Intervju : Tanja Novotni Golubić

Intervju: Tanja Novotni Golubić, dožupanica  Bjelovarsko-bilogorske županije iz redova češke nacionalne manjine

Pad udjela pripadnika manjina u ukupnom stanovništvu prema rezultatima popisa predstavlja izazov kako za opstanak manjine u budućnosti ali trenutno i za nadolazeće lokalne izbore, jer bi prema zakonu moglo doći do situacije u kojoj nacionalne manjine neće imati pravo na dožupana i predstavnike u županijskoj skupštini. Ova situacija može smanjiti zastupljenost i utjecaj manjinskih zajednica u donošenju važnih odluka, ali predstavnici naše vlasti već rade na rješenju kojim se želi osigurati kontinuitet zastupljenosti manjina. To uključuje prijedlog izmjene statuta Županije i uvođenje mehanizama koji bi osigurao da manjinske zajednice nastave participirati u političkim procesima, bez obzira na njihov brojčani udio u stanovništvu.. Cilj je da primjena zakona bude nešto što se želi i smatra prirodnim dijelom političkog procesa, a ne samo obveza koju treba ispuniti. Potrebno je razvijati svijest o važnosti multikulturalnog društva kako kod pripadnika većine, tako i kod pripadnika manjina. Edukacija i promocija vrijednosti različitosti ključni su za stvaranje okruženja u kojem će se svi građani, bez obzira na etničku ili kulturnu pripadnost, osjećati povezano i uvaženo.

Bjelovarsko – bilogorska županija jedina je županija koja ima dva dožupana iz redova nacionalnih manjina.  Što to znači za nacionalne manjine, što znači za županiju?  Kako je taj sustav funkcionirao u proteklom mandatu? Koje su mu bile prednosti, koji eventualni problemi?

Imati dva dožupana iz redova nacionalnih manjina u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji znači osiguravanje zastupljenosti i utjecaja manjinskih zajednica na regionalnu politiku. Vidljivost manjina kroz ove funkcije daje manjinama društveno važnu ulogu i priznanje. Ovo je značajno i za županiju jer se time pokazuje poštovanje raznolikosti. Prisustvo dožupana iz manjinskih zajednica omogućava bolje razumijevanje specifičnih potreba i izazova s kojima se manjinske skupine suočavaju. Ovakva struktura omogućava kvalitetnu dvostruku komunikaciju između manjinskih zajednica i regionalne vlasti, što doprinosi kvalitetnijem donošenju odluka i osigurava da su interesi svih manjinskih skupina adekvatno zastupljeni i uzeti u obzir. To također potiče međukulturni dijalog, čineći županiju otvorenijom i pravednijom zajednicom za sve njene građane.

U proteklom mandatu, ovaj sustav je pokazao mnoge prednosti. Poboljšana je komunikacija i suradnja između manjinskih zajednica i regionalne vlasti, što je rezultiralo boljim razumijevanjem i rješavanjem problema s kojima se suočavaju manjine. Također, povećana je vidljivost i osnažena uloga manjinskih skupina te  njihovih kulturnih i društvenih potreba. Međutim, bilo je i izazova. Dožupani imaju samo savjetodavnu, ali ne i izvršnu ulogu, što znači da ne donose odluke već lobiraju za njihovo donošenje. Kao zamjenica iz redova manjine prethodna dva sam mandata sam bila članica stranke u oporbi, što je dodatno otežavalo moj rad zbog nestabilnosti odnosa i nedovoljne političke podrške. Unatoč izazovima, trudila sam se biti stalna podrška i pomoć našim manjinskim udrugama, vijećima, školama i institucijama. Vjerujem da je to za njih bilo od velike važnosti, jer sam se uvijek zalagala za ostvarivanje njihovih interesa te im nastojala pomagati i olakšati suradnju i komunikaciju s svim razinama vlasti. U trenutnom mandatu suradnja se značajno poboljšala a time je moja uloga manjinske dožupanice postala učinkovitija. Važno je naglasiti da manjinski dožupani, iako su predstavnici svojih manjinskih zajednica, imaju odgovornost da rade ne samo za interese manjinskih skupina, već i za dobrobit cijele zajednice. Naša uloga nadmašuje granice manjinskih interesa, te smo usmjereni na unapređenje života svih građana unutar županije.

