Intervju: Robert Jankovics

Intervju: Robert Jankovics, zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru i potpredsjednik saborskog Kluba zastupnika nacionalnih manjina

Promjenom Zakona o lokalnim izborima po kojima se sada već drugi put održavaju lokalni izbori prekinut je politički inžinjering i izborna farsa kada su pitanju nacionalne manjine jer su njihovi predstavnici dobili realnu, a ne samo formalnu mogućnost da predstavljaju svoje izborno tijelo. To pravo osigurava se i potvrđuje na dopunskim izborima, ako treba, gdje manjine suvereno utječu na izbor svojih predstavnika, a ne da im to radi netko drugi u ime svojih, a ne manjinskih interesa. Pri tome, kao što je to nedavno potvrdio i Ustavni sud  instrumentom dopunskih izbora manjine ne ugrožavaju ničije interese, a posebno ne većinskog hrvatskog naroda kao što im neki pokušavaju imputirati. A aktualni lokalni izbori pokazali su još jedan značajan pozitivan trend kada su u pitanju nacionalne manjine. Nije došlo do značajnijeg i drastičnog pada prava nacionalnih manjina na izbor svojih predstavnika u jedinicama lokalne i regionalne samouprave zbog pada udjela manjinskog stanovništva i s tim povezanih izbornih prava. Značajan doprinos tome dale su i pojedine jedinice lokalne i regionalne samouprave koje su predstavnicima nacionalnim manjinama promjenama svojih statuta omogućile izbor bez obzira što je njihov broj pao ispod zakonskog praga, a to je  važan put i doprinos demokratskom i civilizacijskom trendu zaštite stečenih manjinskih prava.     

Održani su drugi po redu lokalni izbori prema izmijenjenom Zakonu o lokalnim izborima ( iz prosinca 2020. ) čega ste i vi bili jedan od inicijatora, a čija je intencija bila da se predstavnicima nacionalnih manjina u tijelima lokalne i regionalne samouprave ojača njihov legitimitet i pozicija i omogući im učinkovitije djelovanje u lokalnom političkom životu. Koliko su se te promjene pokazale uspješnim i svrsishodnima za nacionalne manjine?

Pa definitivno jesu, kao što im je bila i namjera. Mislim da su te promjene spriječile izborni inžinjering koji je vladao mandatima prije toga, a koji je podrazumijevao da u jedinicama lokalne i regionalne samouprave gdje su nacionalne manjine imale pravo na određeni broj članova predstavničkih tijela, u pravilu, velike političke stranke su  pripadnike nacionalnih manjina stavljale na samo dno izbornih lista pa ako bude nedostajalo zastupnika nacionalnih manjina, a oni na to imaju pravo, onda će s nekog zadnjeg ili sličnog mjesta ući neki manjinac, Čeh, Mađar, Srbin ili već neko drugi.

E taj inžinjering, tu izbornu farsu s predstavnicima nacionalnih manjina koji ulaze u predstavnička tijela lokalne i regionalne  samoupravo kao navodni predstavnici nacionalnih manjina, a da nisu dobili prave glasove i ostvarili pravi legitimitet  pa samo formalno predstavljaju manjine, e tu smo političku i izbornu farsu zaustavili. Sada su političke stranke dobile dvije mogućnosti . Ili prepustiti nacionalnim manjinama da na dopunskim izborima gdje glasaju samo pripadnici manjina  naknadno izaberu svoje predstavnike ili da pripadnike nacionalnih manjina na listama stave na dobra, visoko pozicionirana mjesta koja osiguravaju ulazak u predstavnička tijela.

Ako su se odlučili za ovu drugu varijantu dobili smo u svakom slučaju pripadnike nacionalnih manjina s određenim izbornim i političkim legitimitetom, a ako su se odlučili na prvu varijantu, i zbog činjenice da u njihovim stranačkim redovima sigurno vladaju gužve i borbe za pozicije na izbornim listama, onda su u tom slučaju nacionalne manjine svakako dobile mogućnost da na dopunskim izborima sami izaberu svoje predstavnike i osiguraju im izborni legitimitet. Tako, mislim da su se te izmjene koje su svojevremeno predložili upravo zastupnici nacionalnih manjina u Saboru pokazale izuzetno značajnim i korisnim za izbornu poziciju predstavnika nacionalnih manjina, za njihov jači legitimitete koji samim tim jača i njihovu ukupnu poziciju u lokalnim sredinama i lokalnom političkom životu .

PROTIV IZBORNE FARSE

Imate li uvida koliko su same lokalne i regionalne strukture vlasti i samouprave reagirali na ove promjene ? Koliko su i kako  same manjinske zajednice prihvatile ove  izborne  promjene ? Da li je porastao njihov interes za sudjelovanje u lokalnim političkim procesima ?

Pa najprije moram reći da u nekim jedinicama lokalne i regionalne samouprave čak ni nakon više od četiri godine nisu ni znali kakve su se promjene dogodile u pravima predstavnika nacionalnih manjina za izbor u tijela predstavničke vlasti i da više nema tzv. kooptiranja pa su i dalje imali namjeru ili su čak i realizirali to da pripadnike nacionalnih manjina stave na dno svojih izbornih lista odnosno na zadnja mjesta tih lista što je i svojevrsno poniženje za pripadnike nacionalnih manjina .

No mnogi su ipak usvojili i shvatili promjene i onda ovisno o situaciji ili su manjinski predstavnici dobivali mjesta s izglednim ulaskom u lokalna predstavnička tijela ili im je ostavljena mogućnost da svoju zastupljenost i predstavljanje u lokalnim tijelima vlasti i samouprave,  ako ne sada, a onda kasnije riješe kroz dopunske izbore .

