Dragana Jeckov, saborska zastupnica srpske nacionalne manjine (SDSS) o ostvarivanju Operativnih planova Vlade RH za nacionalne manjine za razdoblje 2021.-2024.
Godina dana je prošla od usvajanja Operativnih programa Vlade RH za nacionalne manjine za razdoblje 2021.- 2024. Kako ocjenjujete dosadašnje učinke ?
S obzirom na veoma različitu prirodu pojedinih oblasti iz Operativnog programa, različiti su i učinci te i ocjena realiziranog. Ne zaboravimo da je epidemija izazvana virusom Sars cov 2 te potresi u Zagrebu i Baniji svakako izvjesno utjecali na realizaciju Operativnog programa i značajno promijenili prioritete. Tako smo u prvoj godini provedbe Operativnih programa Vlade RH za nacionalne manjine rukovodili osnovnim a to je osigurati ljudima osnovne životne uvjete, odnosno bar privremeni krov nad glavom surađujući sa mnogobrojnim organizacijama iz zemlje i inostranstva koje su se uključili u humanitarnu akciju „Banija je naša kuća. Kulturna autonomija, zbog epidemijskih rizika je mirovala a manjinsko obrazovanje je dobilo novu dimenziju, vrijedni prosvjetni radnici, samoorganizirali su se najvećim dijelom i pripremili su sate i sate e-nastave, kako nastava na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu ne bi ostala po strani u odnosu na sve ostale. Pored spomenutog, ravnomjeran razvoj područja u kojima su nastanjeni pripadnici nacionalnih manjina središnja, i u prošloj godini, bili su središnja točka djelovanja svih zastupnika nacionalnih manjina.
Kakva je dinamika realizacije ?
Dinamika je svakako ključna ali je i najspornija , jer se neke aktivnosti iz Operativnog programa na žalost ne realiziraju se ili se jedva realiziraju. To nas opterećuje jer smo iu prethodnom mandaue bili nezadovoljni upravo dinamikomna što smo ukazivali partnerima i komunicirali , zbog čega su određene aktivnosti iz Operativnog programa ostale ne rješene, odnosno ponovo su se našli u Operativnom program za razdoblje 2021.- 2024.
Da li se ostvaruju predviđeni projekti ?
U svim našim programima pa tako i u Operativnom programu temeljna su pitanja obnove i stambenog zbrinjavanja, re-elektrifikacije povratničkih područja, razvoja povratničkih područja, obrazovanja, kulture. Navedeni projekti su neophodni i važni I utječu na kvalitetu života manjinske zajednice. U određenim poljima koja sam spomenula definitivno vidimo napredak, dok u drugima istovremeno vidimo prostor za napredak. Svima zajedno nam treba biti u cilju da se svi projekti iz Operativnog programa ostvare i na taj način problemi riješe, bilo da je u pitanju srpska ili neka druga manjinska zajednica. Činjenica da je riješen neki problem primjerice talijanske ili mađarske zajednice ni na koji način ne utječe negativno na rješavanje problema drugim manjinskih zajednica, pa tako ni srpske manjinske zajednice, ali definitivno ne utječe ni na pripadnike većinskog naroda. Upravo iz tog razloga pozdravljamo i podržavamo rješavanje bilo koje problema čije je rješavanje predviđeno Operativnim programom.
Kako napreduje obnova osnovne infrastrukture ?
Kad je u pitanju provedba aktivnosti Obnove i izgradnje komunalne i socijalne infrastrukture na potpomognutim područjima kao što su voda, struja, ceste, ambulante, vrtići, domovi za stare i nemoćne, što je vrlo važna pretpostavka za održivi povratak, realiziraju se određeni programi i projekti. Temeljem analiza koje provodimo dobro nam je poznato stanje terena i potrebe, zato kontinurano tražimo programe i mjere za veću financijsku podršku slabo razvijenih, ekonomski i demografski osiromašena područja. Statistike govore da je od 117 jedinica lokalne samouprave u kojoj žive nacionalne manjine s udjelom većim od 5% stanovnika, Srbi su u 103 JLS. Također, od ukupnog broja Srba, 55,45% Srba živi u potpomognutim područjima razvojne skupne I-IV. U skladu sa tim donesen je Program za financiranje projekata lokalne infrastrukture, ruralnog razvoja te poticanja poduzetništva i obrta na područjima naseljenima pripadnicima nacionalnih manjina za koja se izdvajaju značajna, ali još uvijek nedovoljno dostatna sredstva u odnosu na potrebe kako bi se na tim područjima stvorile pretpostavke za ubrzaniji oporavak i ravnomjeran razvoj. Na godišnjoj razini se za ovaj program izdvaja 45 mil kn. U ovoj godini odobreno je 100 projekata jedinicama lokalne samouprave putem Ministarstva regionalnog razvoja i europskigh fondova i 432 za OPG preko Ministarstva poljoprivrede. Na primjeru 1258 prijavljenih OPG na natječaj, jasno govori je da ovo dobro prepoznat i značajan program za zadržavanje ljudi na područjima naseljenima manjinama i poticanja poljoprivrede koja je u ruralnim krajevima osnova za prehranjivanje obitelji i najčešće jedini izvor prihoda. Stoga radimo na tome da se iz godine u godinu ta sredstva pojačaju. Od 2018 godine intenzivno se radi na sanaciji i obnovi niskonaponske mreže u područjima naseljenima pripadnicima srpske zajednice. Ukupno je za ovaj program osigurano 67 mil.kn te će sa 2022. godinom biti stvoreni uvjeti u svih 80 sela i zaseoka te priključenje oko 200 korisnika. Prema našim saznanjima sa terena na područjima gdje uglavnom živi srpsko stanovništvo gotovo 60% naselja nema vodovod. Radi se o naseljima koja još uvijek nisu spojena na vodoopskrbni sustav. Neka su sela potpuno bez vode, u nekima su vodovodi uništeni tokom rata, negdje postoje lokalni vodovodi koji nisu u upotrebi, vodovodi dotrajalih cijevi gdje dolazi do velikih gubitaka vode, vodovodi azbestnih cijevi sa vodom upitne kakvoće. Ranije nije bilo značajnih ulaganja vodovoda do unazad 3 godine. Moramo biti svjesni da su pripreme za izgradnju vodovoda, kao i sredstva koja treba osigurati velika te će ta provedba potrajati.
Što je s problemom stambenog zbrinjavanja ?
Ako pogledamo proklamirane ciljeve stambenog zbrinjavanja, pogotovo povratak, naseljavanje i ostanak stanovništva na područjima koja su demografski i privredno devastirana, onda je jasno da ne možemo reći da smo dosadašnjom realizacijom obnove i programa stambenog zbrinjavanja zadovoljni. Prije svega nismo zadovolji dinamikom rješavanja, kompliciranom administrativnom procedurom, koja usporava proces povratka i rješavanje ovih pitanja. U tom smjeru tražili smo sveobuhvatnu analizu normativnih akata i izmjene zakona i pratećih akata pravilnika i uredbi uz pojednostavljivanje procedure. Kako stambeno zbrinjavanje najviše ovisi o financijskim sredstvima koja se nedovoljno izdvajaju, tražili smo trajna i stabilna proračunska sredstva za te namjene. Na temelju statističkih pokazatelja vidljivo je da je broj riješenih zahtjeva mali u odnosu na potrebe, a nedovoljna su i sredstva koja se izdvajaju za stambeno zbrinjavanje. Primjera radi 2020. podneseno je 7690 zahtjeva za STZB, Planom STZB predviđeno je zbrinjavanje 589 korisnika, kojima su izdana rješenja te osigurano 103.743.839,00 kn. Pa se tako u odnosu na broj podnesenih zahtjeva, planom STZB i osiguranim sredstava stambeno zbrine 7,7% korisnika. Nismo zadovoljni rješenjima za bivše nositelje stanarskih prava koji su još uvijek bez osiguranih stambenih jedinica. Tu je problem visoke tržišne cijene za kupnju stanova za zbrinjavanje korisnika u sredinama kao što su Zagreb, Split, Zadar, Rijeka. Ono što je značajno je da je donesena nova odluka sa povoljnijim uvjetima za otkup stanova. Međutim, tom novom Odlukom nisu obuhvaćene određene sredine jer stanovi nisu u direktnom vlasništvu Republike Hrvatske, već čitavog niza drugih institucija kao što su škole, domovi zdravlja, ljekarne. Zbog toga te osobe, bez obzira na svoj status zaštićenih najmoprimaca, stanove u kojima žive već dugi niz godina mogu otkupiti tek po redovnoj tržišnoj cijeni.
Kako se napreduje na području obrazovanje i kulture ?
Bez obzira na negativne stereotipe koji vladaju u javnosti vezano za obrazovanje pripadnika manjinske zajednice, drago nam je što Vlada RH i dalje prepoznaje važnost i neophodnost ovakvog obrazovanja. Obrazovanje i kultura možda nisu „opipljivi“ kao financiranje projekata lokalne infrastrukture, ruralnog razvoja te poticanja poduzetništva i obrta na područjima naseljenima pripadnicima nacionalnih manjina, ali su svakako garant očuvanja manjinskog identiteta i neosporno su važni. Vlada RH kroz Ministarstvo znanosti i obrazovanja izdvaja velika sredstva kojima se omogućava ostvarivanje prava na odgoj i obrazovanje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Također, kroz Ministarstvo kulture i medija, Savjet za nacionalne manjine te Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina financijskim sredstvima omogućava pravo na kulturnu autonomiju. I dalje postoji spomenička baština u širem smislu čija je obnova neophodna i prijeko potrebna. Nadamo se kako će se uskoro pristupiti formiranju nastavničkog studija srpskog jezika i kulture u Zagrebu i Osijeku, studijskog programa na učiteljskim fakultetima za učitelje u programima na manjinskim jezicima i pismima.
Ima li ulaganja u infrastrukture udruga i vijeća srpske nacionalne manjine ?
Putem sredstava kapitalnih investicija značajno je realizirana kupnja, izgradnja, obnova i opremanje objekata i prostora udruga i vijeća srpske nacionalne manjine, uključivo kulturno-umjetničkih društava i sportskih klubova. Neki od tih objekata, postat će centri kulturnog i društvenog života u mikro sredini.
Javljaju li se problemi , otpori, teškoće … i koji su najizraženiji?
Problemi postoje i oni dolaze do izražaja tijekom realizacije određenih aktivnosti. Rješavamo ih više-manje uspješno. Vrlo često su ti problemi izraženiji zbog nedostatka financijskih sredstava za sve potrebe koje postoje u pojedini sredinama ali postoje i teškoće koje su odnose i vidljive su kroz neprovođenje prava npr. prava dvojezičnost ili kroz nedovoljnu zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne i lokalne uprave i pravosudnim tijelima, pristupu manjina sredstvima javnog priopćavanja, sudjelovanju pripadnika manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima. Sve otpore i probleme jasno komuniciramo u javnosti kroz sve zastupnicima dostupne oblike.
Kakva je suradnja s Vladom i nadležnim institucijama ?
Ističem da svi problemi koji opterećuju srpsku zajednicu u RH, komuniciramo jasno i otvoreno i sa Vladom RH i svim njenim ministarstvima. Naravno da treba istaći izvrsnu suradnju sa Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Savjetom za nacionalne manjine.
Kakva je suradnja s lokalnim strukturama ?
Suradnja sa lokanim strukturama u pojedinim sredinama je odlična, zasnovana na povjerenju i međusobnom uvažavanju poštovanju različitosti i prihvaćanju te različitosti. U takvim sredinama, suradnja je očigledna i prakticirana u svim nivoima od lokanog, regionalnog i državnog. Isto tako, pojedine sredine opterećuje ratno nasljeđe te svijest o kolektivnoj krivnji izraženoj prema srpskoj zajednici i njenim predstavnicima i na lokalnom i državnom nivou, što se preslikava i na sadašnjost zbog čega imamo potpuno infrastrukturno zapuštene sredine u kojima žive pripadnici srpske zajednice. U takvim sredinama svaki iskorak je promatran kao problem i praćen je otporom i poteškoćama. Za nas je to poseban izazov jer želimo stvari u politici pogurati naprijed u sadašnjost ali i u budućnost te osigurati jednake prilike za sve u RH.
Kako ocjenjujete realizaciju ovih programa u odnosu na one prethodne ( 2017. – 2020. ) i što treba poduzimati kako bi se dalje osigurala učinkovita i kvalitetna realizacija usvojenih Programa ?
Pred nama su još tri godine za relizaciju Operativnih programa . Mišljenja sam da je potrebno poduzimati Programe za financiranje projekata lokalne infrastrukture, ruralnog razvoja te poticanja poduzetništva i obrta na područjima naseljenima pripadnicima nacionalnih manjina za koja se izdvajaju značajna, ali još uvijek nedovoljno dostatna sredstva u odnosu na potrebe kako bi se na tim područjima stvorile pretpostavke za ubrzaniji oporavak i ravnomjeran razvoj. U sredinama naseljenim pripadnicima nacionalnim manjinama,ovakvi program su najkonkretnija pomoć koja je vidljiva i neophodna.
Kakva je komunikacija, kakve su reakcije predstavnika nacionalnih manjina na terenu?
Pripadnici srpske zajednice djelujući kroz manjinske organizacije i manjinska vijeća vrlo intenzivno komuniciraju sa nama, zastupnicima srpske nacionalne manjine. Česti su terenski obilasci cjelokupnog područja RH i direktan susret sa realnim potrebama terena i sa problemima koji se pojavljuju u zajednici.
Posebno su pozitivne reakcije na Program za financiranje projekata lokalne infrastrukture, ruralnog razvoja te poticanja poduzetništva i obrta na područjima naseljenima pripadnicima nacionalnih manjina za koja se izdvajaju značajna, ali kao što rekoh, još uvijek nedovoljno dostatna sredstva u odnosu na potrebe kako bi se na tim područjima stvorile pretpostavke za ubrzaniji oporavak i ravnomjeran razvoj. Programi kulturne autonomije su centalni kulturni događaji I okupljaju značajan broj ljudi. Pratimo potrebe svih udruga I raznolikost njihovih potreba uvjetovana je raznolikošću kulturnih sadržaja. Ovime se pripadnicima nacionalnih manjina osigurava konkretno osigurava prostor za djelovanje i okupljanje, ali se posredno omogućava očuvanje nacionalnog, povijesnog, kulturnog, vjerskog i duhovnog identiteta. Međutim, bez obzira što se infrastruktura udruga i vijeća srpske nacionalne manjine poboljšava i dalje ne možemo biti u potpunosti zadovoljni statusom i tretiranjem od strane jedinica lokalne i regionalne samouprave. Naime, brojne općine, gradovi i županije ne poštuju odredbe pozitivnih propisa Republike Hrvatske i zanemaruju postojanje manjinskih vijeća i udruga, odnosno ne uključuju ih u dovoljnoj mjeri u odlučivanje, pa čak ni u savjetovanje o temama koje su od značaja za manjinsku zajednicu. U ovom segmentu moramo pohvaliti novi Zakon o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, ali istovremeno skrenuti pažnju na potrebu bolje i detaljnije regulacije nadležnosti, odnosno prava i obveza JLRS kad su u pitanju vijeća, odnosno predstavnici nacionalnih manjina
Što su važni zadaci i očekivanja u narednom razdoblju ?
Svakako je za očekivati da se ubrza provođenje Operativnog plana dijelovima te da neka pitanja zauvijek ostavimo iza nas i posvetimo se ekonomskom rastu i razvoju. Ovim Operativnim programom Vlade RH za nacionalne manjine jasnije i preciznije su dogovarane aktivnosti i rokovi koji su predviđeni za realizaciju pojedinih oblasti. Uključenost potpredsjednika Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava, g. Borisa Miloševića i njegovog Ureda je intenzivna i vjerujem u brže donošenje odluka. Očekujem koordiniran rad svih aktera i sinergiju koja bi dovela do bržeg rješavanja pitanja iz Operativnog plana. Borba protiv nasilja i govora mržnje uvijek je bila u našem fokusu i to će i ostati. Dijelom zato što je najčešća diskriminatorna osnova koja se pojavljuje u predmetima zločina protiv mržnje i nadalje je nacionalna pripadnost, potom vjeroispovijest i etničko podrijetlo.
Autor: Institut STINE Stojan Obradović