RAD ZA DOBROBIT CIJELE ZAJEDNICE

S obzirom na rezultate popisa stanovništva (pada udjela manjinskih zajednica u ukupnom stanovništvu) za naredne  lokalne izbore (u svibnju sljedeće godine) moguće je da prema slovu zakona ni jedna od nacionalnih manjina možda neće imati pravo na dožupana (te i neke predstavnike u županijskoj skupštini, a zatim i  drugim izvršnim i predstavničkim tijelima pojedinih lokalnih zajednica u županiji) . Kako gledate na taj problem? Da li i predstavnici nacionalnih manjina, ali i predstavnici vlasti  imaju u planu poduzimati određene akcije kako bi se ti problemi  rješavali u obostranom interesu?

Pad udjela pripadnika manjina u ukupnom stanovništvu prema rezultatima popisa predstavlja izazov kako za opstanak manjine u budućnosti ali trenutno i za nadolazeće lokalne izbore, jer bi prema zakonu moglo doći do situacije u kojoj nacionalne manjine neće imati pravo na dožupana i predstavnike u županijskoj skupštini. Ova situacija može smanjiti zastupljenost i utjecaj manjinskih zajednica u donošenju važnih odluka.

Na ovaj problem gledamo u našoj županiji kao na ozbiljan izazov koji zahtijeva aktivan pristup kako nas, predstavnika manjina, tako i predstavnika vlasti. Drago mi je da živimo u tako otvorenoj županiji koja je među prvima poduzela konkretne akcije kako bi se osiguralo da prava manjina budu adekvatno zaštićena i poštovana, bez obzira na demografske promjene. Predstavnici naše vlasti već rade na rješenju kojim se želi osigurati kontinuitet zastupljenosti manjina. To uključuje prijedlog izmjene statuta Županije i uvođenje mehanizama koji bi osigurao da manjinske zajednice nastave participirati u političkim procesima, bez obzira na njihov brojčani udio u stanovništvu.

STABILNOST PRAVA

Svojevremeno je bilo govora da će se u vezi tih problema koji su prisutni i u drugim lokalnim i regionalnim samoupravama u Hrvatskoj ići s određenim zajedničkim inicijativama prema Vladi  i Saboru te da će se pokušati tražiti svojevrsno uvođenje institucije „stečenih prava“  u kojem brojke neće igrati presudnu ulogu ( čak su neki eksperti predlagali da se kao brojčana baza uzmu podaci iz godine ulaska Hrvatske u EU ).  Da li se na tom planu nešto poduzima, planira?         

Inicijative za uvođenje institucije „stečenih prava“ su važne kako bi se osigurala stabilnost i kontinuitet prava manjinskih zajednica, neovisno o promjenama u demografskim kretanjima. Takve inicijative predlažu da brojke ne budu jedini kriterij za zastupljenost manjina, već da se u obzir uzme i povijesni kontekst te značaj manjinskih zajednica za lokalnu zajednicu. Slično kao kod rješavanja klimatskih promjena, kod manjinskih tema moramo reagirati na vrijeme, dok još postoji želja i kritična masa ljudi koji svoje živote žele posvetiti njegovanju svog manjinskog identiteta.

Postoji podrška za ove inicijative među manjinskim predstavnicima i stručnjacima, a neki su predložili da se kao osnova uzmu podaci iz godine ulaska Hrvatske u EU. Svakako je u planu intenzivirati dijalog kako bi se ove ideje pretvorile u konkretne zakonske prijedloge i mjere koje bi osigurale trajnu zaštitu prava manjina.

Koliko su  se promjene Zakona o lokalnim izborima  po kojima su i održani protekli lokalni izbori  pokazale značajnim , uspješnim i svrsishodnima za nacionalne manjine?  Što bi eventualno na tom planu trebalo dalje dograđivati  i razvijati ? 

Promjene Zakona o lokalnim izborima, imale su značajan utjecaj na zastupljenost nacionalnih manjina, omogućivši bolju participaciju manjinskih zajednica u političkom životu u lokalnim i regionalnim samoupravama. Kvalitetne zakonske odredbe nužne su za osiguranje prava i zastupljenosti manjina, no jednako je važno da postoji stvarna želja i volja svih uključenih aktera da se ta zakonska rješenja uspješno primjenjuju i stalno unapređuju.

Zakoni bi trebali biti temelj ostvarivanja manjinskih prava, ali istinska participacija se događa kada svi sudionici, od samih predstavnika manjina, političkih lidera,  do građana, prepoznaju vrijednost tih mjera i aktivno rade na njihovom provođenju. Cilj je da primjena zakona bude nešto što se želi i smatra prirodnim dijelom političkog procesa, a ne samo obveza koju treba ispuniti.