Evo mogao bih na primjeru mađarske nacionalne manjine reći kako smo mi , čak bez obzira na namjere i planove većih stranaka , puno više zainteresirani da naša  mjesta u lokalnoj predstavničkoj vlasti , u sredinama gdje nas ima između 5 i 15 posto riješimo direktno na dopunskim izborima na kojima će glasati samo predstavnici nacionalnih manjina koje očekujemo najkasnije do rujna, a možda budu i prije. U svakom slučaju, možda nešto sporije nego smo očekivali, mijenjaju se ipak stare navike i način kako su stvari prije funkcionirale  kada su mnogi stavljali manjince na zadnja mjesto, a onda naknadno dobili svoga vijećnika koji ih ništa nije koštao dok kasnije puno može donijeti . 

DORADITI ZAKON

Da li ste u izbornom procesu uočili i određene probleme koje bi trebalo otklanjati i dalje dorađivati izborna pravila?

Sigurno da ima stvari koje ubuduće treba mijenjati i doraditi. Čim se u Saboru otvori prva rasprava o lokalnim izborima osobno ću tražiti i predložiti određene promjene. One će se u prvom redu odnositi na potrebu da se kod izbora zamjenika načelnika , gradonačelnika i župana prekine s tom lošom praksom prema kojoj član manjinske zajednice mora zatražiti listić da bi glasao za nešto na što ima pravo. Bili smo svjedoci da je bilo dosta potpuno nepotrebnih nesporazuma između biračkih odbora i  manjinskih glasaća. Ako predstavnik manjine dođe glasati apriori će dobiti četiri glasačka listića ali mu neće automatski dati i peti listić za izbor zamjenika načelnika , gradonačelnika ili župana iz redova nacionalnih manjina iako se iz biračkog spiska vidi da je glasač pripadnik manjinske zajednice, već on to mora posebno tražiti . To treba mijenjati i ako netko ima pravo na nešto to mora dobiti bez posebnog traženja i otkrivanja svoga dodatnog identiteta ako to birač ne želi, a mnogi to iz raznoraznih razloga ne žele . Eto, to je moja kritika izbornog procesa u ovom segmentu i to treba obvezatno promijeniti do sljedećih izbora . To je bio propust kada su prije pet godina rađene promjene Zakona o lokalnim izborima. Nije se uočio taj važni tehnički moment koji s pravom frustrira mnoge manjince i to moramo izmijeniti što ćemo sigurno i učiniti čim ova problematika opet dođe u saborsku raspravu.

POTVRDA USTAVNOG SUDA

Kako ocjenjujete prve rezultate aktualnih lokalnih izbora kada su nacionalne manjine u pitanju?

Pa nemam još cjelovite i obuhvatne podatke ali bih na primjeru mađarske nacionalne manjine mogao iznijeti neke ocijene. Mađarska nacionalna manjina imala je npr. veliku izlaznost na ovim izborim. I do  80 posto u nekim sredinama . Gotovo nevjerojatno ako usporedimo s drugim , općim podacima o  izlaznosti  . Tako da će mađarska nacionalna manjina imati dopunske izbore samo u dva slučaja ( grad Beli Manastir i općina Kneževi Vinogradi ) dok su u svim drugim sredinama u kojima imamo određena izborna prava, u njih 11 predstavnici mađarske nacionalne manjine izabrani u redovnom postupku .

Zanimljivo je da je pred same izbore Ustavni sud odbacio pritužbu da Zakon o lokalnim izborima omogućavanjem dopunskih izbora privilegira nacionalne manjine i diskriminira pripadnike hrvatskog naroda . Kako gledate na tu odluku i što ona znači posebno u kontekstu činjenice da su neki politički subjekti  pokušavali forsirati tezu kako moguće promjene lokalnih i regionalnih statuta koje potvrđuju pravo predstavnika nacionalnih manjina na izbor neovisno u njihovom sudjelovanju u stanovništvu ugrožavaju prava hrvatskog naroda ?

Podnositelj te tužbe je bio naš kolega  Marijan Pavliček iz Hrvatskih suverenista i mogu samo reći da je Ustavni sud donio jedino moguću, suvislu i logičnu odluku . Mislim da je Ustavni sud zapravo ovom odlukom još jednom potvrdio pravo nacionalnih manjina  da suvereno utječu na izbor svojih predstavnika , a ne da im to radi netko drugi u ime svojih, a ne manjinskih interesa. I naravno potvrdio je i činjenicu da ostvarivanjem manjinskih prava nisu ugroženi ničiji drugi interesi, a posebno ne većinskog hrvatskog naroda . Velike stranke sada pokazuju nešto veći interes za manjinske predstavnike, ali još uvijek nema dovoljno stranačke demokracije koja bi dalje razvila te procese.  No, treba znati i da su promjene Zakona o lokalnim izborima smanjile  broj članova predstavničkih tijela pa je i politička gužva u velikim strankama još veća i jača. Zato su ključni dopunski izbori koji manjincima omogućavaju puni legitimitet , a to je potvrdio i Ustavni sud .

ZAŠTIĆENA PRAVA I HRVATSKE ZAJEDNICE

Možda je manje poznato da temeljem posebnih zakonskih odredbi i pripadnici hrvatskog naroda ostvaruju pravo na zastupljenost u jedinicama lokalne i regionalne samouprave u kojima su u manjini . Ima te li uvida kako se to prvo manifestira i ostvaruje ( na ovim izborima to pravo pripadnici hrvatskog naroda imali su u 15 jedinica, a na prošlim u ¸12 ) ?

I što se toga tiče možemo kazati da je interes hrvatske zajednice, u mnogim sredinama gdje su u manjini, izrazito jak i velik da dobiju svoga predstavnika . Znam npr. za općinu Jagodnjak da je tamo bilo čak tri kandidata za mjesto predstavnika hrvatskog naroda koji je u toj sredini u manjini. Dakle značaj tog instituta dobro je poznat i hrvatskom narodu i političke stranke su se oko toga aktivirale što je jako dobro, a i izlaznost je bila isto vrlo velika . To je i u kontekstu odluke Ustavnog suda jer se pokazuje da ta odluka štiti manjinske zajednice bez obzira da li se radi o nacionalnim manjinama ili manjinskim zajednicama većinskog naroda u određenim sredinama . Sustav je dobro postavljen i on dobro funkcionira .

Nakon što su objavljeni rezultati popisa stanovništva 2021. godine koji su pokazali drastičan pad udjela  mnogih manjinskih zajednica u strukturi stanovništva bilo je puno bojazni da takva kretanja mogu ugroziti ili smanjiti mnoga stečena manjinska prava, a možda prije svega prava nacionalnih manjina na izbor njihovih predstavnika u izvršna i predstavnička tijela lokalne i regionalne samouprave . Do toga ipak nije došlo. Pravo na izbor zamjenika načelnika , gradonačelnika i župana nacionalne manjine na ovim izborima imale su u 67 slučajeva ( na proteklim izborima u 66 ) , a pravo na izbor u predstavnička tijela imalo je 273 pripadnika nacionalnih manjina ( na prošlim izborima 287 dok su u 80 jedinica  za 96 predstavnika bili raspisani dopunski izbori  ). Dakle nije bilo značajnijih negativnih promjena, a čak za 12 manjinskih zamjenika to pravo osigurano je promjenom statuta lokalnih jedinica. Kako ocjenjujete te podatke i da li je to putokaz zadržavanja stečenih manjinskih prava kao jedne pozitivne političke i civilizacijske norme? 

Očito je da se pad stanovništva pokazuje prilično proporcionalan i u većinskom narodu i u manjinskim zajednicama i zbog toga i nije bilo većih negativnih promjena u pravima na zastupljenost. Ono što je po meni u tom sklopu posebno bitno jeste upravo ta jedna pozitivna poruka određenih jedinica lokalne i regionalne samouprave gdje jeste došlo do pada udjela manjinskog stanovništva ispod nivoa koje im je zakonski garantirao određena izborna prava ( iako se u mnogim sredinama radi tek o minimalnim padovima ), a koje su samoinicijativno mijenjale statute kako bi manjinama koje su određena prava imali, a sada su zbog minimalnih odstupanja zakonski i nominalno ta prava izgubili osigurali  njihovo  daljnje konzumiranje izmjenama statuta i pokazali kako se ti problemi mogu riješiti na jedan primjeren demokratski i civilizacijski način.

Treba istaknuti kako je taj proces krenuo iz Bilogorsko- bjelovarske županije osiguravanjem prava na izbor dva zamjenika župana iz redova češke i srpske nacionalne manjine iako je udio tih manjina u stanovništvu tog područja pao ispod 5 posti pa time i njihovo pravo na izbor, ali očito je da su taj pozitivan primjer prihvatile i druge jedinice lokalne i regionalne samouprave. Naravno ne sve, ali imamo pozitivan demokratski trend . Također, posebno je značajno istaknuti da su razbijene određene bojazni da jedinice lokalne i regionalne samouprave neće ulaziti u te procese pred izbore upravo zato da možda ne izgube naklonost djela biračkog tijela. Obrnuto! Pokazalo se da su pojedinim jedinicama lokalne i regionalne samouprave gdje je došlo do takvih promjena lokalne strukture vlasti na izborima osigurali bolje rezultate nego na prethodnima i pobjede već u prvom krugu. Eto to je npr. slučaj upravo u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji ili npr. u općini Erdut gdje naša mađarska nacionalna manjina također svoja prava osigurala promjenom općinskog Statuta, a predstavnici lokalne vlasti koja je tu promjenu omogućila pobjedu su odnijeli već u prvom krugu. Mislim da je to dobar putokaz i pokazatelj da osiguravanje političkog kontinuiteta manjinskih prava nije upereno protiv nikoga i da  prije donosi političku korist nego štetu.

 ODGOVORNOST ZA POLITIČKU SURADNJU

Koliko su same lokalne i regionalne strukture vlasti i samouprave profitirale zakonskim promjenama izbornog procesa u lokalnoj samoupravi kada su u pitanju nacionalne manjine? Koliko su dobile kvalitetnije i učinkovitije partnere u provođenju lokalnih politika?

Sigurno da su dobili kvalitetnije partnere s više političkog legitimiteta, a to omogućava i politički odgovorniju i efikasniju suradnju . Predstavnička tijela su izabrana, a predstoji drugi kruh za izvršna tijela, zamjenike  načelnika, gradonačelnika i župana.  E sada kako će se odvijati suradnja u predstavničkim tijelima to ovisi o konstelaciji političkih snaga u tim predstavničkim tijelima . I tu su pred predstavnicima manjina često odgovorne i važne odluke koje onda mogu dalje definirati političke odnose u određenim sredinama ali i pružiti kvalitetniji okvir za implementaciju određenih segmenata lokalnih politika kojima upravo i predstavnici nacionalnih manjina mogu dati značajan doprinos .

Kada bi mogli biti raspisani dopunski izbori za predstavnike nacionalnih manjina u lokalnim i regionalnim predstavničkim tijelima?

Dopunski izbori očekujem krajem rujna .Nakon konstituiranja lokalnih i regionalnih predstavničkih tijela Vlada u roku od 90 dana mora raspisati dopunske izbore. Ako bi bili raspisani do kraja lipnja  onda bi se mogli održati još u srpnju. To bi bilo i logičnije, ali realnije mi se čini da će to biti krajem rujna.

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Intervju: Robert Jankovics, zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru i potpredsjednik saborskog Kluba zastupnika nacionalnih manjina

Dok se rezultatima posljednjih parlamentarnih izbora „užarila „ pozicija i uloga nacionalnih manjina odnosno njihovih saborskih zastupnika na nacionalnom nivou u sjeni ostaju problemi i  stanje na lokalnoj razini koja se inače smatra najznačajnijim poprištem za ostvarivanje manjinskih prava . Godinu dana od 6. po redu izbora za tzv manjinsku samoupravu ( vijeća i predstavnike nacionalnih manjina ) te manje od godine dana pred nove lokalne izbore u kojima se također očituje i potvrđuje pozicija nacionalnih manjina postavlja se realno pitanje koliko se napreduje u ostvarivanju manjinskih prava na ovom nivou. Jedan od inicijatora i kreatora promjene Zakona o lokalnim izborima važnim za nacionalne manjine po kojima su i održani protekli lokalni izbori, zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru i potpredsjednik saborskog Kluba zastupnika nacionalnih manjina Robert Jankovics, nažalost , vrlo je skeptičan te tvrdi da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina iz 2002. godine ozbiljno reduciran upravo u ovom važnom segmentu i da su vijeća i predstavnici nacionalnih manjina drastično izgubila mogućnost stvarnog utjecaja na zbivanja na lokalnom nivou. A bez promjena Ustavnog zakona, što u ovom momentu nije politički realno , vidljivo unapređenje rada manjinske samouprave nije moguće , smatra Jankovics.

Prošla je godina dana od izbora za vijeća i  predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat  manjinske samouprave? Da li se i u kojim segmentima napreduje, a koji problemi ostaju isti i što je tome razlog? Ima li primjera dobre prakse gdje vijeća i predstavnici dobro funkcioniraju i komuniciraju s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti ?

Smatram kako su vijeća i predstavnici u sadašnjoj formi jako daleko od teze da su „ključni institut ostvarivanja manjinske samouprave“ nacionalnih manjina. To nije stvar izbora, niti sastava manjinskih vijeća, već je činjenica koja proizlazi iz „krezubog“ Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, u kojem su u originalnoj formi vijeća i predstavnici imala pravo veta na lokalnom nivou, što 2002. godine politička dvotrećinska većina u hrvatskom Saboru nije prihvatila. Nakon što taj segment nije usvojen, vijeća i predstavnici nacionalnih manjina drastično su izgubila mogućnost stvarnog utjecaja na zbivanja na lokalnom nivou. Sve kasnije, sva događanja i frustracije iz proteklih 20 godina posljedica su tog trenutka. Svi mi koji smo članovi manjinskog vijeća u ovom mandatu radimo najbolje što možemo, ali bez izmjena UZPNM-a ( Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ) vidljivo unaprjeđenje rada nije moguće.

BEZ ŠANSI ZA PROMJENE

Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane   za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici   Što bi na tom planu trebalo poduzimati , mijenjati  … ?

Nemam sumnje u to da je ogromna većina čelnika jedinica lokalne samouprave itekako dobro informirana o zakonskoj pozadini rada i prava manjinskih vijeća, iz prostog razloga što je na područjima na kojima manjinska vijeća djeluju – iz perspektive čelnika oni su kao birači i politički faktor. Ali svima je jasna „krezubost“ manjinskih vijeća koju „kozmetikom“ uljepšavamo nazivajući isto savjetodavnom ulogom. Dok manjinskim vijećima zakonskom izmjenom ne damo stvarne ovlasti, neće ih se uzimati zaozbiljno i biti će prisiljeni biti tek nadomjestak kulturnim, društvima i drugim manjinskim udrugama.

Da li  su u planu neke inicijative za bolje funkcioniranje ovih važnih institucija manjinske samouprave? Razmišlja li se i promjeni njihova statusa i ovlasti ? Koliko su te mogućnosti realne?

Izmjena Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina kao temeljnog akta manjinskih prava u Republici Hrvatskoj je nemoguće iz barem nekoliko faktora. Prvi je taj da opća politička situacija u okruženju nije sklona niti sadašnjim pravima nacionalnih manjina a kamoli proširenju istih. A s druge strane niti opća društvena klima u Republici Hrvatskoj tome nije sklona. Moj je dojam da se sada uđe u to – iz tog bi „boks-meča“ mi manjinci izišli poraženi. A podsjećam i na činjenicu da je nakon prvog iz 1992. godine svaki sljedeći ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina sadržavao sve manje mogućnosti za nacionalne manjine.

SPASONOSNI VLADINI PROGRAMI

Da li su i u kojoj mjeri  Operativni  programi Vlade za nacionalne manjine potaknuli i veću aktivnost manjinskih zajednica u lokalnim sredinama ? Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine kroz ostvarivanje svojih projekata i programa donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja pojedinih  lokalnih i regionalnih sredina? Kako ta postignuća i doprinose približiti  i široj populaciji ?

Operativni program za nacionalne manjine 2021-2024 Vlade Republike Hrvatske, kao integralni dio programa Vlade Republike Hrvatske smatram najvažniji dokumentom za nacionalne manjine od trenutka usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u prosincu 2002. godine. Provedba istog najveći je „push“ igradnji infrastrukture koje nacionalne manjine nisu imale u povijesti RH. Provedbu tog programa smatram najvećim političkim uspjehom saborskog kluba zastupnika nacionalnih manjina u segmentu prava nacionalnih manjina. Moje je iskustvo da je šira populacija itekako svjesna razvoja ovog sustava prava nacionalnih manjina, nekada u pozitivnom, a počesto i u negativnom kontekstu.

Faktički se približavaju novi lokalni izbori. Kakva su očekivanja kada su u pitanju nacionalne manjine? Bili ste jedan od inicijatora i kreatora promjene Zakona o lokalnim izborima važnim za nacionalne manjine po kojima su i održani protekli lokalni izbori . Koliko su se te promjene pokazale uspješnim i svrsishodnima za nacionalne manjine ?

Srećom, nisu ona baš toliko blizu. Smatram da će na ishod lokalnih izbora u brojnim sredinama uvelike utjecati i ishod predsjedničkih izbora. Glede učešća nacionalnih manjina na lokalnim izborima, smatram da su nam prava zakonski dobro zajamčena, a to hoćemo li na lokalne izbore izići u velikom broju – ili barem u broju većem nego na europske izbore – imati će ključni utjecati na broj mandata nacionalnih manjina u općinskim i gradskim vijećima.

PITANJA ZA USTAVNI SUD

Dosta se govorilo o mogućim  negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i  poziciju i prava nacionalnih manjina?  Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?

Naravno da će ishod popisa stanovništva značajno utjecati na manjinska prava, jer je jasno da je u brojnim jedinicama lokalne samouprave udio pripadnika nacionalnih manjina opao i više ne udovoljava kriterijima koji su zakonski propisani. To smo vidjeli i pri raspisu izbora za manjinska vijeća, gdje izbori za brojna manjinska vijeća nisu niti raspisana 2023. godine u odnosu na izbore 2019. godine, iz razloga što date nacionalne manjine više ne udovoljava uvjetima iz UZPNM-a. Pitanje ocjene jeli pravo biranja manjinskog vijeća, ili u kontekstu lokalnih izbora – zamjenika gradonačelnika iz reda nacionalne manjine stečeno pravo je pitanje za Ustavni sud, ili u najmanju ruku za pravnike u Ministarstvu uprave. Nažalost, ne očekujem previše u tom smjeru, posebno ne u sadašnjoj općoj atmosferi u društvu. Dva teoretska načina osiguravanja nastavka tih prava u jedinicama gdje više ne udovoljavamo kriterijima za izbor tijela kojeg smo prethodno imali vidim u izmjeni UZPNM-a, ili u propisivanju tog prava Statutom jedinice lokalne samouprave u idućih 9 mjeseci. Ali kako rekoh, i jedno i drugo smatram jako dalekim od realnog.

S obzirom na novi odnos političkih snaga  nakon parlamentarnih izbora u kojem upravo nacionalne manjine imaju posebnu i specifičnu težinu i ulogu, kakvu suradnju očekujete s aktualnom Vladom? Pribojavate li se problema od strane njenog glavnog koalicijskog partnera? I da li postoji bojazan da se i samo dosadašnje neupitno zajedništvo manjinskih zastupnika nađe na kušnji s obzirom na specifičnu situaciju u kojoj neki manjinski zastupnici sada figuriraju kao dio vladajuće koalicije a neki ne?

Na saborskim izborima dobio sam značajan izborni legitimitet svojih sunarodnjaka, i imam zaista velika očekivanja od ovog mandata, bez obzira na početne političke teškoće. Očekujem i vjerujem da ćemo ih zajedno prevazići i da će se provedba prava nacionalnih manjina, a posebice provedba novog Operativnog programa Vlade RH za nacionalne manjine 2024.-2028. provoditi barem u mjeri kao i do sada. Da bi imali većinu u parlamentu, mora se postići suglanost najmanje 6 različitih političkih stranaka, dodatna 3 nezavisna zastupnika te zastupnika nacionalnih manjina. Već ta činjenica govori da će se morati stvarati kompromisi koje možda na početku nismo planirali, a da bi država u ovakvim dramatičnim geopolitičkim trenucima funkcionirala. Ja sam svjestan svoje odgovornosti u tome, a mogu se samo nadati da su i ostali politički partneri toga svjesni.

Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Intervju: Robert Jankovics, predsjednik Demokratske zajednice Mađara Hrvatske (DZMH), zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru   i potpredsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina

Da bi se dalje unapređivao rad manjinske samouprave , vijeća i predstavnika , nužno je davanje većih konkretnih ovlasti ovim tijelima , za što nema mogućnosti u sadašnjem pravno-političkom okviru.  Važnost i značaj ovih tijela proizlazi iz njihova izborna legitimiteta , ali je interes pripadnika nacionalnih manjina za rad vijeća i manjinskih predstavnika proporcionalan njihovoj stvarnoj snazi i utjecaju u društvu koji je nezadovoljavajući .

Šesti po redu izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina koji su održani 7. svibnja nisu izazvala veću pozornost javnosti.  Gotovo jedina stvar koja je donekle bila u žiži bilo je pitanje izlaznosti. A ta izlaznost bila je uobičajeno  niska, oko 10 posto. Kako ocjenjujete tu izlaznost koja stalno prati ove izbore i što je uvjetuje  ? 

Statistika je i u ovom slučaju zapravo netočan skup točnih podataka. Naime, gotovo sve manjine imale su izlaznost dobro preko 10%, osim najveće naše nacionalne manjine, srpske. Ali kad se zbroji u apsolutnim brojevima, skupni postotak izlaznosti je zaista oko 10%.

Izlaznost je zapravo iznimno bitna za legitimitet izabranih vijeća, ali smatram da je u okolnostima posvemašnjeg izostanka kampanje te iznimno malog broja biračkih mjesta u gradovima – prosječna izlaznost od 20-25% zapravo vrlo dobra. Naravno, gdje je bilo suprotstavljenih lista unutar jedne nacionalne manjine – izlaznost je bila još i veća.

Postoje značajne  razlike u odazivu među pojedinim manjinama ili prema županijama. Što ih po vašem mišljenju uvjetuje ?

 Dva su temeljna uvjeta povećane izlaznosti: organiziranost određene nacionalne manjine, broj biračkih mjesta te postojanje više kandidacijskih lista.

Mađarska manjina primjerice nakon 20 godina ovaj put prvi puta nije imala suprotstavljene kandidacijske liste, ali smo mi zapravo izvrsno organizirani pa je prosječna izlaznost mađarske manjine oko 20%, dok smo u nekim gradovima – unatoč jednoj kandidacijskoj listi – imali izlaznost i od 50% birača.

U DATIM UVIJETIMA IZLAZNOST DOBRA

Da li relativno minoran odnos (političke i medijske ) javnosti prema ovim izborima nažalost možda govori nešto i odnosu prema nacionalnim manjinama ?

 Ne bih rekao. Odnos Vlade Republike Hrvatske pod vodstvom Andreja Plenkovića prema nacionalnim manjinama na području Republike Hrvatske je izvanredan, iskren i konkretan. Odnos javnosti prema ovim izborima ga niti na koji način ne odražava.

Uredništva su po mom viđenju prezasićena životnim temama, i ovi izbori jednostavno za prosječnog hrvatskog konzumenta informacija nisu niti dovoljna zanimljiva niti općenito razumljiva. Tu vidim razlog i medijske, a onda i političke ignorancije.

Mnogi već odavno tvrde da se mnogi problemi koji prate ove manjinske izbore i koji se manifestiraju u relativno niskoj izlaznosti mogli jednostavno riješiti kada bi se ovi manjinski izbori odražavali zajedno s nekim drugim izborima , bilo lokalnim bilo parlamentarnim, no to se uporno izbjegava. Zašto? U čemu je problem da se ti izbori povežu s nekim drugim izborima?

 Povezivanje sa lokalnim izborima nažalost nije moguće, jer bi morali skratiti ili mandat tijelima lokalne samouprave ili manjinskim vijećima, a to nije moguće.

Srž problema zapravo seže iz 2002. godine, jer su – nakon donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u prosincu 2022. godine – tadašnje međunarodne okolnosti Republici Hrvatskoj diktirale što skorije održavanje manjinskih izbora, pa su tako one održane u proljeće 2023. godine i tadašnji je saziv izabran  na zakonom propisanih 4 godine, do 2007. godine.

Tada su lokalne samouprave bile tek na polovini svog mandata (izabrane 2001. godine). Te su sljedeći lokalni izbori bili tek 2005. godine. I tako se pojavio raskorak koji traje do danas.

Nemoguće je povezati izbore za vijeća nacionalnih manjina sa parlamentarnim izborima, jer parlamentarni izbori mogu biti i prijevremeni, a izbori za manjinska vijeća ne mogu biti prijevremena.

PROBLEMATIČNO POVEZIVANJE S DRUGIM IZBORIMA

Često se ističe i ocjenjuje da lokalne i regionalne strukture vlasti nisu prihvatile institucije manjinske samouprave , pružile im podršku i uvijete za rad te s njima gradile partnerske odnose za dobrobit i manjine i većine . Kako mijenjati te odnose koji su po mnogima ključni za bolje funkcioniranje manjinske ali i lokalne/regionalne samouprave ?

 Pa ne bih baš koristio izraz „često“. Smatram da je najmanje 80% manjinskih vijeća ima barem nekakve uvjete za rad i barem nekako uređeno financiranje, dok je primjerice rad manjinskih vijeća i predstavnika najbolje organiziran u Gradu Zagrebu, mada u zadnje vrijeme i tu vidi pokušaje smanjivanja dosegnutih prava.

Kako mijenjati odnose?  Mislim da je to nemoguće u sadašnjem pravno-političkom okviru. Bez davanja konkretnih ovlasti manjinskih vijećima, nitko ih neće uzimati ozbiljnije nego do sada, iako su manjinska vijeća i manjinski predstavnici jedina manjinska tijela  sa izbornim legitimitetom. Kakim takvim, ali pak legitimitetom.

Koliko je značaj manjinske samouprave osviješteni i prepoznati u samim manjinskim zajednicama , među pripadnicima nacionalnih manjina ? Kako ih oni percipiraju i koliki interes pokazuju ? Da li taj interes može biti veći i kako ga potaknuti ?

 Prosječno aktivni pripadnik manjinske zajednice zna za postojanje i temeljne funkcije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te je svjestan njihovih zakonskih mogućnosti ali i limita. Smatram da je interes pripadnika nacionalnih manjina za rad vijeća i manjinskih predstavnika proporcionalan stvarnoj snazi i utjecaju istih u društvu.

Neki tvrde (npr. saborski zastupnik Milorad Pupovac ) da se  ljudi i dalje osjećaju nesigurni zbog snažnih glasova netolerancije što ih sputava da se usmjere prema ovakvom obliku sudjelovanja. Koliko je to naša stvarnost i kako procjenjujete stanje tolerancije u našem društvu i odnos prema nacionalnim  manjinama ? 

 Ne mogu govoriti u ime srpske manjine, ali smatram nažalost da je to moguće.

Glede mađarske nacionalne manjine, i mi ponekad osjećamo netoleranciju, pogotovo na lokalnom nivou, ali zasigurno ne u takvom obimu i ne tako često. Općenito, smatram da su opće životne okolnosti doprinijele djelomičnoj radikalizaciji društva, ali i istovremeno – što nije nebitno – povećanju benevolentnosti „zdravog dijela društva“ prema netoleranciji u smislu „Imamo bitnijih stvari od toga“.

Splet ta dva za ishod može imati sve značajniji govor mržnje, danas prema jednoj manjini, sutra prema nekoj drugoj, a prekosutra i prema neistomišljenicima iz vlastitog naroda. Zato smatram da se nikako ne smije biti benevolentan prema netoleranciji i govoru mržnje.

OPREZNO PREMA NETOLERANCIJI

U dijelu općina i gradova pao je i broj pripadnika manjine ispod zakonski propisanog postotka što je utjecalo na manji broj prava i kandidatura za vijeća i predstavnike. Po nekim analizama to bi moglo dovesti u pitanje i ostvarivanje nekih manjinskih prava? Da li se razmišlja o tome da se aktualna manjinska prava dalje tretiraju kao stečena prava te da rezultati popisa ne mogu bitni uticati na ta prava ?

 Nažalost, moguće je i to u nekom segmentima, primjerice mislim na one jedinice lokalne samouprave gdje je brojno stanje nacionalne manjine prije popisa stanovništva omogućavalo izbor članova manjinskih vijeća, a rezultati popisa iz 2021. godine to pravo više ne omogućuju.

Slična je situacija i sa pravima nacionalnih manjina vezanih uz obvezan razmjerni udjel u predstavničkim tijelima JLS, te vezano uz zastupljenost u izvršnim tijelima JLS-a.

Nažalost, brojčani limiti za ta prava zadana su u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, i ne vidim političke volje za izmjenom istog, a pogotovo ne vidim političku volju za izmjenu istog in favorem nacionalnih manjina.

A problem stečenih prava je jedno teško pravno-političko pitanje, na koje ne znam definitivan odgovor. Politika treba naći novi omjer između volje većinskog naroda i prava nacionalnih manjina u tom pogledu. Neće nam biti lako.

Volimo kazati da su manjine naše bogatstvo i veliki resurs našeg društva, međutim javnosti nažalost vrlo često nije jasno u čemu se to bogatstvo očitije i kako se ti resursi iskazuju , koji su njihovi potencijali i rezultati i kako se oni reflektiraju i na većinsko stanovništvo. Koji su zapravo benefiti koje nacionalne manjine donose širem društvu ?

 Nacionalne manjine sastavni su dio ovog društva, cijele zajednice. Oduvijek. Njihov doprinos može se objektivno sagledati kroz cijelu ukupnu hrvatsku povijest, ali i kroz današnji kulturni, gospodarski i sportski život zemlje.

Značajan je doprinos nacionalnih manjina i u političkom životu Republike Hrvatske, prije svega kroz doprinos u ostvarivanju ključnih ciljeva hrvatskog društva, kao što su borba tijekom Domovinskog rata, ali i u procesu pristupanja EU, te procesa pristupanja Schengenskoj zoni, kroz intenzivno lobiranje izvan Republike Hrvatske u korist RH.

TRAŽITI  NOVI ODNOSI ZA MANJINSKA PRAVA

 Koliko su prošli lokalni izbori i nova izborna pravila koja su tada uvedena za nacionalne manjine ojačale poziciju  manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima lokalne i regionalne samouprave ? Imate li uvida da li je bilo napretka i u čemu se on očituje ?

 Smatram da jesu ojačala prava nacionalnih manjina, jer sada najveći dio vijećnika iz reda nacionalnih manjina nije biran sa lista političkih stranaka sustavom nepravedne kooptacije, već najveći dio njih danas ima mandate sa vrlo značajnim izbornim legitimitetom unutar manjine koju tamo zastupaju, kao temeljnim preduvjetom za dobar rad.

Uskoro bi Vlada trebala utvrditi i novi saziv Savjeta za nacionalne manjine.

Kao saborski zastupnik nacionalnih manjina godinama ste član te krovne institucije za provođenje manjinske politike. Na kojim bi pitanjima Savjet u narednom periodu trebao graditi svoje prioritetne akcije?

Smatram da je Savjet za nacionalne manjine opravdao očekivanja svojim formiranjem i kroz dva desetljeća značajno unaprijedio sustav kulturne autonomije manjinskih zajednica u Republici Hrvatskoj.

Ono gdje ja vidim prostor za napredak je informiranje kroz sustav javnih medija, gdje su iskoraci iznimno spori i stidljivi. Tu bi definitivno morali biti hrabriji u vremenu koje nam dolazi.

Autor: Stojan Obradović

Intervju: Robert Jankovics, zastupnik mađarske nacionalne manjine i zamjenik predsjednika Kluba nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru

NOVI NAČIN IZBORA OJAČAT ĆE LEGITIMITET PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA I PROMIJENITI NJIHOV TRETMAN U IZBORNOM PROCESU

Izbori za članove tijela lokalne i regionalne samouprave iz redova nacionalnih manjina ove su godine održani po novim zakonskim pravilima koja su inicirali manjinski zastupnici, a čija je intencija ( isključivo izravnim biranjem, a ne kooptiranjem ) bila još više osnažiti punu integraciju nacionalnih manjina te njihovo legitimnije i učinkovitije sudjelovanje u javnom životu lokalnih samouprava. U tome se uspjelo i ovakav način izbora nedostajućih manjinskih vijećnika izabranima daje snažan legitimitet. Svi izabrani vijećnici iz reda manjina, ali i iz reda hrvatskog naroda u općinama gdje ih nije bio izabran dovoljan broj – sada točno znaju tko ih je izabrao i koga predstavljaju. Najvrjednije je da se mijenja i mentalitet u sastavljanju lista, koji pripadnicima manjina, ali i hrvatskog naroda, u jedinicama lokalne i regionalne samouprave gdje su u manjini, stvara uvjete da se takvi kandidati stavljaju ne više na posljednja mjesta uz klauzulu „ionako će te kooptirati“, već se stavljaju na izgledna mjesta na listama.

Bili ste jedan od inicijatora promjene Zakona o lokalnim izborima u vezi izbora predstavnika nacionalnih manjina koji su i primijenjeni na ovogodišnjim lokalnim izborima. Od kojih se problema polazilo i s kakvim se ciljevima išlo u te promjene?

Glavni problem kojeg smo htjeli riješiti izmjenama zakona bilo je pitanje izbornog legitimiteta vijećnika iz reda pripadnika nacionalnih manjina, odnosno da se kandidate iz reda nacionalnih manjina politički ne ponižava stavljanjem na posljednja mjesta na kandidacijskim listama uz izgovor „ti ćeš ionako proći“ kooptiranjem. Isti je slučaj bio i sa kandidatima iz reda većinskog naroda u jedinicama lokalne samouprave u kojima su manjina. U tome smo uspjeli i ovakav način izbora nedostajućih manjinskih vijećnika izabranima daje snažan legitimitet.

NEMA VIŠE KOOPTIRANJA

 Što su te promjene pokazale u konkretnom izbornom procesu, lokalnim izborima održanim u svibnju i dopunskim koji su upravo održani početkom listopada? Što su one donijele nacionalnim manjinama?

Promjene zakona uzrokovale su značajan porast broja dopunskih izbora, koji su na koncu održani tek 3. listopada. Smatram da su ciljevi ispunjeni – svi izabrani vijećnici iz reda manjina, ali i iz reda hrvatskog naroda u općinama gdje ih nije bio izabran dovoljan broj – sada točno znaju tko ih je izabrao i koga predstavljaju.

Koliko ova nova politička, odnosno izborna praksa zaista osnažuje legitimitet manjinskih predstavnika i kako će to utjecati na njihovu ulogu u lokalnoj i regionalnoj samoupravi?

Promjena je izazvala dramatičnu promjenu u konceptu sastavljanja kandidacijskih lista, jer sada više nema smisla kandidate iz reda nacionalnih manjina stavljati na posljednja mjesta na kandidacijskim listama, nadajući se njihovom naknadnom kooptiranju. Kooptiranja više nema. Ako ih se stavlja na listu sa ozbiljnim namjerama, u velikoj većini bili su na mjestima izglednim za osvajanje mandata, ili su mandat dobili na dopunskim izborima, na kojima su pravo glasa imali samo pripadnici nacionalne manjine koja je birala vijećnika, ili pripadnici hrvatskog naroda, ako se birao nedostajući vijećnik iz reda hrvatskog naroda. To je dobro i zdravo za izborni postupak, ali i za cijeli mandat predstavničkog tijela.

DIGNITET MANJINSKIH KANDIDATA

 Mogu li ove promjene izbornog zakona utjecati i na političke stranke da otvore više prostora za pripadnike nacionalnih manjina na svojim listama?

Ne nužno da otvore više prostora, ali da otvore više prostora na ulaznim mjestima na listama – to svakako. Više prostora nije realno očekivati, jer je posljednjim izmjenama zakona o lokalnim izborima smanjen ukupan broj vijećnika.

Što je od rezultata lokalnih izbora koji se odnose na nacionalne manjine posebno vrijedno istaći?

Najvrjednije je da mijenjamo mentalitet u sastavljanju lista, koji pripadnicima manjina, ali i hrvatskog naroda, u jedinicama lokalne i regionalne samouprave gdje su u manjini, stvara uvjete da se takvi kandidati stavljaju ne više na posljednja mjesta uz klauzulu „ionako će te kooptirati“, već se stavljaju na, za ulaz, izgledna mjesta na listama. Tu vidim najveći napredak.

Činjenica je da su dopunski izbori za predstavnike nacionalnih manjina održani nakon što su sva predstavnička tijela na lokalnom i regionalnom nivou konstituirana. Da li bi negdje uspostavljeni odnosi političkih snaga u tijelima lokalne samouprave ovim izborima mogli biti promijenjeni ili narušeni?

Da. Na dosta mjesta utječu i na izgled i sastav predstavničke većina odmah nakon izbora. Primjerice u Općini Gunja te u Primorsko-goranskoj županiji. Ali, podsjećam kako su vijećnici tek na početku svojih mandata, a u današnjoj više nego turbulentnoj nacionalnoj političkoj sceni, rasformiranjem nacionalnih stranaka siguran sam kako će do poremećaja doći i na lokalnim nivoima. Tako će svaki, ali baš svaki mandat u lokalnim vijećima biti važan i mogao bi odlučivati u stvarima bitnim za lokalne zajednice pa tako i za lokalne manjinske zajednice. To pitanje legitimiteta čini još važnijim, da ne kažem ključnim.

Kada su izborne promjene usvajane bilo je kritika pojedinih političkih aktera da izborne zakonske promjene narušavaju načelo jednakosti u ostvarivanju biračkog prava na štetu pripadnika hrvatskog naroda. Da li se nakon provedenih izbora može reći da su te primjedbe i kritike bile opravdane i utemeljene?

Smatram da su kritike neopravdane. Pitanje legitimiteta izabranih vijećnika je ključno za osjećaj pravednosti, a izmjenama zakona to smo pitanje trajno riješili. Vidimo koliko se žuči proljeva oko pitanja hrvatskog člana predsjedništva BiH, koji bjelodano nema legitimitet unutar hrvatskog naroda u toj državi. Isti problem imali smo i mi, nacionalne manjine u Hrvatskoj na lokalnom nivou do sada. Uostalom, istim izmjenama zakona omogućeno je da i Hrvati u općinama i gradovima u kojima su u manjini – samostalno odlučuju tko će ih zastupati. Dopunskim izborima, a ne da se sa posljednjih mjesta na listama skidaju kandidati i kooptiraju.

ISTA PRAVILA ZA SVE

 Na osnovu iskustva i saznanja iz ovog izbornog ciklusa smatrate li da bi možda trebalo ići u daljnju doradu izbornih pravila kada su manjine u pitanju i u čemu bi se eventualno one sastojale?

Da bi mogli dati definitivnu ocjenu, trebaju proći barem dva izborna ciklusa. Osobno, čini mi se da je sustav izbora članova općinskih i gradskih vijeća sada najbolji, najtransparentniji i najpošteniji do sada. Ako ćemo nešto mijenjati u budućnosti, trebalo bi razmisliti o boljem balansu između predstavničkog tijela i načelnika, odnosno gradonačelnika s druge strane. Taj je balans sada drastično narušen u korist načelnika i gradonačelnika i čini mi se da takav sustav pokazuje sve više nedostataka.

U toku je popis stanovništva koji će u nekim segmentima odrediti, odnosno uticati na prava nacionalnih manjina, posebno u sferi političkog predstavljanja, jer tu mnogo toga ovisi i o brojnosti pojedinih nacionalnih manjina. Očekujete li redukcije tih prava s obzirom na popisne rezultate i da li bi možda ta prava trebalo regulirati i na još neke dodatne načine da ne ovise samo o broju pripadnika nacionalnih manjina?

Sustav određivanja prava nacionalnih manjina je od prije dvadeset godina i može se reći da je dio tog sustava zreo za promjene i usavršavanje, odnosno usklađivanje sa potrebama vremena u kojem živimo. Osim sustava koji ovisi o broju pripadnika nacionalnih manjina i njihovom udjelu, imamo i sustav stečenih prava, tako da smatram da je dostignuti nivo prava nacionalnih manjina dovoljno dobro zaštićen. Ali bolju ću procjenu moći dati nakon obznanjivanja rezultata popisa stanovništva. Svi znamo da nas je manje nego 2011. godine i to je realnost. Ne mislim da će zbog postotka tu-ili-tamo biti smanjivanja dostignutog nivoa prava. Ustvari, nadam se da se to neće dogoditi.

IZABRANO VIŠE OD 300 PREDSTAVNIKA  NACIONALNIH MANJINA

Na održanim lokalnim izborima u svibnju ove godine birao se ukupno 331 predstavnik nacionalnih manjina i hrvatskog naroda ( tamo gdje je u manjini ) u predstavnička tijela lokalnih vlasti. U prvoj redovnoj proceduri lokalnih izbora u svibnju izabrana su 232 člana predstavničkih tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave. Na dopunskim izborima održanim 3. listopada u općinama, gradovima i županijama, gdje u redovom postupku nije ostvarena proporcionalna zastupljenost, izabrano je njih još 90, a u svega nekoliko sredina nije bilo kandidata.

Autor: Institut STINE Stojan Obradović