Intervju : Anja Šimpraga

Intervju : Anja Šimpraga, potpredsjednica Vlade RH za društvene djelatnosti i ljudska prava

Program za financiranje projekata lokalne infrastrukture i ruralnog razvoja na područjima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina je ključ opstanka tih krajeva i ostanka ljudi u njima. Cilj je pružanje pomoći razvoju tih lokalnih zajednica poboljšanjem dostupnosti lokalne infrastrukture i zagovaranjem promicanja ravnopravnosti, nediskriminacije i održivog razvoja te participativnim pristupom dionika šire lokalne zajednice. Poznato je da izazovi koje nacionalne manjine imaju na lokalnim razinama nisu uvijek iste prirode, niti je spremnost lokalnih vlasti na suradnju oko poštivanja zakonom zajamčenih prava jednaka u svim područjima. Moja zadaća, kao potpredsjednice Vlade je da tamo gdje dobre prakse postoje dam dodatan vjetar da se njihovi primjeri primjene i u drugim regijama, a tamo, gdje nesporazumi postoje, dam svoj maksimalni angažman za prevladavanje barijera, i otvaranje prostora suradnje. Suradnja je kategorički imperativ i vjerujem da bi svaka druga alternativa bila pogubna za dalji razvoj našeg društva.

• Operativni programi Vlade RH za nacionalne manjine 2021.-2024. došli su do otprilike pola mandata. Kako ocjenjujete njihovu dosadašnju implementaciju? U čemu se uspjelo? Ima li značajnijih podbačaja u odnosu na planirano? Gdje su najveći otpori i problemi?

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina zadužen je Vladi dostavljati izvješća o provođenju Operativnih programa do kraja veljače za prethodnu godinu. Stoga ćemo početkom 2023. imati jasniju sliku što je sve ostvareno na polovici razdoblja provedbe. Bitno je istaknuti da se sve redovne aktivnosti koje se odnosne na ključne elemente zaštitite manjinskih prava navedene u Operativnim programima, od obrazovanja do kulturne autonomije, kontinuirano provode.

Od važnih uspjeha izdvojila bih donošenje novog Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje. Na sjednici Vlade Republike Hrvatske održanoj 8. travnja 2021. usvojen je novi Protokol. On sadrži obveze nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje, odredbe o sastavu i nadležnosti Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje, način i sadržaj suradnje između nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje. Također i ostale aktivnosti nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje, a odnose se na edukaciju o suzbijanju zločina iz mržnje. Donošenje i provedba Protokola je veliki korak naprijed u zaštiti manjinskih skupina u pogledu suzbijanja govora i zločina iz mržnje.

Istaknula bih i projekte elektrifikacije i razvoja vodovodne mreže na područjima naseljenima nacionalnim manjinama kao i izgradnju brojnih cesta. Ujedno, izgrađeni su ili se rade  prosvjetno-kulturni centri za više nacionalnih manjina diljem Hrvatske.

Naravno Pred nama je još puno posla, posebice u aspektima koji su i do sad bili izazovni, primjerice osnivanje manjinske redakcije na Hrvatskoj radioteleviziji i izbjegavanje getoizacije nacionalnih manjina u medijima. Potom puna primjena Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina te rješavanje otvorenih pitanja iz 90-ih godina poput pronalaska nestalih i završetka procesa povratka, otpisa parničnih troškova za žrtve rata i stambenog zbrinjavanja. Pritom je bitno da su svi ti prioriteti navedeni u Operativnim programima.

VIDLJIVI REZULTATI

• Kako stoje stvari kada je u pitanju ispunjavanje i napredak programa za sve nacionalne manjine, a kako onih posebnih za pojedine nacionalne manjine?

Na razini programa za sve nacionalne manjine možemo biti zadovoljni, jer se neki kontinuirani programi poput obnove uništenih ili oštećenih spomenika kulture i spomeničke baštine, financiranje projekata lokalne infrastrukture i ruralnog razvoja na područjima naseljenima pripadnicima nacionalnih manjina te programi kulturne autonomije redovito provode i možemo vidjeti konkretne rezultate. Naravno i dalje postoje određena otvorena pitanja u kojima je potreban dodatan angažman i politička volja kako bi se provedba intenzivirala. Ipak treba naglasiti da su Operativni programi planirani i usvojeni za razdoblje od četiri godine i tek na kraju ćemo moći vidjeti što je napravljeno, pogotovo jer sada ulazimo u razdoblje najintenzivnijeg rada. Što se tiče posebnih programa vjerujem da su predstavnici nacionalnih manjina zadovoljni napretkom iako naravno u svakom posebnom operativnom programu postoje određene mjere za čiju realizaciju je potreban dodatni napor. Neke manjine poput romske imaju i svoje zasebne nacionalne planove i dodatne projekte kao osigurače razvoja i poštivanja prava, dok na primjer srpska manjina tradicionalno ima najizazovnije mjere i aktivnosti. Posebno mi je drago da su u Operativnim programima navedene mjere koje su usuglašene s predstavnicima „manjih“ manjina, koje i nisu toliko vidljive u javnosti poput njemačke, austrijske, poljske, turske, slovenske ili bugarske i za koje su jasno definirane specifične mjere.

• Kakvi su kontakti s predstavnicima nacionalnih manjina, kakav je njihov angažman i suradnja, dolaze li s njihove strane primjedbe i kritike?

Posao predstavnika manjina, posebice onih koji predstavljaju manjine u Saboru je da na državnoj razini, u odnosu prema Vladi inzistiraju na punoj provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a samim time i Operativnih programa. Naravno, s naglaskom na izazove s kojima se susreće njihova nacionalna manjina i konkretnim problemima koje treba riješiti. S obzirom da sam i sam bila zastupnica u Saboru imam kvalitetnu suradnju i otvoren odnos s predstavnicima svih nacionalnih manjina. Primjedbe postoje, ali u svrhu bržeg i efikasnijeg rješavanja problema.

• Kakvi su pomaci u odnosu na prethodne Operativne programe u čijoj implementaciji je, iako su bili visoko ocjenjeni i od nacionalnih manjina kao bitna i nova kvaliteta u tretiranju manjinskih pitanja, bilo mnogo problema. Tvrdilo se da će novi operativni programi metodološki biti mnogo efikasniji, odnosno da će se moći konkretnije pratiti njihovo ostvarivanje i utvrđivati odgovornost za neizvršavanje. Je li se u tome uspjelo, kakvi su rezultati?

S obzirom da smo imali iskustvo izrade i provedbe Operativnih programa za razdoblje 2017. – 2020. sada smo mogli jasnije detektirati potencijalne probleme u provedbi i izvještavanju. Zato vjerujem da smo zajedničkim radom predstavnika manjina, Ureda potpredsjednice i Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina napravili kvalitetan i provediv dokument. Naravno da postoje određene mjere na kojima predstavnici manjina inzistiraju, a teže su provedive. One su pak važne i bitno je i s načelne razine da su navedene u Operativnim programima, kako bi se i državnim institucijama i donositeljima odluka i na nacionalnoj i na lokalnoj razini skrenula pozornost na neka neriješena pitanja koja opterećuju manjinske zajednice. Konačne rezultate ćemo zbrajati na kraju provedbe. Dobro je da je najveći dio mjera u provedbi i da su rezultati već vidljivi.

PARTICIPACIJA VEĆINSKOG STANOVNIŠTVA

• Jedan od važnih aspekata Operativnih programa je bio usmjeren na unapređenje razvoja područja na kojima povijesno žive nacionalne manjine, a koja su ispod prosjeka nacionalne razvijenosti. Bili su predviđeni značajni projekti infrastrukturnog, ruralno-poljoprivrednog, poduzetničkog razvoja …. ? Osjećaju li se pomaci?

Program za financiranje projekata lokalne infrastrukture i ruralnog razvoja na područjima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina je ključ opstanka tih krajeva i ostanka ljudi u njima. Cilj je pružanje pomoći razvoju tih lokalnih zajednica poboljšanjem dostupnosti lokalne infrastrukture i zagovaranjem promicanja ravnopravnosti, nediskriminacije i održivog razvoja te participativnim pristupom dionika šire lokalne zajednice. Sredstva se raspodjeljuju jedinicama lokalne samouprave (JLS) prema indeksu razvijenosti. Tako da 40 posto ide onim razvrstanima u I. skupinu, 30 posto za II., 20 posto u III. i 10 posto JLS-ima u IV. skupini. Sredstva za provedbu su osigurana u državnom proračunu. Projekti su usmjereni na poboljšanje infrastrukture i jačanje poduzetništva i obrta te jačanje ekonomskih aktivnosti i kao takvi su vitalni za zajednice u navedenim područjima.

• Da li i koliko i nemanjinsko stanovništvo participira u tim projektima? Donose li ti oni napredak čitavoj lokalnoj zajednici i jesu li ti doprinosi dovoljno osviješteni?

Nemoguće je provoditi projekte bez participacije suradnje i koristi većinskog stanovništva. Upravo ti projekti podižu kvalitetu cijelog područja – ceste koriste svi, gospodarske koristi, punjenje lokalnih proračuna, infrastruktura i to su prepoznale JLPRS koje se sve više odlučuju na partnerstvo s manjinskim zajednicama u provedbi ovih projekata.

• Pojedini infrastrukturni projekti su posebno značajni za dijelove srpske nacionalne manjine koji ponegdje žive s neriješenom vodoopskrbom i elektrifikacijom, neshvatljivim civilizacijskim deficitom u 21 st. Hoće li se ovim Operativnim planovima to konačno riješiti?

Proces elektrifikacije ide svom kraju. Posljednjih nekoliko godina u tome su napravljeni veliki pomaci. Elektrifikacija područja koja su bila obuhvaćena ratnim stradanjima i razaranjima, a osobito nisko naponska mreža na područjima povratka, većim dijelom je završena.

Vodoopskrba je sljedeći korak i tu trebamo uložiti dodatne napore. Vjerujem da će se i ovaj program u skorijoj budućnosti završiti.

U Dvoru je završen magistralni cjevovod vrijedan cca. 16 milijuna kuna, kojeg su 2021. g. sa 3.4 milijuna kuna sufinancirale Hrvatske vode. U Benkovcu je započeta izgradnja dovodnog cjevovoda i mjesne mreže naselja Islam Grčki vrijednosti 15.5 milijuna kuna. U Drnišu je završen projekt naselja Tepljuh – Biočić vrijedan oko 2 milijuna kuna. U Glini se gradi magistralni cjevovod Glina – Maja – Dragotina vrijedan 15 milijuna kuna, a u 2021. g. je realizirano više od 2 milijuna kuna. U Topuskom je izgrađen vodovod za naselje Gređani vrijedan 3 milijuna kuna. U izgradnji su i mjesne mreže u Vojniću i Donjem Lapcu. Preostaje još dosta posla, ali imamo spremne projekte i vjerujem da ćemo, uz potporu lokalnih vlasti, dovesti vodovodnu mrežu u sve krajeve Hrvatske.

ROMI KAO PRIORITET LOKALNIH POLITIKA

 – S posebnim problemima suočena je romska nacionalna manjina. Kako napreduje njihov operativni program, ali i ostvarivanje Nacionalnog plana za Rome 2021. – 2027., kojeg je Vlada također usvojila u srpnju prošle godine? Koliko se ti planovi i programi nadopunjuju, surađuju?

U pravu ste kada ističete poseban položaj romske nacionalne manjine, koja nažalost, prema svim parametrima u Hrvatskoj još uvijek predstavlja posebno ranjivu skupinu u društvu. Uključivanje Roma u društvo je dvosmjerni proces. Njegov uspjeh podjednako ovisi kako o instrumentima koje država definira i kvaliteti kojom ih njezina tijela provode, tako i spremnosti pripadnika romske manjine, ali i većinskog stanovništva, da u tom procesu aktivno sudjeluju i daju svoj doprinos.

Ako bi jedini kriterij vrednovanja pomaka uključivanja romske populacije u društvo bio promjena u socio-ekonomskim pokazateljima kroz proteklu godinu, onda bi prosječan građanin mogao zaključiti da velika očekivanja sporo nalaze odraz u svim pokazateljima. Međutim pomaci su vidljivi i kroz predanost Vlade provedbi Operativnog programa za Rome kao i Nacionalnog plana za Rome 2021.-2027. godine, koja je jasna i prepoznatljiva.

Donošenjem Operativnog programa, Vlada je u suradnji s različitim dionicima precizno definirala prioritetna područja te među različitim tijelima rasporedila jasne nositelje pojedinih aktivnosti. To omogućava jasnije praćenje njihove provedbe te pravovremeno adresiranje izazova do kojih u provedbi dolazi.

