Intervju: prof. Zvonko Kostelnik , član Savjeta za nacionalne manjine iz redova rusinske nacionalne manjine i tajnik Saveza Rusina Republike Hrvatske
Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina kao dio lokalne i područne samouprave vrlo su važni za bolje funkcioniranje lokalnih multietničkih zajednica i to u korist i manjine i većine. Zato je i važno povećanja njihovih kapaciteta za bolje upravljanje i sudjelovanje u kreiranju lokalnog napretka , a tako i cijele Hrvatske što kod nas nije često slučaj. Mnoge probleme sa kojima se pripadnici manjina susreću i ne znamo jer se o njima nedovoljno govori i u medijima i u široj političkoj javnosti. Komunikacija s drugim manjinskim kulturama i s hrvatskom kulturom nije dovoljno razvijena. Kulturne djelatnosti manjina općenito pobuđuju slab interes u kulturnom životu Hrvatske, što bi se trebalo promijeniti, a u tome bi se i manjine trebale angažirati.
Prošlo je nekoliko mjeseci od 6-ih po redu izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina , po mnogima jednog od ključnih instituta manjinske politike u hrvatskom društvu. Uglavnom je trebalo biti završeno i njihovo konstituiranje tih tijela i početak njihova novog radnog mandata. Kako ocjenjujete održane izbore. Očekujete li napredak u daljnjem funkcioniranju ovih važnih tijela manjinske samouprave?
U izborima za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina održanih 2023. godine rusinska nacionalna manjina birala je svoja vijeća za Vukovarsko srijemsku županiju, Grad Vukovar te općine Bogdanovci i Tompojevci. U svim vijećima je u zakonskom roku održano konstituiranje i početak novoga radnog mandata. Zadovoljni smo s jedne strane što nismo izgubili ni jedno vijeće u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a nezadovoljni izlaskom naših birača iako je ona iznosila oko 18 posto što je osjetno iznad hrvatskog prosjeka. Po mom mišljenju nacionalna TV nije dovoljno posvetila programskog sadržaja za manjinske izbore kao što je to slučaj sa drugim izborima, a premalo je bilo i biračkih mjesta. Naša očekivanja su u napretku suradnje sa lokalnim i regionalnim vlastima, da pružamo savjetodavnu podršku i da se zalažemo za ostvarivanje manjinskih prava i interesa ali i da aktivno sudjelujemo u vođenju lokalnih poslova koji se ne odnose samo na manjine što u pojedinim slučajevima nije tako. Financiranje nije jednako po županijama i općinama pa bi i tu trebalo promijena jer nisu sve općine i gradovi jednaki sa svojim prihodima.
To su bili ujedno i prvi izbori nakon što su objavljeni rezultati popisa stanovništva i značajnog pada ukupnog stanovništva ali još više i udjela nacionalnih manjina. Koliko su i kako ta kretanja utjecala na manjinsku problematiku odnosno ostvarivanje manjinskih prava?
PORAŽAVAJUĆI REZULTATI POPISA
Objavljeni rezultati popisa stanovništva koji su rezultirali značajnim padom ukupnog stanovništva u Republici Hrvatskoj pa tako i smanjenjem broja pripadnika nacionalnih manjina dosta su utjecali na manjinsku problematiku jer smanjenjem broja pripadnika nacionalne manjine neke su nacionalne manjine u u pojedinim sredinama izgubili svoja prava na vijeća ili predstavnike u lokalnoj i regionalnoj samoupravi a time i ostvarivanje manjinski prava
Po popisu stanovništva iz 2001. godine broj pripadnika rusinske manjine je bio 2337, a po popisu iz 2021. godine taj broj je 1343 što je za 40% manje. Nažalost, po podacima popisa za Osječko-baranjsku županiju nemamo više pravo na svog predstavnika u toj županiji što je konkretni pokazatelj negativnih rezultata popisa odnosno smanjenja broja pripadnika rusinske nacionalne manjine u toj županiji.
Takvi rezultati su za našu manjinu poražavajući. Suočavamo se s nedostatkom stručnog kadra u kulturnom amaterizmu, u aktivnostima na očuvanju kulturne baštine i tradicijske kulture kao i u obrazovanju na materinskom jeziku. Rusini su u najvećem broju naseljeni u Vukovarsko srijemskoj županiji i to oko 90% populacije. Većinska rusinska naselja su Petrovci u Općini Bogdanovci i Mikluševci u općini Tompojevci, a značajan broj nas je u gradu Vukovaru i to je jedan od pozitivnijih aspekata za opstanak vrlo malog broja pripadnike naše manjine.
Kako prevazići i neutralizirati te negativne rezultate popisa, posebno kada je u pitanju jedna relativno male nacionalne manjine kao što je rusinska ?
Manjinska se vijeća mogu birati u svakoj administrativnoj jedinici u kojoj živi najmanje 1.5% pripadnika određene nacionalne manjine, ili alternativno ukoliko u njoj živi bar 200 osoba pripadnika manjine u općini ili gradu i 500 osoba u županiji. Možda bi zakonski okvir broja pripadnika malih manjina trebalo promijeniti pa da mogu sudjelovati u izboru manjinskih vijeća i predstavnika s manjim brojčanim pragom.
DOBRO ORGANIZIRANA MANJINA
Kako i koliko rusinska nacionalna manjina u aktualnoj situaciji ostvaruje svoje programe kulturne autonomije? Koji su vam najznačajniji projekti, koji najizraženiji problemi?
Iako relativno malobrojna nacionalna manjina, Rusini su tradicionalno dobro organizirani za realizaciju različitih kulturnih programa. Naša krovna organizacija je Savez Rusina Republike Hrvatske sa sjedištem u Vukovaru, koja izdaje časopis Nova dumka i dječji časopis Vjenčić. Godišnje objavljuje nekoliko knjiga o rusinskoj kulturi i tradiciji te organizira nekoliko kulturnih manifestacija među kojima je i središnja manifestacija Rusina Republike Hrvatske – Petrovačko zvono u Petrovcima. Tu su još i ljetne škole rusinskog jezika i kulture za osnovnu i srednju školu koje se već organiziraju više od 50 godina, Etografska zbirka Rusina koja je jedina u RH. Pored Saveza Rusina, različite kulturne programe, izdavaštvo i informativnu djelatnost organiziraju i samostalna kulturna društva, čije je djelovanje važno za očuvanje lokalnih običaja i tradicije. Međutim, sve je manje mladih koji bi se zainteresirali za rad na kulturnom amaterizmu i programima kulturne autonomije.
Nemate državu maticu ali imate li međunarodnu, regionalnu suradnju?
Vukovarsko srijemska županija započela je projekt „Dunav nas spaja“, program prekogranične suradnje Hrvatske i Srbije sa ciljem jačanja institucionalnog povezivanja nacionalnih manjina u pograničnom području kroz kulturnu razmjenu , obogaćivanje turističke ponude te kroz izvođenje zajedničkih aktivnosti kojima su nosioci nacionalne manjine, a projekt traje do 2027. godine. Nadamo se da kroz ove programe i aktivnosti naša manjina može promovirati kulturnu i turističku ponudu Rusina te potaknuti aktivno povezivanje i međusobnu komunikaciju u svrhu informiranja šireg kruga pripadnika rusinske nacionalne manjine s prekograničnog područja u kojima žive Rusin. To bi trebalo omogućiti uspostavljanje učinkovite međusobne suradnje na promociji zajedničke kulture baštine.
Za svaku nacionalnu manjinu važna je ukorijenjenost i prenošenje nacionalnog identiteta i nacionalne kulturne tradicije na mlađe naraštaje ? Koliko vaša nacionalna manjina u tome uspijeva ? Kakav je interes među mladima ? Kako taj interes dodatno ojačati i razviti ?
Nažalost , sve je manje mladih koji bi se zainteresirali za rad na kulturnom amaterizmu i kulturnoj autonomiji. Prenošenje nacionalnog identiteta vrlo je važno pogotovo kod djece predškolskog i školskog uzrasta. Pripadnici naše nacionalne manjine izučavaju materinski jezik po modelu „C“ – njegovanje jezika i kulture. Na takav način pokušavamo usaditi vrijednosti naše nacionalne manjine a pogotovo preko ljetnih škola koje Savez Rusina RH organizira svake godine. Interes mladih nije u onakvoj mjeri u kojoj bi smo željeli, ali ipak pokušavamo pojedine mlade pridobiti da sudjeluju u našim programima u nadi da će se i drugi priključiti.
INTERES MLADIH OPADA
Na pragu smo nove školske godine. Obrazovanje je važan činilac ostvarivanja manjinskih prava. Kakva je situacija na tom planu kada je u pitanju vaša nacionalna manjina ?
Pripadnici rusinske nacionalne manjine svoje ustavno pravo na odgoj i obrazovanje ostvaruju njegovanjem jezika i kulture po MODELU C. i posebnim oblicima nastave tj. ljetnim školama. Ljetna škola Rusina Republike Hrvatske, osobit je, specifičan oblik odgojno–obrazovne nastavne, u prvom redu namijenjen djeci kojima nije organizirana nastava materinskog jezika u školama. U Republici Hrvatskoj ne postoji niti jedna srednja škola sa nastavom na rusinskom jeziku (zbog domicilne raspršenosti, malog broja učenika, nedostatka kadrova i inih razloga). Cilj je ove škole očuvanje nacionalnog identiteta rusinske nacionalne manjine, dok su osnovni zadaci sadržani u slijedečim točkama: učenje materinskog rusinskog jezika, upoznavanje sa sadašnjošću i prošlošću rusinskog naroda, dakle s nacionalnom poviješću, kulturnim naslijeđem te dostignućima u znanosti i umjetnosti, njegovanje i razvijanje nacionalne kulture i razvijanje stvaralaštva na nacionalnom jeziku i uopče stvaralastva u okviru nacionalne kulture.
Vlada je nedavno imenovala i novi saziv Savjeta za nacionalne manjine, krovnog tijela ostvarivanja manjinske politike u hrvatskom društvu kojega ste i vi opet član. Kako gledate na ulogu Savjeta i što bi po vama trebali biti njegovi prioriteti u budućem djelovanju ?
Savjet je krovno tijelo nacionalnih manjina koji povezuje institucije i interese nacionalnih manjina na državnoj razini. To je tijelo koje se bavi cjelovitom manjinskom problematikom u okviru Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i svih ostalih zakona koji se tiču nacionalnih manjina. Savjeta je do sada puno učinio za pripadnike nacionalnih manjina, udruga i ustanova nacionalnih manjina u ostvarivanju kulturne autonomije iz područja informiranja, izdavaštva, kulturnog amaterizma i kulturnih manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora ali i u rješavanja pitanja u svezi s ostvarivanjem i zaštitom prava i sloboda nacionalnih manjina. Po meni bi prioriteti budućeg djelovanja Savjeta trebali biti još značajnije fokusirani na unapređenje rada vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Znamo da su izbori održani 7. svibnja 2023. godine, a da upisi u registar Vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina još nisu u potpunosti realizirana , a pravna osobnost i pretpostavke za rad stječu se upisom u spomenuti registar.
JAČATI MANJINSKE KAPACITETE
Često ističemo kako su manjine bogatstvo svakog pa naravno i hrvatskog društva , ali čini se da te vrijednosti u našem društvu ipak nisu dovoljno osviještene i da manjine , da tako slikovito kažemo , imaju puno više problema nego što zaslužuju. Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja hrvatskog društva ? Kako te odnose i probleme mijenjati , kako razvijati kulturu tolerancije tako važnu i za manjine ali i za društvo u cjelini ?
Isticati da su nacionalne manjine bogatstvo Hrvatske uvriježilo se samo kada je najpotrebnije, prilikom izbora, a poslije se to na neki način zaboravlja. Među značajne europske standarde spada i dobro uređena lokalna i regionalna samouprava i sudjelovanje građana u donošenju odluka što predstavlja visoku razinu demokracije i dobrog upravljanja. Kroz takav proces, ostvaruje se i jedan od najvažnijih principa manjinske politike, a to je integracija pripadnika manjina u različite segmente političkog i društvenog života lokalne zajednice. Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina kao dio lokalne i područne samouprave vrlo su važni za bolje funkcioniranje lokalnih multietničkih zajednica i to u korist i manjine i većine. Zato je i važno povećanja njihovih kapaciteta za bolje upravljanje i sudjelovanje u kreiranju lokalnog napretka , a tako i cijele Hrvatske što kod nas nije često slučaj. Mnoge probleme sa kojima se pripadnici manjina susreću i ne znamo jer se o njima nedovoljno govori i u medijima i u široj političkoj javnosti.
Komunikacija s drugim manjinskim kulturama i s hrvatskom kulturom nije dovoljno razvijena. Kulturne djelatnosti manjina općenito pobuđuju slab interes u kulturnom životu Hrvatske, što bi se trebalo promijeniti, a u tome bi se i manjine trebale angažirati.
Autor: Stojan Obradović
Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija