahvatiti i taj segment. Kako se npr. boriti protiv govora mržnje koji posebno pogađa nacionalne manjine ?

Živimo u digitalno vrijeme, vrijeme velike ekspanzije digitalnih medija i  teško je kontrolirati ispade i incidente netolerancije , govora mržnje itd. koji se i ne odnose samo na nacionalne manjine . Uvijek postoji i opasnost da kontrola ne postane i cenzura ali mislim da su ipak napravljeni određeni kvalitetni iskoraci za prijavljivanje govora mržnje , za odgovornost komentara . Naš cilj bi bio naravno iskorijeniti govor mržnje što je izuzetno teško ali treba nalaziti najadekvatnije pristupe. Rješenje nije samo represivni i penalni pristup već prije svega edukativni koji će promovirati prihvaćanje nacionalnih manjina , vrijednosti suživota i mislim da je to smjer kojim treba ići. Nažalost, imamo pojedinaca koji intezivno šire govor mržnje i u sferama visoke politike, a odakle bi trebale ići najoštrije osude takvih ponašanja. Borba protiv toga je i dugoročan proces  , ali vjerujem da ćemo u budućnosti u okviru EU naći rješenja kako se adekvatno tome suprotstaviti.

Početkom srpanja navršila se deseta obljetnica ulaska Hrvatske u EU. U inventuri pomaka i ostvarenja jedno od važnih pitanja su i manjinska prava. Tada su manjine, po mnogima, odigrale izuzetno pozitivnu i konstruktivnu ulogu i  dale podršku  iako možda i nije sve bilo kako je trebalo biti. No, tada se očekivalo da će se upravo ulaskom Hrvatske u EU manjinska prava u potpunosti ostvariti i stabilizirati.  Da li su to bila realna očekivanja i da li su se i u kojoj mjeri te želje ostvarile ?

U procesu  pristupanja Hrvatske EU bila su važna pitanja koja su se odnosila na nacionalne manjine, manjinska prava ali i uopće ljudska prava  i u tom su procesu  napravljeni važni iskoraci i napredak u jačanju hrvatskog zakonodavstva na tom planu i u direktnom ostvarivanju manjinskih prava u praksi . Nažalost  nakon ovih 10 godina mogli bi konstatirati da nismo nastavili u tom dobrom smjeru kada se radi o implementaciji manjinskih prava u našem političkom i društvenom životu . Međutim, počev od 2017. godine kada smo počeli s Operativnim programima Vlade , kao što smo već istakli , napravljen je jedan veliki iskorak u unapređivanju ostvarivanja manjinskih prava i zadovoljavanju manjinskih potreba i tu je iskazano veliko razumijevanje i od strane  Vlade , ministarstva , nadležnih institucija. Sada dalje treba nastaviti realizaciju tih programa do pitanja da li treba nadograđivati i određena zakonska rješenja kako bi bili što efikasniji u ostvarivanju manjinskih prava.

NADOGRADNJA ZAKONSKIH RJEŠENJA

Upravo je prošle godine obilježena i 20godišnjica Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Da li se nakon 20 godina otvaraju pitanja efikasnosti i njegove primjene , kvalitete i adekvatnosti te potrebe da se neke stvari mijenjaju u cilju efikasnije zaštite i daljnjeg unapređivanja prava nacionalnih manjina ?

Naravno da se razmišlja o promjenama i to je vrlo naglašeno iskazano na spomenutoj konferenciji kroz niz rasprava i okruglih stolova. Postoji jedan veliki i stručni i politički konsenzus da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jedan odličan pravni akt koji je omogućio puno stvari i koji je u svom velikom djelu bio operativan i primjenjiv i iskorišten u mnogim svojim aspektima. Ali od njegova donošenja prošlo je 20 godina i neke stvari su se promijenile pa bi to trebali slijediti i određeni pravni akti . NMeđutim, ne bih rekao da su potrebne neke velike i suštinske promjene. Mislim da se više radi o potrebi prilagođavanja određenih normi novim uvjetima koji su se u proteklom razdoblju razvili i nametnuli  kako bi implementacija bila još bolja. No, procedura promjena Ustavnog zakona je poznata . Ona zahtjeva široki politički konsenzus i mislim da polazište svih nas treba biti da se složimo oko toga da želimo unaprijediti sustav manjinskih prava u RH odnosno prilagoditi se novom vremenu i izazovima koji su pred nama.