S druge strane, oni su komplementarni s Nacionalnim planom za uključivanje Roma od 2021. do 2027. Mnoge aktivnosti definirane Operativnim programima, ugrađene su u Nacionalni plan. Može se reći da je Nacionalni plan temeljni alat kojim se brojne aktivnosti definirane u Operativnim programima provode u praksi.

Da bi se pratila i osigurala koordinacija resornih ministarstava i predstavnika vlasti u provedbi aktivnosti, ali i osigurala i uključenost Roma u njihovoj provedbi, nakon donošenja Nacionalnog plana ustrojeno je i Povjerenstvo za praćenje ostvarivanja tog plana. Sjednice Povjerenstva su redovite, i na njima se rješavaju brojni izazovi vezani uz provedbu aktivnosti, ali i osiguravaju da se sredstva rezervirana za provedbu aktivnosti. Postoje područja u kojima smo zadovoljni provedbom, ali na žalost, puna implementacija uvelike ovisi i o spremnosti lokalnih vlasti da jasno pokažu kako je uključivanje Roma jedan od ključnih prioriteta lokalne politike. Rad Povjerenstva je maksimalno približen terenu pa su sjednice održane u Belom Manastiru i Svetom Martinu na Muri. Sjednicama Povjerenstva u županijama u kojima živi veliki broj Roma, omogućavamo konkretnije sagledavanje svakodnevnih izazova te učinkovitije planiranje korištenja sredstava u svrhu realizacije Nacionalnog plana. Sjednice na terenu ujedno otvaraju forum za suradnju i šalju poziv lokalnim vlastima i drugim dionicima u društvu da se aktivno uključe u provedbu Nacionalnog plana.

• Uz važna materijalna pitanja poboljšanja socioekonomskih uvjeta života pojedinih nacionalnih manjina u Operativnim programima za sve i pojedinačne nacionalne manjine poseban naglasak je stavljen na prava uporabe vlastitog jezika i pisma, obrazovna i medijska prava. Kakvi su dosezi na tom planu, a koji problemi i otpori najizraženiji?

Prema izvješćima JLS, ostvarivanje prava na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina je na zadovoljavajućoj razini. Pritom je važno istaknuti da u ostvarenju tih prava postoje značajne razlike i specifični izazovi u pojedinim sredinama. Tako je u Vukovaru Gradsko vijeće zaključilo da dostignuti stupanj razumijevanja među građanima, pripadnicima hrvatskoga naroda i pripadnicima srpske manjine jeste na razini koja omogućava suživot, ali da se nisu ostvarili preduvjeti za propisivanje kolektivnih prava pripadnicima srpske nacionalne manjine. Na žalost, s obzirom na rezultate popisa stanovništva, ovo pravo se vjerojatno neće ostvariti u bliskoj budućnosti, unatoč značajnom broju Srba u Vukovaru, koji ne mogu ostvariti sva svoja prava kao pripadnici nacionalne manjine.

U nekoliko sredina lokalne vlasti nisu provele potrebne mjere za ostvarenje prava na korištenje vlastitog jezika i pisma. Razlozi tomu su se vidjeli u tehničkim nemogućnostima ili nedostatku interesa pripadnika nacionalne manjine za korištenje ovog prava. Ovi tipovi razloga svakako nisu ohrabrujući za pripadnike nacionalnih manjina. S druge strane, postoji niz lokalnih sredina, u kojima se propisana prava ostvaruju bez otpora, dapače uz potporu lokalnih vlasti. Štoviše, imamo i primjere dobre praksi u pojedinim sredinama posebice u Istri, gdje lokalne vlasti jamče ravnopravnu uporabu jezika i pisma čak i kada je udio pripadnika nacionalne manjine manji od udjela koji je propisan zakonom.

NOVI PRISTUP OBRAZOVNIM POLITIKAMA

• Jedan od značajnih aspekata ovih Operativnih programa je bila i najava da će obrazovni programi za čitavu učeničku populaciju imati sadržaje koji govore o doprinosu nacionalnih manjina hrvatskoj politici, znanosti, kulturi …, što bi dugoročno sigurno bio značajan doprinos razumijevanju, toleranciji, boljoj poziciji i uvažavanju manjina u društvu. Da li se nešto na tom planu napravilo i pokrenulo? Imali pozitivnih primjera?