Potrebno je razvijati svijest o važnosti multikulturalnog društva kako kod pripadnika većine, tako i kod pripadnika manjina. Samo kroz uzajamno razumijevanje i poštovanje možemo graditi zajednicu u kojoj se svi osjećaju prihvaćeno i ravnopravno. Edukacija i promocija vrijednosti različitosti ključni su za stvaranje okruženja u kojem će se svi građani, bez obzira na etničku ili kulturnu pripadnost, osjećati povezano i uvaženo.

BOLJA PARTICIPACIJA MANJINSKIH ZAJEDNICA

Koji su iz vašeg iskustva  najizraženiji problemi s kojima se pripadnici nacionalnih manjina suočavaju na lokalnom i regionalnom nivou , u lokalnim i regionalnim sredinama? Što bi na tom planu možda trebalo dalje  mijenjati  odnosno kako unapređivati  poziciju i ulogu manjinskih predstavnika u lokalnoj i regionalnoj samoupravi ?

Pripadnici nacionalnih manjina u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji općenito su dobro integrirani u lokalnu zajednicu i nisu isključeni segment društva. Većinu problema koje doživljavaju dijele sa svim ostalim stanovnicima županije, bez obzira na njihovu etničku ili kulturnu pripadnost.

Govoreći iz pozicije češke predstavnice, najveći izazovi s kojima se susrećemo uključuju starenje stanovništva, što je problem koji pogađa sve manjinske ali i većinsku  zajednicu. Također, očuvanje češkog jezika, kao temeljnog elementa češkog identiteta predstavlja izazov u sredinama gdje ne postoje češke škole i vrtići, što otežava prenošenje jezika na mlađe generacije. Migracije, posebice odlazak mladih ljudi iz ruralnih područja u kojima se najčešće čuva jezik i tradicija, dodatno smanjuju broj stanovnika u našem kraju, što utječe na održivost kulturne i jezične baštine.

Operativni programi i mjere ruralnog razvoja, izgradnja infrastrukture u mjestima naseljenim manjinama te mjere za poljoprivredu i gospodarstvo od izuzetne su važnosti za opstanak i održivost manjinskih zajednica.

Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane   za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici   Što bi na tom planu trebalo poduzimati  ? 

U posljednjih nekoliko godina, zabilježen je napredak u razumijevanju i priznavanju važnosti manjinskih zajednica od strane lokalnih i regionalnih vlasti. Povećana je svijest o potrebi za uključivanjem manjinskih predstavnika u donošenje odluka i osiguravanju da njihove potrebe budu zadovoljene. Ipak, postoji potreba za dodatnim radom kako bi se osigurala dosljedna primjena principa suradnje i partnerstva. Potrebno je kontinuirano organizirati edukacije za predstavnike manjina, predstavnike izvršne i predstavničke lokalne i regionalne vlasti koje bi imale cilj povećati razumijevanje specifičnih tema i zakonskih normi.

KONTINUIRANA EDUKACIJA

Što bi eventualno, s druge strane, istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim  sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada ?

Manjinske institucije se često suočavaju se s ograničenim financijskim sredstvima i ljudskim resursima, što može otežati provedbu njihovih aktivnosti i projekata. Manjinske institucije također se suočavaju s velikim administrativnim opterećenjem, što može otežati fokusiranje na strateške ciljeve i kvalitetno služenje zajednici. Pojednostavljenje administrativnih procedura i pružanje podrške u upravljanju može im zasigurno pomoći u poboljšanju njihovog rada.

Kako bi se podigla kvaliteta i efikasnost rada manjinskih institucija potrebno je neprestano se educirati i pratiti primjere najbolje prakse te raditi na promociji manjinskih institucija i njihovih aktivnosti, ne samo unutar manjinske zajednice, već i šire, kako bi se povećala njihova vidljivost i prepoznatljivost.

Kakva je suradnja među nacionalnim manjinama i da li ta suradnja i na koji način može unaprijediti bolju poziciju nacionalnih manjina u lokalnoj i regionalnoj samoupravi?

U našoj županiji, suradnja među nacionalnim manjinama nije samo teorija, već se aktivno primjenjuje u praksi. Ova suradnja značajno doprinosi jačanju pozicije nacionalnih manjina u lokalnoj i regionalnoj samoupravi. Putem Koordinacije vijeća i predstavnika manjina, uspostavili smo snažan okvir za koordinaciju i razmjenu iskustava između različitih manjinskih zajednica. Ova platforma omogućava nam da zajednički radimo na zagovaranju prava, rješavanju izazova i promociji interesa svih manjinskih skupina.

