Intervju: Dr.sc. Antonija Petričušić, incijatorica i predsjednica organizacijskog odbora međunarodne znanstvena konferencija „Prvih dvadeset godina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“
Važna poruka konferencije je da u javnosti još uvijek nije osviještena važnost postojanja i provedbe Ustavnog zakona te da na tom pitanju javne vlasti trebaju gorljivije raditi u budućnosti. A provedba Ustavnoga zakona mora doprinositi razvijanju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijalogu između nacionalnih manjina i hrvatskoga naroda, u duhu tolerancije i pluralizma te uvažavanjem raznolikosti na kulturnom i društvenom planu.
-Početkom prosinca održana je međunarodna znanstvena konferencija „ Prvih dvadeset godina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina „ . To je ujedno i prvi pokušaj da se znanstveno valorizira to važno političko i društveno područje . Koliko je uopće u našoj javnosti osviještena važnost donošenja i provedbe Ustavnog zakona … i za nacionalne manjine ali i za društvo u cjelini ?
Profesor Siniša Tatalović i profesorica Ružica Jakešević s Fakulteta političkih znanosti već više od dva desetljeća sustavno znanstveno-istraživački pristupaju pitanju ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina na godišnjoj konferenciji pod naslovom „Nacionalne manjine u demokratskim društvima“, koja je rasadište kvalitetnih znanstvenih prijedloga za unaprijeđenije provođenja manjinske politike. Organizatori ove nedavno održane konferencije su sva četiri hrvatska pravna fakulteta, ali uz pravnu perspektivu, u programu skupa zahvatili smo i u srodne discipline, obrazovne znanosti, sociologiju i političke znanosti, upravo da bi izbjegli disciplinarnu specijalizaciju koja je preuska da bi se njome kvalitetno interpretiralo oživotvorenje pravnih normi o manjinskim pravima. Primarni je cilj ove konferencije bio organizirati akademsku raspravu o učincima Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina na položaj pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Raspravili smo dobre i loše strane institucija i mjera koje je Ustavni zakon iznjedrio i ispitali jesu li one doprinijele integraciji pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina u hrvatsko društvo. Konferencija je okupila i stručnjakinje i stručnjake iz europskih međunarodnih organizacija te iz istraživačkih ustanova, s kojima smo zajednički predložili smjernice za poboljšanje buduće hrvatske manjinske politike. Jedan od zaključaka konferencije bio je i da u javnosti još uvijek nije osviještena o važnost postojanja i provedbe Ustavnog zakona te da na tom pitanju javne vlasti trebaju gorljivije raditi u budućnosti.
OŽIVOTVORENJE USTAVINH VREDNOTA
-Koja su postignuća ostvarena u ovih dvadeset godina , koji su nedostaci ali i koji su mogući pravci njihova razrješenja ?
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina služi oživotvorenju nekih od stožernih vrednota Ustava Republike Hrvatske, poput jednakosti, nacionalne ravnopravnosti i prava čovjeka. On sadrži niz pravnih struktura koje se može ocijeniti normativno poželjnima. Dobre su njegove komponente što je osigurao političku predstavljenost pripadnica i pripadnika manjina u tijelima javne vlasti, u sudstvu, javnoj upravi. Osmišljen je sustav za očuvanje manjinskih identiteta putem financiranja projekata kulturne autonomije. Osigurana su sredstva za poučavanje na jezicima i pismima nacionalnih manjina. Institucije koje provode manjinsku politiku su također u proteklih dvadeset godina sazrijevale i osnaživale pravila provedbe manjinske politike. Nedostatak je, ipak, relativno malen broj pripadnika i pripadnica manjina koji aktivno sudjeluju u radu manjinskih udruga i konzumiranju prava. To govori da se događa polagana asimilacija i da kroz koju generaciju trenutni sustav može postati suvišan jer neće biti kapaciteta za njegovo konzumiranje.
– Uz akademsku pravničku zajednicu konferenciju su podržali i drugi faktori relevantni za osmišljavanje i provedbu manjinske politike ( i Vlada i Savjet za nacionalne manjine i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina , Ustavni sud , Sabor, manjinske institucije i udruge itd.) Može li se ta suradnje prenijeti i u praksu manjinske politike i može li znanost više doprinijeti njenom osmišljavanju i učinkovitijoj primjeni ? Kako dalje razvijati tu suradnju ?
Uz pravnu perspektivu, rasprave na konferenciji obuhvatile su i srodne discipline, poglavito sociologiju i političke znanosti. Nastojali smo izbjeći disciplinarnu specijalizaciju koja nije dorasla složenom izazovu oživotvorenja pravne norme. Ova je konferencija dokaz kako provoditelji manjinske politike u akademskoj zajednici imaju saveznice i saveznike s kojima mogu zajednički osmišljavati buduće trendove manjinske politike.
ZAJEDNIČKO OSMIŠLJAVANJE MANJINSKE POLITIKE
–Međunarodna znanstvena konferencija „Prvih dvadeset godina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“ analizirala je i usklađenost hrvatskog manjinskog zakonodavstva s odredbama pravnih instrumenata Vijeće Europe: Okvirne konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina, Europske povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima te djelovanju Europske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti itd. Kada se apliciraju ti međunarodni standardi kakva je ocjena naše manjinske politike ?
Ovi instrumenti međunarodnog prava cjelovito normiraju prava pripadnika nacionalnih manjina kako bi se osigurala njihova jednakost, nediskriminacija i uključenost u društvo i procese odlučivanja te prate poštivanja ljudskih i manjinskih prava. Vlada Republike Hrvatske podnijela je do sada Vijeću Europe pet izvješća o provođenju Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, šest izvješća o provođenju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, a Europska komisija za borbu protiv rasizma i nesnošljivosti Vijeća Europe pripremila je peto izvješća o Hrvatskoj. Na svako od podnesenih izvješća tijela stručnjaka koja prate provedbu ovih instrumenata zaštite prava nacionalnih manjina davala su prijedloge i preporuke Vladi kako da unaprijedi manjinsku politiku te osigura ili poboljša ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Na taj način Vijeće Europe i njegove institucije postaju sukreatorima hrvatske manjinske politike. Tijela koja nadgledaju primjenu međunarodnopravnih obveza Republike Hrvatske u pravili ističu da je zakonodavni okvir koji se odnosi na nacionalne manjine u cijelosti usklađen s odredbama međunarodnog prava, ali da unatoč tome opstaje diskriminacije pripadnika pojedinih skupina, osobito pripadnika romske i srpske nacionalne manjine.
-Provedba Ustavnog zakona nije naravno samo pravno pitanje već u hrvatskom kontekstu značajno ovisi o izgradnji društvene i političke kulture uvažavanja različitosti , jačanja tolerancije i razvoja senzibiliteta za druge i drugačije . Kako tu napreduje hrvatsko društvo ? Koji su najveći problemi i kako ih prevladavati .
Prava pripadnika nacionalnih manjina u proteklih trideset godina hrvatske samostalnosti pokazala su se mjestom značajnih političkih prijepora. Ipak, najveći problemi su ekonomska nejednakost i socijalna isključenost pojedinih pripadnika manjina. Ništa ne znači što imate predstavnika svoje etničke grupe u Saboru, ako nemate cestu u svome zaselku, struju, vodu ili školu u koju možete slati djecu. Slučajevi nasilja iz mržnje i govor mržnje povremeno se još javljaju, ali ih je vidno manje nego ranije. Ekonomska kriza dovodi do porasta nacionalizma i ekstremizama, što u pravilu negativno utječe na ostvarivanje manjinskih prava, osobito u onim područjima države koja su bila pogođena ratom, a nisu doživjela znatnu ekonomsku obnovu. Za promicanje i prihvaćanje kulture uvažavanja različitosti potrebno je djelotvornije promicati kulturu i povijest nacionalnih manjina kao i njihov doprinos društvu u cjelini, te o tome poučavati učenike i učenice u školama, kako bi se promicala međuetnička pomirba i raznolikost u društvu. Zakonski propisi o službenoj uporabi manjinskog jezika i pisma ne provode se na ispravan način u cijeloj zemlji.
PROMICATI KULTURU I POVIJEST NACIONALNIH MANJINA
-Koliko i kako rezultati konferencije u budućnosti mogu pripomoći u djelovanju institucija koje provode manjinsku politiku Republike Hrvatske: raznim ministarstvima, Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koji je stručna služba Vlade Republike Hrvatske, Savjetu za nacionalne manjine, stručnom tijelu čiji je cilj ostvarivanje sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu, kao i manjinskim udrugama i ustanovama.
Zaključci konferencije, a još više znanstveni i stručni radovi koje će konferencija iznjedriti, neće imati smisla ako ih ne čuju i u svom radu primjene provoditelji hrvatske manijske politike: Savjet za nacionalne manjine, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, HRT, županije i gradovi. Stoga je važno i vrijedno što su na konferenciji sudjelovali i predstavnici institucija koje provode manjinsko zakonodavstvo.
– Treba li mijenjati i dalje dograđivati Ustavni zakon ili razvijati mehanizme njegove primjene?
Provedba Ustavnoga zakona, tako i posebnih zakona koji propisuju prava pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina, mora doprinositi razvijanju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijalogu između pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskoga naroda, u duhu tolerancije i pluralizma te uvažavanjem raznolikosti na kulturnom i društvenom planu. Dakle, sustavnim aktivnostima koje teže izgradnji uključivog i tolerantnog društva se osnažuju odredbe Ustavnog zakona i unaprjeđuju mehanizmi njegove provedbe, a na konferenciji je ocijenjeno da baš na tom polju treba sistematičnije i gorljivije raditi.
RAZVOJ I DOGRADNJA MANJINSKE POLITIKE KAO PERMANENTAN PROCES
Povodom dvadesete godišnjice usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, temeljnog dokumenta za provođenje manjinske politike u Hrvatskoj, Pravni fakulteti u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, u suradnji s Uredom potpredsjednice Vlade, Savjetom za nacionalne manjine te Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, organizirali su zajedničku međunarodnu znanstvenu konferenciju „Prvih dvadeset godina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“. Znanstveni značaj konferencije pokazuje činjenica da su organizatori bili četiri Pravna fakulteta u Republici Hrvatskoj, ali iako znanstveno koncipirana konferencija je uključila i sve relevantne aktere i institucije za osmišljavanje i provedbu manjinske politike u hrvatskom društvu. Konferencijom se željelo naglasiti važnost donošenja i provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, utvrditi dosadašnje dosege manjinske politike, ali i odgovoriti na specifična pitanja dosadašnjih nedostataka i daljnjeg razvoja manjinskih prava u hrvatskom društvu. Konferencija je osim toga bila usmjerena i na usporednu perspektivu naspram niza izazova koje, uz ono hrvatsko, dijele i druga etnički raznolika demokratska društva. Konferencija bi trebala pripomoći u traženju najboljih rješenja za daljnji razvoj i dogradnju manjinske politike u hrvatskom društvu što treba shvatiti kao permanentan proces, a pojedine analize sigurno će biti i dragocjena pomoć za bolje djelovanje institucija koje provode manjinsku politiku na svim nivoima od Vlade do lokalnih struktura vlasti.
Autor: Stojan Obradović