Važnost predstavljanja nacionalnih manjina u obrazovnim politikama i Nacionalnom kurikulumu ne može se prenaglasiti. Često se u raspravama o obrazovnom sustavu zanemaruje njegova odgojna dimenzija. Za izgradnju uključivog, prosperitetnog i demokratskog društva važno je da kroz obrazovni sustav mladima osvijestimo vrijednosti multikulturnoga društva i prepoznavanja različitosti kao bogatstva, a ne tereta ili prijetnji u društvu. Nažalost, određene nacionalne manjine su često predstavljene kroz negativni povijesni kontekst, ili se njihov doprinos razvoju hrvatske kulture, društva, ekonomije i znanosti ne ističe dovoljno.

Stoga smo u Operativnim programima predvidjeli aktivnost kojom bi se provelo istraživanje radi analize obrazovne politike u odnosu na doprinos pripadnika nacionalnih manjina hrvatskoj politici, kulturi, umjetnosti, gospodarstvu, znanosti i društvu općenito. U svrhu osiguranja provedbe navedene analize, 22. studenoga 2021. g. je osnovana Radna skupina za provedbu aktivnosti 2.2.13 u Operativnim programima nacionalnih manjina 2021.-2024. Nakon provedenog natječaja za provedbu istraživanja, u travnju 2022. Radna skupina je odabrala istraživački tim profesora dr.sc. Dejana Stjepanovića sa Sveučilišta u Dundeeu za provedbu istraživanja i izradu analize. Vjerujem da ćemo temeljem tog istraživanja uskoro moći više porazgovarati o pozitivnim, ali i negativnim primjerima koje smo definirali u obrazovnim politikama u Hrvatskoj.

• U prošlim Operativnim programima bilo je predviđeno posebno tijelo za promicanje mira i tolerancije, borbe protiv govora mržnje, rasizma i diskriminacije, koje nikad nije zaživjelo. U Operativnim programima poseban dio se pak odnosi na „promicanje mira i tolerancije te suzbijanja zločina iz mržnje“. Što je na tom planu napravljeno?

Nema dvojbe da je govor mržnje jedan od gorućih izazova našega društva. Na žalost smo često svjedoci da pojedini akteri društva promiču javni diskurs koji vodi relativizaciji zločina iz II. svjetskog rata te potiču održavanje postojećih stereotipa prema tradicionalno marginaliziranim skupinama, ali i potiču formiranje novih, poput onih prema izbjeglicama, azilantima i migrantima, slijedom društvenih promjena u posljednjih nekoliko godina.

Važno je da svi zajedno, kao društvo i država, kroz različite mehanizme pošaljemo snažnu poruku da je promicanje mržnje prema bilo kojoj društvenoj i identitetskoj kategoriji neprihvatljivo. Također, da se zločini počinjeni prema drugima temeljem političkih razloga ili slijedom pripadnosti žrtve određenoj rodnoj, nacionalnoj, socio-ekonomskoj, vjerskoj ili bilo kojoj drugoj kategoriji moraju najoštrije sankcionirati. Izgradnja tolerantnijeg društva gradi se na dva načina: sankcijom i prevencijom, odnosnom širenjem znanja, odgojem mladih i pozitivnom promidžbom vrijednosti tolerancije, uvažavanja različitosti i solidarnosti.

Za provedbu prvog djela, svjesna sam da često u praksi dolazi do propusta definiranja određenih zločina nesumnjivo počinjenih iz mržnje, kao kaznenog dijela zločina iz mržnje. Na žalost, dio društvenih aktera neodgovorno održava narative vezane uz npr. srpsku nacionalnu manjinu, kao trajnu prijetnju, iako i posljednji popis stanovništva svjedoči da je brojka ove manjine u opadanju i da se ne može dovoditi u pitanje činjenica da hrvatski građani srpske nacionalnosti Hrvatsku vide kao svoju domovinu. Na žalost rastu i stereotipi prema tražiteljima azila i drugim kategorijama migranata u Hrvatskoj. Sve su to izazovi o kojima treba razgovarati, ali razgovore trebaju popratiti i konkretne mjere i akcije.

Vlada je predana borbi protiv govora i zločina iz mržnje. Ujedno razvija mehanizme kojima ćemo dati još snažniji obol izgradnji tolerantnijeg društva. Tako je 10. prosinca 2021. g. Vlada donijela odluku o Osnivaju Savjeta za ljudska prava. Savjet kao međuresorno i savjetodavno tijelo Vlade za pitanja ljudskih prava, osnovan je između ostaloga s namjerom da što konstruktivnije i efikasnije prepozna te reagira na nove izazove u području ljudskih prava, kako na nacionalnoj tako i na globalnoj razini. Pri tome je ekspanzija govora mržnje u javnom prostoru jedan od temeljnih izazova zbog kojih je ovaj Savjet osnovan. U travnju 2021. g. donesen je i Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, kojim se žele osigurati uvjeti za djelotvoran i cjelovit rad nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje radi unaprjeđenja suzbijanja, progona i statističkog praćenja zločina iz mržnje. Konačno, u javnom savjetovanju će uskoro biti i Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022.-2027. godine, s pratećim Akcijskim planom suzbijanja diskriminacije za razdoblje 2022. do 2023. Vjerujem da će aktivnosti usmjerene na promicanje mira i tolerancije te suzbijanje zločina i govora mržnje u tim planovima dati važan doprinos prevladavanju izazova iz Vašeg pitanja.

BORBA PROTIV GOVORA MRŽNJE

• Da li se i kako u ostvarivanju Operativnih programa koriste EU fondovi? Mogu li tu udruge i institucije nacionalnih manjina, ili pojedine lokalne vlasti, gdje izraženije žive nacionalne manjine, učiniti više?

EU fondovi su važan alat za razvoj Republike Hrvatske pa tako i za puno ostvarenje manjinskih prava i razvoj područja na kojima žive nacionalne manjine. Vjerujem da će u narednom razdoblju biti realiziran projekt jačanja kapaciteta vijeća i predstavnika nacionalnih manjina s ciljem unaprjeđenja njihovog rada na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u okviru sredstava Europskog socijalnog fonda. Također, EU sredstva, dostupna nacionalnim manjinama, se dodjeljuju i kroz Program ruralnog razvoja te kroz brojne infrastrukturne projekte. Međutim, u tim projektima manjinske zajednice često ovise o dobroj volji lokalnih vlasti i njihovoj spremnosti da u svoje projekte uključe i manjinska naselja i institucije. I u novom financijskom razdoblju 2021. – 2027., u programskim dokumentima za korištenje EU fondova navedene su nacionalne manjine kao potencijalni korisnici sredstava, posebno romska čije pitanje je prepoznato i na razini cijele EU.

Ono na čemu treba dodatno raditi je osposobljavanje udruga nacionalnih manjina te vijeća i predstavnika nacionalnih manjina za korištenja EU fondova te poticati suradnju manjinskih institucija i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u korištenju EU fondova.

• Kakva je uopće suradnja s lokalnim strukturama vlasti?

Ta suradnja varira od jedinice do jedinice lokalne samouprave. Ne bih voljela imenovati pojedinačne slučajeve niti dobre niti loše prakse, ali poznato je da izazovi koje nacionalne manjine imaju na lokalnim razinama nisu uvijek iste prirode, niti je spremnost lokalnih vlasti na suradnju oko poštivanja zakonom zajamčenih prava jednaka u svim područjima. Postoje pozitivni primjeri zajednica, (posebno gdje su nastanjene tzv. stare nacionalne manjine, poput talijanske i mađarske), gdje se između vlasti i nacionalnih manjina ostvaruju izvrsni rezultati pa se i opseg prava koji se jamči pripadnicima nacionalnih manjina proširuje i izvan zakonom postavljenog minimuma. U pitanju rješavanja izazova vezanih uz druge nacionalne manjine, poput srpske, postoje JLS u kojima su prepoznati zajednički problemi te se brojni problemi ostali još od devedesetih postupno konstruktivno rješavaju na korist svih građana tih zajednica. Na žalost, postoje i područja u kojima se i danas pitanje srpske nacionalne manjine koristi u dnevno političke, usudila bih se reći, populističke svrhe, gubeći se iz vida da zajednički napredak ne može biti ostvaren bez razvoja društva, gdje će se svaki pripadnik osjećati ravnopravno, zaštićeno i sigurno.

Moja zadaća, kao potpredsjednice Vlade je da tamo gdje dobre prakse postoje dam dodatan vjetar da se njihovi primjeri primjene i u drugim regijama, a tamo, gdje nesporazumi postoje, dam svoj maksimalni angažman za prevladavanje barijera, i otvaranje prostora suradnje. Suradnja je kategorički imperativ i vjerujem da bi svaka druga alternativa bila pogubna za dalji razvoj našeg društva.