Dodatno, organiziranjem zajedničkih manifestacija i inicijativa, osiguravamo vidljivost i afirmaciju kulturnih i jezičnih doprinosa manjinskih zajednica, čime se potiče bolje razumijevanje i prihvaćanje među širim krugom građana.

Da li su i u kojoj mjeri  Operativni  programi  Vlade za nacionalne manjine potaknuli i veću aktivnost manjinskih zajednica u lokalnim sredinama? Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja pojedinih  lokalnih i regionalnih sredina? Kako ta postignuća i doprinose približiti  i široj populaciji ?

Operativni programi Vlade za nacionalne manjine značajno su potaknuli veću aktivnost manjinskih zajednica u lokalnim sredinama. Povećana aktivnost manjinskih zajednica, zahvaljujući ovim operativnim programima, vidljiva je u brojnim lokalnim sredinama kroz unaprijeđene kulturnih sadržaja, obrazovnih  programa, društvenih i infrastrukturnih projekata. Ovi projekti ne samo da jačaju identitet unutar manjinskih zajednica, već i doprinose cjelokupnom razvoju lokalnih sredina.

VAŽNOST KOORDINACIJA

Kakva je suradnja u  realizaciji  sadržaja  iz Operativnih programa  s nadležnim ministarstvima , županijskim i drugim nadležnim institucijama ?

Dobra suradnja u realizaciji sadržaja iz Operativnih programa s nadležnim ministarstvima, županijskim, lokalnim i drugim relevantnim institucijama pokazala se kao ključna za uspješnu provedbu programa namijenjenih nacionalnim manjinama. U realizaciji konkretnih projekata često sudjeluju načelnici, gradonačelnici, župan, manjinski saborski zastupnici i predstavnici ministarstva.

Kakav je suradnja pojedinih nacionalnih manjina na vašem području s matičnim državama? Ima li  većih i značajnijih projekata ili programa suradnje na tom planu? 

Suradnja pojedinih nacionalnih manjina na našem području s matičnim državama varira, ali općenito ocjenjujem da je kvalitetna. U slučaju češke manjine, Češka značajno podržava projekte Čeha u Hrvatskoj. Na primjer, jedan od ključnih projekata je bila dogradnja Češke škole u Daruvaru, za koju su sredstva podijeljena između Češke Republike i Hrvatske, pri čemu je svaka strana osigurala polovicu potrebnih sredstava. Određene matične države su s Hrvatskom potpisale bilateralne sporazume o zaštiti nacionalnih manjina i kulturnoj suradnji. Takvi sporazumi pomažu u jačanju suradnje između matičnih država, države i njezinih manjinskih zajednica, osiguravajući tako dugoročnu zaštitu i unapređenje njihovih prava.

Vlada Republike Hrvatske sklopila je Sporazum s Vladom Republike Češke o suradnji u području kulture, prosvjete i znanosti koji se dijelom odnosi i na nacionalne manjine u obje države no cilj je da se ovaj sporazum dodatno unaprijedi kako bi se u budućnosti osigurala zaštita manjinska prava češke zajednice koja su postignuta do sada.

OPERATIVNI PROGRAMI POTIČU AKTIVNOSTI

Sudjeluju li nacionalne manjine na vašim području u nekim EU ili sličnim projektima ? Koliko su ti projekti značajni i za širu zajednicu ?

Na našem području, udruge nacionalnih manjina sudjeluju u različitim EU i sličnim projektima koji značajno doprinose ne samo njihovom razvoju, već i dobrobiti šire zajednice. Najčešće se radi o partnerstvu na projektima očuvanja kulturne baštine, projektima za obrazovanje i socijalnu uključenost.

Teče i druga godina mandata novoizabranih vijeća i  predstavnike nacionalnih manjina (6. saziv od njihova uvođenja Ustavnim zakonom )  koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat  manjinske samouprave ?

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina igraju važnu ulogu u oblikovanju politika koje utječu na manjinske zajednice. Oni su aktivno uključeni u donošenje odluka koje se odnose na njihove zajednice, čime doprinose boljoj prilagodbi politika njihovim potrebama i interesima. Aktivno sudjelujem u radu naših vijeća i zadovoljstvo mi je vidjeti kako su njihovi dugogodišnji napori donijeli značajan napredak. Posebno me raduje što su manjinska vijeća stekla dragocjeno iskustvo koje im omogućava učinkovitije obavljanje svojih zadataka i bolju suradnju s lokalnom zajednicom.

Ima li primjera dobre prakse gdje vijeća i predstavnici dobro funkcioniraju i komuniciraju s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti ?

Da, postoje mnogi sjajni primjeri dobre prakse u kojima vijeća i predstavnici nacionalnih manjina učinkovito surađuju s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti. Na primjer, u našoj županiji, uspješni modeli suradnje uključuju redovite sastanke s predstavnicima regionalne i lokalnih vlasti, što omogućuje pravovremeno rješavanje problema i usklađivanje aktivnosti s lokalnim potrebama.

Ima mišljenja ( stručnih i političkih ) koji upozoravaju da ako ne dođe do promjene uloge i statusa tijela manjinske samouprave moguće je i urušavanje tog sustava. Koliko vam se te ocjene čine realnim ?

Ako manjinska vijeća i predstavnici imaju samo savjetodavnu ulogu, a ne i odlučujuću moć, ili se suočavaju s nedostatkom financijskih sredstava za provedbu svojih preporuka, njihova sposobnost da značajno utječu na ključne odluke može biti ozbiljno ograničena. Međutim, smatram da je ideja o urušavanju sustava manjinske samouprave vrlo pesimistična. Po mom mišljenju, ključno je uspostaviti jednake standarde u svim jedinicama lokalne i regionalne samouprave, temeljeći se na primjerima najbolje prakse. Važno je rad vijeća približiti što većem broju članova zajednice kako bi se osigurala njihova veća uključenost, kvalitetna informiranost i podrška u ostvarivanju zajedničkih ciljeva.

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Intervju: Tanja Novotni Golubić, članica FUENA, suorganizatorica  konferencije „Manjine na Zapadnom Balkanu„ i dožupanica u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji iz redova češke nacionalne manjine

Federalna unija evropskih nacionalnosti (FUEN)  koja okuplja više od 90 manjinskih organizacija iz cijele Evrope organizirala je konferenciju „ Manjine na Zapadnom Balkanu „ na kojoj su sudjelovali manjinski predstavnici svih zemalja ovog područja koji se spremaju u EU. Bila je to prilika da se na osnovu bogatih iskustava FUENA ali domaćina konferencije Hrvatske  sudionici suoče s izazovima i problemima u zahtjevnom procesu integracija , ali i sagledaju kako upravo manjinske zajednice i organizacije mogu sada iskoristiti ovaj ključni trenutak kada njihove zemlje pristupaju EU da svoje interese i potrebe implementiraju u zakonske prijedloge jer se radi o rješenjima koje će bitno dalje utjecati na opstojnost i položaj tih manjinskih zajednica u budućnosti .

Federalna unija evropskih nacionalnosti (FUEN) s sjedištem u Njemačkoj , koja okuplja više od 90 manjinskih organizacija iz cijele Evrope ( i u kojem vi i vaša manjina aktivno djelujete ) organizirala je početkom mjeseca u Kopačevu  konferenciju na temu “Manjine na Zapadnom Balkanu”. Što je razlog da je ta tema stavljena u fokus FUENa ?

Pa evo znamo da je u procesu postupna integracija zemalja Zapadnog Balkana u Europsku uniju. Hrvatska je jedina država s područja koje Europska unija smatra Zapadnim Balkanom koja je i članica EU.  Ostale zemlje  Albanija , BiH , Crna Gora , Sjeverna Makedonija  i Srbija  su kandidati od kojih su neke otvorile pristupne pregovore , a neke još nisu dok je Kosovo tek nedavno predao zahtjev za prijem. Uglavnom se ovdje radi o državama bivše Jugoslavije čiji konstitutivni narodi njenim raspadom u drugim državama izvan matične  postaju nacionalne manjine . S druge strane znamo da je FUEN jedna proeuropska organizacija koja podržava ovu namjeru EU da spomenutim zemljama otvori put europskih integracija, a pošto FUEN ima jednu dugu tradiciju i znanja , svjesni smo složenosti toga puta i odnosa , posebno zbog ratnih zbivanja i sukoba  koje su bile pogodile zemlje ovog područja   i spremni smo pomoći u prevazilaženju i rješavanju određenih problema . Ono što je značajno jeste da sve države koje su podnositeljice zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji moraju u procesu integracija ispuniti vrlo stroge Kopenhaške političke kriterije. A veliki značaj Kopenhaških kriterija je upravo u tome što svaka zemlja mora postići stabilnost svojih političkih institucija koje jamče demokraciju , vladavinu prava , ljudska prava te poštivanje manjina i njihovu zaštitu. I Hrvatska je prilikom ulaska u EU morala značajno prilagoditi svoje zakonodavstvo Kopenhaškim kriterijima i zahtjevima i to s posebnim naglaskom na prava nacionalnih manjina.