Rezultati popisa pokazuju veliki pad ukupnog stanovništva ali još više i drastičan pad udjela nacionalnih manjina. Koliko smanjivanje broja pripadnika nacionalnih manjina zaista može ugroziti neka njihova prava  ? Ima  najava  da će se tražiti i posebne mjere Vlade kako brojčani pad nacionalnih manjina ne bi doveo do drastičnih redukcija njihovih prava. Planira li se nešto u vezi tih problema ?  Da li je realna neka implementacija instituta stečenih prava o čemu se u zadnje vrijeme dosta govori ?

Ukoliko se budemo vodili time  da postoje određena prava koja su stečena prava, koja pripadnici određenih nacionalnih manjina tradicionalno koriste na pojedinim područjima  onda nećemo imati problema oko toga . Naravno, tamo gdje su određena prava definirana isključivo brojem pripadnika nacionalnih manjina na određenom području tu bi u skoroj budućnosti moglo doći do određenih problema . Mi u klubu zastupnika nacionalnih manjina izuzetno smo svjesni toga i zato razmišljamo o inicijativi dopunjavanja određenih zakonskih rješenja na državnoj razini ali i svih onih odredbi koje su vezane uz prava koja proizlaze iz brojnosti pripadnika nacionalnih manjina na nekom području. I tu bi željeli aktivirati institut stečenih prava koji do sada nije bio adekvatno definiran ili je bio pogrešno interpretiran. Zato mislim da će institut stečenih prava u budućnosti sigurno igrati sve veću i značajniju ulogu  ne samo na lokalnom i regionalnom nivou već i na državnom . Mi vodimo računa o tome i počeli smo razgovore kako prilagoditi zakonodavna rješenja i pravilnike upravo da stečena prava kao takva budu jače implementirana te da u budućnosti manjinska prava ne ovise samo o brojnosti.

JAČATI STEČENA PRAVA

Predstavljate dvije nacionalne manjine u Hrvatskom saboru. Mislim da ste jedan od rijetkih zastupnika koji ima i Savjet  predstavnika tih manjina . Kako to funkcionira ? Vratili ste se nedavno iz Češke . Kakav je suradnja s maticom ? Što ona donosi češkoj nacionalnoj manjini ali i širim zajednicama u kojima češka manjina živi  ?

Što se tiče suradnje s našim matičnim državama Češkom  i Slovačkom mislim da je ona izuzetno dobro. Među našim zemljama nema otvorenih pitanja i to je izuzetno dobro za našu suradnju . Stalno, uz potporu i vlada i drugih institucija naših matičnih država radimo na programima važnim za naše manjine u Hrvatskoj , ali to su ujedno i programi značajni i za ukupno stanovništvo sredina gdje žive naše manjine. Također razvijamo i suradnju značajnu za pripadnik hrvatske zajednice u Češkoj i Slovačkoj.

Bez obzira da li se radi o bilateralnoj suradnji na državnoj , regionalnoj ili lokalnoj suradnji , bez obzira da li se radi o suradnji na području kulture , školstva ili čak gospodarstva uvijek gledamo da se iz toga izvuku maksimalne koristi za sve . Nastojimo biti dobri ambasodori Hrvatske u našim matičnim državama ali i kvalitetni predstavnici naših država u Hrvatskoj

A što se tiče uloge Savjeta koji ste spominjali jasno je da svaki od nas zastupnika traži način kako najbolje funkcionirati i ostvariti kontakt sa svojom bazom koju prezentira i zastupa . Ja sam još 2015. oformio model  Savjeta zastupnika  za češku i slovačku nacionalnu manjinu  i to kao ravnopravno tijelo koje bez obzira na broj pripadnika češke ili slovačke nacionalne manjine djeluje na paritetnoj osnovi odnosno čine ga po osam predstavnika institucija češke i isto toliko predstavnika institucije slovačke nacionalne manjine . Savjet djeluje kroz razne koordinacije , medijske platforme itd . i imamo široku , da tako kažemo , konzultativnu bazu , za sve važne odluke kao što su programi rada , financijski programi , izglasavanje povjerenja ili nepovjerenja itd.. To omogućuje  da zaista dobijete mišljenje širokog kruga birača koje zastupate i to je velika kvaliteta i vrijednost takvog rada koja daje puni legitimitete vašem djelovanju i sam rad zastupnika čini kvalitetnijim i vjerodostojnim .

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija