Intervju: Armin Hodžić, zastupnik albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine u Hrvatskom Saboru
Armin Hodžić, novoizabrani je zastupnik u Hrvatskom saboru iz redova bošnjačke nacionalne manjine ali koji zastupa pet nacionalnih manjina i to uz bošnjačku još albansku, crnogorsku, makedonsku i slovensku nacionalnu manjinu. Međutim uz saborske zastupničke dužnosti Hodžić je vrlo aktivan i u tijelima manjinske samouprave , konkretno Vijeću bošnjačke nacionalne manjine te Koordinaciji vijeća i predstavnika nacionalnih manjina grada Zagreba . Upravo koordinacije i ističe kao važan segment manjinske samouprave jer smatra da svaka nacionalna manjina određeni set pitanja i problema zajedno dijeli pa je jako važna koordinacija između njih koja se dalje komunicira prema nadležnim tijelima. Uvijek je puno lakše komunicirati zajednički problem nego parcijalni, a pored toga, mogućnosti za djelovanje su puno veće. Kao važan ističe i problem predstavnika koji se posebno ogleda se u tome da u principu nemaju pravnu osobnost, odnosno da sve vrše putem privatnog OIB-a. To je nešto što stvara niz problema u njegovom radu i djelovanju. Međutim, obzirom da je za rješavanje tog problema potrebna izmjena Ustavnog zakona o pravu nacionalnih manjina, vrlo je zahtjevno riješiti taj problem. A za probleme predstavljanja pet nacionalnih manjina ističe da će mu velika pomoć biti upravo iskustvo koje je stekao na lokalnom nivou ali i stalna veza s njim .
Manjinska samouprava ,vijeća i predstavnici nacionalnih manjina izabrani u svibnju prošle godine ušla je u drugu godinu svog novog mandata. Iako ste saborski zastupnik i sami ste uključeni u rad ovih važnih manjinskih tijela koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat manjinske samouprave? Da li se i u kojim segmentima napreduje, a koji problemi ostaju isti i što je tome razlog?
Kao jedan od predsjednika vijeća i to u najvećoj županiji u gradu Zagrebu mogu konstatirati da smo zadovoljni s tijekom dijela i rada. Dakako važno je napomenuti da se svaka županija razlikuje po problemima i da je to nešto što se u budućnosti mora mijenjati. Konkretno, kad govorimo o financiranju rada vijeća i predstavnika postoje velika odstupanja između različitih županija. No, svake se godine sustav usavršava, međutim još je aktivan problem predstavnika, ogleda se u tome da u principu nemaju pravnu osobnost, odnosno da sve vrše putem privatnog OIB-a. To je nešto što stvara niz problema u njegovom radu i djelovanju. Međutim, obzirom da je za rješavanje tog problema potrebna izmjena Ustavnog zakona o pravu nacionalnih manjina, vrlo je zahtjevno riješiti taj problem.
SUSTAV SE STALNO USAVRŠAVA
Ima li primjera dobre prakse gdje vijeća i predstavnici dobro funkcioniraju i komuniciraju s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti? Kakva je konkretna situacija u bošnjačkoj nacionalnoj manjini? Kako tu komunikaciju i suradnju dalje unapređivati?
Iz pozicije Grada Zagreba mogu reći da je u Zagrebu situacija poprilično pozitivna. Imamo niz primjera dobre prakse te nas često druge županije kontaktiraju kako bismo s njima podijelili svoja iskustva. A komunikaciju i suradnju treba prije sve unapređivati međusobnim razumijevanjem, solidarnošću i aktivnim pristupom rješavanju problema.
Osim aktivnosti u Vijeću bošnjačke nacionalne manjine bili ste izabrani i za predsjednika Koordinacije vijeća i predstavnika Grada Zagreba. Koliko su te koordinacije važne za razvoj i funkcioniranje manjinske samouprave?
Uzimajući u obzir da svaka nacionalna manjina određeni set pitanja i problema dijeli, onda je jako važna kooordinacija izmedu njih koja se dalje komunicira prema nadležnim tijelima. Uvijek je puno lakše komunicirati zajednički problem nego parcijalni. Pored toga, mogućnosti za djelovanje su puno veće.
Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i educirane za kvalitetniju suradnju i partnerski odnos s predstavnicima manjinske samouprave koja donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici Što bi na tom planu trebalo poduzimati?
Dakako, i tu postoje određene oscilacije. No možemo reći da je potrebno uvijek kontinuirana edukacija i zajednički pristup rješavanju pdređenih pitanja.
Što bi eventualno, s druge strane, istaknuli kao nedostatke manjinskih institucija kada je u pitanju rad u lokalnim sredinama. Što bi one trebali možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada?
Uvijek je važno da primjedbe i sugestije predstavnika nacionalnih manjina budu valorizirane od strane nadležnih, uključujući i lokalne jedinice. Posebno se to očituje i dolazi do izražaja u manjim sredinama.
UPITNI POSTOCI KOJI OSIGURAVAJU PRAVA
Koriste li nacionalne manjine na lokalnom i regionalnom nivou mogućnosti sudjelovanja u EU ili sličnim projektima? Koristi li manjinska samouprava mogućnosti suradnje s matičnom državom? Koliko su ti projekti značajni i za širu zajednicu?
Istaknuo bih Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije koje svake godine ima natječaj za općine u kojima živi više od 5% neke nacionalne manjine, a temeljom kojeg se financiraju projekti od općeg društvenog značaja. Kada je riječ o suradnji s matičnim zemljama, tu situacija ovisi od manjine do manjine. Za svaku je nacionalnu manjinu suradnja s matičnom državnom od vitalnog značaja.
Dosta se govorilo o mogućim negativnim utjecajima koje donose rezultati popisa stanovništva odnosno značajnog pada udjela nacionalnih manjina što u nekim segmentima i sredinama može ugroziti i poziciju i prava nacionalnih manjina? Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?
Nažalost, do danas nakon rezultata popisa stanovništva nismo definirali dali prijašnji postotci vrijede i danas. Konkretno nije isti određeni postotak na 4 milijuna i 3,5 milijuna stanovnika. No obzirom da se uvodi središnji registar stanovništa koji će zamijeniti instrument popisa stanovništva, cijela ta priča kreće ispočetka.
Saborski ste zastupnik 5 nacionalnih manjina. Kako iz te pozicije možete i planirate pomoći lokalnim manjinskim institucijama i predstavnicima. Mogu li uopće i kako saborski zastupnici nacionalnih manjina više doprinositi lokalnom manjinskom nivou i pomagati u rješavanju njihovih konkretnih problema.
Obzirom da sam „ponikao“ upravo iz tog lokalnog djelovanja jako sam dobro upoznat sa svim aspektima djelovanja manjinskih organizacija na lokalnom nivou te ću se truditi u svim segnemntima poboljšati. Dakako, ovisno o lokalnim sredinama i sugovornicima u istima ovisit će i rezultati uspjeha.
Autor : Stojan Obradović
Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija