Intervju: Dr.sc. Antonija Petričušić

Intervju : Dr.sc. Antonija Petričušić , profesorica sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu i donedavna članica Savjetodavnog odbora stručnjaka Vijeća Europe za praćenje provedbe Okvirne konvencije o pravima nacionalnih manjina

Zajedničko povjerenstva za znanstveno-tehničku suradnju Vlade Republike Hrvatske i Savezne vlade Republike Austrije u prosincu prošle godine odobrilo je 21 projekt iz različitih područja znanosti  koji će se naredne dvije godine realizirati kroz hrvatsko-austrijsku akademski i znanstvenu suradnju. Među njima je u kategoriji društveno –humanističkih znanosti  i projekt „ Rodna dimenzija hrvatske manjinske politike „ čija je voditeljica s hrvatske strane  profesorica  sociologije  na Pravnom fakultetu u Zagrebu Antonija  Petričušić, istaknuta hrvatska stručnjakinja u području zaštite prava pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina. Uz problematiku nacionalnih manjina njeni znanstveni radovi obuhvaćaju i širu tematiku zaštite ljudskih prava, nediskriminacije, prava  migranata, te prava žena. Kao dobitnica prestižne stipendije Fulbright bila je tijekom prošle akademske godine gostujuća profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Minnesoti.  Od 2018. do 2022. godine profesorica Petričušić je bila članica Savjetodavnog odbora, tijela stručnjakinja i stručnjaka koje nadgledaju primjenu Okvirne konvencije Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina. Kroz ovaj projekt objedinila je svoj   znanstveni interes  za manjinska prava i za prava žena, a projekt će dodatno osnažiti i znanstvenu suradnju Pravnog fakulteta u Zagrebu i Centra za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu ( CSEES) te triju hrvatskih istraživačkih institucija (Pravni fakultet, Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar i Instituta za međunarodne odnose) čiji suradnice čine projektni tim.

Projekt „ Rodna dimenzija hrvatske manjinske politike trebao bi sustavno istražiti položaj žena iz zajednicama nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Ta je tema bila do sada izuzetno malo zastupljena u našem znanstvenom miljeu . Zašto je važna i na što će se projekt fokusirati ?

Projekt će analizirat kroz sljedeće dvije godine rodnu dimenziju hrvatske manjinske politike, dakle, nastojat će potanko istražiti zastupljenost žena iz zajednica nacionalnih manjina u Hrvatskoj u mogućnostima odlučivanja i djelovanja unutar manjinskih organizacija i u politici, kako na nacionalnoj razini, tako i na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Projekt će se baviti percepcijom rodne ravnopravnosti unutar manjinskih zajednica, nastojat će ustanoviti jesu li pripadnice nacionalnih manjina izložene višestrukoj diskriminaciji unutar svojih zajednica i u širem društvu, te kolika je raširenost nasilja nad ženama u manjinskim zajednicama, i konačno jesu li pripadnice manjina u prilici ostvarivati svoja reproduktivna prava. Osim toga, projekt će potaknuti opću raspravu o intersekcionalnosti u području zaštite prava pripadnica i pripadnika manjina i doprinijeti razmjeni znanja između znanstvenica iz različitih disciplina i dionika javnih vlasti koji se bave provedbom manjinske politike.

NEDOSTAK ISTRAŽIVANJA O RODNOJ RAVNOPRAVNOSTI

– Da li je uopće istraživana problematika žena u  hrvatskim manjinskim zajednicama ( osim položaja Romkinja )  ?

Naš projekt upravo adresira problem nedostatka znanstvenih i stručnih radova na hrvatskom jeziku koji se bave tematikom rodne dimenzije u području ostvarivanja prava pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina. U pravu ste kada detektirate da se do sada financiralo isključivo istraživanja o položaju Romkinja, no i žene iz drugih manjinskih zajednica zaslužuju pažnju istraživačica i zasigurno je potrebno povećati istraživačke aktivnosti na temu rodne ravnopravnosti unutar manjinske scene.

– Što su bili glavni motivi i razlozi za iniciranje jednog ovakvog projekta ?

Rodna ravnopravnost u zajednicama nacionalnih manjina tek odnedavno postaje temom od interesa znanstvene i stručne javnosti, unatoč činjenici da žene i muškarci imaju različite životne uvjete i okolnosti, uključujući nejednak pristup i kontrolu nad moći, resursima, ljudskim pravima i institucijama. Situacije žena i muškaraca također se razlikuju temeljem dobi, etničkog ili socijalnog podrijetla ili drugih čimbenika. I rodni jaz u političkom sudjelovanju se dodatno povećava kad se spol ukrsti s rasom i etničkom pripadnošću žena, što ukazuje na zaključak da žene iz manjinskih skupina imaju višestruke marginalizirane identitete koji ih isključuju iz politike, što potvrđuje i manjinska politička stvarnost, jer na položajima manjinske političke moći su mahom muškarci. Sve to me potaklo da osmislim ovaj projekt i okupim kolegice koje razumiju važnost ove teme.

– Koje ste suradnice okupili na projektu?

Sve suradnice na projektu su istaknute znanstvenice u području rodne ravnopravnosti i ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Primjerice, ugledna stručnjakinja za prava žena dr. sc. Ivana Radačić, s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, se u svom znanstveno-istraživačkom radu bavi feminističkim teorijama roda, prava i seksualnosti. Stručnjakinja je Vijeća Europe za ljudska prava žena te potpredsjednica Radne skupe UN-a o diskriminaciji žena i djevojčica. Dr. sc. Emina Bužinkić, s Instituta za Razvoj i međunarodne odnose, svoj znanstveno-istraživački rad oblikuje na sjecištima transnacionalnog feminizma i solidarnosti. Prof. dr. sc. Maja Munivrana i izv. prof. dr. sc. Ana Horvat Vuković, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, predaju predmete “Prava žena” i “Rodno uvjetovano nasilje” kolegij na engleskom “Women’s Rights”. Projekt okuplja i četiri doktorandice iz četiri različita društvena područja: sociologije, lingvistike, politologije i prava. Sve četiri doktorandice (Marija Antić, Nina Čolović, Barbara Mašić i Darija Željko) u dosadašnjem znanstveno-istraživačkom radu i publikacijama su se bavile temama ravnopravnosti žena i pravima manjina.

Voditeljica projekta na austrijskoj strani je izv. prof. dr. sc. Emma Lantschner, izvanredna profesorica pri Centru za jugoistočnoeuropske studije (CSEES) Sveučilišta u Grazu, koja u projekt donosi političku perspektivu svojih dosadašnjih istraživanja koja su se bavila zaštitom ljudskih prava i prava nacionalnih manjina, s fokusom na pravo na jednakost i nediskriminaciju. Ona je ujedno i trenutna dopredsjednica Savjetodavnog odbora koji prati privrdbu Okvirne konvencije Vijeća Europe za zaštitu prava nacionalnih manjina. Prof. dr. sc Roberta Maierhofer, redovna je profesorica američkih studija na Sveučilištu u Grazu i vodeća stručnjakinja za studije starenja i roda u Europi i Sjevernoj Americi. Teme istraživanja druge suradnice iz Graza, dr. sc. Valerije Saulevich, uključuju migracijska i izbjeglička iskustva žena, interkulturalnost, religiju i tijelo, kao i etnografiju i kvalitativne metode. Projekt s austrijske strane okuplja tri doktorandice (Nicole Haring, Sophiu Schönthaler i Ivanu Spirovsku). Jedan od ciljeva projekta upravo i jest osnaženje sedam doktorandica koje će sudjelovati u projektu, a koje će nakon usvajanja novih koncepata i teorijskih okvira biti u stanju nastaviti primjenjivati ih u svome znanstveno-istraživačkom radu.

OSVIJESTITI PROBLEME INTERSEKCIONALNOSTI

– Nedavno je u Zagrebu u sklopu FUENOvog  seminara odnosno njihove radne grupe slavenskih manjina čiji je organizator bilo Srpsko narodno vijeće  jedna od uvodnih rasprava bila posvećena problematici žena u manjinskim zajednicama.  Zašto je ta tema uopće postavljena kao jedan od fokusa seminara . 

Zato što je napokon u manjinskim organizacijama sazrela svijest da i žene iz manjinskih zajednica imaju pravo na svoja prava zbog toga što su žene, a ne isključivo na manjinska prava. Nema još stvarne ravnopravnosti između muškaraca i žena u manjinskim zajednicama diljem Europe. Primjerice, istraživanje FUEN-a iz 2022. godine pokazalo je, primjerice, da su žene razmjerno zastupljene u manjinskim organizacijama, ali uglavnom na operativnim, ne izvršnim položajima. Nasuprot tome, muškarci dominiraju na vodećim pozicijama, odnosno u izvršnim odborima ili upravnim odborima. Na nedavnom sastanku FUEN-a u Beču predstavila sam međunarodne standarde jednakosti poput UN-ovih konvencija i UN-ovih ciljeva održivog razvoja, koji uključuju prava žena, ali sam istaknula da pozivanje na standarde međunarodnog prava žena nije dovoljno, jer standardi nisu dovoljni, mora se djelovati iznutra i mijenjati kulturu nejednakosti unutar manjinskih organizacija i zajednica.

– Koliko je naša javnost uopće osviještena problematici intersekcionalnosti i višestruke diskriminacije koja posebno pogađa i žene u manjinskim zajednicama ?

Među pripadnicima nacionalnih manjina u mnogim društvima, pa tako i u hrvatskom, skupina žena i djevojaka je u najnepovoljnijem položaju u smislu pristupa mogućnostima, resursima i položajima moći jer ih društvene norme uglavnom svode na skrbničke i reproduktivne aktivnosti. Ovi isprepleteni obrasci nejednakosti temeljeni na spolu i etničkoj pripadnosti stoga dodatno povećavaju rizik od društvene isključenosti i marginalizacije žena i djevojaka pripadnica nacionalnih manjina. Američka pravnica i znanstvenica Kimberlé Crenshaw uvela je još prije tri desetljeća pristup intersekcionalnosti u razumijevanje i objašnjenu fenomena rodne neravnopravnosti i diskriminacije, tako što je u kontekstu američkih crnih žena opisala kompleksnu višedimenzionalnu strukturu identiteta kojeg ne čini isključivo rodni identitet (bivanje ženom), nego i druge identitetske odrednice poput rase i etničke pripadnosti, klase, religije, stranačke pripadnosti, invaliditeta, seksualne orijentacije, itd. Ovaj projekt taj teorijski i istraživački pristup približava hrvatskoj znanstvenoj zajednici i provoditeljima manjinske politike. Naime, jedan od ciljeva projekta je povećana razina znanja o temama obuhvaćenim projektom među provoditeljima hrvatske manjinske politike, koji o intersekcionalnosti, usudim se tvrditi, još premalo znaju.

BOGATA HRVATSKO –AUSTRIJSKA ZNANSTVENA SURADNJA

– Nedavno ste se vratili s jednogodišnje  Fulbrightovestipendije u SAD.  Da li je taj studijski boravak  doprinio nastanku ovog projekta ?

Kao dobitnica stipendije Fulbright u akademskoj godini 2022/2023 istraživala sam pri Centru za ljudska prava Sveučilišta u Minnesoti koje posljedice konzervativna pravna mobilizacija ima na ostvarivanje prava žena u Sjedinjenim Američkim Državama i Republici Hrvatskoj te predavala predmet International Women’s Human Rights studenticama i studentima na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Minnesoti. Projektni prijedlog je napisan tijekom tog boravka, a znanja i izvori američkog sveučilišta zasigurno su mi pomogli u pripremi projektnog prijedloga.

– Kakva su na kraju vaša konkretna  očekivanja od realizacije projekta?

Provođenjem intervjua sa pripadnicama nacionalnih manjina u Hrvatskoj koje su politički i građanski aktivne kao i s predstavnicima institucija javne vlasti koji se bave provedbom manjinske politike nastojat ćemo prikupiti relevantne podatke koji će rezultirati elaboracijom smjernica za unapređenje rodne jednakosti unutar manjinskih zajednica, ali i podići svijest institucija javne vlasti da i pripadnice manjina zaslužuju poštovanje i provedu ne samo manjinskih prava, nego i prava žena. Nadam se da će naši rezultati doprinijeti podizanju svijesti o rodnoj neravnopravnosti unutar manjinskih zajednica i osvijestiti da si pripadnice nacionalnih manjina nerijetko izložene višestrukoj diskriminaciji, čak i nasilju nad ženama.

Diseminaciju rezultata istraživanja predviđamo kroz četiri istraživačka kolokvija (dva na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a dva na Pravnom fakultetu u u Grazu) koji će okupiti (po dva u 2024. i 2025. godovini) sve projektne suradnice i suradnike i na kojima ćemo izložiti radove i prezentirati rezultate istraživanja, koji će, planiramo, biti objavljeni u domaćim i stranim publikacija. Istraživački kolokviji biti će otvoreni dionicama i dionicima hrvatske manijske politike, posebice saborskim zastupnicama i zastupnicima nacionalnih manjina, zaposlenicima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, te članovima Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Na taj način namjeravamo rezultate našeg istraživačkog rada podijeliti s provoditeljima manjinske politike i uključiti ih u buduće aktivnosti provođenja iste.

Stojan Obradović

Intervju: dr. sc. Antonija Petričušić, profesorica sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu i donedavna članica Savjetodavnog odbora stručnjaka Vijeća Europe za praćenje provedbe Okvirne konvencije o pravima nacionalnih manjina

U svom 6. Izvješću o provođenju temeljnog europskog dokumenta o pravima nacionalnih manjina, Okvirne konvencije , hrvatska Vlada  tvrdi kako se prava nacionalnih manjina kontinuirano unapređuju i kako Vlada stalno radi na tome i ulaže maksimalne napore. Ali to unapređivanje se uglavnom svodi na to da se manjinskim udrugama dodjeljuju financijska sredstava, a to rezultira malim utjecajem ako se projekti udruga koji koriste ta sredstva ne implementiraju na način da njihovi ciljevi i rezultati doprinose uključivom društvu. Tim sredstvima omogućuje se da pojedine manjinske organizacije žive i rade, ali to nije dovoljno za ostvarivanje kvalitetne manjinske politike, politike integracije i ostvarivanja jednakosti svih građanki i građana te pune nacionalne ravnopravnosti.

Hrvatska vlada je u lipnju 2023. godine Vijeću Europe predala Šesto izvješće o provedbi Okvirne konvencije o pravima nacionalnih manjina čime je započeo uobičajeni periodični proces evaluacije hrvatske manjinske politike prema europskim standardima.  Što Vlada poručuje Vijeću Europe u ovom Izvješću?

Činjenica da je Šesto izvješće predano u propisanom roku služi na čast svima koji implementiraju hrvatsku manjinsku politiku, posebice Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koji je koordinirao njegovu pripremu. U tom izvješću Vlada tvrdi da je „došlo do unaprjeđenja prava nacionalnih manjina u svim područjima“, da „je nastavila provoditi politiku unaprjeđenja i zaštite prava nacionalnih manjina“ te da „Republika Hrvatska stalno dograđuje sustav zaštite prava nacionalnih manjina.“ Sve vlade u pravilu tako Vijeću Europe prezentiraju provedbe svojih manjinskih politika. Rijetko same prepoznaju i priznaju ona područja provedbe u kojima postoje izazovi i ne ostvaruju se pojedina prava pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina. Kao stručnjakinja koja je bila članica Savjetodavnog odbora četiri godine, stoga i upoznata s izvještajima drugih država stranaka Okvirne konvencije, znam da ta izvješća formalno gledajući mogu biti i bolje pripremljena. Naše izvješće pomalo sliči na „sendvič“ u kojem različita ministarstva samo jedno na drugo poslože svoje izvještaje umjesto da se napravi jedna cjelovita i zaokružena analiza koja bi ukazivala na probleme, a ne se samo navodilo podatke bez ikakve kontekstualizaicje.

ODLUČNIJE PROTIV GOVORA MRŽNJE

Što u Šestom izvješću Vlada Republike Hrvatske poručuje Vijeću Europe?

U uvodnom sažetku se tvrdi kako se prava nacionalnih manjina kontinuirano unapređuju i kako Vlada stalno radi na tome i ulaže maksimalne napore. Ali to unapređivanje se uglavnom svodi na to da se manjinskim udrugama dodjeljuju financijska sredstava, a to rezultira malim utjecajem ako se projekti udruga koji koriste ta sredstva ne implementiraju na način da njihovi ciljevi i rezultati doprinose uključivom društvu. Tim sredstvima omogućuje se da pojedine manjinske organizacije žive i rade, ali to nije dovoljno za ostvarivanje kvalitetne manjinske politike, politike integracije i ostvarivanja jednakosti svih građanki i građana te pune nacionalne ravnopravnosti. Nažalost na neke od preporuka koje su hrvatskim vlastima uputili i Savjetodavni odbor i Odbor ministara, dakle izvršno tijelo Vijeća Europe, se ovo Šesto izvješće uopće ne referira. Ipak, Vlada tvrdi da je razmotrila primjedbe i prijedloge Savjetodavnog odbora, te izjavljuje u Šestom izvješću da je „odlučna u namjeri ispunjenja preuzetih obveza.“

Ima li ostvarenih preporuka koje smo dobili nakon Petog mišljenja Savjetodavnog odbora o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj?

Da, ima i pozitivnih pomaka! Primjerice, Savjetodavni odbor potaknuo je u svome posljednjem Mišljenju hrvatske vlasti na odlučno rješavanje i javnu osudu svih slučajeva javnog poticanja na nasilje i mržnju, zločine iz mržnje, kao i radikalni nacionalizam, povijesni revizionizam, glorifikaciju osoba osuđenih za ratne zločine i protumanjinsku retoriku u javnom i političkom diskursu. Također je savjetovao da se hrvatske vlasti pobrinu da zločini iz mržnje koji pogađaju pripadnike nacionalnih manjina budu spriječeni, djelotvorno istraženi i odgovarajuće sankcionirani.  Vlada u Šestom izvješću informira Savjetodavni odbor da je u travnju 2021. usvojen Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje. Taj protokol sadrži obveze nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje, odredbe o sastavu i nadležnosti Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje, način i sadržaj suradnje između nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje te ostale aktivnosti nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje, a odnose se na edukaciju o suzbijanju zločina iz mržnje. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je središnje tijelo za prikupljanje i objavu podataka o zločinu iz mržnje, tijelo zaduženo za jačanje sustava borbe protiv zločina iz mržnje te za suradnju s organizacijama civilnoga društva i međunarodnim organizacijama.

NUŽAN DIJALOG ZA UNAPREĐIVANJE MANJINSKE POLITIKE

Kako su manjinske udruge i jesu lim opće u pripremu Izvješća o provedbi Okvirne konvencije? Bi li pritisak manjinskog civilnog društva mogao biti bolji i jači?

U Šestom izviješću Vlada izvještava da je u provedbi manjinske politike u izvještajnom razdoblju nastojala maksimalno uvažavati mišljenja nacionalnih manjina. Htjela bi pohvaliti da ovo Izvješće ovaj put sadrži i nekoliko doprinosa manjinskih krovnih organizacija, ali me istovremeno razočarava to šta su ta izvješća prezentirana kao posebni dodaci i nisu integrirana u cjelovitu analizu, da same udruge nacionalnih manjina kažu kako bi smo mogli bolje . Radi se o udrugama nacionalnih Albanaca, Makedonaca, Čeha, Slovaka i Crnogoraca, dok su u Ustavu navedene 22 nacionalne manjine. Ovo pokazuje pasivnost pa i nemarnost onih kojih se priprema izvješća o provedbi Okvirne konvencije u Republici Hrvatskoj najviše tiče da se aktivno uključe, daju svoj doprinos i na taj način sukreiraju manjinsku politiku.

Prošle godine velikom međunarodnom znanstvenom  konferencijom kojoj ste bili inicijatorica obilježena je 20 godišnjica Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Koliko sadržaji i rezultati te konferencije mogu utjecati na daljnji razvoj kvalitetnije manjinske politike o kojoj govorite. Da li i što treba inovirati u ovom ključnom manjinskom zakonu kako bi stvari išle bolje ?

Ovaj strateški znanstveni skup od iznimnog značaja za Republiku Hrvatsku u 2022. godini, čiju su organizaciju omogućila financijska sredstva Ministarstva znanosti i obrazovanja, zajednički su organizirali Pravni fakulteti u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, u suradnji s Uredom potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske te Savjetom za nacionalne manjine i Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Cilj konferencije bio je razmotriti stvarne učinke Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina na položaj pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina u Hrvatskoj, prije svega na ostvarivanje njime zajamčenih prava i njihovu zaštitu, kao i na integraciju pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina u većinsko društvo. Naravno da Ustavni zakon treba konstantno inovirati i prilagođavati ga okolnostima i društvenim promjenama koje nastaju. To nije specifičnost ovog zakona već svaka javna politika treba „reset“ i treba odgovarati vremenu u kojem živimo. Nažalost, u manjinskoj politici se to ne događa. To je motor koji je naučio da dobije određenu količinu goriva ( financija ) i da se kreće ustaljenim rutama i brzinama bez obzira na to što su stvarni problemi s kojima se pripadnice i pripadnici manjina susreću. I oni koji se time motorom koriste su zadovoljni, a oni koji su nezadovoljni nemaju odgovarajuće predstavnike , alate i moći da to promjene. Nadali smo se da ćemo ovom konferencijom, na koji se znanstvene zajednica odazvala u velikom broju, uspostaviti kvalitetan dijalog s predstavnicima Vlade, strukturama i institucijama vlasti, kreatorima javnih politika. Međutim, nažalost osim što su nam javne vlasti RH dale podršku u organizaciji konferencije, nisu pokazale interes za nikakvu daljnju i kontinuiranu suradnju s akademskom zajednicom, u cilju daljnjeg razvoja i poboljšanja manjinske politike. No, mi nećemo odustati. Uskoro izdajemo zbornik radova izloženih na konferenciji i budite sigurni da će primjerak biti poslan baš svakom dioniku provedbe manjinske politike u Hrvatskoj.

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Intervju: Dr.sc. Antonija Petričušić, incijatorica i  predsjednica organizacijskog odbora  međunarodne znanstvena konferencija „Prvih dvadeset godina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“

Važna poruka  konferencije je da u javnosti još uvijek nije osviještena  važnost postojanja i provedbe Ustavnog zakona te da na tom pitanju javne vlasti trebaju gorljivije raditi u budućnosti. A provedba Ustavnoga zakona  mora doprinositi razvijanju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijalogu između nacionalnih manjina i hrvatskoga naroda, u duhu tolerancije i pluralizma te uvažavanjem raznolikosti na kulturnom i društvenom planu.

-Početkom prosinca održana je međunarodna znanstvena konferencija „ Prvih dvadeset godina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina „ . To je ujedno i prvi pokušaj da se znanstveno valorizira to važno političko i društveno područje . Koliko je uopće u našoj javnosti osviještena važnost donošenja i provedbe Ustavnog zakona … i za nacionalne manjine ali i za društvo u cjelini ? 

Profesor Siniša Tatalović i profesorica Ružica Jakešević s Fakulteta političkih znanosti već više od dva desetljeća sustavno znanstveno-istraživački pristupaju pitanju ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina na godišnjoj konferenciji pod naslovom „Nacionalne manjine u demokratskim društvima“, koja je rasadište kvalitetnih znanstvenih prijedloga za unaprijeđenije provođenja manjinske politike. Organizatori ove nedavno održane konferencije su sva četiri hrvatska pravna fakulteta, ali uz pravnu perspektivu, u programu skupa zahvatili smo i u srodne discipline, obrazovne znanosti, sociologiju i političke znanosti, upravo da bi izbjegli disciplinarnu specijalizaciju koja je preuska da bi se njome kvalitetno interpretiralo oživotvorenje pravnih normi o manjinskim pravima. Primarni je cilj ove konferencije bio organizirati akademsku raspravu o učincima Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina na položaj pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Raspravili smo dobre i loše strane institucija i mjera koje je Ustavni zakon iznjedrio i ispitali jesu li one  doprinijele integraciji pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina u hrvatsko društvo. Konferencija je okupila i stručnjakinje i stručnjake iz europskih međunarodnih organizacija te iz istraživačkih ustanova, s kojima smo zajednički predložili smjernice za poboljšanje buduće hrvatske manjinske politike. Jedan od zaključaka konferencije bio je i da u javnosti još uvijek nije osviještena o važnost postojanja i provedbe Ustavnog zakona te da na tom pitanju javne vlasti trebaju gorljivije raditi u budućnosti.

OŽIVOTVORENJE USTAVINH VREDNOTA

-Koja su postignuća ostvarena u ovih dvadeset godina , koji su nedostaci ali i koji su mogući pravci njihova razrješenja ?

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina služi oživotvorenju nekih od stožernih vrednota Ustava Republike Hrvatske, poput jednakosti, nacionalne ravnopravnosti i prava čovjeka. On sadrži niz pravnih struktura koje se može ocijeniti normativno poželjnima. Dobre su njegove komponente što je osigurao političku predstavljenost pripadnica i pripadnika manjina u tijelima javne vlasti, u sudstvu, javnoj upravi. Osmišljen je sustav za očuvanje manjinskih identiteta putem financiranja projekata kulturne autonomije. Osigurana su sredstva za poučavanje na jezicima i pismima nacionalnih manjina. Institucije koje provode manjinsku politiku su također u proteklih dvadeset godina sazrijevale i osnaživale pravila provedbe manjinske politike. Nedostatak je, ipak, relativno malen broj pripadnika i pripadnica manjina koji aktivno sudjeluju u radu manjinskih udruga i konzumiranju prava. To govori da se događa polagana asimilacija i da kroz koju generaciju trenutni sustav može postati suvišan jer neće biti kapaciteta za njegovo konzumiranje.

– Uz akademsku pravničku zajednicu konferenciju su podržali i drugi  faktori relevantni za osmišljavanje i provedbu  manjinske politike  ( i Vlada i Savjet za nacionalne manjine i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina , Ustavni sud , Sabor, manjinske institucije i udruge itd.) Može li se ta suradnje prenijeti i u praksu manjinske politike  i može li znanost više doprinijeti njenom osmišljavanju i učinkovitijoj primjeni ? Kako dalje razvijati tu suradnju ?

Uz pravnu perspektivu, rasprave na konferenciji obuhvatile su i srodne discipline, poglavito sociologiju i političke znanosti. Nastojali smo izbjeći disciplinarnu specijalizaciju koja nije dorasla složenom izazovu oživotvorenja pravne norme. Ova je konferencija dokaz kako provoditelji manjinske politike u akademskoj zajednici imaju saveznice i saveznike s kojima mogu zajednički osmišljavati buduće trendove manjinske politike.

ZAJEDNIČKO OSMIŠLJAVANJE MANJINSKE POLITIKE

–Međunarodna znanstvena konferencija „Prvih dvadeset godina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“  analizirala je i  usklađenost hrvatskog manjinskog zakonodavstva s odredbama pravnih instrumenata Vijeće Europe: Okvirne konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina, Europske povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima te djelovanju Europske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti itd.  Kada se apliciraju ti međunarodni standardi kakva je ocjena naše manjinske politike ?

Ovi instrumenti međunarodnog prava cjelovito normiraju prava pripadnika nacionalnih manjina kako bi se osigurala njihova jednakost, nediskriminacija i uključenost u društvo i procese odlučivanja te prate poštivanja ljudskih i manjinskih prava. Vlada Republike  Hrvatske podnijela je do sada Vijeću Europe pet izvješća o provođenju Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, šest izvješća o provođenju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, a Europska komisija za borbu protiv rasizma i nesnošljivosti Vijeća Europe pripremila je peto izvješća o Hrvatskoj. Na svako od podnesenih izvješća tijela stručnjaka koja prate provedbu ovih instrumenata zaštite prava nacionalnih manjina davala su prijedloge i preporuke Vladi kako da unaprijedi manjinsku politiku te osigura ili poboljša ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Na taj način Vijeće Europe i njegove institucije postaju sukreatorima hrvatske manjinske politike. Tijela koja nadgledaju primjenu međunarodnopravnih obveza Republike Hrvatske u pravili ističu da je zakonodavni okvir koji se odnosi na nacionalne manjine u cijelosti usklađen s odredbama međunarodnog prava, ali da unatoč tome opstaje diskriminacije pripadnika pojedinih skupina, osobito pripadnika romske i srpske nacionalne manjine.

-Provedba Ustavnog zakona nije naravno samo pravno pitanje već u hrvatskom kontekstu značajno ovisi o izgradnji društvene i političke kulture uvažavanja različitosti , jačanja tolerancije i razvoja senzibiliteta za druge i drugačije . Kako tu napreduje hrvatsko društvo ? Koji su najveći problemi i kako ih prevladavati .

Prava pripadnika nacionalnih manjina  u proteklih trideset godina hrvatske samostalnosti pokazala su se mjestom značajnih političkih prijepora. Ipak, najveći problemi su ekonomska nejednakost i socijalna isključenost pojedinih pripadnika manjina. Ništa ne znači što imate predstavnika svoje etničke grupe u Saboru, ako nemate cestu u svome zaselku, struju, vodu ili školu u koju možete slati djecu. Slučajevi nasilja iz mržnje i govor mržnje povremeno se još javljaju, ali ih je vidno manje nego ranije. Ekonomska kriza dovodi do porasta nacionalizma i ekstremizama, što u pravilu  negativno utječe na ostvarivanje manjinskih prava, osobito u onim područjima države koja su bila pogođena ratom, a nisu doživjela znatnu ekonomsku obnovu. Za promicanje i prihvaćanje kulture uvažavanja različitosti potrebno je djelotvornije promicati kulturu i povijest nacionalnih manjina kao i njihov doprinos društvu u cjelini, te o tome poučavati učenike i učenice u školama, kako bi se promicala međuetnička pomirba i raznolikost u društvu. Zakonski propisi o službenoj uporabi manjinskog jezika i pisma ne provode se na ispravan način u cijeloj zemlji.

PROMICATI KULTURU I POVIJEST NACIONALNIH MANJINA

-Koliko i kako rezultati konferencije u budućnosti mogu pripomoći  u djelovanju institucija koje provode manjinsku politiku Republike Hrvatske: raznim ministarstvima, Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koji je stručna služba Vlade Republike Hrvatske, Savjetu za nacionalne manjine, stručnom tijelu čiji je cilj ostvarivanje sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu, kao i manjinskim udrugama i ustanovama.

Zaključci konferencije, a još više znanstveni i stručni radovi koje će konferencija iznjedriti, neće imati smisla ako ih ne čuju i u svom radu primjene provoditelji hrvatske manijske politike: Savjet za nacionalne manjine, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, HRT, županije i gradovi. Stoga je važno i vrijedno što su na konferenciji sudjelovali i predstavnici institucija koje provode manjinsko zakonodavstvo.

– Treba li mijenjati i  dalje dograđivati Ustavni zakon  ili razvijati mehanizme njegove primjene?

Provedba Ustavnoga zakona, tako i posebnih zakona koji propisuju prava pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina, mora doprinositi razvijanju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijalogu između pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskoga naroda, u duhu tolerancije i pluralizma te uvažavanjem raznolikosti na kulturnom i društvenom planu. Dakle, sustavnim aktivnostima koje teže  izgradnji uključivog i tolerantnog društva se osnažuju odredbe Ustavnog zakona i unaprjeđuju mehanizmi njegove provedbe, a na konferenciji je ocijenjeno da baš na tom polju treba sistematičnije i gorljivije raditi.

RAZVOJ I DOGRADNJA MANJINSKE POLITIKE KAO PERMANENTAN PROCES

Povodom dvadesete godišnjice usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, temeljnog dokumenta za provođenje manjinske politike u Hrvatskoj, Pravni fakulteti u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, u suradnji s Uredom potpredsjednice Vlade, Savjetom za nacionalne manjine te Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, organizirali su zajedničku međunarodnu znanstvenu konferenciju „Prvih dvadeset godina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“. Znanstveni značaj konferencije pokazuje činjenica da su organizatori bili četiri Pravna fakulteta u Republici Hrvatskoj, ali iako znanstveno koncipirana konferencija je uključila i sve relevantne aktere i institucije za osmišljavanje i provedbu manjinske politike u hrvatskom društvu. Konferencijom se željelo naglasiti važnost donošenja i provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, utvrditi dosadašnje dosege manjinske politike, ali i odgovoriti na specifična pitanja dosadašnjih nedostataka i daljnjeg razvoja manjinskih prava u hrvatskom društvu. Konferencija je osim toga bila usmjerena i na usporednu perspektivu naspram niza izazova koje, uz ono hrvatsko, dijele i druga etnički raznolika demokratska društva.  Konferencija bi trebala pripomoći u traženju najboljih rješenja za daljnji razvoj i dogradnju manjinske politike u hrvatskom društvu što treba shvatiti kao permanentan proces, a pojedine analize sigurno će biti i dragocjena pomoć za bolje djelovanje institucija koje provode manjinsku politiku na svim nivoima od Vlade do lokalnih struktura vlasti.

Autor: Stojan Obradović