Isto tako mnogo članice FUENa s područja Zapadnog Balkana su tražile da se organizira jedna ovakva konferencija na kojoj će se razmijeniti iskustva, suočiti se s izazovima i problemima u zahtjevnom procesu integracija , ali i sagledati kako upravo manjinske zajednice i organizacije mogu sada iskoristiti ovaj ključni trenutak kada njihove zemlje pristupaju EU da svoje interese i potrebe implementiraju u zakonske prijedloge jer se radi o rješenjima koje će bitno dalje utjecati na opstojnost i položaj tih manjinskih zajednica u budućnosti.

HRVATSKA KAO DOBAR PRIMJER

Zašto je konferencija FUENa održana upravo u Hrvatskoj ?

Konferencija je organizirana u Hrvatskoj upravo stoga što je Hrvatska na europskoj razini jedan dobar primjer koliko je ulazak u Europsku uniju zapravo pridonio poboljšanju statusa manjina i ova konferencija  je bila  jedna prava prilika da se prenesu mnoga iskustva koja su nastala u tom periodu , što je kroz niz rasprava i panel diskusija i učinjeno i što može bitno pomoći zemljama Zapadnog Balkana koje tek ulaze u proces europskih integracija.

Koje su osnovne ocjene stanja i problema nacionalnih manjina na području zapadnog Balkana i koje su osnovne poruke konferencije ? Što je bilo posebno istaknuto i naglašeno u raspravama koje su se vodile, na što su manjinski predstavnici iz zemalja Zapadnog Balkana posebno upozoravali ? Koji su manjinski problemi najviše apostrofirani ?

Na konferenciji je prezentirana jedna široka lepeza manjinskih prava i problema. Ono što je posebno bilo apostrofirano jeste da se manjinama zaista nudi širok spektar ostvarivanja prava odnosno širok zakonodavni okvir ali isto tako je upozoreno da implementacija zakona često u praksi bitno zaostaje. Također, za zemlje Zapadnog Balkana jedan veliki izazov je izgradnja i održavanje institucija i to ne samo državnih već i manjinskih institucija, tako da tu zaista treba dati jednu posebnu podršku i pomoć u formiranju kvalitetnih institucija . Naravno, važno je istaknuti i važnost potpore matičnih zemalja svojim nacionalnim manjinama jer znamo da za svaku manjinu puno znači imati podršku matične zemlje, a na ovim područjima to je, u punom opsegu i na adekvatan način, ponekad djelom i  otežano i zbog sukoba koji su se ovdje dogodili pa treba raditi na prevladavanju tih odnosa . Što se tiče izazova tu su još i velika zemljopisna rasutost , nedostatak organizacija mladih , generacijski jazovi , strahovi u izražavanju manjinskih identiteta odnosno etničke pripadnosti ( slobodno deklariranje manjinske pripadnosti ) , nestabilnost državnih potpora kada manjine ne mogu računati na stalnu , sigurnu , kontinuiranu podršku već stalno iz godine u godinu moraju ovisiti o proračunima ( i njihovim problemima ) državnih , regionalnih i lokalnih vlasti . Uz to nedostaju i određena međunarodna jamstva za minimum  prava koja bi se morala poštovati . A posebno se moglo čuti o problemima romske nacionalne manjine koja se još uvijek susreće s velikim teškoćama  unatoč svih deklaracija i potpora EU da se unaprijede romska prava vezano za obrazovanje, borba i suzbijanje direktne ili  indirektne , otvorene ili prikrivene diskriminacije itd.  Uz to, naravno, bili su prisutni i problemi očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta , jezika , obrazovanja itd , problemi izraženog jaza između normativnog i ostvarenog ali i potreba osnaživanja politike koje su usmjerene na prožimanje manjinskih i većinskih zajednica koje teže dobrobiti i benefitima i manjina i većina .

ŠIROKA LEPEZA MOGUĆNOSTI

Što FUEN može ponuditi ( koja iskustva i prakse ) ovim zemljama s ciljem daljnjeg unapređivanja položaja manjina i provođenja manjinskih politika ?

Htjelo se doći do jednog kriterija garantirane minimalne zaštite manjinskih prava i upravo su paneli i rasprave pokazale na kojim je područjima potrebno napraviti neku dodatnu pravnu zaštitu.( To je uostalom bila i intencija naše Minority Safe Pack  inicijative na europskom nivou ). Isto tako prezentirani su različiti modeli manjinskog obrazovanja i načini na koji se oni najbolje mogu implementirati te kako osnažiti manjinske zajednice za njihovo provođenje itd. Dakle edukacija , razmjena iskustava , pravna zaštita , . Mi ne možemo pritiskati vlade pa ni vladine institucije ali možemo pokazati i promicati modele zaštite autohtonih manjina i manjinskih naroda . Znači promicanje prava , apeliranje , edukacija , sve su to naše mogućnosti. I na kraju povezivanje svih nas da imamo jedan zajednički prostor suradnje i zapravo kada imate mnoštvo tih manjinskih iskustava , vi možete izvući ono što je vama kao konkretnoj manjinskoj zajednici najprikladnije  i primjenjivo u vašoj praksi . Evo npr . Hrvatska sigurno može ponuditi zanimljiva iskustva u procesu pomirenja, kako se odnositi prema manjinama i kavu im podršku dati upravo na područjima gdje su se događala ratna zbivanja. Sve to može biti zanimljivo i za neke druge zemlje i njihove nacionalne manjine. Dalje tu su naša zanimljiva rješenja i iskustva manjinske samouprave , vijeća i predstavnika , kulturna autonomija itd. posebno značajni su i primjeri povezivanja i suradnje manjinskih zajednica država koje su bile u ratnim sukobima kao što su to npr. dansko-njemačka iskustva i koji imaju sjajne primjere kako prevazići neku povijest koja je bila i mračna i teška ali se iz toga može izaći i nastaviti vrelo kvalitetno graditi zajedničke odnos i zajedničku budućnost .

Što manjine s ovih područja mogu ponuditi u procesu pomirenja, normalizacije odnosa među državama te u procesu europskih integracija ?

Pa zapravo ovo je bila jedna razmjena iskustava i znanja i bila su obrađena mnoga područja političke participacije , obrazovanja , diskriminacije , osnaživanje manjinskih institucija . Mislim da su rasprave bile vrlo konkretne i to je bila prilika za dijalog i mogle su se usporediti različite manjinske situacije , iskustva i prakse te doći do konkretnih znanja koja se mogu dalje ugrađivati u razvoj manjinskih prava i manjinske politike u njihovim državama i budućim praksama.

USPOREDBA RAZLIČITIH PRAKSI

Da li se raspravljalo i o mogućim konkretnim planovima i programima suradnje nacionalnih manjina sa ovih područja ?

Nije bilo na konferenciji konkretnih dogovora i planova ali na tome se kontinuirano radi . Mi redoviti imamo različite seminare i konferencije na kojima se o tome konkretno razgovara, upravo npr. i putem radne skupine za slovenske manjine. Imamo već taj uhodani prostor u kojem se neprestano povezujemo i imamo dobre primjere suradnja kao što je npr. hrvatska manjina iz Srbije i srpska manjina u Hrvatskoj uz širok program od kojih je neke sadržaje  sponzorirao ili organizirao i FUEN( npr. nogometne turnire ). Dakle postoje već određene prakse koje su dobar primjer kako upravo nacionalne manjine  mogu biti  most suradnje i spajanja među državama.

Imali FUEN daljnjih planova oko ove inicijative kako bi se pružila daljnja podrška nacionalnim manjinama u ovim važnim integracijskim procesima ?

Svakako . I FUEN ima svoju agendu ali još više očekujemo da članice FUENA iz ovih zemalja i same pokrenu neke teme koje su njihov prioritetni interes . FUEN je dobar partner . Osobno sam bila nedavno pokrenula inicijativu da se rasprave problemi rezultata popisa stanovništva u Hrvatskoj i odmah je organiziran jedan okrugli stol na tu temu . FUEN je jak u dijeljenju informacija, iskustava, znanja… i tu može puno pomoći i napraviti .

OSUVREMENITI USTAVNI ZAKON

Kako se iz FUENa gleda na stanje manjinskih prava u Hrvatskoj ( npr . glede ocjena i izvještaja Vijeća Europe vezano za ostvarivanje Okvirne konvencije za zaštitu prava nacionalnih manjina ) i što bi eventualno trebali biti neki prioriteti u budećem djelovanju ?