ŠIRITI PROSTORE SURADNJE

• Objavljeni su rezultati popisa stanovništva i po nacionalnoj strukturi. Pad udjela nacionalnih manjina je izrazit. Kako vidite uzroke tog pada i aktualnih trendova?

Prije svega, važno je reći da je došlo do značajnog pada ukupnog stanovništva u Republici Hrvatskoj, a ne samo nacionalnih manjina. Ali, u pravu ste da je ovaj pad još nepovoljniji za udio manjinskog stanovništva u ukupnoj populaciji. Na žalost, rezultati su očekivani i posljedica su više faktora. Nakon ratnih godina, nastupilo je ekonomsko zaostajanje s posljedicama razvoja atmosfere koja ne doprinosi perspektivi ostanka i planiranja života. Dodatno, ulaskom u EU su se povećale mogućnosti da ljudi odu u treće zemlje. Zato pokazatelji, koliko god tragični nisu iznenađujući: Hrvatska je od 1991. g. izgubila milijun stanovnika, a u posljednjih 10 godina gotovo 400 tisuća.

Kao pripadnica srpske nacionalne manjine, ne mogu se ne osvrnuti i na pokazatelje koji su posebno nepovoljni za Srbe u Hrvatskoj. Nažalost, pad broja Srba je znatno veći od hrvatskog prosjeka, koji je 10 posto, a u srpskim sredinama je to i znatno više. Posljedica je to činjenice da je srpsko stanovništvo u prosjeku starije od prosjeka hrvatskog stanovništva pa je i to u ovom slučaju dovelo do demografskog pada. Ali, tu postoje i posebne nepogodnosti za srpsku nacionalnu manjinu; mnogi su bili prisiljeni birati između prebivališta u Hrvatskoj ili Srbiji, odnosno Bosni i Hercegovini. Nadalje, primjetan je i trend odlazaka cijelih obitelji u treće zemlje. Posljednje, ali i ne manje važno, činjenica je da su Srbi u Hrvatskoj još uvijek pod većim povećalom i objekti negativne percepcije koja se vuče još od rata. Stoga, mislim da je doista vrijeme da se pitanja ratnog naslijeđa prevladaju na način koji neće dovesti do zaborava, ali koji će nas okrenuti prema budućnosti. Krajevi koji su danas najugroženiji u Hrvatskoj, tradicionalno su bili naseljeni srpskim stanovništvom. Mislim da je nacionalni interes zadržati one koji su ostali na svojim ognjištima, ali i potaknuti sve koji se žele još vratiti da se u domove svojih djedova vrate. Bez njihovog demografskog opstanka, teško da se može govoriti i o bilo kakvom razvoju tih krajeva, u koje se, to i ovi podaci popisa pokazuju, većinsko i drugo stanovništvo ne naseljava.

DODATNI MEHANIZMI ZAŠTITE PRAVA 

• Koliko će smanjivanje broja pripadnika nacionalnih manjina zaista ugroziti neka njihova prava? Nedavno je na manifestaciji nacionalnih manjina u Lipovljanima, na stručnom skupu o ostvarivanju Ustavnog zakona u sklopu te manifestacije, najavljeno da će se tražiti i posebne mjere Vlade kako brojčani pad nacionalnih manjina ne bi doveo do drastičnih redukcija njihovih prava. Planira li se nešto u vezi tim pitanjem?

Rezultati popisa se još uvijek analiziraju. Zato teško u ovom trenutku mogu dati konkretan odgovor o razvoju situacije. Vjerujem da u većini sredina neće doći do ukidanja stečenih prava. Ustavni zakon propisuje brojčane minimume za ostvarivanje prava, ali ne priječi da se opseg prava proširi odlukama JLS. Uostalom i dosada smo mogli vidjeti da opseg prava, neovisno o broju pripadnika nacionalnih manjina u JLS, često ovisi o specifičnim političkim akterima u JLS. Niz je pozitivnih primjera priznanja prava u sredinama u kojima nisu ostvareni zakonski minimumi o broju stanovnika, a koje su prepoznale nacionalne manjine kao kulturno i lokalno blago, a opseg priznanja prava kao značajan doprinos razvoja društva suradnje, koji je u konačnici najbolji za sve, kao spomenuti primjeri u pojedinim sredinama u Istri s talijanskom nacionalnom manjinom. S druge strane, svjedočili smo da se primjerice u Vukovaru propisana dvojezičnost nije provodila ni u situaciji kada je brojčani kriterij ostvaren. Vjerujem da pravi put ka ostvarenju manjinskih pravi leži u procesu smanjenja tenzija, negativnih stereotipa i mržnje te ulaganju u izgradnju međusobnog povjerenja. Kada ostvarimo takvo društvo, pitanje opsega prava neće biti pitanje demografske matematike, nego odraz činjenice da su vrijednosti poštivanja različitosti i suradnje usađene u srca svih naših građana. U svakom slučaju, nakon analize popisa, ukoliko bude potrebno, razgovarat će se i o tome jesu li i u kom opsegu potrebni dodatni mehanizmi za osiguranje poštivanja manjinskih prava u narednom razdoblju.

 USTAVNI ZAKON VAŽAN ELEMENT HRVATSKE DEMOKRACIJE

• Događa se to i kada upravo obilježavamo 20. godišnjicu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Kako ocjenjujete njegov značaj i njegovu implementaciju? Da li se nakon 20 godina otvaraju pitanja efikasnosti njegove primjene, kvalitete i adekvatnosti same manjinske politike u hrvatskom društvu te potrebe da se neke stvari mijenjaju u cilju efikasnije zaštite i daljnjeg unapređivanja prava nacionalnih manjina?

Važnost donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razvoj hrvatske demokracije ne može se precijeniti. Nakon turbulentnog razdoblja devedesetih, njime se poslala važna poruka o važnosti zaštite manjinskih prava u Hrvatskoj. Mnoga područja definirana Ustavnim zakonom i danas se u međunarodnim odnosima i akademskim istraživanjima manjina uzimaju kao primjeri dobre prakse.

Normativno i institucionalno, Ustavnim zakonom je uspostavljen vrlo dobar model za prepoznavanje područja u kojima se manjinska prava ostvaruju, u kojima je nacionalne manjine potrebno osnažiti kako bi ih se zaštitilo od diskriminacije te ostvarilo osnovu za implementaciju brojnih drugih projekata i programa, koji su vodili prema tome da Hrvatska u svojim manjinama vidi integralni dio kulturnog nasljeđa, a ne strano tkivo. Nažalost, njegovo donošenje je donekle bilo uvjetovano i faktorima izvan same Republike Hrvatske pa se implementacija na lokalnoj razini, od donošenja nije u svim sredinama ravnomjerno provodila, a i dalje je otežana u pojedinim sredinama.

Slažem se da je razvoj manjinske zaštite proces koji treba uvažavati i razvoj društva općenito te osigurati da propisana prava štite, ali i potiču prostore sigurnosti u kojima svaki pripadnik manjine nastoji razvijati svoje individualne kapacitete; s jedne strane kao pripadnik manjinske skupine, s druge kao građanin Hrvatske gdje mu kulturno blago manjinskog identiteta daje doprinos da postane što produktivniji član društva.

Međutim, s obzirom da i dalje svjedočimo da su pripadnici nacionalnih manjina i dalje primarne mete stereotipa i govora mržnja u javnosti, da istraživanja pokazuju da su i nacionalne manjine i dalje podzastupljene u tijelima državne uprave te da postoje brojni slučajevi diskriminacije po nacionalnoj osnovi, svjesna sam da su pred nama još brojni izazovi na radu za uspostavljanje novih mehanizama zaštite manjinskih prava i očuvanja pozitivnih praksi i stečenih prava.

• Sljedeće godine su i 6. po redu izbori za manjinsku samoupravu, za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Koliko su značajni i kakav su očekivanja?

Izbori za manjinsku samoupravu, za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina su iznimno važni za provođenje politika nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Mislim da su svi pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj svjesni da se njihova prava, barem u opsegu koji osjećaju u svakodnevnom životu, ostvaruju na lokalnoj razini. Stoga je važno da kroz svoje predstavnike osiguraju da se njihov glas čuje, da kroz svoja vijeća djeluju i da osim promidžbe svojih interesa kao pripadnika nacionalnih manjina pošalju i snažnu poruku da su važan dio društvenog i kulturnog života sredine u kojoj žive. Zato se nadam će se što veći broj pripadnika nacionalnih manjina, posebice u svjetlu rezultata popisa stanovništva, sljedeće godine odazvati na manjinskim izborima.

Autor: Stojan Obradović