Hrvatska se nerijetko na svim konferencijama ističe kao jedan sjajan primjer kako bi zakonodavstvo jedne europske države kada su u pitanju nacionalne manjine trebalo izgledati. Međutim izvješća koja spominjete pokazuju da ono što je pravno osigurano i uređeno ne mora nužno značiti i garantirati i kvalitetnu implementaciju i u praksi zaista uvijek postoji prostor za poboljšanje. Dakle, kada se gleda pravni okvir za nacionalne manjine Hrvatska spada među najbolje uređene države ali znamo da u pojedinim državama čak i ne trebate imati nešto pravno uređeno da bi funkcioniralo dobro. I zato moramo dalje napredovati. Krajem prošle godine obilježili smo 20tu godišnjicu donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji je bio jedan, da tako simbolički kažemo, revolucionarni pravni akt koji je manjinama zaista donio puno. Međutim  neke njegove odredbe sigurno treba prilagoditi novim vremenima i novima izazovima i novim potrebama. Pri tome posebno u vidu imam  rezultate popisa stanovništva i drastičan pad udjela  većine  manjinskih zajednica. Mislim da se glede i tih okolnosti trebamo zapitati da li neke odredbe koje su bile aktualne prije 20ak godina danas zadovoljavaju naše kriterije i potrebe odnosno da li su još uvijek dovoljno kvalitetan instrument zaštite prava nacionalnih manjina i njihove budućnosti . Popis je pokazao i da  su manjinske zajednice u prosjeku vrlo stare i zato posebno moramo razmisliti i o nekim rješenjima , programima i kriterijima koji će više biti okrenuti mladima kako bi očuvali manjinska prava ali i manjinske zajednice kao takve .

I EUROPSKA UNIJA TREBA BOLJA MANJINSKA PRAVA

Poznata je hvale vrijedna inicijativa Minority Safe Packa kojom se tražio poboljšanje zakonodavnog okvira za nacionalne manjine na nivou čitave Europske unije, a koju je pokrenuo FUEN. Inicijativa je zapela pred Europskom komisijom i Sudom Europske unije. Kakva je trenutno situacija i da li se poduzimaju neke aktivnosti kako bi se Inicijativa vratilu na javnu scenu i u europsku političku proceduru, a s ciljem stvaranja jednog još boljeg europskog zakonodavnog okvira za zaštitu nacionalnih manjina ?

Na neki način u ovom slučaju Europska unija je pokazala neke svoje nedostatke i manjkavosti i vidjelo se da se određeni aspekti demokratičnosti ovdje sažeti u maksimi odnosno motu „ ujedinjeni u raznolikosti „ baš i nisu dovoljno saživjeli. Na neki način i EU je primjer kako i u zajednici u kojoj je formalno sve u funkciji i podložno ljudskim pravima i manjinskim pravima to često zapinje u praktičkoj realizaciji . I tu imamo puno prostora i potrebe za dodatnim radom i naporima u cilju poboljšanja i jačanja pravnog okvira kada su u pitanju manjinska prava . Ako je već Europski parlament podržao ovu inicijativu velikom većinom glasova ( kao i više od miliju građana svojim potpisima ) onda odbijanje te inicijative od strane Europske Komisije ( pa i Suda EU ) smatramo nepravednim i FUEN neće stati i olako odustati od ove inicijative . No inicijativa je inicirana pred desetak  godina i danas bi je sigurno trebalo prilagoditi i unaprijediti  prema  novim izazovima i potrebama kako bi bila još vjerodostojnija i uvjerljivija za novu procedure . Tim više što nam slijede i novi parlamentarni izbori u Europskoj uniji i to je nova šansa .

Koliko je poznato iz Hrvatskoj u FUENU djeluju češka , mađarska , srpska i njemačka nacionalna manjina . Mogu li se uključivati i druge manjinske zajednice i što im članstvo u FUENU donosi ?

 To je jedna otvorena organizacija i koja stalno radi na svom proširenju. Svake godine primaju se nove članice . Procedura je takva da na godišnjoj skupštini FUENA neka buduća potencijalna članica iskaže svoj interes za prijem i onda se na Skupštini o tome glasa . Proces nije složen . Naravno ima interesa i iz Hrvatske i osobno očekujem da će relativno skoro broj hrvatskih članica u FUENU biti veći .

Autor: Stojan Obradović

Photo : FUEN

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija